Bivši hrvatski veleposlanik u Ukrajini, Đuro Vidmarović, nije jedini ni u bijednoj našoj, ni na Starom kontinentu niti globalno koji – kao on u emisiji „U mreži Prvog Hrvatskog radija – tvrdi da „smo na pragu trećeg svjetskog rata“, da „trenutačna situacija podsjeća na onu iz 1939. nakon Münchenskog sporazuma“, da su „vrlo opasne Putinove izjave, osobito u vezi s baltičkim republikama, na tragu zaoštravanja odnosa“ te da se „treći svjetski rat već vodi na diplomatskoj razini i vrlo je žestok na Bliskom istoku, na Balkanu i u Europi“. Bivši veleposlanik, Vidmarović, također nije jedini proamerički nabildan „analitičar“, sada na tzv. pravoj strani povijesti, koji sugerira da je Ruska Federacija s režimom Vladimira Vladimiroviča Putina – ne SAD s Velikom Britanijom, ne kilava „koalicija“ SAD/EU/NATO s tzv. saveznicima i ne neke jastreb-zemlje EU-a tzv. prve brzine – remetilački faktor globalnog mira i sigurnosti.
Da, je li, nema Rusa i nekolicine im zločestih simpatizera (Kine, Irana, Sjeverne Koreje i kojekakvih „terorističkih militanata“ pod njihovom paskom), na Kugli bi cvjetale ruže, tekli bi med i mlijeko, ljudi bi se samo grlili i ljubili… Jasno da ne bi, jer je zlo u ljudskoj psihi vječno u borbi protiv dobra, pa kako kada što prevlada, čovječanstvo se klati između nade i pogibelji. Puno je toga od trećeratne/armagedonske psihoze udarilo u glavu i hrvatskim političarima – ne samo na vlasti – koji „zabrinuto“ vrte glavama u Vidmarovićevom ritmu: „Odnosi svjetskih velesila nisu nikad bili u većoj krizi no što su danas; ruski se utjecaj na zapadnom Balkanu širi (Srbija, BiH, Crna Gora…) i samo što nije podmetnut novi sikob starih neprijatelja za naplatiti nenaplaćene račune; Srbija opet uvodi vojni tok i hvalise da je najmoćnija tenkovska sila u regiji; Hrvatska tu ne smije biti u podređenom položaju“ etc.
Mladež bježi od puške
Riječju, RH ima pod smjesta odmrznuti vojni rok i početi vojnu obuku mladih naraštaja kako bi, uz profesionalnu vojsku od cca 15.000 ljudi, osigurala kojih 200.000 rezervista sa zapovjednim kadrom. Financiranje vojnih potencijala pušteno je s uzde već Trumpovim ultimatumom za prošle američke administracije, pa u Hrvatsku stižu američki rabljeni oklopnjaci (Bradley), helikopteri Black Hawk, rabljeni francuski borbeni avioni Rafale… Jest da iza sve te inducirane histerije o skoromu trećem svjetskom ratu – u kojemu, bude li ga, a neće, nema pobjednika i hrvatski vojnik neće značiti ama baš ništa – stoji američki ekonomski interes sa svojom vojnom industrijom, najvećim dilerom oružja na svijetu, ali…
U bijednoj našoj, gdje HDZ Plenkovićeva vlast krije javnosti da 750.000 ljudi živi na granici pukog preživljavanja, dakle svaki treći žitelj, mladež ne želi u vojsku, iako prigodne ankete o smislenosti odmrzavanja vojnog roka sugeriraju kako 75% građana podržava tu inicijativu. Istodobno, MORH-ovi natječaji upućuju na spoznaju kako iz godine u godinu opada broj prijavljene mladeži za profesionalna vojna zanimanja. Lani ih se javilo nešto više od 300, što je ispod svih očekivanja. Za razliku od one srpske znane krilatice kako „rado Srbin ide u vojnike“, u bijednoj našoj – sada, je li, „svojoj na svomu“ (sic transit) – vrijedi suprotno: „Ne ide Hrvat rado u vojnike“. To potvrđuje i neki dan objavljena službena vijest o tomu da je MORH ukinuo zabranu pristupanja profesionalnoj vojsci osobama s vidljivim tetovažama na tijelu. Mogu i tetovirani, nema veze, ako tetovaže nisu uvredljive za bilo koga, pa…
Sada u javnom prostoru RH traju kauguma pametovanja političara i svih inih o tomu kako je najbolje organizirati zakonski odmrznutu vojnu obuku i koliko bi trebala trajati, a gotovo se ne spominje ima li RH novca za to i koliko bi povratak mladeži u vojarne zapravo stajao porezne obveznike što i sada jedva dišu od valjda najvećih državnih nameta u EU. Nekidan se u tu raspravu uključila neveselim podatkom i bivša SDP-ova ministrica obrane, Željka Anunović: „Jedan od razloga za zamrzavanje obaveznog vojnog roka u RH 2008. godine bio je i taj što se cca 70% mladih ljudi pozivalo na tzv. priziv savjesti, nije željelo uzeti oružje u ruke te je civilno služilo vojni rok“. Zašto bi danas trebalo biti drukčije kad nije? I što sada?! Tko je taj koji će plašenjem tzv. trećim svjetskim ratom, koji „samo što nije počeo“ i „ugrozi RH od ruske agresije koja samo što nije počela“ sa srbijanske strane i iz Republike srpske (BiH), odnosno iz Crne Gore opet na Dubrovačko primorje, sic transit, zapaliti domoljubnu iskru u mladim srcima, pa će navaliti u vojsku?! Neće, jer to nije realno.
Danas u regiji nema ni volje niti snage ni u jednom postjugoslavenskomu samonedostatnom bantustanu za napasti prvog susjeda, jer imaju neke navodno povijesno neraščišćene račune. Što bi, je li, rekla ona politički „mudra“ pamet: treba sagledati širu sliku. U hijednoj našoj to znači da će prije stići novi tzv. veliki izbori na proljeće no što će utihnuti kakofonija o uvođenju/odmrzavanju obaveznog vojnog roka, kamoli da će se uspjeti dovršiti uspostava barem najnužnijih uvjeta za ulazak mladeži u vojarne.
A globalna šira slika o smislu i organizaciji vojnog roka ne može se, je li, sagledati bez valjane procjene toga što se aktualno događa u zaraćenim dijelovima Kugle i toga što se može očekivati u bližoj budućnosti. Kao što zadihan od žestoke utrke prema novomu mandatu u Bijeloj kući na sav glas tvrdi bivši predsjednik SAD-a, Donald John Trump netom nakon napada radikalne militantne skupine dronom na američku vojnu bazu u Jordanu u kojoj su poginula tri vojnika, a više ih je od 40 ranjeno? „Ovaj se napad nikad ne bi dogodio da sam ja predsjednik, nema šanse“, kazao je. „Baš kao što se napad Hamasa, koji podržava Iran, nikad ne bi dogodio. Rat u Ukrajini nikad se ne bi dogodio i sada bismo imali mir u cijelom svijetu. Umjesto toga, slab i neuspješan Joe Biden doveo nas je na rub trećega svjetskog rata.“ E sad, da je Trump uspio dokazati da ga je Joseph Robinette „Joe“ Biden, Jr. uistinu pokrao na prošlim izborima te ostao u Bijeloj kući i drugi mandat, vrlo je izgledno da rata u Ukrajini ne bi bilo, kao ni energetsko-prehrambenog harakirija EU-a po naputku iz Ovalnog ureda. Što ne znači da bi se promijenilo išta bitno u globalnoj američkoj vanjskoj i tzv. obrambenoj politici glede&unatoč pomalo već trajne doktrine gazdovanja Kuglom pod barjakom – America First!
Promašaj CRO gaf-predsjednice
Američki se demokrati i republikanci jednako zalažu za imperijalnu SAD-ovu nadmoć u odnosu na bilo kojega konkurenta u svijetu – to je ključan, zajednički interes i smisao megakorporativnih vlasnika, koji nakon prve milijarde kešovine žele i drugu, treću, desetu, stotu… te instaliraju s tim ciljem najprikladnijeg stanara Bijele kuće kao poslovođu svojih interesa – ali se razlikuju u metodama operativnog djelovanja. Paradoksalno, je li, demokrati Joe Bidena u tom su se operativnom djelovanju pokazali puno ratobornijima i sigurnosno nepouzdanijim od Trumpovih republikanaca u prethodnom mandatu. Po nekim procjenama pak, da je demokratkinja i bivša američka prva dama, Hillary Diane Rodham Clinton, 2016. godine pobijedila Trumpa na predsjedničkim izborima, možebitno bi Plavi planet u ratu Sudnjeg dana ostao tek nuklearni oblačić svemirske prašine?
Bijedna naša, kao tzv. mala od SAD/EU/NATO-ove kužine, drukala je na tim američkim izborima za Hillary Clinton, tadašnja je gaf-predsjednica RH, Kolinda Grabar-Kitarović, nadobudno putovala na njezinu predizbornu konferenciju i, alkarski rečeno, promašila. Danas u svakoj prigodnoj utrci uredno promašuje i CRO premijer, Andrej Plenković, jer mu je osobna karijera paža među kraljevima tzv. visoke svjetske politike preča od bilo kojega nacionalnog interesa vlastite zemlje. U tom je lažnom celofanu zamotana njegova politika militarizacije RH, udvostručenih izdataka za tzv. obranu (Trump je potkraj svog mandata zahtijevao 2% BDP-a) s angažiranjem HV-a u NATO-ovom bildanju SAD-ove ekonomske moći, tzv. misijama protiv „ugroza“, te odmrzavanjem obaveznoga vojnog roka.
Nije svejedno komu će megakorporativni posjednici stote milijarde dolara i željni prvog bilijuna povjeriti šifru gumba trećega svjetskog rata, možda obmanuti surogatom kvaziteorije o tomu da tzv. prvi nuklearni udar znači pobjedu. Prvi ili posljedni, ne postoji teoretska šansa ni za čiju niti za bilo kakvu pobjedu. U tom smislu, je li, svaki put mrgodni Gordan Akrap s Hrvatskog vojnog učilišta „Dr. Franjo Tuđman“ – jedan od četvorice „vječnih“ HRT-ovih proamerički pristranih stručnjaka za ama baš sve i svašta iz vojno-sigurnosne zbílje, uz Marinka Ogorca s Veleučilišta u Velikoj Gorici, Vlatka Cvrtilu sa Sveučilišta VERN i Gorana Bandova iz Središnjeg ureda za međunarodne odnose i održivi razvoj Sveučilišta u Zagrebu – dakle taj će Akrap ironično izjaviti u HTV-ovu „Otvorenom“ da Ruska Federacija „jeste nuklearna sila, kako neki tvrde, ali NATO je nuklearni savez“.
I? Kakve to ima veze u slučaju da bilo tko na proameričkom Zapadu ili u Rusiji prvi ili drugi pritisne gumb Sudnjeg dana, pa armagedonska kiša svakovrsnih smrti sune s obiju strana: s kopna, iz morskih dubina i iz zraka, čak iz svemirskih beskonačja!? Bio NATO i milijunti put savez nuklearnih velesila, a jeste, nasuprot Rusiji kao pojedinačno najsnažnijoj brojem nuklearnih glava, nijedna članica Sjevernoatlantskog saveza – bez obzira na famozni čl. 5. Ugovora o kolektivnoj obrani – neće biti pošteđena. Mete su i s jedne i s druge strane već odavno vrlo precizno isprogramirane i ne mogu se obraniti. Samo treba pritisnuti crveni gumb i – ćao đaci!? Tko je na Kugli sada goropadno pomahnitalih, pokvarenih i ratnohuškačkih mozgova kadar zaustaviti taj prst nad samim gumbom Sudnjeg dana? Kao što su u tzv. kubanskoj krizi 1962. godine, svega par minuta prije početka zadnjeg rata u povijesti čovječanstva učinili savjesni sovjetski i američki lideri: Nikita Sergejevič Hruščov i John Fitzgerald Kennedy. Nije im padala naum pomisao o tzv. prvom udaru. Dapače.
Liz Truss, bivša 44-dnevna britanska afera-premijerka, drčno je izjavila po ulasku ruske vojske u Ukrajinu 24. veljače 2022. da je spremna „baciti atomsku bombu na Rusiju“, sic transit. I time za sva vremena zapečatiti sudbinu Londona i cijelog Otoka koju, je li, Führer nije uspio u Drugomu svjetskom ratu ni Von Braunovim raketama V-1 i V-2!? Kojim bi moćnim britanskim ili NATO-ovim kišobranom zaustavila baš sve hipersonične Sotone-2 (npr. po dva ta projektila na istočnu i zapadnu obalu brišu SAD s lica zemlje), kojima bi Rusi uzvratili iz svog arsenala? Navodno, imaju 4477 raspoređenih i pričuvnih bojevih nuklearnih glava od kojih je 1900 taktičkih (po britanskim izvorima, odnosno više od 6000 bojevih glava po drugim zapadnim procjenama).
Ukrajinci kupuju Hrvatsku
Zaoštravanje međunarodnih odnosa arogantnim zapadnim širenjem EU-a i NATO-a na istočnoeuropska područja – čime su SAD/EU/NATO grubo i jednostrano nakon raspada Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika (SSSR) prekršili „mirotvorni“ dogovor s Rusijom o neširenju tih političkih, ekonomskih i vojnih saveza na istok – izravni je udar na stabilnost tzv. svjetskog poretka, na globalni mir i sigurnost. Otkako je Joe Biden zasjeo u Ovalnom uredu Bijele kuće kao mandatni gazda doktrine America First!, započeli su svi ratovi što mu ih Trump sada predizborno nabija na nos, a „nepoznati teroristi“ na dnu su Baltičkog mora uza samu obalu Danske – indikativno, baš pod NATO-ovom kontrolom – ostvarili Bidenovu prijetnju iz veljače 2022. godine o razaranju megaplinovoda Rusija-Njemačka-zapadna Europa Sjeverni tok 1 i 2. Stari kontinent je zapao u najveću energetsku, prehrambenu, ekonomsku i moralnu krizu (inflacija/recesija) nakon Drugoga svjetskog rata. RH već dvije godine kusa gorke plodove, američke ujdurme, kojoj aroganrnom militarizacijom Hrvatske diže rep upravo premijer koji je „zbog anemije“ izbjegao – odslužiti vojni rok.
Novoinstalirano je, pak, vodstvo EU-a s Ursulom Röschen/Ružicom von der Leyen u Europskoj komisiji te Charlesom Yves Jean Ghislaine Michelom, na čelu Europskog vijeća sasvim suspendiralo međunarodni integritet EU-a te političku i ekonomsku vjerodostojnost zapadne Europe podredilo Bidenovoj volji i globalno lošoj politici. Bruxelles se na SAD-ov zahtjev, a na dugoročnu štetu pola milijarde svojih građana, pridružio tzv. sankcijama Rusiji, prisilivši ih time na životnostandardna odricanja bez presedana nakon Drugoga svjetskog rata eda bi kešovinom, oružjem i zbrinjavanjem desetak milijuna Ukrajinaca izbjeglih od pogibelji dodatno bildali zastrašujuću korupciju pod vlašću režima Volodimira Zelenskog.
Nek dan je odjeknula vijest o ukradenih 36 milijuna dolara u vojnom vrhu, namijenjenih obrani zemlje, a hrvatsku je javnost zgrozila činjenica o čudnom ukrajinskom kapitalu koji preuzima farme peradi u RH (Banija, Međimurje) te „bogatoj Ukrajinki“, koja tajno kupuje i preprodaje hotele u Dalmaciji. Tko to u CRO vladi dopušta? Zašto? A istodobno građanima odbija od usta radi slanja oružja, kešovine itd. kijevskom režimu te se u EU solidarizira sa solidarnim slanjem novih 50 milijarda eura za oružje. Izvjesna je američka senatorica iz Južne Karoline, ukrajinskog podrijetla, skresala u bebu držanom tajniku, Antonyju Johnu Blinkenu, da „SAD daje novac ukrajinskim oligarsima i ne prati kako ga troše; trpi obrana zemlje“.
Pod izmišljenim izgovorom tzv. ruske osvajačke opasnosti (sic transit) i neposredne ugroženosti EU zemalja, osovina Washington-Bruxelles već dvije-tri godine žestoko pritišće vlade pod svojom kontrolom da kupuju goleme količine preskupog američkog oružja svake vrste… Hrvatska ne sustaje u discipliniranom provođenju te zapadne volje, što se sada želi još nabildati odmrzavanjem obaveznoga vojnog roka. Svi ti ročnici, je li, trebaju dobiti neko oružje za vježbu, skladišta napuniti za rezervu, moraju nešto jesti ta dva-tri ili koliko već mjeseci, negdje spavati, etc., a to netko mora platiti. Tko? Glupo pitanje. Pa porezni obveznici, svi tzv. obični/mali ljudi, jer „agresori već drže prst na okidaču“! „Rusi, Srbi, Crnogorci… već su tu blizu granice!“ Sic transit. CRO militanti vrlo su jasni: „Ljudi, vidite što se događa u svijetu i oko nas! Hrvatska puška na hrvatskom ramenu! Moramo biti spremni! Ne smijemo dopustiti da nas uhvate na spavanju i razoružane kao 1991. godine!“
U tim i takvim okolnostima, u kojim samo civilno društvo i neki mirotvorni pojedinci s imenom i prezimenom ustaju protiv tih što neodgovorno drže prst na okidaču sudnjeg dana, tutnjava ratnih bubnjeva i divljačkog plesa oko vatre kobno podmetnute pod Kuglu, nadjačavaju glas razuma. „Hvala Bogu što postoji atomsko oružje goleme razorne snage, koje drži svijet na okupu, jer je i Putin svjestan da bi odmah nakon što bi krenule njegove krstareće rakete reagirala i druga strana“, pametuje Vidmarović. Tvrdi da su „vrlo opasne izjave koje daje (da je u određenom trenutku spreman upotrijebiti nuklearno oružje te je podigao stupanj pripravnosti tih svojih snaga, op. a.), osobito u odnosu na baltičke republike, na tragu su zaoštravanja odnosa. Europa je u diplomatskoj defanzivi, no jako je važno to što se događa iza zavjese i ti su pregovori vrlo bitni, jer nisu prekinuti bez obzira na žestoka reagiranja političara. Da nije tako, već bi došlo do eskalacije sukoba“.
Za razliku od „vojno-sigurnosnih sveznalica“, tipa Gordana Akrapa, koji tvrde da treba uzeti ozbiljno rastuće (pred)ratne prijetnje s Istoka i na sva usta zagovaraju militarizaciju bijedne odmrzavanjem vojnog roka, rečeni velikogorički prof. dr. sc. za tu vrst ugroza Marinko Ogorec tvrdi u HTV-ovu „Otvorenom“ kako trenutno „ne vidi nikakvu ratnu opasnost za Uniju s Istoka ni za RH iz susjedstva“. Tko je baš toliko umno skrenuo da bi posegnuo za suicidom!? Civilizacija je valjda dovoljno uznapredovala da je tzv. ravnoteža straha iz hladoratovnog samo promijenila ambalažu, ali ne i smisleni sadržaj? U slučaju da ipak kucne sudbonosni čas stani – pa’ni, gotovo je, sigurno da će odnekud opet iskočiti na scenu neki alter ego Nikite i John, pa…
Vojska ne, počasti da
Ako netko i drži prst na okidaču, a to će i ubuduće biti neugodna zbílja ma o kakvom se tzv. novom svjetskom poretku radilo, drži ga verbalno i više ohrabruje sebe no što plaši druge. Sigurno neće okinuti. Jamačno će s vremena na vrijeme jačati taj svijet prijetnji, zveckanja i strašnijom smrti od atomske, ratova ograničena intenziteta na lokalne sredine i regije, destabilizacija režima i pokazivanja mišića. Neka će globalna katastrofa doći čovječanstvu glave prije zbog klimatskih promjena i toga kako se odnosi prema svomu prirodnom okolišu, nego u tzv. trećemu (nuklearnom) svjetskom ratu.
Četiri jahača Apokalipse ne jašu rakete poput eurovizijskoga Leta 3, nego megakorporativnu pohlepu globalnog Sjevera za prirodnim i ljudskim resursima. Bijedna je naša u toj pješčanoj oluji samo neznatno zrnce u globalnoj Sahari, koje pasati silovito nose kako i kamo pušu. Kada baš jako zagusti – kao 1941, pa onda i 1991. godine – ni puška nije alatka za razbibrigu, ali dok nije tako i dok su ugroze nacionalnog digniteta i teritorijalnog identiteta samo loptica za politikantski ping-pong, dokazano: Hrvat ne ide rado u vojnike. Ma što i ma koliko, je li, grmjelo u susjedstvu ili negdje u daljini. Ali Hrvat rado hrli po ratna odličja i kiti se tom vrsti slave, jer „ratni put“ u tzv. münchenskoj i šank-bojni uvijek se više cijeni od herojstva davnašnjeg golobradog bombaša Boška Buhe ili vukovarskog branitelja Blage Zadre.
Da nije tako, je li, u vukovarskoj bi 204. brigadi bilo evidentirano tih cca 1700 ljudi koji su uistinu tri mjeseca 1991. godine branili Grad heroj, a ne više od 6000. Sic transit. Da nije tako, u Registru hrvatskih branitelja bilo bi registrirano tih cca 250.000 vojnika – koliko je bio pobrojao tzv. prvi hrvatski redsjednik, Franjo Tuđman, da su sudjelovali u Domovinskom ratu – a ne blizu 550.000 s priznatim „braniteljskim“ statusom. Zakonom je ukinut rok za prijavu „ratnog puta“, pa još 7000 tih što su sada, nakon tri desetljeća (sic transit), sjetili da su bili „hrvatski branitelji“ čeka priznanje tog statusa. Dakako, sa svim natrosječnim povlasticama što uz to idu. U opipljivoj kešovini i sijaset društvenih povlastica, dakako. Pa kad zašuti oružje, Hrvat rado ide po vojničke časti i masti? Dokazano.
Globalna je budućnost maknuti prst s okidača. No za takvo je što u ovima trknutim vremenima induciranih netrpeljivosti tek potrebno steći kritičnu količinu pameti.
