Ako išta prezirem više od neodgovorne mase, to su oni koji služe masi i žele se njome okoristiti. Masa nikada nije racionalna, slobodna a, samim time, ni odgovorna. Ona ne spoznaje i ne odlučuje, nju pokreće histerija.
Naš svijet je ušao u novu epohu, a za taj ulazak bio je potreban događaj koji stvara tu epohu, daje joj početak i smisao sjećanjem na taj događaj. Budući da živimo u doba globalizacije i da se naš svijet zasitio samoga sebe, trebao nam je događaj koji zahvaća čitav svijet i ima snagu dokidanja, na simboličkoj i stvarnoj razini, onoga dosadašnjeg i započinjanja nečeg novog.
Takav događaj je ova pandemija. Tko to ne shvaća, ništa ne shvaća.
Međutim, pandemija nije dio, a ni posljedica, urotničkih snaga kojima pridajemo metafizičku moć. Pandemija je realna činjenica koja, snagom našeg historijskog diskursa, postaje moć koja stvara naš povijesni svijet.
Poznato je da je čovjek prirodno biće, ali da je, još više, i povijesno biće. Mi ne živimo u jednostavnoj neposrednosti prirodnih bića. Mi živimo u objašnjenom svijetu, odnosno u priči ili u povijesti.
Pandemija, ako je promatramo kao povijesni događaj ili priču koja će obilježavati novu epohu, odgovara nekadašnjem rođenju Isusa Krista. Baš kao što je njegovo rođenje podijelilo svijet na onaj koji je bio prije Krista i na onaj koji je poslije Krista, tako, već sada, raspravljamo o svijetu koji je bio prije pandemije i o onome koji i kakav će biti nakon pandemije.
Ne čudi stoga što se novoj epohi protive oni koje je samo epoha na izdisaju natjerala ili uvjerila da su kršćani, takvi se bore za nastavak svoga svijeta.
No što takvi mislili i za što se borili, kršćanstvo nije kategorija koja pripada ili označava epohu, odnosno, kršćanstvo koje proizlazi iz epohe egzistencijalna je prijevara. Kristov svijet naprosto ne postoji kao povijesna nužnost. Kršćani su oni koji razvijaju posebnu povijest vlastite duše koja komunicira s Kristom.
Ne postoji, dakle, Kristov svijet, nego svijet prije i poslije Krista. Isto tako ne postoji ni pandemijski svijet, nego postoji svijet prije pandemije i onaj koji će uslijediti nakon pandemije.
Pandemija je, ako se odmaknemo od medicinskog područja, i zađemo u svijet povijesno-simboličkog i antropološko-simboličkog smisla, zapravo jedna histerija.
Mi sada, u Hrvatskoj i svijetu, metodom histerije prilazimo drugom ljudskom biću i određujemo mjeru njegove ljudskosti. Naša histerija nosi zloćudni karakter koji od drugih traži da se očituju pripadaju li ili ne pripadaju svijetu naših konačnih i apsolutnih istina koje je rodila upravo histerija. Takve istine, naravno, nisu prave istine, one su istine o histeriji.
Histerija rađa masu i održava se u masi, masa je njezina snaga. Sam virus, ma koliko opasan i poguban bio, ne čini i ne stvara toliki problem kao histerija. Virus je medicinski problem i jedino i isključivo medicina može izaći na kraj s virusom.
S virusom histerije je drugi problem. S njime, ako ga se tolerira i pred njim uzmiče, nije moguće izaći na kraj.
Konkretno, kada je riječ o virusu COVID-19, medicina i rastuće medicinsko znanje će s njime izaći na kraj. U to nema sumnje. Iako sadašnje medicinske spoznaje nisu na onoj razini na kojoj će biti buduće medicinske spoznaje o ovom virusu, u sadašnjim medicinskim spoznajama, i iz tih spoznaja proizašlim rješenjima, treba tražiti jedini legitiman i učinkovit odgovor na probleme koje sada uzrokuje koronavirus.
Medicinsko znanje raste i usavršava se. Zbog toga uvijek koristim medicinska rješenja za zdravstvene probleme. I to sadašnja rješenja. Upravo zato, u svakom trenutku svoje sadašnjosti, koristim sadašnja medicinska znanja i medicinska rješenja za sve zdravstvene probleme.
Koronavirus ne predstavlja izuzetak. Cijepio sam se i cijepit ću se, u svojoj sadašnjosti i sa sadašnjim cjepivima. Oni koji spoznaje o koronavirusu crpe iz okultnih ili teško locirajućih izvora, kao što je to njihova fantazija i dosluh s nedefiniranim duhovnim silama, pribjeći će histeriji.
Oni koji zdravo sumnjaju, neće pribjeći histeriji nego će odgoditi konzumiranje medicinskih rješenja sve dok ona ne budu na onoj razini na kojoj bi oni htjeli da bude.
Dakle, ljudi su različiti, imaju različite stavove, različite motivacije i različite izvore spoznaja o svijetu.
Mi, i bez nekih velikih analiza, ne živimo iste egzistencijalne priče. Mi se, samo pukim slučajem, nalazimo u istoj povijesnoj epohi, ali je ne tumačimo na isti način.
Ne krijem da me zanima kako izgleda lice histerije i slabost mase koja se prikazuje kao snaga. Masa se rasipa po ulici i traži očitovanje. Ona ne nastupa kao sugovornica, njoj sugovornici ne trebaju. Ona ne traži i ne nudi istinu, nego dogmatizira urotničku slutnju o kraju svijeta, baš kao što dogmatizira i vlastitu ulogu da se herojski bori protiv kraja toga svijeta.
Masi je to jedina, konačna i apsolutna istina koja donosi konačni sud o pojedinačnoj egzistenciji. Masa, u ovim našim prisilno i samim time neiskreno kristijaniziranim okolnostima, nastupa kao pomahnitalo božanstvo koje svijetu donosi mač, a ne mir.
Ne čudi stoga što se na neartikuliranim prosvjedima protiv mjera donesenih od strane Stožera sve češće pojavljuju svećenici, redovnice, redovnici i vjeroučitelji koji Boga ne promatraju kao milostivo i za čovjeka zainteresirano biće, nego kao osvetnički, metafizički virus s nebesa koji se obračunava s neistomišljenicima na zemlji.
Ne mislim ništa dobro o Stožeru, to je isto tako jedno metafizičko tijelo koje u političke svrhe zlorabi medicinske spoznaje, Stožer često djeluje kao politički virus.
Kada me netko stavlja pred izbor hoću li, kao nešto svoje, prihvatiti mjere političkog virusa sa zemlje ili osvetničku slutnju metafizičkog virusa s nebesa, odgovaram s neskrivenim gnušanjem i odbijanjem jednog i drugog.
Prezirem i s istinskim gnušanjem odbacujem svaki pseudoreligijski pristanak uz one koji me žele uvesti u njihovu malignu priču.
Kada me, prije sjednice Gradskog vijeća, dočekala masa koja je tražila da se očitujem hoću li na Vijeću glasati za ove famozne COVID potvrde, odgovorio sam masi da je, u građanskom smislu, potpuno nepismena.
Gradsko vijeće nije adresat koji politizira i donosi odluke o pandemiji, to čini Stožer, a Stožer, ma što ja mislio o njemu, ima demokratski legitimitet. Gradsko vijeće nije donijelo odluku o uvođenju COVID potvrda pa tu odluku ne može ni suspendirati.
No isti ovaj Stožer djelovao je, na isti ovaj način, i prije i nakon parlamentarnih izbora. Gospodo, izabrali ste ovaj Stožer na prošlim parlamentarnim izborima iako ste znali kakav je, kakve odluke donosi i za koga politizira. Izabrali ste ga, a izabrali biste ga, sudeći po anketama, i danas.
Svi oni koji misle da je moja uloga poslušnog nositelja njihovih misli, susrest će se s mojim neskrivenim prijezirom i gnušanjem. Čitav život se borim za slobode drugih, ali i za vlastitu slobodu. I za to mi ne treba masa, ali zbog toga neću ustuknuti pred masom. Jednostavno, masu prezirem, a druge i sebe cijenim.
Konkretno, cijenim sve one koji se u našim bolnicama bore protiv koronavirusa. Oni ne politiziraju, oni svakodnevno gledaju pravo lice ove pandemije.
Zbog njih sam se cijepio i kod njih sam se cijepio.
Njihovo znanje je realno, baš kao što su realna i lica patnje koja svaki dan gledaju.
Masu prezirem jer je lažna, nehumana i osvetnička.
autograf
Naš svijet je ušao u novu epohu, a za taj ulazak bio je potreban događaj koji stvara tu epohu, daje joj početak i smisao sjećanjem na taj događaj. Budući da živimo u doba globalizacije i da se naš svijet zasitio samoga sebe, trebao nam je događaj koji zahvaća čitav svijet i ima snagu dokidanja, na simboličkoj i stvarnoj razini, onoga dosadašnjeg i započinjanja nečeg novog.
Takav događaj je ova pandemija. Tko to ne shvaća, ništa ne shvaća.
Međutim, pandemija nije dio, a ni posljedica, urotničkih snaga kojima pridajemo metafizičku moć. Pandemija je realna činjenica koja, snagom našeg historijskog diskursa, postaje moć koja stvara naš povijesni svijet.
Poznato je da je čovjek prirodno biće, ali da je, još više, i povijesno biće. Mi ne živimo u jednostavnoj neposrednosti prirodnih bića. Mi živimo u objašnjenom svijetu, odnosno u priči ili u povijesti.
Pandemija, ako je promatramo kao povijesni događaj ili priču koja će obilježavati novu epohu, odgovara nekadašnjem rođenju Isusa Krista. Baš kao što je njegovo rođenje podijelilo svijet na onaj koji je bio prije Krista i na onaj koji je poslije Krista, tako, već sada, raspravljamo o svijetu koji je bio prije pandemije i o onome koji i kakav će biti nakon pandemije.
Ne čudi stoga što se novoj epohi protive oni koje je samo epoha na izdisaju natjerala ili uvjerila da su kršćani, takvi se bore za nastavak svoga svijeta.
No što takvi mislili i za što se borili, kršćanstvo nije kategorija koja pripada ili označava epohu, odnosno, kršćanstvo koje proizlazi iz epohe egzistencijalna je prijevara. Kristov svijet naprosto ne postoji kao povijesna nužnost. Kršćani su oni koji razvijaju posebnu povijest vlastite duše koja komunicira s Kristom.
Kada je riječ o virusu COVID-19, medicina i rastuće medicinsko znanje će s njime izaći na kraj. U to nema sumnje. Iako sadašnje medicinske spoznaje nisu na onoj razini na kojoj će biti buduće medicinske spoznaje o ovom virusu, u sadašnjim medicinskim spoznajama, i iz tih spoznaja proizašlim rješenjima, treba tražiti jedini legitiman i učinkovit odgovor na probleme koje sada uzrokuje koronavirus
Ne postoji, dakle, Kristov svijet, nego svijet prije i poslije Krista. Isto tako ne postoji ni pandemijski svijet, nego postoji svijet prije pandemije i onaj koji će uslijediti nakon pandemije.
Pandemija je, ako se odmaknemo od medicinskog područja, i zađemo u svijet povijesno-simboličkog i antropološko-simboličkog smisla, zapravo jedna histerija.
Mi sada, u Hrvatskoj i svijetu, metodom histerije prilazimo drugom ljudskom biću i određujemo mjeru njegove ljudskosti. Naša histerija nosi zloćudni karakter koji od drugih traži da se očituju pripadaju li ili ne pripadaju svijetu naših konačnih i apsolutnih istina koje je rodila upravo histerija. Takve istine, naravno, nisu prave istine, one su istine o histeriji.
Histerija rađa masu i održava se u masi, masa je njezina snaga. Sam virus, ma koliko opasan i poguban bio, ne čini i ne stvara toliki problem kao histerija. Virus je medicinski problem i jedino i isključivo medicina može izaći na kraj s virusom.
S virusom histerije je drugi problem. S njime, ako ga se tolerira i pred njim uzmiče, nije moguće izaći na kraj.
Konkretno, kada je riječ o virusu COVID-19, medicina i rastuće medicinsko znanje će s njime izaći na kraj. U to nema sumnje. Iako sadašnje medicinske spoznaje nisu na onoj razini na kojoj će biti buduće medicinske spoznaje o ovom virusu, u sadašnjim medicinskim spoznajama, i iz tih spoznaja proizašlim rješenjima, treba tražiti jedini legitiman i učinkovit odgovor na probleme koje sada uzrokuje koronavirus.
Medicinsko znanje raste i usavršava se. Zbog toga uvijek koristim medicinska rješenja za zdravstvene probleme. I to sadašnja rješenja. Upravo zato, u svakom trenutku svoje sadašnjosti, koristim sadašnja medicinska znanja i medicinska rješenja za sve zdravstvene probleme.
Koronavirus ne predstavlja izuzetak. Cijepio sam se i cijepit ću se, u svojoj sadašnjosti i sa sadašnjim cjepivima. Oni koji spoznaje o koronavirusu crpe iz okultnih ili teško locirajućih izvora, kao što je to njihova fantazija i dosluh s nedefiniranim duhovnim silama, pribjeći će histeriji.
Oni koji zdravo sumnjaju, neće pribjeći histeriji nego će odgoditi konzumiranje medicinskih rješenja sve dok ona ne budu na onoj razini na kojoj bi oni htjeli da bude.
Dakle, ljudi su različiti, imaju različite stavove, različite motivacije i različite izvore spoznaja o svijetu.
Mi, i bez nekih velikih analiza, ne živimo iste egzistencijalne priče. Mi se, samo pukim slučajem, nalazimo u istoj povijesnoj epohi, ali je ne tumačimo na isti način.
Ne krijem da me zanima kako izgleda lice histerije i slabost mase koja se prikazuje kao snaga. Masa se rasipa po ulici i traži očitovanje. Ona ne nastupa kao sugovornica, njoj sugovornici ne trebaju. Ona ne traži i ne nudi istinu, nego dogmatizira urotničku slutnju o kraju svijeta, baš kao što dogmatizira i vlastitu ulogu da se herojski bori protiv kraja toga svijeta.
Masi je to jedina, konačna i apsolutna istina koja donosi konačni sud o pojedinačnoj egzistenciji. Masa, u ovim našim prisilno i samim time neiskreno kristijaniziranim okolnostima, nastupa kao pomahnitalo božanstvo koje svijetu donosi mač, a ne mir.
Ne čudi stoga što se na neartikuliranim prosvjedima protiv mjera donesenih od strane Stožera sve češće pojavljuju svećenici, redovnice, redovnici i vjeroučitelji koji Boga ne promatraju kao milostivo i za čovjeka zainteresirano biće, nego kao osvetnički, metafizički virus s nebesa koji se obračunava s neistomišljenicima na zemlji.
Ne mislim ništa dobro o Stožeru, to je isto tako jedno metafizičko tijelo koje u političke svrhe zlorabi medicinske spoznaje, Stožer često djeluje kao politički virus.
Ako išta prezirem više od neodgovorne mase, to su oni koji služe masi i žele se njome okoristiti. Masa nikada nije racionalna, slobodna a, samim time, ni odgovorna. Ona ne spoznaje i ne odlučuje, nju pokreće histerija
Kada me netko stavlja pred izbor hoću li, kao nešto svoje, prihvatiti mjere političkog virusa sa zemlje ili osvetničku slutnju metafizičkog virusa s nebesa, odgovaram s neskrivenim gnušanjem i odbijanjem jednog i drugog.
Prezirem i s istinskim gnušanjem odbacujem svaki pseudoreligijski pristanak uz one koji me žele uvesti u njihovu malignu priču.
Kada me, prije sjednice Gradskog vijeća, dočekala masa koja je tražila da se očitujem hoću li na Vijeću glasati za ove famozne COVID potvrde, odgovorio sam masi da je, u građanskom smislu, potpuno nepismena.
Gradsko vijeće nije adresat koji politizira i donosi odluke o pandemiji, to čini Stožer, a Stožer, ma što ja mislio o njemu, ima demokratski legitimitet. Gradsko vijeće nije donijelo odluku o uvođenju COVID potvrda pa tu odluku ne može ni suspendirati.
No isti ovaj Stožer djelovao je, na isti ovaj način, i prije i nakon parlamentarnih izbora. Gospodo, izabrali ste ovaj Stožer na prošlim parlamentarnim izborima iako ste znali kakav je, kakve odluke donosi i za koga politizira. Izabrali ste ga, a izabrali biste ga, sudeći po anketama, i danas.
Svi oni koji misle da je moja uloga poslušnog nositelja njihovih misli, susrest će se s mojim neskrivenim prijezirom i gnušanjem. Čitav život se borim za slobode drugih, ali i za vlastitu slobodu. I za to mi ne treba masa, ali zbog toga neću ustuknuti pred masom. Jednostavno, masu prezirem, a druge i sebe cijenim.
Konkretno, cijenim sve one koji se u našim bolnicama bore protiv koronavirusa. Oni ne politiziraju, oni svakodnevno gledaju pravo lice ove pandemije.
Zbog njih sam se cijepio i kod njih sam se cijepio.
Njihovo znanje je realno, baš kao što su realna i lica patnje koja svaki dan gledaju.
Masu prezirem jer je lažna, nehumana i osvetnička.
autograf
