Jednom davno, nakon Drugog svjetskog rata, Sovjetski Savez je poslao tenkove da u krvi ugasi liberalnu pobunu u Mađarskoj. Potom je intervenirao u “socijalističkoj” pobuni u Čehoslovačkoj 1968. Na kraju je, ne tako davno, 1981. godine, zaprijetio Poljskoj da sama riješi situaciju u zemlji.
“Kada sam proveo državni udar, u Varšavi, bio sam upozoren od strane Sovjeta da, ako ne pošaljem poljsku vojsku, napast će nas Crvena armija”, priznao je general Wojciech Jaruzelski u intervjuu Jasu Gawronskom.
Međutim, kada se nakon pada Berlinskog zida Varšavski ugovor raspao njegov povijesni antagonist, NATO pakt, nastavio je živjeti i djelovati. I to vrlo agresivno.
Danas od nas Europljana NATO traži da ojačamo mostove, ceste i željezničku infrastrukturu kako bi se u slučaju rata protiv Rusije osigurao brzi prolaz tenkova i teških vozila.
Unatoč jučerašnjoj povijesnoj odluci 23 zemlje EU, među kojima je i Hrvatska, koju je ushićeno objavila šefica europske diplomacije Federica Mogherini, kako će Europska unije stvoriti obrambenu i sigurnosnu strukturu, neovisnu o NATO paktu, nijedna europska kancelarija ili državnik, ako se itko od europskih čelnika tako može nazvati, nisu se usprotivili novoj ulozi Europe u opasnoj povijesnoj olupini zvanoj NATO pakt.
NATO je duh rata, vampir koji je preživio svoju mrtvu i zakopanu priču i smijurija od strukture PESCO, novostvorenog okvira zajedničke obrambene i sigurnosne politike i suradnje Europske unije ničim neće omesti opasne planove Sjevernoatlantskog saveza.
Što je NATO danas? Prijeti Rusiji. Zbog čega? Što uopće rade brojne europske zemlje NATO paktu? Je li bilo koja stranka europskih vazalskih država ikada pitala birače slažu li se s tim da njihove nacionalne vojske prijete mnogima prijateljskoj zemlji ili prijeko potrebnom ekonomskom partneru kao što je Rusija? Kakve veze ima Hrvatska s ovom suludom politikom, koja samo šteti hrvatskom gospodarstvu i sigurnosti?
Usprkos svim uvjeravanjima hrvatske predsjednice u Moskvi kako je stari projekt Intermarium, ili Międzymorze, kojeg je osmislio poljski diktator Józef Piłsudsk, “ekonomski i infrastrukturni projekt povezivanja zemalja od Baltičkog do Jadranskog i Crnog mora”, Moskva dobro zna da je riječ o “sanitarnom kordonu” kojem je cilj suzdržavanje Rusije u vojnom i ekonomskom smislu.
Ako govorimo o sankcijama, koliko točno iznose gubici hrvatske ekonomije zbog podržavanja sankcija protiv Moskve? Govorimo samo o izgubljenom izvozu, ne računajući izgubljena ruska ulaganja i komercijalne ugovore, koji su, umjesto u Europi, završili na istoku i euroazijskim prostranstvima.
Kao odgovor na poteze Zapada, Rusija je reagirala zabranom uvoza povrća, voća, sira, mesa i ribe koji su ranije dolazili iz EU, Sjedinjenih Američkih Država, Kanade, Norveške i Australije.
Ekonomski rat je obustavio izvoz nekih omiljenih proizvoda za ruske potrošače, čija je prodaja u pet godina prije sankcija na ruskom tržištu progresivno rasla.
Problem za nas i Europu je dvostruk. Embargo na uvoz navedenih roba je uzrokovao velike štete, ali su se na ruskom tržištu pojavile imitacije proizvoda koji nemaju nikakve veze s izvornim brendovima. Međutim, Rusi tvrde da su zadovoljni. Možda proizvodi koji se prodaju i nisu isti kao uvozni, ali su dobi i svakodnevno se poboljšava kvaliteta domaće prehrambene industrije. Za voće i povrće se lako našla zamjena, kako povećanjem domaće proizvodnje, tako i uvozom iz prijateljskih i partnerskih zemalja koje su odbile sudjelovati u ratu sankcijama.
Naravno, vrh NATO pakta ove stvari uopće ne zanimaju. Ali je bizarno da to nije tema ni europskih vlada. Osim toga, koja od vladajućih europskih stranaka u svom programu izričito navodi kako NATO nema alternative i da je članstvo u paktu obvezno?
Općenito, politika europskih ministarstava vanjskih poslova je vazalska, anakrona i mazohistička. Paul Craig Roberts, bivši zamjenik ministra u Reaganovoj administraciji, tvrdi kako Rusija s pravom reagira na rastuću vojnu nazočnost NATO pakta na svojim granicama.
Washington je, kako često podsjeća Craig Roberts, izdao sva obećanja koja je dao Gorbačovu kasnih ’80-ih. Reagan je obećao da se NATO, jednom kada se raspusti Varšavski ugovor, neće širiti prema istoku. Međutim, Bush je na brzinu apsorbirao baltičke zemlje, kao i ostale države bivšeg sovjetskog bloka, od Poljske do Bugarske, preko Češke, Mađarske do Rumunjske. Kasnije su u NATO ušli Hrvatska i Albanija, naposljetku Crna Gora, a težnje su i da cijelo područje Zapadnog Balkana bude dio ove monstruozne strukture.
Nakon Busha mlađeg je došao “mirotvorac” Obama, koji je dao najveći doprinos jačanju zapadne vojne prijetnje Rusiji. I priča se nastavlja, gora nego prije, uz zaglušujuću tišinu europskih političara.
Glasnogovornica NATO pakta, Oana Lungescu, nedavno je izjavila kako NATO namjerava stvoriti dva nova zapovjedništva u Europi, jer se mora povećati “sposobnost brzog razmještaja snaga saveza, što je važno za kolektivnu obranu NATO-a”.
Glavni tajnik Jens Stoltenberg je na sastanku s ministrima obrane bolje pojasnio ideju: “Jedno zapovjedništvo će pokrivati Atlantik i služit će jačanju naše sposobnosti u zaštiti plovnih putova, koji su od temeljne važnosti za Sjevernoatlantski savez.”
Za Stoltenberga “moramo biti sposobni za brzo premještanje tehnike i vojnika preko Atlantika, od Sjeverne Amerike do Europe”.
Drugi zapovjedni centar će biti “odgovoran za kretanje vojnika unutar Europe, što je, naravno, jednako važno”. Ovo zajedničko zapovjedništvo je posebnu pozornost posvetilo cijelom području Europe.
“Mi također mora osigurati da ceste i mostovi budi dovoljno jaki da izdrže tranzit naših velikih vozila i da željezničke mreže mogu podnijeti brzo premještanje tenkova i teških vozila”, rekao je Stoltenberg.
Brzi prijevoz teških vojnih vozila? Kojom željeznicom i kojim cestama? O kojoj se god prometnici radilo, ona će se istovremeno naći na popisu meta ruskih projektila, možda i nuklearnih. Europa će se u hipotetskom ratu prva naći na udaru, što je i logično.
NATO ima proračun od preko 900 milijardi dolara, a Rusija oko 65. Na bilo kakvu naznaku izravne i neposredne prijetnje, ruska vojska će morati prva djelovati. Drugi je scenarij povlačenje na istok i vođenje dugog iscrpljujućeg rata s neizvjesnim ishodom. Ovo nisu vremena prvog i drugog svjetskog rata i ne treba uopće sumnjati u odlučnost Moskve kada je u pitanju obrana nacionalnog suvereniteta. U trećem mileniju neće biti premještanja tvornica i civila iza Urala i tenkovskih i pješačkih bitaka po ravnicama europskog dijela Rusije.
S tim u vezi, Stoltenbergove izjave i zahtjevi NATO pakta u smislu civilne infrastrukture, “koju treba obnoviti kako bi bila sigurna za aktualne vojne potrebe”, vrlo su zabrinjavajuće.
Vijest koja je gotovo prešućena u medijima je izjava Jensa Stoltenberga “kako je to posao kojeg NATO ne može učiniti sam”.
“To zahtijeva blisku koordinaciju s nacionalnim vladama i privatnom industrijom. Europska unija također ima važnu ulogu u ovom poslu”, rekao je Stoltenberg.
“NATO i Europska unija moraju nastaviti raditi rame uz rame na ovom vitalnom subjektu”, zaključio je glavni tajnik NATO pakta.
Od vitalnog značaja za koga? Sigurno ne za europske izvoznike ili za svakoga tko brine o sigurnosti Europe. Nije teško stvoriti predodžbu koje prometnice i koja infrastruktura će se morati ojačati. S kojim novcem? Iz kojih fondova i kako će to utjecati na nacionalne proračune? Sedmogodišnji proračun Europske unije će se umanjiti s izlaskom Velike Britanije i već je najavljeno ukidanje subvencija za zemlje Baltika. Na udaru će se naći i druge, ali Litva, Letonija i Estonija najviše. Veliki plan jačanja infrastrukture i stvaranje Atlantskog zapovjedništva će tražiti i veće izdatke za vojnu pomorsku flotu, a nova jednostavno nema.
Paul Craig Roberts tvrdi kako vojno-industrijski kompleks, koji dominira američkom politikom, europske zemlje izlaže vrlo ozbiljnim rizicima, jer i dalje prijeti Rusiji.
Ali opet, u zaglušujućoj tišini europskih vladajućih političkih stranaka, vlada i oporbe, ali i medija, NATO ide dalje.
“Saveznici mijenjaju nacionalne zakone kako bi se omogućilo da vojna oprema brže prolazi preko granica i rade na jačanju nacionalnih infrastruktura” otkriva glasnogovornica Oana Lungescu.
Ali nama o svemu navedenom nitko ništa ne govori. Kako je to moguće?
logično
“Kada sam proveo državni udar, u Varšavi, bio sam upozoren od strane Sovjeta da, ako ne pošaljem poljsku vojsku, napast će nas Crvena armija”, priznao je general Wojciech Jaruzelski u intervjuu Jasu Gawronskom.
Međutim, kada se nakon pada Berlinskog zida Varšavski ugovor raspao njegov povijesni antagonist, NATO pakt, nastavio je živjeti i djelovati. I to vrlo agresivno.
Danas od nas Europljana NATO traži da ojačamo mostove, ceste i željezničku infrastrukturu kako bi se u slučaju rata protiv Rusije osigurao brzi prolaz tenkova i teških vozila.
FOTO: Zemlje NATO pakta
Unatoč jučerašnjoj povijesnoj odluci 23 zemlje EU, među kojima je i Hrvatska, koju je ushićeno objavila šefica europske diplomacije Federica Mogherini, kako će Europska unije stvoriti obrambenu i sigurnosnu strukturu, neovisnu o NATO paktu, nijedna europska kancelarija ili državnik, ako se itko od europskih čelnika tako može nazvati, nisu se usprotivili novoj ulozi Europe u opasnoj povijesnoj olupini zvanoj NATO pakt.
NATO je duh rata, vampir koji je preživio svoju mrtvu i zakopanu priču i smijurija od strukture PESCO, novostvorenog okvira zajedničke obrambene i sigurnosne politike i suradnje Europske unije ničim neće omesti opasne planove Sjevernoatlantskog saveza.
Što je NATO danas? Prijeti Rusiji. Zbog čega? Što uopće rade brojne europske zemlje NATO paktu? Je li bilo koja stranka europskih vazalskih država ikada pitala birače slažu li se s tim da njihove nacionalne vojske prijete mnogima prijateljskoj zemlji ili prijeko potrebnom ekonomskom partneru kao što je Rusija? Kakve veze ima Hrvatska s ovom suludom politikom, koja samo šteti hrvatskom gospodarstvu i sigurnosti?
Usprkos svim uvjeravanjima hrvatske predsjednice u Moskvi kako je stari projekt Intermarium, ili Międzymorze, kojeg je osmislio poljski diktator Józef Piłsudsk, “ekonomski i infrastrukturni projekt povezivanja zemalja od Baltičkog do Jadranskog i Crnog mora”, Moskva dobro zna da je riječ o “sanitarnom kordonu” kojem je cilj suzdržavanje Rusije u vojnom i ekonomskom smislu.
Ako govorimo o sankcijama, koliko točno iznose gubici hrvatske ekonomije zbog podržavanja sankcija protiv Moskve? Govorimo samo o izgubljenom izvozu, ne računajući izgubljena ruska ulaganja i komercijalne ugovore, koji su, umjesto u Europi, završili na istoku i euroazijskim prostranstvima.
Kao odgovor na poteze Zapada, Rusija je reagirala zabranom uvoza povrća, voća, sira, mesa i ribe koji su ranije dolazili iz EU, Sjedinjenih Američkih Država, Kanade, Norveške i Australije.
Ekonomski rat je obustavio izvoz nekih omiljenih proizvoda za ruske potrošače, čija je prodaja u pet godina prije sankcija na ruskom tržištu progresivno rasla.
FOTO: NATO
Problem za nas i Europu je dvostruk. Embargo na uvoz navedenih roba je uzrokovao velike štete, ali su se na ruskom tržištu pojavile imitacije proizvoda koji nemaju nikakve veze s izvornim brendovima. Međutim, Rusi tvrde da su zadovoljni. Možda proizvodi koji se prodaju i nisu isti kao uvozni, ali su dobi i svakodnevno se poboljšava kvaliteta domaće prehrambene industrije. Za voće i povrće se lako našla zamjena, kako povećanjem domaće proizvodnje, tako i uvozom iz prijateljskih i partnerskih zemalja koje su odbile sudjelovati u ratu sankcijama.
Naravno, vrh NATO pakta ove stvari uopće ne zanimaju. Ali je bizarno da to nije tema ni europskih vlada. Osim toga, koja od vladajućih europskih stranaka u svom programu izričito navodi kako NATO nema alternative i da je članstvo u paktu obvezno?
Općenito, politika europskih ministarstava vanjskih poslova je vazalska, anakrona i mazohistička. Paul Craig Roberts, bivši zamjenik ministra u Reaganovoj administraciji, tvrdi kako Rusija s pravom reagira na rastuću vojnu nazočnost NATO pakta na svojim granicama.
Washington je, kako često podsjeća Craig Roberts, izdao sva obećanja koja je dao Gorbačovu kasnih ’80-ih. Reagan je obećao da se NATO, jednom kada se raspusti Varšavski ugovor, neće širiti prema istoku. Međutim, Bush je na brzinu apsorbirao baltičke zemlje, kao i ostale države bivšeg sovjetskog bloka, od Poljske do Bugarske, preko Češke, Mađarske do Rumunjske. Kasnije su u NATO ušli Hrvatska i Albanija, naposljetku Crna Gora, a težnje su i da cijelo područje Zapadnog Balkana bude dio ove monstruozne strukture.
Nakon Busha mlađeg je došao “mirotvorac” Obama, koji je dao najveći doprinos jačanju zapadne vojne prijetnje Rusiji. I priča se nastavlja, gora nego prije, uz zaglušujuću tišinu europskih političara.
Glasnogovornica NATO pakta, Oana Lungescu, nedavno je izjavila kako NATO namjerava stvoriti dva nova zapovjedništva u Europi, jer se mora povećati “sposobnost brzog razmještaja snaga saveza, što je važno za kolektivnu obranu NATO-a”.
FOTO: Jens Stoltenberg
Glavni tajnik Jens Stoltenberg je na sastanku s ministrima obrane bolje pojasnio ideju: “Jedno zapovjedništvo će pokrivati Atlantik i služit će jačanju naše sposobnosti u zaštiti plovnih putova, koji su od temeljne važnosti za Sjevernoatlantski savez.”
Za Stoltenberga “moramo biti sposobni za brzo premještanje tehnike i vojnika preko Atlantika, od Sjeverne Amerike do Europe”.
Drugi zapovjedni centar će biti “odgovoran za kretanje vojnika unutar Europe, što je, naravno, jednako važno”. Ovo zajedničko zapovjedništvo je posebnu pozornost posvetilo cijelom području Europe.
“Mi također mora osigurati da ceste i mostovi budi dovoljno jaki da izdrže tranzit naših velikih vozila i da željezničke mreže mogu podnijeti brzo premještanje tenkova i teških vozila”, rekao je Stoltenberg.
Brzi prijevoz teških vojnih vozila? Kojom željeznicom i kojim cestama? O kojoj se god prometnici radilo, ona će se istovremeno naći na popisu meta ruskih projektila, možda i nuklearnih. Europa će se u hipotetskom ratu prva naći na udaru, što je i logično.
NATO ima proračun od preko 900 milijardi dolara, a Rusija oko 65. Na bilo kakvu naznaku izravne i neposredne prijetnje, ruska vojska će morati prva djelovati. Drugi je scenarij povlačenje na istok i vođenje dugog iscrpljujućeg rata s neizvjesnim ishodom. Ovo nisu vremena prvog i drugog svjetskog rata i ne treba uopće sumnjati u odlučnost Moskve kada je u pitanju obrana nacionalnog suvereniteta. U trećem mileniju neće biti premještanja tvornica i civila iza Urala i tenkovskih i pješačkih bitaka po ravnicama europskog dijela Rusije.
S tim u vezi, Stoltenbergove izjave i zahtjevi NATO pakta u smislu civilne infrastrukture, “koju treba obnoviti kako bi bila sigurna za aktualne vojne potrebe”, vrlo su zabrinjavajuće.
FOTO: AVAKS
Vijest koja je gotovo prešućena u medijima je izjava Jensa Stoltenberga “kako je to posao kojeg NATO ne može učiniti sam”.
“To zahtijeva blisku koordinaciju s nacionalnim vladama i privatnom industrijom. Europska unija također ima važnu ulogu u ovom poslu”, rekao je Stoltenberg.
“NATO i Europska unija moraju nastaviti raditi rame uz rame na ovom vitalnom subjektu”, zaključio je glavni tajnik NATO pakta.
Od vitalnog značaja za koga? Sigurno ne za europske izvoznike ili za svakoga tko brine o sigurnosti Europe. Nije teško stvoriti predodžbu koje prometnice i koja infrastruktura će se morati ojačati. S kojim novcem? Iz kojih fondova i kako će to utjecati na nacionalne proračune? Sedmogodišnji proračun Europske unije će se umanjiti s izlaskom Velike Britanije i već je najavljeno ukidanje subvencija za zemlje Baltika. Na udaru će se naći i druge, ali Litva, Letonija i Estonija najviše. Veliki plan jačanja infrastrukture i stvaranje Atlantskog zapovjedništva će tražiti i veće izdatke za vojnu pomorsku flotu, a nova jednostavno nema.
Paul Craig Roberts tvrdi kako vojno-industrijski kompleks, koji dominira američkom politikom, europske zemlje izlaže vrlo ozbiljnim rizicima, jer i dalje prijeti Rusiji.
Ali opet, u zaglušujućoj tišini europskih vladajućih političkih stranaka, vlada i oporbe, ali i medija, NATO ide dalje.
“Saveznici mijenjaju nacionalne zakone kako bi se omogućilo da vojna oprema brže prolazi preko granica i rade na jačanju nacionalnih infrastruktura” otkriva glasnogovornica Oana Lungescu.
Ali nama o svemu navedenom nitko ništa ne govori. Kako je to moguće?
logično
