Vijeću za elektroničke medije prijavili ste huškački članak protiv Renea Bitorajca koji je objavljen na portalu narod.hr, a kazneno dominikanca Luku Prcelu zbog veličanja ustaštva. Što očekujete da će pravna država napraviti po tom pitanju?
Kaznena prijava protiv Prcele predana je zagrebačkom Županijskom državnom odvjetništvu s obrazloženjem da je počinio kazneno djelo javnog poticanja na nasilje i mržnju iz članka 325. stavak 4. Kaznenog zakona koji kaže: ‘Kaznom zatvora do tri godine iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se onaj tko javno odobrava, poriče ili znatno umanjuje kazneno djelo genocida, zločina agresije, zločina protiv čovječnosti (…).’
Očekujem da ŽDO poduzme zakonite radnje kako bismo doznali je li za kvalifikaciju ‘umanjivanja, poricanja ili znatnog umanjivanja kaznenog djela genocida’ dovoljno da netko u programu javne televizije kaže da nije točno da NDH nije bila nezavisna i da je bila zločinačka ili za takvo što treba prijeći na eksplicitne prijetnje nasiljem.
Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović poručila je naciji da ne dopustimo da nam bolju budućnost ukradu zlodusi loše prošlosti. Apsurdno je da je svojim djelovanjem i sama doprinijela takvom stanju, a van političke i ljudske pameti je i što je javno oprostila Prceli. Duguje li i predsjednica ispriku?
Takvo bi pitanje imalo smisla kada bi predsjednica bila osoba koja je učinila jedan ili dva slučajna gafa, ali ona je dosadno dosljedna svojoj moralnoj kompromitiranosti i političkoj nepismenosti. Dakle, ne razmišljajmo o tome što bi ona trebala, nego kako ćemo mi preživjeti ovo političko razdoblje u kojemu je i ona neki faktor. Što se tiče oprosta ustaškom dominikancu koji ju je napao nakon što je međunarodni pritisak iz nje iznudio osudu NDH, bojim se da je – sirota – to shvatila osobno i refleksno se odala. Riječju, ako ti ne opraštaš meni jer sam rekla da NDH nije bila nezavisna i da je bila zločinačka, ja tebi opraštam što veličaš NDH jer to ionako za mene nije neka velika stvar. Da jest, ne bi u zadnjem govoru sramotno infantilizirala cijeli problem i tražila ‘pomirbu djece ustaša i partizana’, kao da je sve ovo što se događa neka slatka čarka u dječjem vrtiću. Za ustaštvo su odgovorni odrasli ljudi koji su danas na vlasti u Vladi i medijima, a najvećim dijelom su to osobe bliske predsjednici. Partizani su samo pejorativna retorička figura koja označava sve one koji su protiv ustašizacije i represije nad medijima. Zapravo se radi o kriminaliziranom dijelu politički odgovornih građana koji se pristojnim, po meni i previše, demokratskim metodama nastoje othrvati ideološkom totalitarizmu, povijesnom revizionizmu, zahtjevima da svi mislimo nacionalistički i, na koncu, toj idiotskoj ideji ‘pomirbe’. Kakvo pomirenje, samo nas konflikt može spasiti.
Kako vidite stanje u hrvatskim medijima, posebno na HRT-u?
Na javnoj televiziji novinari dobivaju otkaze, emisije se zamjenjuju crkvenim procesijama, puštaju se ustaški govori, a razina informativnosti je na razini oportunističke ‘neutralnosti’: red dominantnih stavova, red opozicije. Malo kome pada na pamet da sve što se događa stavi u realan okvir, a gotovo svi programi su kao kabeli koji prenose zvuk lišen bilo kakvog značenja. Jedina povoljna okolnost je što se vladajući međusobno ne podnose, pa stanovita doza pluralizma ipak postoji. Što se ostalog novinskog prostora tiče, internet je pakao za totalitarne namjere i ideje. Lunatici na vlasti ne shvaćaju da u 21. stoljeću nemaju nikakve šanse protiv novinarstva, pa ratuju izvan medijskih gabarita: protiv organizacija civilnog društva i kulture. Vjerujem i nadam se da su stekli toliko neprijatelja da će na koncu presuditi sami sebi.
