Ne otpisujte Donalda Trumpa: Više se puta oporavio od bankrota, mogao bi i od izbornoga poraza

Da, namjerno nisam spomenuo pogoršanje odnosa između SAD i EU, niti sam pisao o odnosima između SAD i Rusije, jer nisam htio pretjerati u pohvalama Trumpu.

Dakle, Trump više ne želi tolerirati licemjerno ponašanje europskih zemalja, poglavito na trgovačkom i vojnom planu. Postoji čitav niz za SAD nepovoljnih trgovinskih ugovora, od kojih je Trump neke već poništio. Tako npr. europski automobili podliježu carinama od samo 2,5% u SAD, dok američki automobili plaćaju čak 10% carine u EU. Takvih primjera je bezbroj i u drugim branšama.

Trump također s pravom žestoko kritizira europske NATO saveznice jer ne poštuju ugovor kojim su se obvezale najkasnije do početka 2019 izdvajati najmanje 2% svog bruto proizvoda za troškove obrane. Iste te zemlje se „šlepaju“ uz američku vojnu i vanjsku politiku i očekuju da SAD odrađuju sve same. Sad čak kritiziraju najavu povlačenja američke vojske iz Afganistana i najavu znatnog smanjenja vojne nazočnosti u ostalim kriznim područjima. Javnost iste te licemjerne podle EU je prije toga desetljećima kritizirala SAD – zbog vojnih intervencija.

Trump je također u pravu kad Europi zamjera nekritičko približavanje Kini, kao opasnoj totalitarnoj komunističkoj globalnoj velesili, uz istodobno udaljavanje od SAD.

Što se tiče odnosa SAD i Rusije, mislim da treba pozdraviti očiglednu normalizaciju odnosa između dviju zemalja, a isto to vrijedi i za Sjevernu Koreju (s obje zemlje je Obama bio gotovo na rubu rata). Jedina Trumpova vojna akcija bio je munjeviti atentat na iranskog generala Sulejmanija, glavnog organizatora šiitskog terorizma u inozemstvu, bez daljnje eskalacije.

Sjeverni tok 2 neću komentirati jer nisam dovoljno upoznat. Jedino mi se čini da SAD ovdje svim raspoloživim javnom i tajnim diplomatskim sredstvima brane i/ili nameću svoje interese, što je legitimno. Ali to više nije pitanje koje se odnosi samo na Trumpa.

@Smith, zaista odličan pregled. Jesi li namjerno izostavio pogoršanje odnosa SAD i Europe? I što misliš o otporu Amerike prema Sjevernom toku 2, i općenito odnosu SAD i Rusije?

Barack Obama i Hillary Clinton inicirali su rat u Ukrajini i započeli tzv. „arapsko proljeće“ čime su istovremeno ciljano izazvali teške ratne sukobe u nekoliko zemalja Bliskog Istoka koji traju već više od deset godina. Danas znamo da su ti ratovi – između ostalog – započeti kako bi se milijuni ljudi natjerali na ilegalnu emigraciju u Europu. Danas također znamo da ti isti migranti dolaze organizirano, a na raspolaganje im se stavljaju brodovi tzv. „humanitarnih nevladinih organizacija“, kreditne kartice sa stalnim financijskim priljevom i pametni telefoni s aplikacijama na kojima su učitane precizne karte za ilegalni prijelaz europskih granica (osobne dokumente naravno nemaju). Time su Barack Obama, Hillary Clinton i njihova administracija aktivno stali iza lijeve neoliberalne globalističke agende tzv. „novog svjetskog poretka“ kojemu je jedan od glavnih ciljeva potkopavanje i brisanje nacija, granica, nacionalnih država, vjerskih zajednica, pa i same institucije obitelji kao jezgre i temelja tradicionalnog društvenog sustava. Cilj je jedna država, jedna vlada (koja bira samu sebe), jedna valuta i jedno jedino ogromno „slobodno“ (tj. oligopolno) tržište bez državnih granica s neograničenim resursima jeftine anacionalne obespravljene radne snage. EU se kreće točno u tom pravcu.

Barack Obama je prvi predsjednik koji je svaki dan svog mandata proveo u ratnom stanju. Tek što je ušao u Bijelu kuću dobio je Nobelovu nagradu za mir (!?!) da bi samo 2016. bacio 26.000 bombi na Siriju, Irak, Libiju i Afganistan. Brojni stručnjaci međunarodnog prava tvrde da je Obama odgovoran za ratni zločin zbog potpisivanja naloga za ubojstvo oko 1.700 civila dirigiranim dronovima (tzv. „extrajudicial killing“). Ovakva neselektivna ubojstva civila svakako su jedan od uzroka eskalacije islamističkog terora u posljednje vrijeme u Europi. Prije odlaska, 23.12.2016., nobelovac Obama je potpisao gigantski vojni budžet od 619 mlrd. dolara.

Barack Obama je za vrijeme svog cijelog mandata zaštitnički nezainteresirano promatrao nezapamćeno razbojničko divljanje globalističkih bankarskih terorista s Wall Streeta, da bi te iste opljačkane banke odmah potom sanirao stotinama milijardi dolara poreznih obveznika. Usprkos velikoj medijskoj galami korumpiranih dirigiranih mainstream medija i zvučnim izjavama i najavama danas je potpuno jasno da on nije ništa konkretno i trajno napravio niti po pitanju socijalnog i zdravstvenog osiguranja svojih građana, niti po pitanju globalne zaštite okoliša. Samo prazne priče i teatar za mase.

Za vrijeme Obamine administracije stvoren je dosad nezabilježen sustav špijunaže i prisluškivanja u cijelom svijetu. Poznat je skandal kada su njemačke tajne službe 2012. otkrile da NSA u Berlinu prisluškuje čak i mobitel Angele Merkel (satiričari su Obamin slogan „Yes, we can“ tada preobrazili u „Yes, we scan“). Merkel se naravno nije jako naljutila, jer ipak su oni dio zajedničkog globalističkog poduhvata (to vrijedi i za savezništvo Bush – Obama, kao i npr. CDU – SPD u Njemačkoj ili HDZ – SDP u Hrvatskoj).

Nakon što je Edward Snowden javno obznanio brojne svinjarije američkih tajnih službi (u koje je također bio debelo umočen i aktualni predsjednik), Obama je započeo njegov nemilosrdni progon. Slijedom događaja Obama osniva tzv. „Anti Propaganda Center“ koji kao da je nastao po uzoru na ministarstvo istine iz Orwellove „1984“, čiji je zadatak cenzura medijskih sadržaja koji „ugrožavaju nacionalnu sigurnost“.

Još bih mogao puno toga napisati o Obaminoj podršci za npr. fracking, TTIP ili osnivanje poreznih oaza (Delaware) ili o rastućoj razlici između bogatih i siromašnih, što je sve sušta suprotnost njegovim frazama kojima se neprestano deklarira kao borac za socijalnu pravdu i zaštitu okoliša.

Predsjednik Trump je vodio politiku koja je dijametralno različita od svega gore navedenog. On je ostvario veliki ekonomski uzlet, znatno smanjio američku vojnu nazočnost u svijetu, nije započeo nijedan novi rat i poništio je neke štetne međunarodne globalističke ugovore. Međutim, time se zamjerio svemoćnim gospodarima novog svjetskog poretka: globalnim američkim koncernima i Wall Streetu koji na štetu vlastitog naroda forsiraju trgovinu s Kinom, samoj velesili Kini, američkoj industriji oružja, ratnohuškačkim tajnim službama, dekadentnom ljevičarskom kokainskom Hollywoodu i korumpiranim mainstream medijima. Pod takvim okolnostima teško je dobiti predsjedničke izbore, ali kao najteži problem pokazao se koronavirus, jer je time zaustavljen sjajan ekonomski uzlet SAD-a.

Interesantno je da je taj virus izvezen iz Kine (prije nije valjda ni postojao?), i to nakon što je Trump otvorio trgovački rat s Kinom, na veliku korist američke ekonomije, srednjeg i malog poduzetništva i novih radnih mjesta (a na veliku žalost velikih globalnih koncerna i Wall Streeta). Ubrzo – baš pred izbore – upravo SAD postaju jedno od svjetskih žarišta pandemije, a zaraza u Kini navodno potpuno nestaje. Ali o tome i o mandatu predsjednika Trumpa možda neki drugi put.