Dana 7. rujna 2023., glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg u prezentaciji Europskom parlamentu, službeno je priznao da: “Rat nije počeo u veljači prošle godine. Počeo je 2014. godine.”
Govoreći u ime NATO-a, ono što ova izjava implicira jest da su SAD i NATO već bili u ratu 2014. Također prešutno priznaje da Rusija nije “pokrenula rat” protiv Ukrajine u veljači 2022.
“Svrha ovoga je spriječiti rat”
U uvrnutoj ironiji, u svojoj prezentaciji Europskom parlamentu, Stoltenberg prikazuje “svrhu” ukrajinskog rata, koji je rezultirao s više od 300.000 žrtava kao sredstvo “sprječavanja rata”.
“Stoga smo već povećali našu prisutnost u istočnom dijelu Saveza, kako bismo poslali vrlo jasnu poruku Moskvi. Kako bi se uklonio prostor za nesporazume, pogrešnu procjenu. Da je NATO tu da brani svaki pedalj NATO teritorija, jedan za sve, svi za jednog.
Na summitu NATO-a dogovorili smo nove planove za obranu cijelog Saveza. Također smo se složili uspostaviti i identificirati više trupa visoke pripravnosti, 300 000 vojnika na različitim razinama visoke spremnosti, a također imati više zračnih i pomorskih sposobnosti, spremnih za brzo pojačanje ako bude potrebno.
Svrha toga je spriječiti rat. Svrha ovoga je osigurati da NATO i dalje bude najuspješniji Savez u povijesti jer smo spriječili svaki vojni napad na bilo kojeg NATO saveznika. A kada se u Europi odvija pravi rat, tada postaje još važnije da imamo vjerodostojno odvraćanje i jačanjem našeg odvraćanja i obrane, sprječavamo rat, čuvamo mir za NATO saveznike, jer nema mjesta pogrešnim procjenama.
I treća stvar je da su NATO saveznici stvarno sada pokazali da ispunjavaju obvezu koju smo preuzeli 2014., jer rat nije počeo u veljači prošle godine. Počelo je 2014. Puna invazija dogodila se prošle godine, ali rat, nezakonita aneksija Krima, Rusija je ušla u istočni Donbas 2014.”
Ono što Stoltenberg ne priznaje jest uloga SAD-a i NATO-a u pokretanju masakra na EuroMaidanu 2014. koji je pogodovao “u ime zapadne demokracije” “promjeni režima”: točnije uspostavljanju neonacističkog marionetskog režima u Kijevu.
SAD-NATO je čvrsto ugrađen u neonacistički projekt kijevskog režima čiji je cilj uništiti Ukrajinu i voditi rat protiv Rusije.
Ironično, šef države ove neonacističke vlade – kojeg su ručno odabrali američki obavještajci – je rusko-židovskog podrijetla, koji prije ulaska u politiku nije govorio ni riječ ukrajinski:
Zelenski je Židov. Podržava nacistički bataljun Azov, dvije nacističke stranke, koje su počinile nebrojene zločine protiv židovske zajednice u Ukrajini. I sada ovaj židovsko-ruski opunomoćenik predsjednika želi “zabraniti sve rusko”, uključujući ruski jezik (njegov materinji jezik).
Pravne implikacije
Pravne implikacije Stoltenbergovih izjava su dalekosežne. Govoreći u ime NATO-a, priznao je da Rusija nije objavila rat Ukrajini 24. veljače 2022. godine.
„Rat je počeo 2014.“, što govori o tome da je rat pokrenut 2014., a SAD-NATO su od samog početka izravno uključeni:
Lee Hockstader, uredništvo Washington Posta: Kako je rat doveo do toga da NATO ponovno kalibrira svoj obrambeni stav i doktrinu?
Glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg: Rat u Ukrajini iz temelja je promijenio NATO, ali onda morate zapamtiti da rat nije počeo 2022. Rat je počeo 2014. I od tada je NATO proveo najveće pojačanje naše kolektivne obrane od kraja Hladnog rata.
Prvi put u našoj povijesti imamo borbeno spremne trupe u istočnom dijelu saveza, borbene skupine u Poljskoj, Litvi, baltičkim zemljama, zapravo cijelih osam borbenih skupina od Baltičkog do Crnog mora. Veća spremnost naših snaga. I povećanje potrošnje za obranu.
Stoltenberg je također potvrdio da je namjera SAD-NATO-a od samog početka 2014. bila integrirati kijevski neonacistički režim kao punopravnog člana NATO-a.
Lee Hockstader, uredništvo Washington Posta: Kako izgleda vjerojatan put prema konačnom članstvu Ukrajine u NATO-u?
Stoltenberg: Prije svega, svi NATO saveznici slažu se da će Ukrajina postati članica saveza. Svi saveznici se slažu da Ukrajina ima pravo izabrati svoj put, da o tome ne odlučuje Moskva, već Kijev.
1. Legalnost ruske “specijalne vojne operacije”
Budući da je rat započeo i traje od 2014. godine, što je potvrdio Stoltenberg, ruska specijalna vojna operacija ne može se kategorizirati kao “ilegalna invazija” (prema članku 2. stavku 4. Povelje UN-a). Potonji navodi da će se članice UN-a suzdržati: “od prijetnje ili uporabe sile protiv teritorijalnog integriteta ili političke neovisnosti bilo koje države”…
Budući da je rat započeo 2014., članak 2. stavak 4. odnosi se i na kijevski neonacistički režim i na SAD-NATO koji je stajao iza nezakonitog državnog udara u veljači 2014.
Ono što to implicira jest da su s pravnog stajališta SAD-NATO u ime i u koordinaciji s neonacističkim kijevskim režimom pod pokroviteljstvom SAD-a pokrenuli de facto neobjavljeni rat protiv Luganska i Donjecka.
S pravnog stajališta, to nije bio “ratni čin protiv Rusije”. Pod vodstvom SAD-NATO-a, ovo je bio “ratni čin protiv Ukrajine i naroda Ukrajine”.
Putinova izjava od 24. veljače 2022
Kao što se sjećamo, predsjednik Putin je definirao Posebnu vojnu operaciju (SMO) za potporu odcijepljenim republikama Donjecku i Lugansku. Navedeni cilj bio je “demilitarizirati” i “denacificirati” Ukrajinu.
Članak 51. Povelje UN-a na koji se pozvao predsjednik Putin u svom govoru od 24. veljače 2022. potvrđuje sljedeće:
“Ništa u ovoj Povelji neće utjecati na urođeno pravo na individualnu ili kolektivnu samoobranu ako se dogodi oružani napad na člana Ujedinjenih naroda, …
Ruski SMO je u skladu s vježbom samoobrane. Putin se u svom govoru (24. veljače 2022.) osvrnuo na: “temeljne prijetnje koje su neodgovorni zapadni političari stvarali Rusiji dosljedno, grubo i besceremonijalno iz godine u godinu. Mislim na širenje NATO-a prema istoku, koji pomiče svoju vojnu infrastrukturu sve bliže ruskoj granici.”
2. “NeoCons podržavaju neonaciste”: državni udar EuroMaidana 2014. sponzoriran od SAD-a. Ilegalan i kriminalan čin koji podržavaju SAD-NATO
Ono što je Stoltenberg nagovijestio u svom intervjuu za WP (nesumnjivo nesvjesno) jest da je Ukrajinski rat bio inicijativa SAD-a i NATO-a, koja je provedena neposredno nakon nezakonitog državnog udara EuroMaidana koji je u veljači 2014. podržao SAD, a koji je tada pogodovao uspostavljanje neonacističkog režima u Kijevu.
New York Times opisao je EuroMaidan kao “procvat demokracije, udarac autoritarizmu i kleptokraciji na bivšem sovjetskom prostoru”. (Nakon početnog trijumfa, ukrajinski lideri suočavaju se s borbom za vjerodostojnost, NYTimes.com, 1. ožujka 2014., naglasak dodan)
Sumorna stvarnost bila je drugačija. Zabranjena istina je bila da su SAD-NATO osmislili – putem pažljivo organizirane tajne operacije – formiranje američko-NATO-ovog zastupničkog režima kojeg su integrirali neonacisti, što je pogodovalo uklanjanju i brutalnoj smrti izabranog predsjednika Viktora Janukoviča.
Namješteni prosvjedni pokret EuroMaidan pokrenut u studenom 2013. predvodile su dvije nacističke stranke, s Dmytrom Yaroshom iz Desnog sektora (Pravi sektor) koji je igrao ključnu ulogu kao vođa neonacističke paravojske Smeđekošuljaša. Pozvao je na raspuštanje Partije regija i Komunističke partije.
Pucanje na prosvjednike iz snajpera koordinirali su Yaroshovi smeđekošuljaši i Andriy Parubiy, vođa neonacističke stranke Svoboda.
Od značaja je procurio telefonski razgovor (veljača 2014.) između estonskog ministra vanjskih poslova Urmasa Paeta i povjerenice Europske unije Catherine Ashton, koji je potvrdio da su “snajperiste koji su pucali na prosvjednike i policiju u Kijevu angažirali ukrajinski oporbeni čelnici [neonacisti]”.
Ministar vanjskih poslova Estonije Urmas Paet govori Catherine Ashton sljedeće (odlomci):
“Sada postoji sve jače i jače shvaćanje da iza snajperista nije stajao Janukovič, već netko iz nove koalicije [Parubij i Jaroš].”
“I drugo, što je bilo prilično uznemirujuće, ta ista Olga [Bogomolets] je također rekla da svi dokazi pokazuju da su ljudi koje su ubili snajperisti s obje strane, među policajcima, a zatim i ljudima s ulica, da su bili isti snajperisti ubijanje ljudi s obje strane.”
“[Dr. Olga Bogomolets] mi je tada također pokazala neke fotografije, rekla je da kao liječnica može reći da je to isti rukopis, ista vrsta metaka, i stvarno je uznemirujuće da sada nova [neonacistička] koalicija, ne Ne želim istražiti što se točno dogodilo.” (citirao Mahdi Nazemoroaya, Global Research, 18. ožujka 2014., naglasak dodan)
Izjave ministra vanjskih poslova Urmasa Paeta (gore) potkrijepljene su izvješćem A Kiev Posta (13. ožujka 2014.):
“Bivši šef Državne sigurnosti Ukrajine Oleksandr Yakimenko krivi sadašnju vladu Ukrajine [neonacistički kijevski režim] za angažiranje snajperista 20. veljače, kada su deseci ljudi ubijeni, a stotine ranjene. Žrtve su uglavnom bile demonstracije revolucije EuroMaidana, ali ubijeni su i neki policajci. Ovo je bio najsmrtonosniji dan tijekom revolucije EuroMaidan, tromjesečnog ustanka koji je odnio 100 života.
Yakimenko je također okrivio Sjedinjene Države za organiziranje i financiranje revolucije unošenjem ilegalnog novca pomoću diplomatske pošte.
Yankimenko kaže da su Parubiy [vođa neonacističke stranke Svoboda], kao i brojni drugi organizatori EuroMaidana, dobili izravne naredbe od američke vlade. …
“To su snage koje su radile sve što su im rekli čelnici i predstavnici Sjedinjenih Država”, kaže on. “Oni su, u biti, živjeli u američkoj ambasadi. Nije bilo dana da nisu posjetili ambasadu.”…
“Od početka Majdana mi kao posebna služba primijetili smo značajan porast diplomatskog tereta raznim veleposlanstvima, zapadnim veleposlanstvima smještenim u Ukrajini”, kaže Yakimenko. “Bio je desetke puta veći od uobičajenih diplomatskih tereta.” Kaže da su odmah nakon što su takve pošiljke stigle, na Maidanu su uočene nove novčanice američkih dolara.
Osobno, proživio sam dva najsmrtonosnija američka vojna udara u Latinskoj Americi: kao gostujući profesor u Čileu 1973. (Gen. Augusto Pinochet), a zatim u Argentini 1976. (Gen. Jorge Videla i “La Guerra Sucia” ).
Za usporedbu, kriminalna djela i zločini (neonacistička snajperska ubojstva) koje je počinio EuroMaidan pod pokroviteljstvom SAD-a su neopisivi.
Središnja uloga neonacističke stranke Svoboda
Kao što je gore navedeno, Andrij Parubij odigrao je ključnu ulogu u masakru na EuroMaidanu. Andriy Parubiy suosnivač je zajedno s Olehom Tyahnybokom neonacističke Socijal-nacionalne stranke Ukrajine (kasnije preimenovane u Svoboda). Kijevski režim je Parubija prvi put imenovao tajnikom Odbora za nacionalnu sigurnost i nacionalnu obranu (RNBOU). (Rada nacíonalʹnoj bezopasnosti í oboroni Ukraí̈ni), ključna pozicija koja u inozemstvu ima Ministarstvo obrane, Oružane snage, provedbu zakona, nacionalnu sigurnost i obavještajnu službu.
Kasnije je (2015.-2019.) postao potpredsjednik i predsjedavajući Verkhovna Rada (ukrajinskog parlamenta) prešavši u područje međunarodne diplomacije u ime neonacističkog režima.
Tijekom svoje karijere Parubij je uspostavio brojne kontakte u Sjevernoj Americi i Europi, sa zastupnicima u Europskom parlamentu. Bio je pozivan u Washington u nekoliko navrata, sastao se (već 2015.) sa senatorom Johnom McCainom (predsjedavajućim) Senatskog odbora za oružane snage. Također je pozvan u Ottawu, na sastanak s premijerom Justinom Trudeauom na Parlamentu 2016.
Uloga Victorije Nuland
Victoria Nuland, koja je u ime američkog State Departmenta bila izravno uključena u “sugeriranje” ključnih imenovanja.
Dok neonacistički vođa Oleh Tyahnybok nije dobio mjesto u kabinetu, članovi dviju neonacističkih stranaka (naime Svoboda (Stranka slobode) i Desni sektor (Pravy Sektor) dobili su ključne pozicije u područjima obrane, nacionalne sigurnosti i Provođenje zakona.
Neonacisti su također kontrolirali sudski proces imenovanjem Oleha Makhnitskog iz stranke Svoboda (22. veljače 2014.) na mjesto glavnog tužitelja. Kakva bi pravda prevladala s poznatim neonacistom na čelu Ureda tužitelja Ukrajine?
Video: Jebi se EU. Nuland-Pyatt otkrio telefonski razgovor
Kontroverzni razgovori Victorije Nuland i američkog veleposlanika Pyatta snimljeni su u nastavku. (Pogledajte video i transkript ispod, YouTube verzija (ispod).
(Procurilo online 4. veljače 2014., točan datum razgovora nije potvrđen, tri tjedna prije smrti predsjednika Janukoviča 21. i 22. veljače 2014.)
Transkript razgovora između pomoćnice državnog tajnika Victorije Nuland i američkog veleposlanika u Ukrajini, Geoffreya Pyatta, na YouTubeu, izvor transkripta: BBC
“Upozorenje: ovaj transkript sadrži psovke”
Glas za koji se smatra da je Nulandin: Što ti misliš?
Glas za koji se misli da je Pyattov: Mislim da smo u igri. Kličko [Vitaly Klitschko, jedan od trojice glavnih oporbenih vođa] ovdje je očito komplicirani elektron. Osobito njegova objava kao zamjenika premijera i vidjeli ste neke moje bilješke o problemima u braku upravo sada, tako da pokušavamo vrlo brzo saznati gdje je on u vezi s ovim stvarima. Ali mislim da je vaš argument s njim, koji ćete morati iznijeti, mislim da je to sljedeći telefonski poziv koji želite uspostaviti, upravo onaj koji ste iznijeli Yatsu [Arseniy Yatseniuk, koji je kasnije postao premijer], drugoj opoziciji vođa]. I drago mi je što ste ga na neki način postavili na mjesto gdje se uklapa u ovaj scenarij. I jako mi je drago što je rekao ono što je rekao kao odgovor.
Nuland: Dobro. Mislim da Klitsch ne bi trebao ići u vladu. Mislim da to nije potrebno, mislim da to nije dobra ideja.
Pyatt: Da. Pretpostavljam… u smislu da ne ide u vladu, neka ostane vani i radi svoju političku zadaću i tako to. Samo razmišljam u smislu procesa koji je pred nama i želimo zadržati umjerene demokrate na okupu. Problem će biti Tyahnybok [Oleh Tyahnybok], drugi oporbeni vođa] i njegovi momci i siguran sam da je to dio onoga što [predsjednik Viktor] Janukovič kalkulira o svemu ovome.
Nuland: (Upada) Mislim da je Yats tip koji ima ekonomsko iskustvo, iskustvo upravljanja. On je… ono što mu treba su Klitsch i Tyahnybok izvana. Mora razgovarati s njima četiri puta tjedno, znaš. Samo mislim da Klitsch ulazi… on će biti na toj razini radeći za Yatseniuka, ali to jednostavno neće ići.
Pyatt: Da, ne, mislim da je to točno. U REDU. Dobro. Želite li da uspostavimo poziv s njim kao sljedeći korak?
Nuland: Koliko sam shvatila iz tog poziva – ali vi mi recite – bilo je da velika trojica idu na vlastiti sastanak i da će Yats u tom kontekstu ponuditi… tri plus jedan razgovor ili tri plus dva s vama . Niste li to tako shvatili?
Pyatt: Ne. Mislim… mislim to je ono što je predložio, ali mislim, samo znajući dinamiku koja je bila s njima gdje je Kličko bio glavni pas, trebat će mu neko vrijeme da se pojavi na bilo kojem sastanku koji imaju i on vjerojatno razgovara sa svojim dečkima u ovom trenutku, tako da mislim da ako mu se izravno obratite pomaže u upravljanju osobnošću među trojicom, a također vam daje priliku da brzo krenete sa svim ovim stvarima i stavite nas iza toga prije nego što svi sjednu dolje i on objašnjava zašto mu se to ne sviđa.
Nuland: Dobro, dobro. Sretna sam. Zašto ne dođete do njega i vidite želi li razgovarati prije ili poslije.
Pyatt: U redu, poslužit će. Hvala.
Nuland: OK… još jedna bora za tebe Geoff. [Čuje se klik] Ne mogu se sjetiti jesam li vam ovo rekao ili sam to samo rekao Washingtonu, kada sam jutros razgovarao s Jeffom Feltmanom [podsekretarom Ujedinjenih naroda za politička pitanja], on je novo ime za UN-ovca Robert Serry jesam li ti to jutros napisao?
Pyatt: Da, vidio sam to.
Nuland: U redu. Sada je natjerao i Serryja i [glavnog tajnika UN-a] Ban Ki-moona da se slože da bi Serry mogao doći u ponedjeljak ili utorak. Tako da bi bilo sjajno, mislim, pomoći da se ovo zalijepi i da UN pomogne da to zalijepi i, znate, jebeš EU.
Pyatt: Ne, točno. I mislim da moramo učiniti nešto da ga održimo jer možete biti prilično sigurni da će Rusi, ako počne dobivati na visini, raditi iza kulisa kako bi ga pokušali torpedirati. I opet činjenica da je ovo upravo sada vani,
Još uvijek pokušavam dokučiti u svom umu zašto je Janukovič (pobrkao) to. U međuvremenu je upravo u tijeku sastanak frakcije Stranke regija i siguran sam da se u toj skupini u ovom trenutku odvija živa rasprava. Ali u svakom slučaju mogli bismo sletjeti na ovu ako budemo brzi. Dakle, dopustite mi da radim na Kličku i ako možete samo nastaviti… želimo pokušati pridobiti nekoga s međunarodnom osobnošću da dođe ovamo i pomogne primalji ovu stvar. Drugo pitanje je neka vrsta kontakta s Janukovičem, ali vjerojatno ćemo se o tome ponovno okupiti sutra kada vidimo kako stvari počinju sjedati na svoje mjesto.
Nuland: Dakle, u tom članku Geoff, kad sam napisala poruku [savjetnik potpredsjednika SAD-a za nacionalnu sigurnost Jake] Sullivan mi se vratio VFR [izravno meni], rekavši da trebaš [potpredsjednika SAD-a Joe] Biden i rekla sam vjerojatno sutra za atta-boya i da se deets [detalji] drže. Dakle, Biden je voljan.
Pyatt: U redu. Sjajno. Hvala.
3. Vojna pomoć i podrška SAD-a i NATO-a (2014.-2023.) punopravnom neonacističkom posredničkom režimu je nezakonit i kriminalan čin.
Postoji mnogo dokaza o suradnji između kijevskog neonacističkog režima i država članica NATO-a, posebno u vezi s kontinuiranim protokom vojne pomoći, kao i obukom i potporom neonacističkom Azovskom bataljunu.
Suradnja s neonacističkim režimom je kaznena prema međunarodnom pravu. Antinacistički zakoni postoje u nizu europskih zemalja.
“Nakon Drugog svjetskog rata, Nacionalsocijalistička stranka (nacistička stranka) Njemačke smatrana je zločinačkom organizacijom i stoga zabranjena.
Međunarodni vojni sud u Nürnbergu 1946. također je presudio da je Nacistička stranka bila zločinačka organizacija.”
U dalekosežnoj inicijativi Opća skupština UN-a donijela je rezoluciju o “Glorificiranju nacizma”:
Od 2014. ukrajinski neonacistički režim izdašno je financiran od strane nekoliko država članica NATO-a.
Nacistički bataljun Azov je od samog početka bio integriran u Nacionalnu gardu Ukrajine koja je pod jurisdikcijom ukrajinskog Ministarstva unutarnjih poslova.
Bataljun Azov je (2015.) bio obučen od strane SAD Kanade i Velike Britanije. ““Američki kontingent instruktora uključuje 290 stručnjaka … Britanija je poslala 75 vojnog osoblja odgovornog za obuku “zapovjednih procedura i taktičkog obavještavanja”. (Los Angeles Times, 20. travnja 2015.).
Program obuke bio je povezan s priljevom vojne opreme u okviru programa takozvane “nesmrtonosne” vojne pomoći.
S druge strane, bataljun Azov – koji je predmet vojne pomoći, također je bio uključen u provođenje ljetnih nacističkih kampova za obuku djece i adolescenata.
Ljetne kampove bataljuna Azov podupire američka vojna pomoć koja se usmjerava Ukrajinskoj nacionalnoj gardi preko Ministarstva unutarnjih poslova. MUP koordinira “antiterorističku operaciju” (ATO) u Donbasu.
Medijska propaganda
Sunday Times potvrđuje da su djeca i adolescenti na kraju predviđeni za regrutiranje u Nacionalnu gardu, koja je integrirana u ukrajinsku vojsku 2016. Guardian ležerno odbacuje kriminalnu prirodu ljetnog kampa za djecu bataljuna Azov (koji nosi nacističku WolfAngel SS oznake):
“U Ukrajini se krajnje desna milicija Azov bori na prvoj liniji – i vodi ljetni kamp za djecu. Gvardijan je posjetio kamp i pratio 16-godišnjeg Antona kroz njegova iskustva. Je li Azov doista moderna organizacija Hitlerove mladeži ili pokušava pripremiti mlade Ukrajince na tešku stvarnost koja ih čeka?”
Sljedeća slika otkriva, slijeva na desno: plava NATO zastava, bataljun Azov Wolfangel SS Trećeg Reicha i Hitlerova nacistička svastika (crvena i bijela pozadina) prikazani su, što ukazuje na suradnju između NATO-a i neonacističkog režima.
4. Zakon o oružanim sukobima (LOAC)
Budući da je “rat započeo 2014.”, Stoltenbergove izjave potvrđuju da su SAD-NATO podržavali ukrajinska topnička i raketna bombardiranja Donbasa koja su rezultirala više od 14.000 smrti civila, uključujući djecu.
Stoltenbergovo priznanje u ime NATO-a da je “rat započeo 2014.” zahtijevalo bi da se od samog početka u veljači 2014. zaraćene strane, uključujući njihove saveznike, pridržavaju Četiri temeljna načela prava oružanog sukoba (LOAC) koja se sastoje od:
“…poštivanje i zaštita civilnog stanovništva i civilnih objekata, strane u sukobu će u svakom trenutku praviti razliku između civilnog stanovništva i boraca i između civilnih objekata i vojnih ciljeva i sukladno tome usmjeravat će svoje operacije samo protiv vojnih ciljeva.” [1. Dopunski protokol, članak 48.]
Civilno stanovništvo (djeca) i civilni objekti (škole, bolnice, stambena područja) bili su namjerni cilj napada UAF-a i bataljuna Azov u očitom kršenju Zakona o oružanim sukobima (LOAC).
U skladu s LOAC-om, Moskva je od veljače 2014. donijela odluku o spašavanju civila Donbasa, uključujući djecu. Vidljivo predsjednik I.C.C. Piotr Hofmanski u optuživanju predsjednika Putina za “nezakonitu otmicu ukrajinske djece” nije imao najmaglovitije razumijevanje članka 48. Zakona o oružanim sukobima (LOAC). Je li to pitanje nekompetentnosti? Ili je Piotr Hofmanski bio kooptiran u podržavanju zločina protiv čovječnosti?
Odstupajući od Zakona o oružanim sukobima, SAD-NATO snose odgovornost za odobravanje neonacističkog bataljuna Azov, koji je bio uključen u činjenje zločina nad civilima.
Opasno raskrižje
Postoje dvosmislene izjave Stoltenberga (u njegovom intervjuu za Washington Post) koje sugeriraju da je pozivanje na članak 5. na ploči za crtanje SAD-NATO.
Članak 5. Atlantskog ugovora predstavlja NATO-ovu doktrinu kolektivne samoobrane.
“Stranke su suglasne da će se oružani napad na jednu ili više njih u Europi ili Sjevernoj Americi smatrati napadom na sve njih…”.
Članak V. pokrenut je u ožujku 1999., na temelju “izmišljenog izgovora” za bombardiranje i invaziju na Jugoslaviju.
Naknadno ga je 12. rujna 2001. pozvalo Atlantsko vijeće na sastanku u Bruxellesu kao opravdanje za objavu rata Afganistanu, na temelju toga što je neimenovana strana sila napala Ameriku 11. rujna 2001.
U oba slučaja (Jugoslavija i Afganistan) korišteni su “izmišljeni izgovori” kako bi se opravdalo pozivanje na članak V.
Izmišljanje izgovora za rat protiv Rusije?
Dok Stoltenberg čvrsto priznaje da “Rusija ne traži potpunu konfrontaciju s NATO-om koja bi pokrenula Članak 5″, on ipak nagovještava da je NATO spreman pozvati se na Članak 5 protiv Rusije, na temelju izmišljenog izgovora (npr. napad na “podvodnu infrastrukturu”). , što potencijalno dovodi do scenarija Trećeg svjetskog rata.
Lee Hockstader. WP: Bi li ruski napad na kritičnu infrastrukturu poput podmorskih kabela u vlasništvu članica NATO-a ili tvrtki uzrokovao pozivanje na članak 5 NATO-a?
Stoltenberg: O tome odlučuje NATO. Sada razmatramo kako možemo učiniti više kada je riječ o dijeljenju obavještajnih podataka, uključujući s privatnim sektorom, kako bismo otkrili potencijalne prijetnje. …
Tijekom posljednjih godina vidjeli smo da Rusija ne traži potpunu konfrontaciju s NATO-om, aktivirajući članak 5, ali pokušavaju djelovati ispod praga članka 5. Što znači s hibridnim, cyber, tajnim akcijama. I, naravno, napade na podvodnu infrastrukturu — lako ih je poreći jer ih je teško nadzirati.
Stoltenbergovo spominjanje “podmorske infrastrukture” ukazuje na to da Rusija stoji iza sabotaže Sjevernog toka u rujnu 2022., koju je naredio predsjednik Biden uz prihvaćanje njemačkog kancelara Olafa Scholza.
Ono što gore navedene izjave sugeriraju jest da se o pozivanju na članak 5, kao io korištenju “izlika” za rat protiv Rusije raspravlja iza zatvorenih vrata.
Stoltenberg tvrdi da je NATO predan podršci Ukrajini (poznatoj i kao neonacistički režim u Kijevu) dok “spriječava eskalaciju” kroz “povećanu vojnu prisutnost”, kao i potvrđujući da “nismo dio sukoba”:
Stoltenberg: NATO u osnovi ima dvije zadaće u ratu. Jedan je podržati Ukrajinu, kao što mi činimo. Drugi je spriječiti eskalaciju. I sprječavamo eskalaciju apsolutno jasnim davanjem do znanja da nismo strana u sukobu i povećanjem vojne prisutnosti u istočnom dijelu [saveza] kao što smo učinili – s 40.000 vojnika pod zapovjedništvom NATO-a uz potporu znatnih pomorskih i zračnih snaga.
Kontradiktorna izjava: Razmišlja li se o “sprečavanju eskalacije” pozivanjem na članak 5?
Među državama članicama NATO-a postoje i “saveznici” i “neprijatelji”
Vrijedno je napomenuti da je tijekom posljednje dvije godine nekoliko američkih europskih “saveznika” (država članica NATO-a) čiji korumpirani političari podupiru rat u Ukrajini, bilo žrtvama de facto akcija ekonomskog ratovanja koje su sponzorirale SAD, uključujući sabotaža Sjevernog toka.
Ekonomija EU-a koja se oslanjala na jeftinu energiju iz Rusije nalazi se u rasulu, obilježenom poremećajima u cijeloj strukturi industrijske proizvodnje, transporta i trgovine robom.
To se posebno odnosi na akcije protiv Njemačke, Italije i Francuske, koje su rezultirale destabilizacijom njihovih nacionalnih ekonomija i osiromašenjem stanovništva.
“…sabotaža Sjevernog toka bila je američki ratni čin protiv Njemačke i Europske unije.
I njemačk kancelar bio je potpuno svjestan da je SAD planirao sabotažu protiv Sjevernog toka, na štetu više od 400 milijuna Europljana.
Diljem Europske unije odvija se niz bankrota poduzeća koji rezultiraju otpuštanjima i nezaposlenošću. Predviđeno je da će mala i srednja poduzeća biti izbrisana s karte: “Raskolasti troškovi energije pustoše njemačku industriju”… “Njemačka proizvodna industrija — koja čini više od jedne petine ekonomske proizvodnje zemlje — zabrinuta je da neke od njezinih kompanija neće’ ne doživjeti krizu. ….
“Industrijski divovi poput Volkswagena (VLKAF) i Siemensa (SIEGY) također se bore s uskim grlima u opskrbnom lancu, ali oko 200.000 njemačkih malih i srednjih proizvođača manje je u stanju izdržati šok [rastućih cijena energije]”
“Kolektivna obrana”
U gorkoj ironiji, mnoge države članice NATO-a (koje su kategorizirane kao “saveznici” prema Klauzuli o kolektivnoj obrani Atlantskog saveza) su “de facto neprijatelji” Amerike, žrtve američkog ekonomskog rata.
Praksa takozvane Kolektivne obrane prema članku 5. predstavlja proces masovnog novačenja od strane 30 država članica NATO-a, uglavnom u ime Washingtonove hegemonističke agende. Primijenjena je dva puta u povijesti NATO-a: u ožujku 1999. protiv Jugoslavije i u listopadu 2001. protiv Afganistana.
Sa strane Washingtona to predstavlja ne samo sredstvo za regrutiranje vojnika u masovnim razmjerima, već i za osiguranje da države članice NATO-a financijski pridonose američkim hegemonističkim ratovima: Drugim riječima:
“da se bore za nas u naše ime” ili “Oni će obaviti prljavi posao za nas” (Dick Cheney).
Ono što je važno je pokrenuti koordinirani pokret na bazi u svim državama članicama NATO-a za povlačenje iz Atlantskog saveza
Neonacizam i Atlantski savez
Ovaj članak se bavi neizrečenom istinom, koju znamo oduvijek, od samog početka: “Rat je počeo 2014. godine”. Ova izjava – koju sada priznaje NATO – bila je temelj moje detaljne analize.
Moji zaključci su sljedeći:
Atlantski savez nema legitimitet. To je kriminalna tvorevina koju treba ukinuti.
SAD-NATO odgovorni su za opsežne zločine počinjene protiv naroda Ukrajine.
Ono što je potrebno je svjetska kampanja na svim razinama društva, s ciljem konačnog raspada Atlantskog saveza, uz promicanje trenutnog prekida vatre i značajnih mirovnih pregovora u znak solidarnosti s narodom Ukrajine.
Povijesni dodatak: Rat protiv Rusije počeo je u siječnju 1918.
S povijesnog stajališta, SAD i njegovi saveznici prijete Rusiji više od 105 godina počevši od Prvog svjetskog rata raspoređivanjem američkih i savezničkih snaga protiv Sovjetske Rusije 12. siječnja 1918. (dva mjeseca nakon revolucije 7. studenog 1917. navodno kao podrška ruskoj carskoj vojsci).
Američko-britanska saveznička invazija na Rusiju 1918. je prekretnica u ruskoj povijesti, koja se često pogrešno prikazuje kao dio građanskog rata.
Trajao je više od dvije godine i uključivao je više od 200.000 vojnika od kojih je 11.000 bilo iz SAD-a, 59.000 iz Ujedinjenog Kraljevstva. Japan, koji je bio saveznik Britanije i Amerike tijekom Prvog svjetskog rata, poslao je 70 000 vojnika.
Autor: Prof Michel Chossudovsky
