Jednom Nijemcu, Britancu, Španjolcu, Bugarinu, Rumunju ili Hrvatu mora srce zaigrati od sreće što će skuplje no dosad plaćati benzin, plin, hranu, imati lošije obrazovanje, zdravstvo, sakatiju kulturu i umjetnost, zbog Uncle Samovih profita.
Sreća je u nesreći to digitalno doba. U odavna već McLuhanovom tzv. globalnom selu praktično se više ništa i nikomu ne dâ sakriti. Ni to da zapadni paketi tzv. sankcija Rusiji zbog „ničim izazvane agresije na Ukrajinu“ (sic transit) ne funkcioniraju proturatno – kako njihove majke i očevi s polit-ekonomski malodobnom djecom bahato lažu svojim strogo kontroliranim medijima – uključivo šesti, tzv. naftni paket, koji je više no prethodnih pet dodatno razotkrio interesne rogove u vreći EU-podjela i tzv. obiteljskih nesuglasica. Ne da se sakriti ni to da ruska invazija ipak napreduje u nakani, je li, anschlussa ukrajinskog istoka i mariupoljske poveznice s poluotokom Krimom, pa Kremlju ne pada na um zaustaviti rat dok toj zemlji ne ukine pomorski status i ostavi ju kao kontinentalni torzo. Ukrajina priznaje dnevno od 60 do 100 mrtvih vojnika i 300-500 ranjenih, a cca 23 milijuna tona žitarica trune blokirano u skladištima luke Odese jer je onemogućen izvoz te prijeti glad u najsiromašnijem dijelu svijeta, u nekim azijskim, bliskoistočnim i sjevernoafričkim državama. Ne dâ se sakriti da će obnova razorene Ukrajine – a jednog će dana rat stati baš za zelenim stolom, za kojim sada ne može nikakvim tzv. sankcijama niti je bilo ukrajinske pameti spriječiti ga? – stajati porezne obveznike u SAD-u, EU i cijelom svijetu i do bilijun eura/dolara, a dugoročno tragične posljedice proturuske histerije svijet će ispaštati desetljećima. Morao je? Naravno da nije. Za čije babe zdravlje toliki ljudi umiru, padaju u bijedu, odbijaju od usta vlastitoj djeci da bi maloumnici kupovali oružje i trovali prirodni okoliš bez čije ravnoteže nema života na Plavom planetu?
Hrvatski premijer Andrej Plenković neljudski i neodgovorno lakira nakaradnu zbílju – biti na „pravoj strani povijesti“!? Sic transit. Koje povijesti? Valjda ne one koju pišu Pirovi „pobjednici“„Rusija ima dovoljno kupaca za energente i izvan EU-a“, kazao je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Viktorovič Lavrov u povodu zapadnog sankcijskog embarga na uvoz nafte iz Ruske Federacije. „Neka Zapad od sada plaća znatno više no što je plaćao Rusiji i neka objasni svojim građanima zašto će biti sve siromašniji.“ Urednik portala Energypress Ivan Brodić kazao je Indexu.hr da je SAD u ovoj situaciji najveći profiter budući da postaje najveći/monopolistički uvoznik energenata (nafte i ukapljenog plina) na eurounijsko tržište od cca pola milijarde potrošača te prvi puta nakon 1976. godine ima veći gospodarski rast od Kine. Doda li se tomu i eksponencijalni rast profita od prodaje oružja zemljama EU-a, NATO-a i „partnera“ – isprepadanih ruskom agresijom „samo što nije“ na Uniju i ostatak Zapada, odnosno kineskom ugrozom svih tzv. zapadnih demokratskih vrijednosti i „našeg načina života“ (sic transit) – milijarde mahom kreditne (sic transit) obrambene/„humanitarne pomoći“ Ukrajini smiješan su kikiriki prema Uncle Samovim profitima od istjerivanja Rusa (i Kineza) najprije s europskog, pa onda i globalnijih tržišta, nemoralnog manipuliranja politički zelenim Volodimirom Zelenskim (navodno još ne milijarderom, ali potvrđeno dvocifrenim milijunašem) na čelu nesposobna kijevskog režima, huškanja na rat, izravnog sudjelovanja u produbljivanju ukrajinske tragedije na samoj ivici nuklearnog armagedona koji gura cijeli svijet na put bez povratka.
Mediji su kakofoničniji no ikad, javne politike kontaminiranije prikrivenim intersima glavnih jastrebova što kusaju mrvice s Uncle Samovog stola gospodarskog rasta, koji bez njihova proturuskog/protukineskog jataštva jednostavno ne bi bio moguć. Bivša njemačka kancelarka Angela Merkel se nakon šest mjeseci u „mirovini“ oglasila upozorenjem da se „pretjeralo u zaoštravanju globalne energetske i krize hrane, bildanju inflacije, etc., što će Europu dugoročno skupo koštati“, a energetski stručnjak i bivši ministar Davor Štern tvrdi da EU-embargo na rusku naftu nije nikakva pobjeda Zapada, jer će stradati zemlje koje su donijele tu odluku budući da sad više nema granice za rast cijene goriva, struje, plina… „Meni je to potpuno nesuvisla odluka“, kaže. „Uvijek bio bio protiv nje (ali ne i arogantni, nedogovorni hrvatski proturuski djetlić Plenković, koji za tuđe babe zdravlje spremno gloginje mlati nježnicima i breskvicama svojih sugrađana/ki eda bi si priskrbio tapšanje po ramenu „drage Ursule“ i „dragog Charlesa“, sic transit, op. a.). Međutim, politika je jedno, struka drugo, gospodarstvo treće, a život ljudi ono što je najvažnije. Porast će cijene derivata, doći će do veće inflacije, ekonomija će posustati još više i bojim se da ta odluka EU-a neće donijeti dobre posljedice za Hrvatsku, kao ni za druge zemlje u Uniji.“
Za razliku od službenih operativaca izvršne vlasti u Banskim dvorima, ni predsjednik RH Zoran Milanović nije oduševljen Plenkovićevim potezima u ime svih ionako presiromašnih građana, kojima je šest godina njegove vlasti srozalo životni standard, a zemlju beznadno ostavilo fenjerašicom u Uniji, korupcijski zatrovanom, pravno uneređenom, razvojno zaostalom te podijeljenom i posvađanom unutar sebe i s većinom susjeda. „Volio bih da je Hrvatska ključni igrač, ali nije, Hrvatska nije nikakav igrač“, tvrdi Milanović, a premijer mu podbacuje da to govori zato što je „ljubomoran“. „Hrvatska već sada dobiva dio plina i nafte preko Srbije, a ključni igrač je Mađarska. Hrvatsku nitko ništa ne pita jer ne postavljamo pitanja. Mađarska je kao svoj interes prepoznala uvoz ruske nafte. Ta nafta će završiti ovdje ili ondje. Ti razlozi koje EU navodi za neuvođenje plinskog embarga vrijeđaju zdrav razum. Pa uvedite onda potpuni embargo! Sankcije ne funkcioniraju. Niti je rublja pala niti Rusija to osjeća. Cijenu će platiti europski građani, Putin će se zadovoljno smješkati, a ta nafta i plin će otići drugdje, jer je potražnja velika. Zbog svega što se događa, europske građane očekuje skupoća. Hrvatska, ako i prepoznaje svoje interese, ne propagira ih.
Što su mase lošije obaviještene, njima se lakše manipulira i podatnije su topovsko meso za tuđe prljave ratove i megakorporativne terminatore prirodnog okoliša. Ratnim i ekonomskim profiterima izdašniji izvor bogaćenja na tuđem, čak i općem zluInu je Hrvatska prodala na dijelove. Dobro je da se držimo na ovoj razini vlasništva. Da prijeđeno 50 posto vlasništva, što ćemo? Bušiti zemlju u potrazi za venezuelanskim zalihama nafte? Mi to nemamo. Sâmo vlasništvo nad Inom ne znači ništa. Ali Plenković je obećao da će ju kupiti, pa neka to napravi. Ja tako suluda obećanja nisam davao.“ To s embargom na ruski plin i naftu možda osovini Washington-Bruxelles-London nešto i znači na papiru, pa je kontroliranoj medijskoj armadi bila unaprijed delegirana zadaća „dokazivati“ svekolikom općinstvu kako je za Europljane itekako korisno – a moralno odgovorno, jer Ukrajinci umiru „u obrani Europe i cijelog Zapada od imperijalno agresivnih Rusa“ (sic transit) – plaćati višestruko skuplje Uncle Samove energente, žrtvovati konkurentnost svojih ekonomija, odricati se niza razvojnih stečevina i blagodati životnog standarda, strepiti za svoj mir i sigurnost, etc. Jer, jednom Nijemcu, Britancu, Španjolcu, osobito Bugarinu, Rumunju ili Hrvatu mora srce zaigrati od sreće i zadovoljstva što će skuplje no dosad plaćati benzin, plin, hranu, imati lošije obrazovanje, zdravstvo, sakatiju kulturu i umjetnost, nevjerodostojnije sportske rezultate u ograničenim natjecanjima, itsl. zbog Uncle Samovih profita, a ne više ruskih?
„Isključe li sada ili do kraja godine rusku naftu, Mađarska, Slovačka i Češka (i još nekoliko EU-zemalja, op. a.) imaju ključni problem: rafinerije su im tehnički i tehnološki prilagođene na rusku naftu“, nepopularno je za EU-uho, ali itetako indikativno za SAD/EU/NATO-ovu i politiku „partnera“ koja nema veze s logikom tzv. diversifikacije dobavnih pravaca, nego s tržišnim monopolom SAD-a, bio kazao vanjskopolitički analitičar Denis Avdagić „U mreži Prvog“ režimskoga Hrvatskog radija (HRT). „Time bi rafinerije u sve tri zemlje bile trenutno ugašene, jer ne mogu rusku naftu zamijeniti u tako kratkom roku. Potrebna su i ulaganja koja se kreću, po zemlji, oko pola milijarde, milijardu i više eura ili dolara, svejedno. Ovisno o tmu koliko zemlja ima rafinerija. Taj problem, znači, nije povezan samo s dobavnim pravcem ili rafinerijom. Kad je već ugasite, morate naći alternativnu za uvoz rafinirane nafte, ne samo sirove. Pitanje je ima li je dovoljno na tržištu za zadovoljiti potrebe tih triju zemalja (i po kojoj cijeni, jer se politika i ekonomija u ovom slučaju isključuju, op. a.). Mislim da je i Hrvatska tražila određene izuzetke. Neke zemlje su možda voljne manje sudjelovati, ali možemo to staviti u percepciju plina. Zamislite da je netko rekao da se potpuno zaustavi uvoz ruskog plina do kraja godine. Nemoguće. To bi stvorilo velike probleme. Moramo biti oprezni. Politika je s jedne strane, ali funkcioniranje kompletnog društva je s druge, i jako je važno paziti na to.“
A pazi li se? Uglavnom ne i posljedice će nedvojbeno biti tim pogubnije. Do čega je SAD-u stalo kao do lanjskog snijega. Ma koliko Ukrajinaca i Rusa ginulo dnevno, ma koliko nebodera nestajalo zajedno sa stanarima u vakuumskim udarima moćnih projektila i ma koliko se taj nesretni Plavi planet opasno ljuljao nad ponorom krize, kapitalistički-megakorporativno, imperijalno-monopolno je SAD predan globalnoj profiterskoj agresiji po svaku cijenu što je dugoročno račun bez krčmara. Neki dan se Twitteraš s republikanske govornice opet obrušio na politiku „pospanog Bidena“: „Amerika je potrošila bilijune dolara na ratove u Afganistanu, Iraku…, a što smo dobili!?“ Toliki su „domoljubno“ preparirani Ameri – što misle da im golobrada djeca ginu po tzv. misijama mira (sic transit) u Aziji, na Bliskom istoku, možebitno sutra opet u Europi, etc., jer brane „svoj kućni prag“ (sic transit) – već trpe najvišu stopu inflacije u zadnjih dvadesetak godina, pada im životni standard zbog enormnih izdataka za žandarenje svijetom te im za golo preživljavanje već jedva dostaju dva radna mjesta po članu obitelji, etc. Demokracija i istina, sloboda medija, ljudska prava i slobode grubo su gurnuti pod tepih ratobornoga Big Brothera koji uzima pod svoje ne samo novčanike urbi et orbi nego i ljudsko dostojanstvo.
Ruske nuklearne snage upriličile su vojnu vježbu. Što bi kazao izvjesni dozlaboga kontroverzan „vojni stručnjak“ iz tv-paštete s nacionalnom koncesijom, koji je dosad debelo promašivao u svim procjenama stanja u ukrajinskom ratu, u Moskvi i Kijevu: ruske prijetnje nuklearnim odgovorom Zapadu su čisti blefVišedesetljetno zapadno treniranje političke, ekonomske, vojne strogoće – tzv. sankcije nisu od 2014. godine, a ukrajinska kriza je samo sparušeni smokvin list na Uncle Samovoj sramoti – neuspjelim pokušajima dresure Ruskog medvjeda neće ušutkati istinu o događajima, pojavama i ljudima. Digitalno doba u McLuhanovom tzv. globalnu selu dnevno kompromitira blokade ili IPD-agitpropovsko prepariranje informacija, silne kibernetske subverzije i hakerske sabotaže, pa i zapadna naiva isključenjem ruskih tzv. mainstream medija iz zapadnog javnog prostora (npr. EU-zabrana emitiranja trima ključnim ruskim televizijama, sadržana sada u šestom, tzv. naftnom paketu) samo hlebincima može milovati politički ego, jer se put instinite informacije prema javnosti više ne može blokirati. Tek nešto zakomplicirati, kontaminirati, otežati i produljiti, ali spriječiti ne. Jest da je temeljno pravilo žurnalizma, ali i demokratsko pravo javnosti čuti i drugu stranu, pa slobodno zaključiti o istini, ta je stečevina neizostavan dio svih međunarodnih dokumenata, deklaracija o sadržaju demokracije, slobodi i pravima pristupa informacijama iz različitih izvora te pravnoj stečevini civilizirane zajednice. Blokadom medijskog prostora, Zapad to krši, ali krši i Moskva selekcijom izvora/posrednika informacija u Rusiji, pa…
Te je demokratske vrijednosti – u stoljećima žrtvovanih oceana ljudske krvi – zamislila zapadna tzv. civilizacija još prije Francuske revolucije ili prosvjetiteljske filozofije 18. stoljeća, iznjedrila ih, pa nježno razvijala i još ih propagira. Papirnato i politikantski blagoglagoljivo, s figom u džepu, ali s čuvenom već intelektualnom miskoncepcijom na usnama: „Ja se ne slažem ni s jednom riječi koju si izgovorio, ali ću do smrti braniti tvoje pravo da ih izgovoriš“. (Sic transit) Samo rijetki znaju – kao što bivša gaf-predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović i „vitez“ groba jeruzalemskog Željko Reiner nisu imali pojma kad su onomad javno bubnuli neznanje – da je prije stotinjak godina engleska mu biografkinja Evelyn Beatrice Hall alias S(tephen) G. Tallentyre – vrag znâ zašto – pripisala tu demokratsku gnomu upravo središnjem liku francuskog prosvjetiteljstva Françoisu Marie Arouetu alias Voltaireu. Sudeći po sve novim i novim paketima tzv. sankcija i strogo kontroliranu izvještavanju iz politički strogo kontroliranih zapadnih polit-„obavještajnih“ izvora IPD-agitpropa u Washingtonu te filijala u Londonu, Bruxellesu… i marginalnih podfilijala u malim etatima EU-a, Zapad se „ne slaže ni s jednom riječi koju izgovore (pro)ruski mediji i do smrti se kani boriti protiv njihovog prava da ih objave“.
Što se babi snilo, to se babi zbilo? Digitalno doba u McLuhanovom tzv. globalnom selu jednostavno ne priznaje mogućim totalne informativne blokade. Ako su uopće ikada i bile moguće čak u ful praznovjerno doba tipa „zaklela se zemlja raju da se sve tajne saznaju“? Pa će biti da Zapad može dubiti na glavi uskraćivanjem svojim građanima „ruske medijske propagande o ratu u Ukrajini“, a Putinov Kremlj mu još ustrajnije udarati kontru na svom terenu istom vrstom „zaštite mentalnog zdravlja Rusa od ideološke infekcije s trulog Zapada“, no istini o stanju stvari mogu staviti soli na rep i jedni i drugi. Prljavci bi otpjevali: „Uzalud vam trud svirači“. Pa i kojekakvim „pretplaćenim“ tzv. političkim/vojnim analitičarima što, je li, stalno isti dnevno po nekoliko puta iskaču iz informativnih tv-pašteta s nacionalnom koncesijom po čijim je „stručnim procjenama“ ruska vojska već izgubila rat, na bojištu u tisućama dnevno ginu regruti, mobilizacijski bazen je iscrpljen, oružje zastarjelo, Putin je teško bolestan i praktično na samrti „samo što se to taji“, psihički je rastrojen i ne kontrolira svoje postupke, vojni vrh u Rusiji sprema državni udar, ruski oligarsi nespremni na tzv. sankcije samo što nisu smijenili aktualnu vlast, ruski narod više ne želi trpjeti Putinovu autokraciju i diže se na masovnu pobunu, zatvori su krcati građanima svih dobi i spola koji ne podržavaju Putina i njegovu tzv. specijalnu operaciju u Ukrajini, mobilni krematoriji na ratištu spaljuju desetke tisuća ubijenih ruskih vojnika, Rusi čine strašne ratne zločine…
Istodobno, činjenica je da najsnažnija ruska Sberbank normalno posluje, iako je Zapad navodno isključio financijski sustav najveće zemlje na svijetu iz SWIFT-a. Velike elektroenergetske kompanije RWE i Uniper iz „neprijateljske Njemačke“ prvi put su, prema Putinovoj uredbi bile otvorile račune u posredničkoj Gazprombanci u Rusiji i dobavljaču Gazpromu počele rubljama plaćati plin. Budući da to Nizozemska nije željela učiniti, Rusi su joj smjesta zavrnuli ventil. Kao i Finskoj, Poljskoj, Bugarskoj te danskoj kompaniji Orstedu i Shell Energyju za potrošače u Njemačkoj. Unatoč energetskoj blokadi, Ruska Federacija i dalje dnevno inkasira između 500.000 i milijarde eura/dolara i izravno financira ukrajinski rat kao preventivnu obranu od SAD/EU/NATO-ovih i „partnerskih“ ugroza svoga nacionalnog suvereniteta, teritorijalnog integriteta i pozicije u tzv. svjetskom poretku. U povodu kompromisnog naftnog embarga, Moskva je poručila Uniji da je to – autodestruktivan potez Zapada. Taj osjećaj ugroženosti tzv. najunosnije nekretnine na svijetu (dr. sc. Slavko Kulić), uvjetovani refleks (inače, svjetsko znanstveno otkriće ruskog fiziologa Ivana Petroviča Pavlova) neće, jer ne mogu, zaustaviti nikakve zapadne tzv. sankcije. Kako stvari stoje – to se majke i očevi tzv. sankcija ne usude priznati javnosti kritično pritisnutoj slobodnim padom životnog standarda zbog sve veće cijene ukrajinskog rata, s kojim nemaju ništa – dolaze na naplatu neodgovorne politike huškanja na rat, slanje oružja, skupe energetske besmislice, instant histerija, neutemeljena mržnja i zlo eda bi se opet besmisleno spiskalo milijarde/bilijune kešovine na nešto što nikomu u svijetu neće donijeti ništa dobro. Ni ratnim profiterima.
U međuvremenu, ruske nuklearne snage – već ranije dignute na stupanj pripravnosti – upriličile su vojnu vježbu. Što bi kazao izvjesni dozlaboga kontroverzan „vojni stručnjak“ iz tv-paštete s nacionalnom koncesijom, koji je dosad debelo promašivao u svim procjenama stanja u ukrajinskom ratu, u Moskvi i Kijevu: ruske prijetnje nuklearnim odgovorom Zapadu su čisti blef. Kao što je bilo blefiranje da će vojno intervenirati u Ukrajini u slučaju da SAD/EU/NATO i „partneri“ prijeđu tzv. crvenu crtu ugrozom ruskog suvereniteta i teritorijalnog integriteta daljnjim vojnim širenjem na Istok i uključenjem Ukrajine u NATO? Tko imalo poznaje ruski mentalitet, rusku povijest u odnosu na osvajačke pohode velikih svjetskih sila, ali i Putinovu političko-sigurnosnu doktrinu, neće se šaliti. Tim više, jer Kremlj raspolaže najvećim brojem nuklearnih glava na svijetu i nekim oružjima što ih (još) nema nitko drugi, pa stanu li mu „pospani Biden“, kuštravi Johnson ili tko nahuškan iz njihove sjene na kurije oko te ga zaboli, piši kući propalo je. Tko ne vjeruje, neodgovorno za globus igra ruski rulet. Pametni kažu da je bolje vjerovati, a budale se idu – uvjeravati.
„Kompetentno ću vam reći da su za uništenje cijele istočne obale SAD-a potrebne dvije rakete Sarmat (tzv. Sotona-2, hipersonični projektil s 10 nuklearnih glava koji još nema nitko drugi na svijetu, op. a.) i dvije rakete za zapadnu obalu“, kazao je neki dan član ruskog parlamenta (Dume) Aleksej Žuravljev na isključenoj iz zapadnoga informativnog prostora televiziji Rossiya 1. „Četiri ta prijektila i od SAD-a neće ostati ništa, a atomska će se gljiva vidjeti iz Meksika. Uništenje čeka i dva milijuna ukrajinskih ‘neizlječivih nacista’.“ Putinova je pak propagandistica Olga Skabejeva na istoj državnoj televiziji kazala kako je „specijalna operacija Kremlja u Ukrajini došla do kraja“ te da je „počeo Treći svjetski rat. Prisiljeni smo demilitarizirati ne samo Ukrajinu nego i cijeli NATO“. S one strane Velike bare se, u govoru na Tehnološkom institutu Georgia (SAD), oglasio direktor CIA-e William Burns: „Nitko od nas ne smije olako uzeti rusku prijetnju uporabom nuklearnog oružja“.
Naravno da i u mirnodopskim okolnostima, kamoli u kriznima postoji ono političko zašto i zato – tzv. demokraciju i međunarodno proklamirano ljudsko pravo na istinitu i pravednu obaviještenost mačku o rep? – zbog kojih i (dez)informacije postaju – ubojito oružje. Kao energenti, hrana, voda za piće… Što su mase lošije obaviještene, njima se lakše manipulira i podatnije su topovsko meso za tuđe prljave ratove i megakorporativne terminatore prirodnog okoliša. Ratnim i ekonomskim profiterima izdašniji izvor bogaćenja na tuđem, čak i općem zlu. Važno je, je li, kako hrvatski premijer Andrej Plenković neljudski i neodgovorno lakira nakaradnu zbílju – biti na „pravoj strani povijesti“!? Sic transit. Koje povijesti? Valjda ne one koju pišu Pirovi „pobjednici“, pa im kasnije gadno sudi povijest na strani istine!?
