[caption id="attachment_79723" align="alignleft" width="460"] Zagreb 02.08.2011./pogled/
Natasa Skaricic
foto Nenad Rebersak[/caption]
Nagrađivana novinarka Nataša Škaričić, suradnica našeg portala, na svom facebook profilu napisala je "odgovore na mnoga pitanja iz inboxa o neprofitnim medijima". Škaričić u "odgovorima" daje svoje viđenje problematike neprofitnih medija i govori o vlastitom iskustvu iz suradnje s tim medijima. Škaričić, između ostalog, odgovara na pitanja "o tome kako je Ministarstvo kulture dodjeljivalo sredstva neprofitnim medijima i je li tu stvarno bilo muljaže", "o tome zašto je neprofitne medije branila od ministra Hasanbegovića", "o tome je li neravnoteža u dodjeli lijevima i desnima sasvim dovoljan argument za revanšizam" te "o tome je li ipak dugoročno u redu da loše postavljeni mediji propadnu..."
O tome kako je Ministarstvo kulture dodjeljivalo sredstva neprofitnim medijima. Je li tu stvarno bilo muljaže?
Ministarstvo kulture je po meni potpuno nesuvislo dodjeljivalo sredstva neprofitnim medjima, iza toga nije stajao ni ozbiljan novac, ni ozbiljna strategija koju netko danas može braniti. Rezultat toga je opstanak nekih najjeftinijih varijanti internetskih portala koji su primali taman toliko novaca da skromno nahrane jednog ili dva svoja urednika i plate 300 kuna bruto za autorski komentar, dok za news proizvodnju i proizvodnju istraživanja nisu imali skoro niti lipe. Ne samo to – ako novinar/ka na takvim portalima objavi bilo kakvu informaciju koja može biti povod za tužbu (a sve može biti povod za tužbu, uključivši izvještaje s policijskih konferencija za novinare), ozbiljno riskira jer portali nemaju novaca ni za odvjetnike, a kamoli za plaćanje odštete u slučaju gubitka parnice. Budući da naši sudovi prihvaćaju odštetne tužbe protiv novinara, iako Zakon o medijima priznaje samo odštetnu odgovornost nakladnika, novinar mora anticipirati mogućnost da bude osuđen i da mu nakladnik ne refundira trošak dosuđene odštete. Ukratko, ozbiljan rad za takve medije ne samo da je nemoguć zbog nedostojno malih honorara, već je i opasan jer novinar (inače nezaposlen, čim radi za takav portal) može ostati s gaćama na štapu. U ovome je i moj odgovor na pitanje je li u natječajima bilo muljaže – financiranje novinskih medija koji ne mogu plaćati novinarski rad je muljaža po sebi, sve ostalo su nijanse. Jedino suvislo i smisleno je bilo projektno financiranje pojedinačnih novinarskih istraživanja koje svakako treba nastaviti, ali uvjetovati da se takva istraživanja objavljuju u medijima koji zadovoljavaju osnovne kriterije održivosti, naročito u smislu da garantiraju pravnu i financijsku zaštitu novinara u služaju sudskih parnica. Ovo je samo djelić mog stava prema tzv. medijskoj strategiji Vlade lijevog centra. Kad su vladali, govorila sam mnogo više i neću se ponavljati.
O tome zašto sam onda branila neprofitne medije od ministra Hasanbegovića
Pa, valjda zato što nakon lošeg rješenja dolazi tragično! Zato što ministar Hasanbegović nema pojma o novinarstvu, niti o strategijama za novinske medije. Zato što je predvodnik neformalne ideološke komisije HDZ-a koja ima zadatak da uništi sve medijske punktove koji mogu stvarati probleme vladajućoj garnituri, s naglaskom na uništavanje medijskih kanala koji promoviraju zaštitu svih manjina, koji se bore protiv svih oblika nacionalizma, neoustaštva i klerikalizacije Hrvatske. Uopće ne shvaćam, svega mi na svijetu, kako se Hasanbegovićev križarski pohod može braniti, a da se istodobno brane načela stručnosti i transparentnosti upravljanja novcima namijenjenim novinskim medijima.
Pored toga, njegov udar na neprofitne medije obavezno treba gledati u kontekstu njegovih ostalih svjetonazorskih i političkih angažmana, poput članstva u HČSP-u, obrani Huseina Đoze, imama 28. Regimente 13. SS Vafen "Handžar divizije" i sličnim svinjarijama. Uostalom, sam Hasanbegović stalno lupa da mu se nešto vadi iz konteksta, pa zašto mu to radite – uzmite ga cijelog kad se već sam nudi! Razdvajanje ministrovog pohoda na neprofitne medije od njegovih svjetonazorskih defekata, u smislu da je prvo nesporno za razliku od drugog, je – ne znam kako da ovo pristojno kažem – nevjerojatno tupavo i namjerno kratkovidno. Tim više što je izvršio udar na Povjerenstvo za neprofitne medije onaj tren kad je ugazio nogom u Ministarstvo kulture, i to bez ikakve rasprave, analize i novog plana. Jedino što smo mogli čuti je da MK nije dodjeljivalo novce desnim medijima i da je to dovoljan razlog da se odmah izvrši odmazda. Nedemokratske metode samo po sebi razotkrivaju nedemokratske ciljeve. Ideja da se podupiru neprofitni mediji je odlična ideja, samo je treba razraditi, osmisliti i poboljšati.
O tome je li neravnoteža u dodjeli lijevima i desnima sasvim dovoljan argument za revanšizam
Jest, za one koji nemaju pojma što govore. Ako je ideja bivšeg sastava Ministarstva kulture bila da financira medijski sadržaj koji sam ne može opstati na tržištu, onda konzervativizam tu doista nema što tražiti jer on uživa potporu svih centara moći u Hrvatskoj. To stoji bez obzira što MK to nije znalo artikulirati. Nadalje, zašto bi npr. Ministarstvo kulture pomagalo katoličke medijske sadržaje? Nije dovoljno što katolički svjetzonazor dominira svim područjima života u Hrvatskoj i što je ušao u institucije države koja je samo formalno sekularna, nego bi im trebalo dodijeliti i dio od onih 1 posto od ukupnog budžeta Ministarstva kulture, samo zbog ravnoteže? Kakve ravnoteže, pobogu, imaju sve novce i svu moć ovoga svijeta; ušli su u školstvo, zdravstvo, proračun, sve živo i mrtvo, ali za ravnotežu im fali 10 tisuća kuna? Uostalom, na europskoj razini su potpisani brojni dokumenti koji isključuju vjerske sadržaje iz definicije community medija. Deklaracija Vijeća Ministara o ulozi community medija u promociji društvene kohezije i međukulturalnog dijaloga iz 2009. godine kaže da mediji moraju biti „nezavisni od državnih, komercijalnih i vjerskih institucija i političkih stranaka“.
Da je bivši sastav Ministarstva kulture bio dovoljno pametan i neklijentelistički nastrojen da jasno definira okvir za financiranje neprofitnih medija i da u tom okviru stoji da se neće pomagati sadržaji i stavovi koji ionako dominiraju, u financiranju vjerskih sadržaja bi došli u obzir samo oni mediji koji preispituju dominantan stav katoličkih institucija, poput mostarskog Križa života. I to bi bilo sasvim u redu.
O tome je li ipak dugoročno u redu da loše postavljeni mediji propadnu...
Kakve to ima veze s ovom temom? Sigurno nije u redu da propadnu na ovaj način. Propast će, uostalom, zato što nisu održivi. I drugo, razmišljajmo praktično i aktualno. Javni interes, uostalom, mijenja svoje manifestacije. Ovaj tren na medijskoj sceni treba održati sve što promovira antifašizam, sekularizam i ljudska prava, jer je s novom Vladom sve to na udaru. Neprofitni mediji su prva linija obrane, a poslije njih na red dolazi HRT. Ako se sve to začepi u novoj kulturnoj revoluciji HDZ-a, jednim ćemo se potezom pera vratiti u 90-e. A to je najdugoročnija katastrofa.
O izjavama tipa „potpisao/la bih protiv Hasanbegovića, ali...“
Samo ću ih preformulirati: Potpisao/la bih protiv ustašluka, ali me više muči što je ljevica digla tri milijuna kuna na netransparentnim natječajima Ministarstva kulture.
O tome da to nije točno da će nas opustošiti gašenje neprofitnih medija, jer će ostati komercijalni mediji poput Jutarnjeg ili Indexa koji promoviraju liberalne ideje
Točno, ostat će nam mediji koji će se zalagati za prava homoseksualaca, ali ne i za transparentnu i pravedno provedenu promjenu zdravstvenih zakona. Eto vam takvi mediji.
lupiga
Natasa Skaricic
foto Nenad Rebersak[/caption]
Nagrađivana novinarka Nataša Škaričić, suradnica našeg portala, na svom facebook profilu napisala je "odgovore na mnoga pitanja iz inboxa o neprofitnim medijima". Škaričić u "odgovorima" daje svoje viđenje problematike neprofitnih medija i govori o vlastitom iskustvu iz suradnje s tim medijima. Škaričić, između ostalog, odgovara na pitanja "o tome kako je Ministarstvo kulture dodjeljivalo sredstva neprofitnim medijima i je li tu stvarno bilo muljaže", "o tome zašto je neprofitne medije branila od ministra Hasanbegovića", "o tome je li neravnoteža u dodjeli lijevima i desnima sasvim dovoljan argument za revanšizam" te "o tome je li ipak dugoročno u redu da loše postavljeni mediji propadnu..."
O tome kako je Ministarstvo kulture dodjeljivalo sredstva neprofitnim medijima. Je li tu stvarno bilo muljaže?
Ministarstvo kulture je po meni potpuno nesuvislo dodjeljivalo sredstva neprofitnim medjima, iza toga nije stajao ni ozbiljan novac, ni ozbiljna strategija koju netko danas može braniti. Rezultat toga je opstanak nekih najjeftinijih varijanti internetskih portala koji su primali taman toliko novaca da skromno nahrane jednog ili dva svoja urednika i plate 300 kuna bruto za autorski komentar, dok za news proizvodnju i proizvodnju istraživanja nisu imali skoro niti lipe. Ne samo to – ako novinar/ka na takvim portalima objavi bilo kakvu informaciju koja može biti povod za tužbu (a sve može biti povod za tužbu, uključivši izvještaje s policijskih konferencija za novinare), ozbiljno riskira jer portali nemaju novaca ni za odvjetnike, a kamoli za plaćanje odštete u slučaju gubitka parnice. Budući da naši sudovi prihvaćaju odštetne tužbe protiv novinara, iako Zakon o medijima priznaje samo odštetnu odgovornost nakladnika, novinar mora anticipirati mogućnost da bude osuđen i da mu nakladnik ne refundira trošak dosuđene odštete. Ukratko, ozbiljan rad za takve medije ne samo da je nemoguć zbog nedostojno malih honorara, već je i opasan jer novinar (inače nezaposlen, čim radi za takav portal) može ostati s gaćama na štapu. U ovome je i moj odgovor na pitanje je li u natječajima bilo muljaže – financiranje novinskih medija koji ne mogu plaćati novinarski rad je muljaža po sebi, sve ostalo su nijanse. Jedino suvislo i smisleno je bilo projektno financiranje pojedinačnih novinarskih istraživanja koje svakako treba nastaviti, ali uvjetovati da se takva istraživanja objavljuju u medijima koji zadovoljavaju osnovne kriterije održivosti, naročito u smislu da garantiraju pravnu i financijsku zaštitu novinara u služaju sudskih parnica. Ovo je samo djelić mog stava prema tzv. medijskoj strategiji Vlade lijevog centra. Kad su vladali, govorila sam mnogo više i neću se ponavljati.
O tome zašto sam onda branila neprofitne medije od ministra Hasanbegovića
Pa, valjda zato što nakon lošeg rješenja dolazi tragično! Zato što ministar Hasanbegović nema pojma o novinarstvu, niti o strategijama za novinske medije. Zato što je predvodnik neformalne ideološke komisije HDZ-a koja ima zadatak da uništi sve medijske punktove koji mogu stvarati probleme vladajućoj garnituri, s naglaskom na uništavanje medijskih kanala koji promoviraju zaštitu svih manjina, koji se bore protiv svih oblika nacionalizma, neoustaštva i klerikalizacije Hrvatske. Uopće ne shvaćam, svega mi na svijetu, kako se Hasanbegovićev križarski pohod može braniti, a da se istodobno brane načela stručnosti i transparentnosti upravljanja novcima namijenjenim novinskim medijima.
Pored toga, njegov udar na neprofitne medije obavezno treba gledati u kontekstu njegovih ostalih svjetonazorskih i političkih angažmana, poput članstva u HČSP-u, obrani Huseina Đoze, imama 28. Regimente 13. SS Vafen "Handžar divizije" i sličnim svinjarijama. Uostalom, sam Hasanbegović stalno lupa da mu se nešto vadi iz konteksta, pa zašto mu to radite – uzmite ga cijelog kad se već sam nudi! Razdvajanje ministrovog pohoda na neprofitne medije od njegovih svjetonazorskih defekata, u smislu da je prvo nesporno za razliku od drugog, je – ne znam kako da ovo pristojno kažem – nevjerojatno tupavo i namjerno kratkovidno. Tim više što je izvršio udar na Povjerenstvo za neprofitne medije onaj tren kad je ugazio nogom u Ministarstvo kulture, i to bez ikakve rasprave, analize i novog plana. Jedino što smo mogli čuti je da MK nije dodjeljivalo novce desnim medijima i da je to dovoljan razlog da se odmah izvrši odmazda. Nedemokratske metode samo po sebi razotkrivaju nedemokratske ciljeve. Ideja da se podupiru neprofitni mediji je odlična ideja, samo je treba razraditi, osmisliti i poboljšati.
O tome je li neravnoteža u dodjeli lijevima i desnima sasvim dovoljan argument za revanšizam
Jest, za one koji nemaju pojma što govore. Ako je ideja bivšeg sastava Ministarstva kulture bila da financira medijski sadržaj koji sam ne može opstati na tržištu, onda konzervativizam tu doista nema što tražiti jer on uživa potporu svih centara moći u Hrvatskoj. To stoji bez obzira što MK to nije znalo artikulirati. Nadalje, zašto bi npr. Ministarstvo kulture pomagalo katoličke medijske sadržaje? Nije dovoljno što katolički svjetzonazor dominira svim područjima života u Hrvatskoj i što je ušao u institucije države koja je samo formalno sekularna, nego bi im trebalo dodijeliti i dio od onih 1 posto od ukupnog budžeta Ministarstva kulture, samo zbog ravnoteže? Kakve ravnoteže, pobogu, imaju sve novce i svu moć ovoga svijeta; ušli su u školstvo, zdravstvo, proračun, sve živo i mrtvo, ali za ravnotežu im fali 10 tisuća kuna? Uostalom, na europskoj razini su potpisani brojni dokumenti koji isključuju vjerske sadržaje iz definicije community medija. Deklaracija Vijeća Ministara o ulozi community medija u promociji društvene kohezije i međukulturalnog dijaloga iz 2009. godine kaže da mediji moraju biti „nezavisni od državnih, komercijalnih i vjerskih institucija i političkih stranaka“.
Da je bivši sastav Ministarstva kulture bio dovoljno pametan i neklijentelistički nastrojen da jasno definira okvir za financiranje neprofitnih medija i da u tom okviru stoji da se neće pomagati sadržaji i stavovi koji ionako dominiraju, u financiranju vjerskih sadržaja bi došli u obzir samo oni mediji koji preispituju dominantan stav katoličkih institucija, poput mostarskog Križa života. I to bi bilo sasvim u redu.
O tome je li ipak dugoročno u redu da loše postavljeni mediji propadnu...
Kakve to ima veze s ovom temom? Sigurno nije u redu da propadnu na ovaj način. Propast će, uostalom, zato što nisu održivi. I drugo, razmišljajmo praktično i aktualno. Javni interes, uostalom, mijenja svoje manifestacije. Ovaj tren na medijskoj sceni treba održati sve što promovira antifašizam, sekularizam i ljudska prava, jer je s novom Vladom sve to na udaru. Neprofitni mediji su prva linija obrane, a poslije njih na red dolazi HRT. Ako se sve to začepi u novoj kulturnoj revoluciji HDZ-a, jednim ćemo se potezom pera vratiti u 90-e. A to je najdugoročnija katastrofa.
O izjavama tipa „potpisao/la bih protiv Hasanbegovića, ali...“
Samo ću ih preformulirati: Potpisao/la bih protiv ustašluka, ali me više muči što je ljevica digla tri milijuna kuna na netransparentnim natječajima Ministarstva kulture.
O tome da to nije točno da će nas opustošiti gašenje neprofitnih medija, jer će ostati komercijalni mediji poput Jutarnjeg ili Indexa koji promoviraju liberalne ideje
Točno, ostat će nam mediji koji će se zalagati za prava homoseksualaca, ali ne i za transparentnu i pravedno provedenu promjenu zdravstvenih zakona. Eto vam takvi mediji.
lupiga
