Najskandalozniji istup karijere čovjeka kojeg se nekad doživljavalo umjerenim i demokratskim političarom
U Hrvatskoj je inzistiranje na abecedi demokratske pristojnosti kvalifikacijski uvjet za dobronamjernu preporuku s najvišeg vrha političke moći u zemlji - da možda ne bi bila loša ideja da se iselite
Naoko se radi o prilično elementarnim dosezima jedne demokratske zemlje. Da Vlada odgovara na upite saborskih zastupnika. Da vlast ne opstruira osnivanje parlamentarnih istražnih povjerenstva. Da se zakoni ne smiju masovno donositi u hitnoj proceduri.
U Hrvatskoj je, međutim, inzistiranje na ovoj abecedi demokratske pristojnosti kvalifikacijski uvjet za dobronamjernu preporuku s najvišeg vrha političke moći u zemlji – da možda ne bi bila loša ideja da se – iselite. Ako vam, je li, već nije dobro tu gdje ministri ne odgovaraju, istražna povjerenstva ne postoje, a predsjednik Sabora bi radije u onim kupaćima prošetao Trgom bana Jelačića u prosincu ujutro, nego premijeru odbrusio da ne brza sa zakonima.
Sretan put, nezadovoljnici
Naime, tri primjera dobre demokratske prakse o kojima je riječ je zastupnica Dalija Orešković istresla pred premijera Andreja Plenkovića na današnjem saborskom Aktualnom satu. Odgovor je, uz klasično plenkovićevsko nipodoštavanje lika i djela onog tko mu postavlja pitanje, završio uz pokazivanje prstom u smjeru – granice. “Ako vam se toliko sviđa u Njemačkoj, sretan put, gute Reise, auf wiedersehen”, poručio je premijer oporbenoj zastupnici u svom vjerojatno najskandaloznijem javnom istupu u karijeri.
Taj istup, doduše, nije nimalo neočekivan, štoviše, marni razvoj autokrature posljednjih šest-sedam godina upravo je vodio u ovom smjeru; u pravcu zatvaranja klasičnog HDZ-ovog kruga. Nije vam dobro u Hrvatskoj? Nema problema – tamo su vrata.
Mašina stabilnosti
Baš je u ožujku 2016. godine Milijan Brkić, tad moćni HDZ-ov kingmaker, bio vrlo nezadovoljan time što je Milorad Pupovac istaknuo povećanje nacionalizma i militarizacije javnog prostora. ”Mislim da nitko u Hrvatskoj nije ugrožen, pa tako ni gospodin Pupovac. A ako je, neka ode onamo gdje neće biti ugrožen”, poručio je, sasvim pitom, moćni HDZ-ovac predsjedniku Srpskog narodnog vijeća.
Pupovac ga nije poslušao, nego se upustio u javnu polemiku s Brkićem. Koju će, oko ovog slanja zastupnice Orešković prema Njemačkoj, jamačno preskočiti, jer je u međuvremenu postao nezamjenjiv kotačić HDZ-ove mašine stabilnosti.
Urnebesni obol bivše predsjednice
Iz koje je, pak, porazom na izborima (privremeno?) ispala bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Ona je svojevremeno ovoj lijepoj političkoj tradiciji stranke dala svoj, poslovično urnebesni obol. Mogućnost iseljavanja onih kojima iz raznih razloga nije dobro je predstavila kao – komparativnu prednost moderne Hrvatske.
“U odnosu na prošlu državu ljudi imaju slobodan izbor pa mogu otići ako smatraju da im ovdje nije dovoljno dobro”, kazala je prije šest godina tadašnja predsjednica u razgovoru za austrijski dnevni list Kleine Zeitung.
Otirač velikom vođi
Sada je, eto, došao red na to da predsjednik HDZ-a i Vlade, čovjek kojeg se nekad doživljavalo umjerenim i demokratskim političarom, javno želi sretan put preko granice političkoj protivnici. Jer se u saborskoj raspravi pozvala na rudimentarne političke standarde zemalja u kojima parlament nije tek otirač za cipele velikom vođi.
Nije ni moglo drugačije završiti u zemlji u kojoj se, godinama i temeljito radi na betoniranju moći vladajuće većine, to jest vladajuće stranke, to jest predsjednika Vlade i HDZ-a. Sustavno se smanjivala količina kisika i neovisnim institucijama, i neovisnim medijima, i svoj sili državnih tijela koja su doista ozbiljno shvatila definiciju po kojoj bi trebala biti neovisna u svom radu.
Zidanje autokrature
U takvom političkom i društvenom eko sustavu sasvim je očekivano da se izborno zakonodavstvo, suprotno domaćoj praksi i međunarodnim preporukama mijenja u stranačkom gremiju. Da se potpuno i bez posljedica ignorira Ustav koji nalaže suradnju s predsjednikom Republike. Ili da se (preostale) medijske kritike karakteriziraju, kako je to i danas napravio Plenković – “orkestriranim prijetnjama”.
Stoga je taj figurativni prst kojim je premijer u smjeru granice pokazao oporbenoj saborskoj zastupnici koja je poželjela dio demokratskih standarda Zapada – logična posljedica uspješnog zidanja jedne sve mučnije autokrature. Kao što je i savršeno logično da Plenkovićevo posprdno “Auf wiedersehen” nije upućeno samo Daliji Orešković.
