Na kraju prve sezone Senki nad Balkanom shvatili smo da nećemo dobiti odgovarajuću konkluziju radnje. Doduše, zločini su bili razriješeni, no prijestupnici su ostali nekažnjeni, štoviše za svoja su zlodjela nagrađeni. Stoga je gledatelju bilo jasno da će se priča morati nastaviti kako bi se vidjelo na koji će način detektivi Tanasijević (Dragan Bjelogrlić) i Pletikosić (Andrija Kuzmanović) dalje postupati naspram gangstera Kaluđera te zakučastih političkih situacija i odnosa u zemlji raskoljenoj različitim, oprečnim interesima.
Radnja druge sezone odvija se s vremenskim odmakom od pet godina, točnije 1934., nakon što je država preimenovana u Kraljevinu Jugoslaviju. Započinje neuspjelim atentatom na kralja Aleksandra I. u Zagrebu, koji su organizirali ustaše zajedno s VMRO-om. Otvaranje je znakovito jer postavlja temeljni narativni okidač. Kao što je razdoblje prije Šestosiječanjske diktature bilo ključno za prvu sezonu, tako je za drugu posrijedi period neposredno pred marsejski atentat. Kralj simbolizira stari svijet koji se našao pod udarom novih i monstruoznih političkih ideja. Stoga je politički kontekst pojačan jer različite sile žele ukloniti monarha kako bi jugoslavensko područje pridobili za svoje ideje. Sami protagonisti shvaćaju da kralj, njegov režim i način vladavine nisu idealni, no nacističke i staljinističke sile koje su se na njega namjerile još su gore.
Slično kao i u prethodnoj sezoni, javlja se više kriminalističkih zapleta koji teku paralelno te imaju jednakovrijedan status. Prvi je usredotočen na ritualna ubojstva koja se čine da su povezana sa starom utvrdom Žrnovo koja se treba srušiti i na čijem mjestu treba nići impozantan nacionalni spomenik koji radi umjetnik Ivan Meštrović (Nikola Vujović). Kaluđerova trgovina opijumom dobiva konkurenciju u crnogorskoj mafiji inkarniranoj u Danilu Tomasoviću (Petar Strugar), koji shvaća da je heroin nova unosna roba. Nacizmu skloni vlasnik dnevnih novina Novo doba Obrad Savković (Bogdan Diklić) pokušava pripremiti tlo za novi poredak, ne shvaćajući da je samo pijun u mnogo kompleksnijim igrama za ostvarivanje globalne moći, koje su inkarnirane u zagonetnoj Mariji Oršić (Leona Paraminski) te Mustafi Golubiću (Goran Bogdan). General Petar Živković (Nebojša Dugalić) bori se za opstanak na političkoj sceni, a svoje interese ima i Anton Korošec, koji se nalazi u kućnom pritvoru na Hvaru.
Kao što se može primijetiti, i druga sezona počiva na smjelom prožimanju fikcije i fakcije kako bi se dinamično oblikovala priča o svijetu koji se nalazi u prijelomnom trenutku. Fabularna kombinatorika dodatno je usložnjena u odnosu na prethodnu sezonu, no ovoga su puta različite fabularne linije dodatno isprepletene, čineći vrlo složenu i zakučastu mrežu odnosa i interesa među pojedincima i skupinama. Detektiv Tanasijević (Dragan Bjelogrlić) više nije djelatnik policije da radi na svoju ruku, a službeni detektivski par čine Pletikosić (Andrija Kuzmanović) i mlado mu pojačanje inkarnirano u Božidaru Zečeviću (Marko Grabež). Funkciju koju je Tanasijević imao nekoć, sada preuzima Pletikosić pa postaje istražitelj na rubu egzistencijalnoga kaosa: raspao mu se brak te se odao alkoholu. Zečević kao mlad i idealističan, vjeri sklon istražitelj čini mu protutežu, pa u novoj sezoni imamo ponavljanje s varijacijama staroga detektivskoga para.
Zabavljačke tendencije serije vješto su upakirane u raskošan produkcijski celofan i odlične glumačke kreacije. Cilj je gledatelja neprestanim obratima i intrigama, koji su dobro postavljeni i gradirani, držati u neizvjesnosti i napetosti. Ipak, ostaje dojam da je u prethodnoj sezoni priča bila bolje izbalansirana. Neki podzapleti nisu dovoljno motivirani pa gube na uvjerljivosti te ostavljaju dojam da su ubačeni u cjelinu čisto efekta radi. Primjerice, lezbijski odnos Maje Davidović (Marija Bergam) i Marije Oršić možda bi imao smisla da je povezivanje likova temeljeno na interesima, kako se to u početku činilo, no zbrzano i nefokusirano uvođenje emocionalne komponente učinilo ga je neuvjerljivim jer nije sustavno motiviran. Njihove pak erotske scene tipičan su primjer muškog pogleda.
Cinizam prve sezone, u kojoj su vjera u zakon i pravdu te društvene institucije dovedene u pitanje, sada je gotovo napušten. Iako je politika često vođena sebičnim interesima ili mora balansirati između globalnih prohtjeva velikih sila, čini se da je donekle obnovljeno povjerenje u pravdu makar se ona morala uzeti u vlastite ruke. Više se osjeća svojevrsna nostalgija, žaljenje za gubitkom koji još nije uslijedio, ali se procesi koji će do njega dovesti više ne mogu zaustaviti. Staro doba, koje nije bilo dobro, ali je možda bolje od onoga što se sprema, posrće pred neizvjesnošću novoga doba, čega su protagonisti uvelike svjesni.
filmovi
