Polako nas je napustio mjesec kolovoz, polako ode i prva dekada rujna, koje se vrijeme u novinarskom žargonu najčešće naziva vrijeme ukiseljavanja krastavaca ili jednostavno; kiselih krastavaca.
Zaista kada pogledamo novine, portale, pa i druge medije u tih skoro mjesec i pol dana, vidimo da su novinari i oni koji sebe nazivaju novinarima često svoje članke kreirali iz tekstova koji su godinama ležali na dnu njihovih ladica. Tako smo mogli svašta pročitati, pa i ‘uživati’ u svakojakim udarnim vijestima, zaboravljenim prilozima, izmišljenim aferama i slično…
Na kraju smo u 98 posto slučajeva zaključili da džabe i uzaludno trošili vrijeme, sve ono što smo pročitali je otrcano i bedasto, kiselo kao što su i kiseli krastavci!
Na mene ipak su dva članka iz tog razdoblja ostavila dubok trag i natjerala me na razmišljanje i do kreiranja novih zaključaka. Sve to je svakako interesantno, naročito nama Brođanima...
"Ništa od sanacije Rafinerije nafte Brod"
pisala je portal capital.ba sredinom kolovoza. Dok hrvatske institucije, nažalost ni do danas nisu se o tome oglasile!
"Sanacija postrojenja u Rafineriji nafte Brod, koje je uništeno u požaru prošle godine, još nije počela, a radnici koji su od 1. juna poslati na čekanje neće biti vraćeni na posao do kraja godine..." - nastavljen je opis te teške situacije u Rafineriji nafte Brod (https://www.capital.ba/nista-od-sanacije-rafinerije-nafte-brod/).
Vjerojatno bi mi svi Brođani podržali sve što je u tom članku piše, također i rafinerijske radnike, njih 130 koji su, kako u članku piše, “na čekanju uglavnom na dobrovoljnoj bazi” jer još u Rafineriji uvijek se ništa ne radi na sanaciji postrojenja na kojem se dogodila havarija. No nas Brođane već deset, brojkama 10 godina muči (ne)modernizacija Rafinerije!
Zaista, pitanje je što je sa ostalim radovima u funkciji modernizacije koji su trebali biti gotovi negdje u rujnu, kako je obećavano na prošlogodišnjem slavonskobrodskom sastanku Predsjednice RH, Kolinde Grabar Kitarović sa akterima plinofikacije Rafinerije, pa tako i s generalnim direktorom Zarubežnjefta (tvrtke koje je u biti vlasnik Rafinerije), S. I. Kudryashovim.
Jedino nas Brođane može spasiti nada i nekakvo vjerovanje da će se ipak držati nekakvi rokovi na tom projektu, valjda onih rokova koje je B. Radošević, direktor Crodux energetike spomenuo na novom, ovogodišnjem svibanjskom sastanku Predsjednice u Slavonskom Brodu, odnosno na potpisivanju ugovora između svih aktera u projektu plinofikacije Rafinerije.
“Što se tiče rokova, prema sadašnjem planu predviđeno je da negdje u ovo vrijeme nagodinu (tj. krajem svibnja ili početkom lipnja, opaska autora) puštanje plinovoda u rad, za što je ključno da Plinacro što prije izgradi mjerno-redukcijsku stanicu i otkloni administrativne prepreke kako bi Crodux plin mogao pristupiti rekonstrukciji i prenamjeni produktovoda”, kazao je onda direktor Crodux energetike.
Nakon svega, evo jedno nagradno pitanje čitateljima: ako nitko u Hrvatskoj i ne zna, što se to događa u prekosavskoj Rafineriji, zna li itko, što se događa između Plinacra i Croduxa? Prije ćemo mi Brođani znati, što se događa na produktovodu od Slobodnice do ‘visećeg mosta’ na Savi... Izgleda ništa(?)!
U zadnje vrijeme, unazad dvije - tri godine stvorena je krilatica, netko bi rekao fraza: “Neka institucije rade svoj posao”. No ipak moramo priznati, ovo s plinofikacijom Rafinerije predugo traje i pitanje je, je li institucije zaista rade svoj posao?
Sjećamo se i o tome smo više puta pisali na Periskopu, da je još u studenom 2013. godine nakon sastanka tadašnjeg zamjenika direktora Zarubežnjefta, A. Voronjina i ministra M. Zmajlovića rečeno: “Rafinerija Brod prelazi na plin, onečišćenje zraka smanjit će se za 70 posto“. Inače te su riječi tadašnjeg ministra zaštite okoliša RH, Mihaela Zmajlovića i ta rečenica je dio njegove izjave koju je dao Hini poslije sastanka (http://www.index.hr/vijesti/clanak/zmajlovic-rafinerija-brod-prelazi-na-plin-oneciscenje-zraka-smanjit-ce-se-za-70-posto/713939.aspx).
No ako na sve to i zaboravimo, dovoljno se prisjetiti da je još 31. listopada 2017. godine potpisan “Protokol o suradnji na realizaciji projekta kojim će se omogućiti plinofikacija Rafinerije”, između nadležnih ministarstava u Hrvatskoj i Republici Srpskoj, ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić s hrvatske i ministar industrije, energetike i rudarstva Petar Đokić sa RS strane!
Da dobro ste pročitali: Protokol o suradnji na realizaciji projekta… Koji projekt još je uvijek u fazi pripreme realizacije. Mislim da je to svakom dovoljno kako bi uspješno razjasnio tu ‘crnu’ brodsku situaciju, kao i (ne)rad institucije!
Zagađenje zraka polako ubija našu djecu
pisalo je početkom ovog mjeseca na express.hr-u. Ja sam siguran, ali vjerujem i ostali Brođani su također mišljenja, kako ministar Tomislav Ćorić ovakve i slične članke jednostavno ne stigne pročitati! Nažalost!
I dalje je pisalo u podnaslovu: "Zagađenje zraka ostavlja velike posljedice na zdravlje čovjeka, a posljedice su dalekosežne i česte" (https://www.express.hr/znanost/zaga-enje-zraka-polako-ubija-nasu-djecu-20816).
Na Periskopu i mi smo vrlo, vrlo često pisali na utjecaju onečišćenog zraka na zdravlje Brođana, a posebno djece. No ne bih na sve to osvrtao, nego bih iz spomenutog članka istaknuo ono što je u posljednjih deset godina posebno negativno mogao utjecati na zdravlje Brođana.
“Najveći i najvidljiviji utjecaj ... zagađenje (kao što su dušikov oksid i sitne čestice, opaska autora) ima na respiratorni sustav, posebno u onih ljudi koji boluju od astme, kojima prijeti puno veći rizik težih oboljenja. Zagađeni zrak može potaknuti kronične problema i biti okidač za napadaj, piše BBC. …
Novi problemi nastaju kada te sitne čestice pronađu svoj put u dubine pluća, alveole, pa kisik putuje kroz krvotok. Utvrđeno je kako su i te sitne čestice PM2.5 dovoljno sitne da bi mogle putovati i putem kardio-vaskularnog sistema cirkulirati tijelom. Rizik uključuje i potencijalnu mogućnost blokiranja arterija, povećanja rizika od srčanih oboljenja i srčanog udara. Postoje i neke naznake da te čestice mogu doći i do mozga...”.
Svima nama je jasno da onečišćeni zrak predstavlja veliki rizik za ljudsko zdravlje, a posebno za najosjetljivije dijelove populacije, kao što su djeca, trudnice, stariji ljudi i osobe s alergijama i kroničnim bolestima.
Nažalost, nakon svega navedenog, ponovo moramo podvući da institucije zaista ne rade svoj posao! Kao primjer može se navesti da još u studenom 2012. godine u Građanskoj inicijativi za čisti zrak u letku za edukaciju Brođana (http://www.sbperiskop.net/drustvo/letak-za-edukaciju-brodani-procitajte-informirajte-se), pa i šire na raznim prezentacijama, okruglim stolovima pored ostalog zatražena je izrada studija o utjecaju onečišćenja na zdravlje Brođana i na okoliš, a također i da se provede šira edukacija Brođana i stanovnika Županije o zaštiti okoliša i čistom zraku. Zatraženo je onda, nešto je i rađeno, ali ne postoje adekvatni rezultati.
Ako se želi zakomplicirati situacija, dovoljno je još reći da su posljednji pet godina održana sedam sastanaka Povjerenstva za praćenje poboljšanja kvalitete zraka na području Grada Slavonskog Broda, pet sjednica Odbora za zaštitu okoliša i prirode i jedna Odbora za zdravstvo i socijalnu politiku na temu brodski onečišćen zrak, ali bez ikakvog vidljivog rezultata. Da sastanke Brođana s ministrima, premijerima dosadašnjih vlada, kao i dolaska predsjednika ili predsjednice RH u Slavonski Brod ne spominjemo.
I opet se vraćamo na ranije, pa i u naslovu naveden frazu: “Neka institucije rade svoj posao”. Moramo i treći put u članku ustanoviti kako institucije ne rade svoj posao! Ili jednostavno Brođani ne osjete rezultate tog rada!
