U ponedjeljak, iz Davosa, izvršni predsjednik Svjetskog ekonomskog foruma Klaus Schwab je predstavio ukrajinskog komičara i predsjednika Volodomira Zelenskog uz sjajnu počast, na posljednjoj etapi njegove turneje traženja oružja. Herr Schwab je naglasio da glumca, koji glumi predsjednika koji brani neonaciste, podržava "cijela Europa i međunarodni poredak".
On, naravno, misli na sve osim na 88 posto planeta koji se slaže s vladavinom prava - umjesto lažne konstrukcije koju zapad naziva 'međunarodnim poretkom utemeljenim na pravilima'.
Povratak u stvarni svijet; Rusija, polako ali sigurno ponovno piše umjetnost hibridnog rata. Ipak, unutar karnevala NATO-ovih psiholoških operacija, agresivne kognitivne infiltracije i zadivljujuće medijske podlosti, diže se mnogo galame oko novog paketa američke 'pomoći' Ukrajini od 40 milijardi dolara, za koji se smatra da može promijeniti tijek rata.
Ova priča o 'promjeni igre' dolazi zahvaljujući istim ljudima koji su spalili trilijune dolara kako bi osigurali Afganistan i Irak. I vidjeli smo kako je to prošlo.
Ukrajina je sveti gral međunarodne korupcije. Tih 40 milijardi dolara može promijeniti igru samo za dvije kategorije ljudi: prvo, američki vojno-industrijski kompleks, i drugo, hrpu ukrajinskih oligarha i neokonzervističkih nevladinih organizacija, koje će kontrolirati crno tržište oružja i humanitarne pomoći, a zatim oprati zaradu na Kajmanskim otocima.
Brza analiza 40 milijardi dolara otkriva da će 8,7 milijardi dolara otići na popunjavanje američkih zaliha oružja (dakle, uopće ne ide u Ukrajinu); 3,9 milijardi dolara za USEUCOM ('ured' koji Kijevu diktira vojnu taktiku); 5 milijardi dolara za nejasni, nespecificirani "globalni lanac opskrbe hranom"; 6 milijardi dolara za stvarno oružje i "obuku" Ukrajini; 9 milijardi dolara "gospodarske pomoći" (koje će nestati u odabranim džepovima); i 0,9 milijardi dolara za izbjeglice.
Američke agencije za rizik spustile su Kijev u kontejner za smeće entiteta koji ne vraćaju kredite, pa veliki američki investicijski fondovi napuštaju Ukrajinu, ostavljajući Europsku uniju (EU) i njezine države članice kao jedinu opciju za zemlju.
Samo nekoliko od tih zemalja, osim rusofobnih entiteta kao što je Poljska, može opravdati vlastitom stanovništvu slanje golemih iznosa izravne pomoći propaloj državi. Stoga će sve pasti na briselski EU stroj da učini dovoljno da Ukrajinu održi u ekonomskoj komi - neovisno o bilo kakvom doprinosu država članica i institucija.
Ti 'zajmovi' EU - uglavnom u obliku pošiljki oružja - uvijek se mogu nadoknaditi kijevskim izvozom pšenice. To se već događa u malim razmjerima preko luke Constanta u Rumunjskoj, gdje ukrajinska pšenica stiže u teglenicama preko Dunava i svakodnevno se ukrcava u desetke teretnih brodova. Ili, putem konvoja kamiona koji se kotrljaju uz oružje za žitni reket. Međutim, ukrajinska pšenica će nastaviti hraniti bogati zapad, a ne osiromašene Ukrajince.
Štoviše, očekujte da će NATO ovog ljeta smisliti još jednu čudovišnu psihološku operaciju kako bi branio svoje božansko (ne zakonsko) pravo da uđe u Crno more s ratnim brodovima koji će pratiti ukrajinska plovila koja prevoze pšenicu. Pro-NATO mediji će to vrtjeti kao da zapad 'spašava' od globalne krize s hranom - koja je izravno uzrokovana serijskim, histeričnim paketima zapadnih sankcija.
Komentar: South Front ima interesantan komentar:
Dok ukrajinske oružane snage gube svoje položaje u Donbasu, saveznici Kijeva žure da iznesu ukrajinsku žetvu iz zemlje. Opravdavajući svoju politiku nadolazećom globalnom krizom hrane, Britanija navodno potiče saveznike u NATO-u, kao i države poput Egipta, da stvore posebnu "koaliciju voljnih". Bit će usmjeren na probijanje ruske blokade osiguravanjem "zaštitnog koridora" od Odese kroz Bosfor.Rusija je lažno optužena da je blokirala ukrajinske morske luke i da je time povećala globalnu nestašicu hrane. Kakve se smicalice kriju iza toga pogledajte u: Ne, Rusija ne blokira ukrajinske luke i ne, ukrajinski rat nije potaknuo globalnu prehrambenu krizu
Međutim, čini se da je plan prilično nerealan jer uvelike ovisi o poziciji Turske. Erdogan je nedavno ustvrdio da Ankara ne želi izravno sudjelovati u "predstavi u Ukrajini". Uravnotežena politika Turske trenutno je glavna prepreka britanskom planu za raspirivanje Trećeg svjetskog rata.
Poljska radi meku aneksiju
NATO doista masovno pojačava svoju 'potporu' Ukrajini preko zapadne granice s Poljskom. To je u skladu s dva sveobuhvatna cilja Washingtona: prvo, 'dugoročni rat', u stilu pobune, baš kao Afganistan 1980-ih, gdje su džihadistimi zamijenjeni plaćenicima i neonacistima. Drugo, sankcije su instrumentalizirane kako bi "oslabile" Rusiju, vojno i ekonomski.
Ostali ciljevi ostaju nepromijenjeni, ali su podređeni pod ova dva cilja: osigurati da se demokrati ponovno izaberu u sredini mandata (to se neće dogoditi); navodnjavanje industrijsko-vojnog kompleksa sredstvima koja se recikliraju kao povratni mito (već se događa); i svim sredstvima zadržati hegemoniju američkog dolara (škakljivo: multipolarni svijet se okuplja).
Ključni cilj, koji se ispunjava sa zadivljujućom lakoćom, je uništenje njemačkog - a posljedično i gospodarstva EU-a, s velikim dijelom preživjelih tvrtki koje će na kraju biti prodane američkim interesima.
Uzmimo, na primjer, člana uprave BMW-a Milana Nedeljkovića koji je za Reuters rekao da "naša industrija čini oko 37 posto potrošnje prirodnog plina u Njemačkoj" koja će potonuti bez isporuke ruskog plina.
Washingtonov plan je održati novi 'dugoročni rat' na ne previše užarenoj razini - sjetimo se Sirije tijekom 2010-ih - potaknut redovima plaćenika i sa periodičnim NATO eskalacijama od strane bilo koga od Poljske i baltičkih patuljaka do Njemačke.
Prošlog tjedna, taj jadni eurokrat koji se predstavlja kao visoki predstavnik EU-a za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Josep Borrell, otkrio je igru prilikom komentiranja nadolazećeg sastanka Vijeća za vanjske poslove EU-a.
Borrell je priznao da će "sukob biti dug" i da se "prioritet zemalja članica EU" u Ukrajini "sastoji u opskrbi teškim naoružanjem".
Tada se poljski predsjednik Andrzej Duda sastao sa Zelenskim u Kijevu. Niz sporazuma koje su njih dvojica potpisali ukazuju na to da Varšava namjerava dobro profitirati od rata kako bi poboljšala svoj političko-vojni, gospodarski i kulturni utjecaj u zapadnoj Ukrajini. Poljskim državljanima bit će dopušteno da budu birani u ukrajinska vladina tijela i čak će moći ciljati da postanu ustavni suci.
U praksi, to znači da Kijev skoro pa prenosi i samo upravljanje ukrajinskom propalom državom na Poljsku. Varšava neće morati slati ni vojsku. Nazovite to mekom aneksijom.
Parni valjak u pokretu
Kako stari stoje, stanje na bojnom polju može se sagledati na ovoj karti. Presretnute komunikacije ukrajinskog zapovjedništva otkrivaju njihov cilj da izgrade slojevitu obranu od Poltave preko Dnjepropetrovska, Zaporožja, Krivog Roga i Nikolajeva - što je slučajno štit već utvrđene Odese. Ništa od toga ne jamči uspjeh protiv nadolazećeg ruskog napada.
Uvijek je važno zapamtiti da je Operacija Z započela 24. veljače s oko 150.000 boraca - i definitivno ne ruskih elitnih snaga. Pa ipak su oslobodili Mariupol i uništili elitni neonacistički bataljon Azov u samo pedeset dana, očistivši grad od 400.000 ljudi uz minimalne žrtve.
Dok su vodili pravi rat na zemlji - a ne ona neselektivna američka bombardiranja iz zraka - u ogromnoj zemlji protiv velike vojske, suočeni s više tehničkih, financijskih i logističkih izazova, Rusi su također uspjeli osloboditi Herson, Zaporožje i gotovo cijelo područje 'beba blizanaca', popularnih republika Donjecka i Luganska.
Zapovjednik ruskih kopnenih snaga, general Aleksandr Dvornikov, izvodi raketne, topničke i zračne napade s turbo punjenjem pet puta brže nego tijekom prve faze operacije Z, dok Ukrajinci općenito imaju malo ili vrlo malo goriva, streljiva za topništvo, obučenih stručnjaka, dronova i radara.
Ono što američki foteljaši i TV generali jednostavno ne mogu shvatiti jest da su u ruskom pogledu na ovaj rat - koji vojni stručnjak Andrej Martjanov definira kao "kombinirano oružje i policijsku operaciju" - dva glavna cilja uništavanje svih vojnih sredstava neprijatelja uz očuvanje života vlastitih vojnika.
Dakle, iako gubitak tenkova nije velika stvar za Moskvu, gubitak života jest. I to objašnjava ona masivna ruska bombardiranja; svaki vojni cilj mora biti konačno uništen. Precizni udarci su presudni.
Među ruskim vojnim stručnjacima žestoka je debata zašto Ministarstvo obrane ne ide na brzu stratešku pobjedu. Mogli su Ukrajinu svesti na ruševine - u američkom stilu - začas. To se neće dogoditi. Rusi radije napreduju polako i sigurno, kao neka vrsta parnog valjka. Nastupaju tek nakon što inžinjeri u potpunosti ne provjere teren; uostalom, posvuda ima mina.
Cjelokupni obrazac je nepogrešiv, bez obzira na NATO-ve spinove. Ukrajinski gubici postaju eksponencijalni - čak 1.500 ubijenih ili ranjenih svaki dan, svaki dan. Ako u nekoliko kotlova Donbasa ima 50.000 Ukrajinaca, koji će nestati do kraja lipnja.
Ukrajina je sigurno izgubila čak 20.000 vojnika samo u Mariupolju i okolici. To je ogroman vojni poraz, koji je uvelike nadmašio Debaltsevo 2015. i prethodno Ilovaisk 2014. Gubici u blizini Izjuma mogli bi biti čak i veći nego u Mariupolju. A sada dolaze gubici u oblasti Severodonjecka.
Ovdje govorimo o najboljim ukrajinskim snagama. Nije ni važno što samo 70 posto zapadnog oružja koje šalje NATO zapravo i stigne na bojno polje: glavni je problem što najbolji vojnici odlaze...idu...nestaju i neće biti zamijenjeni. Azovski neonacisti, 24. brigada, 36. brigada, razne zračno-jurišne brigade - svi su pretrpjeli gubitke više od 60 posto ili su potpuno uništeni.
Dakle, ključno pitanje je, kao što je već nekoliko ruskih vojnih stručnjaka naglasilo, nije kada će Kijev 'izgubiti' do točka bez povratka; pitanje je koliko je vojnika Moskva spremna izgubiti da bi došla do ove točke.
Cijela ukrajinska obrana temelji se na topništvu. Dakle, ključne bitke koje predstoje uključuju topništvo velikog dometa. Bit će problema, jer će SAD isporučiti M270 MLRS sustave s precizno navođenim streljivom, sposobnim pogoditi ciljeve na udaljenosti do 70 kilometara ili više.
Rusija, međutim, ima protuudar: mali operativno-taktički kompleks Hermes, koji koristi visokoprecizno streljivo, mogućnost laserskog navođenja i domet veći od 100 kilometara. A oni mogu raditi u sprezi s već masovno proizvedenim sustavima protuzračne obrane Pantsir.
Brod koji tone
Ukrajina je u sadašnjim granicama već prošlost. Georgij Muradov, stalni predstavnik Krima pri predsjedniku Rusije i zamjenik premijera krimske vlade, uporan je: "Mislim da Ukrajina u obliku u kojem je bila više neće ostati. Ovo je već bivša Ukrajina."
Azovsko more je sada postalo "more zajedničke upotrebe" Rusije i Donjecke Narodne Republike (DNR), što je potvrdio Muradov.
Mariupol će biti obnovljen. Rusija ima dosta iskustva u ovom poslu i u Groznom i na Krimu. Kopneni koridor Rusija-Krim je uspostavljen. Četiri od pet bolnica u Mariupolju su već otvorene, a javni prijevoz se vratio, kao i tri benzinske postaje.
Neposredni gubitak Severodonjecka i Lysichanska zazvonit će ozbiljnu uzbunu u Washingtonu i Bruxellesu, jer će to predstaviti početak kraja aktualnog režima u Kijevu. A to, za sve praktične svrhe - i mimo sve uzvišene retorike "zapad stoji uz vas" - znači da teški igrači neće baš biti ohrabreni da se klade na brod koji tone.
Što se tiče sankcija, Moskva točno zna što može očekivati, kao što je detaljno rekao ministar ekonomskog razvoja Maxim Reshetnikov:
"Rusija nastavlja uz činjenicu da su sankcije protiv nje poprilično dugoročan trend i iz činjenice da je zaokret prema Aziji, ubrzanje preorijentacije na istočna tržišta, na azijska tržišta, strateški smjer za Rusiju. Uložit ćemo sve napore da se integriramo u lance vrijednosti zajedno s azijskim zemljama, zajedno s arapskim zemljama, zajedno s Južnom Amerikom."U nastojanjima da se "zastraši Rusija", igračima bi bilo mudro da poslušaju hipersonični zvuk 50 najsuvremenijih projektila Sarmat spremnih za borbu ove jeseni, kako je objasnio čelnik Roscosmosa Dmitrij Rogozin.
Ovotjedni sastanci u Davosu otkrivaju još jedno poravnanje koje se formira u sveobuhvatnoj svjetskoj borbi unipolarzma protiv multipolarizma. Rusija, bebe blizanci, Čečenija i saveznici poput Bjelorusije sada se suprotstavljaju 'čelnicima iz Davosa' - drugim riječima, združenoj zapadnoj eliti, uz nekoliko iznimaka poput mađarskog premijera Viktora Orbana.
Zelenski će biti dobro. Štite ga britanski i američki specijalci. Obitelj navodno živi u vili vrijednoj 8 milijuna dolara u Izraelu. Posjeduje vilu vrijednu 34 milijuna dolara u Miami Beachu, te još jednu u Toskani. Prosječne Ukrajince lagala je, opljačkala, a u mnogim slučajevima i ubijala kijevska banda kojom on predsjeda - oligarsi, fanatici sigurnosne službe (SBU), neonacisti. A oni Ukrajinci koji ostanu (10 milijuna je već pobjeglo) i dalje će se tretirati kao potrošni materijal.
U međuvremenu, ruski predsjednik Vladimir "novi Hitler" Putin apsolutno se ne žuri okončati ovu veliku dramu koja uništava i truli ionako propadajući zapad do srži. Zašto bi trebao? Pokušao je sve, od 2007. godine, i pitao "zašto se ne možemo slagati". Putin je bio totalno odbijen. Dakle, sada je vrijeme da se zavalite, opustite i gledate pad Zapada.
