Odbijanje potpisivanja sporazuma o priključenju Europskoj uniji dovelo je do borbe za vlast u Kijevu.
Rasprave o „europskom izboru“ Ukrajine završile su masovnim neredima i naglim jačanjem otpora. Nije jasno zbog čega je bilo potrebno rastjerivati pristaše priključenja Europskoj uniji na Trgu neovisnosti. Moglo bi se pomisliti da započinje pozicijska igra za predsjedničke izbore 2015. Janukovič je spriječio društveno-ekomonski pad koji bi se neizbježno dogodio da je Ukrajina išla na uvjete sporazuma s EU-om. Daljnji spori pregovori s Rusijom nisu obećavali „nebesku mȁnu“, ali omogućuju da se Ukrajina i dalje „održava na vodi“, a potom ponovno započne koketiranje s Europom.
Opozicija je dobila prekrasnu parolu za čitavu kampanju: „Ukrali su nam europsku budućnost“. Osim toga, Julija Timošenko ostala je iza rešetke, što zapravo odgovara sadašnjim vođama protesta.
No sad polako nestaje umjereni scenarij. Vlast neće povući riječ, budući da bi na taj način pokazala slabost. U redovima demonstranata vodeće slojeve zauzimaju radikalne snage, dakle, kompromis je s njima nemoguć. Nije jasno kakav bi bio taj kompromis; pa ne radi se više o priključenju Europskoj uniji, već o vlasti. Unutarnja borba stječe geopolitičku komponentu. Europska unija je ljuta, osjeća se uvrijeđenom zbog debakla na summitu u Vilniusu. Dakle, najvjerojatnije će podržati politički i moralno bilo koju silu koja će istupiti protiv Janukoviča. Čak iako ta sila (recimo, nacionalistička „Sloboda“ i njezin lider Oleg Tjagnibok) ima još manje veze s europskim izborom od aktualnog predsjednika.
Rigorozno gušenje demonstranata, kao prvo, neće dovesti do stabilizacije. Upravo suprotno. Kao drugo, prisiljava Janukoviča da solidarnost traži samo u Moskvi, što ga u konačnici lišava manevriranja.
Pa i Rusiju postavlja u položaj u kojem se ponovno mora miješati u ukrajinsku politiku. A nismo se prvi put zapleli u tom mutnom blatu. Stvara se tužan utisak da u Ukrajini ne postoje dobri scenariji. Pokušaj u kojem se traži od države, koja još uvijek nije postala svjesna svojih nacionalnih interesa, da se konačno opredijeli, redovno se pretvara u isprobavanje njezine izdržljivosti sa sve većim rizikom i sa sve manje sigurnosti.
Fedor Lukjanov – predsjednik Vijeća za vanjsku i obrambenu politiku.
Ruski tekst na sajtu Kommersanta
Izvor: ruskivjesnik
Rasprave o „europskom izboru“ Ukrajine završile su masovnim neredima i naglim jačanjem otpora. Nije jasno zbog čega je bilo potrebno rastjerivati pristaše priključenja Europskoj uniji na Trgu neovisnosti. Moglo bi se pomisliti da započinje pozicijska igra za predsjedničke izbore 2015. Janukovič je spriječio društveno-ekomonski pad koji bi se neizbježno dogodio da je Ukrajina išla na uvjete sporazuma s EU-om. Daljnji spori pregovori s Rusijom nisu obećavali „nebesku mȁnu“, ali omogućuju da se Ukrajina i dalje „održava na vodi“, a potom ponovno započne koketiranje s Europom.
Opozicija je dobila prekrasnu parolu za čitavu kampanju: „Ukrali su nam europsku budućnost“. Osim toga, Julija Timošenko ostala je iza rešetke, što zapravo odgovara sadašnjim vođama protesta.
No sad polako nestaje umjereni scenarij. Vlast neće povući riječ, budući da bi na taj način pokazala slabost. U redovima demonstranata vodeće slojeve zauzimaju radikalne snage, dakle, kompromis je s njima nemoguć. Nije jasno kakav bi bio taj kompromis; pa ne radi se više o priključenju Europskoj uniji, već o vlasti. Unutarnja borba stječe geopolitičku komponentu. Europska unija je ljuta, osjeća se uvrijeđenom zbog debakla na summitu u Vilniusu. Dakle, najvjerojatnije će podržati politički i moralno bilo koju silu koja će istupiti protiv Janukoviča. Čak iako ta sila (recimo, nacionalistička „Sloboda“ i njezin lider Oleg Tjagnibok) ima još manje veze s europskim izborom od aktualnog predsjednika.
Rigorozno gušenje demonstranata, kao prvo, neće dovesti do stabilizacije. Upravo suprotno. Kao drugo, prisiljava Janukoviča da solidarnost traži samo u Moskvi, što ga u konačnici lišava manevriranja.
Pa i Rusiju postavlja u položaj u kojem se ponovno mora miješati u ukrajinsku politiku. A nismo se prvi put zapleli u tom mutnom blatu. Stvara se tužan utisak da u Ukrajini ne postoje dobri scenariji. Pokušaj u kojem se traži od države, koja još uvijek nije postala svjesna svojih nacionalnih interesa, da se konačno opredijeli, redovno se pretvara u isprobavanje njezine izdržljivosti sa sve većim rizikom i sa sve manje sigurnosti.
Fedor Lukjanov – predsjednik Vijeća za vanjsku i obrambenu politiku.
Ruski tekst na sajtu Kommersanta
Izvor: ruskivjesnik
