Gradonačelnik Zagreba "na službenom putu" Milan Bandić napokon je osnovao svoju stranku. Njegova stranka "Bandić Milan 365 - stranka rada i solidarnosti" osnovana je u Kulturnom centru Peščenica, a na osnivačkoj skupštini našlo se oko dvije stotine osoba. Utemeljitelj stranke prisutnima se iz pritvora obratio pismom. Uz osnivanje nove političke stranke upozorit ćemo na dvije zanimljivosti. Jedna je da je osnivačka skupština skrivana od novinara, što je kuriozitet svjetskih razmjera, a druga zanimljivost sadržana je u imenu stranke. Naime, postavlja se pitanje može li stranka "Bandić Milan 365" biti demokratska, obzirom da nosi ime po svom živućem predsjedniku?
Govoreći o novoj stranci na hrvatskom političkom nebu najprije valja primijetiti očigledno: u novijoj političkoj povijesti ove zemlje nije se dogodilo da političku stranku osniva osoba koja se nalazi u pritvoru. U političkoj povijesti ili makar na njezinim marginama ime Milana Bandića, dakle, bez sumnje će biti upisano kao prvo kome je to pošlo za rukom. Za neupućene u hrvatska političko-pravosudna zbivanja, podsjetimo da se zagrebački greadonačelnik nalazi u pritvorskoj jedinici Remetinca zbog sumnje na zloupotrebu položaja i ovlasti, odnosno zbog pokušaja utjecaja na svjedoke u procesu koji se protiv njega vodi. Bez obzira na to, na osnivačkoj skupštini stranke Bandić je izabran za predsjednika, dok su na dužnost potpredsjednice, odnosno potpredsjednika izabrani Bandićeva dugogodišnja suradnica u gradskoj upravi Jelena Pavičić Vukičević te Ana Stavljević Rukavina i Jakov Bienenfeld.
Program Bandićeve stranke, navodi se u materijalima prezentiranima javnosti, usmjeren je na "socijalnu sigurnost i stabilnost za sve", "održivi gospodarski razvoj i ekologiju", "obrazovano društvo", "jasnu ulogu učinkovite države i javnog sektora", "ravnomjeran razvoj svih regija Hrvatske" te "osnaživanje uloge Hrvatske u Europskoj uniji i susjedstvu".
- Želimo izvesti ovu zemlju iz krize i svakom njenom građaninu omogućiti dostojanstven život – mogućnost da radi i da od svog rada živi, a ne preživljava. Želimo u Hrvatskoj, kao što smo i u Zagrebu, pokrenuti gospodarski, društveni i politički razvoj koji će nas svrstati među zemlje EU koje pomažu, a ne kojoj treba pomoć, stoji u izjavi osnivača stranke Milana Bandića.
Može li netko od članova koji se ne zovu Milan biti predsjednik stranke Bandić Milan?
(FOTO: Facebook)
Nakon što smo predstavili natuknice koje govore o programu stranke, valja nam upozoriti na još jedan kuriozum vezan uz njezino osnivanje, točnije vezan uz ime stranke pritvorenog zagrebačkog gradonačelnika. U hrvatskoj politici, a ako izuzmemo primjer stranke slovenskog premijera Mire Cerara teško ćete sličan primjer pronaći i u svijetu, dosad nije bila poznata praksa prema kojoj jedna novoosnovana politička stranka dobiva ime prema svoje predsjedniku. Takva praksa dovodi u pitanje mogućnost unutarstranačke demokracije, jer uistinu je teško zamisliti da bi itko drugi osim Milana Bandića mogao biti predsjednik stranke Bandić Milan 365 - stranka rada i solidarnosti. Dakako, teoretska mogućnost za to postoji, ali prema svemu sudeći jasno je da se u ovom slučaju radi o čovjeku-političkoj stranci, što se od zagrebačkog gradonačelnika moglo i očekivati. Bandić Milan, naime, u Zagrebu već godina djeluje kao čovjek-sustav, a jednim od rezultata takvog načina funkcioniranja, na žalost, može se smatrati i žalosna činjenica njegovog aktualnog "privremenog mjesta boravka".
S unutarstranačkom demokracijom u životu političkih stranaka Hrvatska je i bez ovog novuma na političkoj sceni imala porazna iskustva. Predsjednici najvećih stranaka Tomislav Karamarko (HDZ) i Zoran Milanović (SDP) u svojim političkim organizacijama djeluju kao neupitni vođe, čijem se mišljenju i programu nije pametno suprotstavljati. Pokušaji realizacije unutarstranačke demokracije izvan izbornih stranačkih skupština svode se uglavnom na povlađivanje stranačkim vođama, a ukoliko do razilaženja u mišljenjima i dođe, onome/onoj tko se vođi usudi suprotstaviti prijeti izgledna mogućnost da će iz stranke biti odstranjen/a. U HDZ-ovom slučaju to potvrđuje primjer deložirane Jadranke Kosor, a u dobroj mjeri i skrajnutoga te time na povlačenje prisiljenoga Drage Prgometa, dok je u SDP-ovom slučaju suprotstavljanje predsjedniku stranke izbacivanjem iz stranačkog članstva platila Aleksandra Kolarić.
U političkoj stranci Milana Bandića loša praksa dotjerana je do krajnosti. Samo ime stranke podrazumijeva i tko će biti njezin vrlo vjerojatni doživotni predsjednik. Unutarstranačka demokracija time je napokon predstavljena kao ono što u Hrvatskoj i jeste: karikatura demokracije.
lupiga
