Sudeći prema komentarima u društvenim medijima i stvarnom svijetu, milijuni ljudi u Sjedinjenim Državama nemaju nikakvo ili nemaju loše mišljenje o NATO paktu kao najvećoj svjetskoj vojnoj sili odgovornoj za ratne katastrofe u zemljama poput Afganistana ili Libije.
Amerikanci vjeruju da je NATO ogromna vojna sila koja se bori za dobro u svijetu. Međutim, ovo je uvjerenje zabluda koju nije teško opovrgnuti, iako je malo vjerojatno da će to promijeniti percepciju Amerikanaca i dijela Europljana o NATO paktu. Ovdje ćemo navesti nekoliko razloga zašto je pravilno ne voljeti NATO i zbog kojih bi bilo dobro držati se što dalje od ove međunarodne zločinačke organizacije.
NATO pakt je, kao i Ujedinjeni narodi, međunarodna institucija koja ima veze s ratom, ali prijenos ovlasti Ujedinjenih naroda koji bi dao legitimitet ratovima koje vodi NATO ne postoji. Zločin napada na drugu naciju i dalje ima apsolutno nepromijenjeni pravni status, bez obzira je li NATO uključen ili ne. Međutim, SAD i druge članice NATO pakta koriste savez kao pokriće u vođenju ratova pod izgovorom da su te agresije na neki način zakonite ili prihvatljive.
Ovaj nesporazum nije jedini način na koji NATO djeluje protiv vladavine prava. Pokretanje rata u Sjedinjenim Državama pod zastavom NATO pakta istovremeno sprečava američki Kongres da nadgleda ovaj rat. Postavljanjem nuklearnog oružja u “nenuklearne” zemlje se krši Ugovor o neširenju nuklearnog naoružanja, a sve se pravda tvrdnjom da su to ionako zemlje članice NATO-a. Pa što ako jesu? I na kraju, NATO je dužan ići u rat ako njegove vodeće zemlje idu u rat, što je odgovornost koja zahtijeva od svih da budu spremne za rat, sa svim štetama koje takve pripreme nose sa sobom.
Prema The New York Timesu, NATO je uspio “odvratiti sovjetsku i rusku agresiju 70 godina”. To je tvrdnja koja se temelji na pogrešnom uvjerenju o namjeri sovjetske i ruske agresija na članice NATO pakta i to traje već 70 godina. Nakon svega, suprotno s datim obećanjem, NATO se proširio na istok do granice Rusije i tamo postavio svoje projektile. Rusija to nije učinila prva, a bajke o famoznom proturaketnom štitu s lanserima za krstareće projektile su se prodale pod izgovorom nikad postojeće iranske prijetnje.
Kada se urušio Sovjetski Savez, NATO je pokrenuo agresivne ratove daleko od sjevernog Atlantika, bombardirajući Bosnu i Hercegovinu, Kosovo, Srbiju, Afganistan, Irak, Pakistan, Libiju i na kraju i Siriju. NATO je ušao u vojno partnerstvo s Kolumbijom i iznova proglasio svoje ciljeve u Sjevernom Atlantiku, Arktiku i na kraju, iako još uvijek u okviru pentagona, u svemiru.
Donald Trump je glasno govorio protiv NATO pakta i kao kandidat i kao američki predsjednik. Čak je obećao sve vrste akcija, ali je u mnogim slučajevima učinio upravo suprotno. Kada je riječ o akciji, Trump nije poduzeo nikakve mjere da ograniči, ukine ili se povuče iz NATO pakta. On isključivo traži da članice saveza kupe više oružja, što je, naravno, strašna ideja. Čak i kada su europski dužnosnici retorički razgovarali o stvaranju europske vojske neovisne o Sjedinjenim Državama, Trump je odgovorio da umjesto toga podrže NATO.
Trump tvrdi da želi uništiti mnoge stvari, dobre i loše. Treba li podržati sporazum NAFTA ili korporativne medije, Hladni rat ili F-35 ili bilo što drugo samo zato što o tome negativne izjave daje Donald Trump? Treba li navijati za bilo kakvu zloporabu koju su CIA ili FBI ikada počinili zbog istrage Trumpa? Treba li podržati neprijateljstvo s nuklearnim silama samo zato što demokrati tvrde da je Trump ruski agent?
Ako se Trump protivi Rusiji, zašto širi NATO, zašto se povlači iz sporazuma o nuklearnom razoružanju i sporazuma s Iranom, zašto opskrbljuje oružjem Ukrajinu i pokušava blokirati ruske energetske sporazume u Europi, zašto se protivi ruskim inicijativama o zabrani kibernetičkog rata i raspoređivanja oružja u svemiru? Treba li nas veseliti takvo neprestano suprotstavljanje Trumpa Rusiji ili bi trebali imati vlastito kritičko mišljenje o tim stvarima, uključujući i NATO?
Prema The New York Timesu, “rusko uplitanje u američke izbore i napori da se spriječi ulazak bivših satelitskih država u NATO pakt su usmjereni na slabljenje onoga što se smatra neprijateljem u susjedstvu”, kazali su anonimni američki dužnosnici. Uvijek anonimni američki dužnosnici nisu nužni kako bi se potvrdilo mišljenje Rusije da je NATO nadmoćni vojni savez koji je oružje i postrojbe dovukao u satelitske države na ruskoj granici.
Je li itko predstavio i najmanju dokumentaciju o ciljevima i aktivnostima ruske vlade za koje nikada nisu priznali. Naime, “uplitanje u američke izbore” je aktivnost za koju Sjedinjene Države otvoreno optužuju Rusiju, iako je slučaj da se SAD upliću u ruske izbore od pada SSSR-a, što je na saslušanju o rashodima njenog resora u Kongresu priznala bivša podtajnica za euroazijske poslove Victoria Nuland.
S druge strane, još uvijek nema dokaza da je Rusija ukrala ili na drugi način pridobila elektroničku poštu Demokratske stranke koja potvrđuje da je ta stranka namjestila ishod na predizborima u korist Hillary Clinton i na štetu Sandersa. Nema nikakvih dokaza da se na izbore utjecalo s vrlo malim brojem čudnih Facebookovih reklama koje su kupili Rusi. Trump navodno služi Rusiji i tome što od Turske zahtijeva da ne napada Kurde u Siriji. Ali zar nije bolje da koristi nevojna sredstva kako bi se spriječio rat Turske i Kurda? Ako Trump podrži turski rat, bi li i to bilo loše samo zato što je Trump to učinio?
Zamislite da je Boris Jeljcin bio odan Sjedinjenim Državama i da je zato uništio Sovjetski Savez. Znači li to da je kraj Sovjetskog Saveza bio dobra stvar ili je Sovjetski Savez zastario zbog objektivnih razloga? Da je Trump ruski podanik i da je radikalno promijenio politiku prema Rusiji kako bi opravdao taj status, uključujući vraćanje potpore Ugovoru o uništenju projektila kratkog i srednjeg dometa i pokretanje velikih pregovora o razoružanju, SAD bi došle u situaciju da bi imale drastično smanjenu vojnu potrošnju i nuklearna oružja sa značajno smanjenom sposobnošću da svi pomremo u nuklearnoj apokalipsi. Međutim, to nije slučaj.
Ako bi Rusija slavila pad NATO pakta, to ne znači da se i mi ne bi trebali radovati. Tvrdi se da je Rusija teško naoružana militarizirana zemlja koja često čini ratne zločine i da je Rusija vodeći dobavljač oružja u svijetu. Sve to treba osuditi kao takvo, ali Rusija troši samo mali dio onoga što SAD daju za vojsku.
Rusija svake godine smanjuje svoje vojne izdatke, dok ih Sjedinjene Države povećavaju. Godišnji rast u Sjedinjenim Državama ponekad premašuje ukupni vojni proračun Rusije. Sjedinjene Države su prošle godine bombardirale devet nacija, dok je Rusija provela udare u jednoj zemlji i to protiv samoproglašenog kalifata i islamističkih militanata u Siriji.
Sjedinjene Države imaju vojnike u 175 zemalja, a Rusija u tri. Gallup i PEW Centar vjeruju da ljudi širom svijeta Sjedinjene Države, a ne Rusiju smatraju najvećom prijetnjom svjetskom miru. Iako ne službeno, Rusija je ’90-ih razmatrala pridruživanje NATO paktu i EU, ali je ova ideja a priori odbačena od strane zapadnih sila. Članice NATO pakta sve više Rusiju prikazuju kao neprijatelja. Anonimni američki vojni dužnosnici opisuju trenutni Hladni rat kao poticaj za stjecanje oružja. To je ogroman posao, jer NATO sada čini oko tri četvrtine vojnih izdataka i trgovine oružjem u svijetu.
Kako prenosi NYT, “američke sigurnosne snage vjeruju da se Rusija nakon pripajanja Krima 2014. godine uglavnom usredotočila na podrivanje solidarnosti između Sjedinjenih Država i Europe. Cilj Moskve je raspad NATO pakta, kojeg Rusija vidi kao prijetnju“. Imamo anonimnu tvrdnju da je cilj ruske vlade da uradi nešto što se nikada nije dogodilo.
Možemo biti prilično sigurni da su stvari zapravo vrlo jednostavne. Glas naroda na Krimu da se ponovno ujedini s Rusijom, i to na referendumu održanom na Autonomnoj republici Krim u skladu Poveljom Ujedinjenih naroda, naziva se “aneksija”. Teško je razumjeti ovu ozloglašenu aneksiju. Nije bilo žrtava, samo glasanje. Koliko je poznato, nijedan protivnik “krimske okupacije” nije tražio da se ponovno provede glasovanje. Slučajno, ankete su više puta potvrdile da su ljudi na Krimu više nego zadovoljni svojim odabirom.
Nema pisane ili usmene izjave Rusije koja prijeti ratom ili nasiljem na Krimu. Da je prijetnja bila implicitna, problem bi i dalje ostao, a poluotok bi bio pun stanovnika koji se osjećaju ugroženima. Od glasanja nije bilo ni izvješća o diskriminaciji Tatara. Da je na glasanje utjecala implicitna prijetnja Moskve, kako sve ankete uvijek pokazuju isti rezultat? S druge strane, 2014. je u Kijevu došlo do klasičnog oružanog prevrata i državnog udara, što znači da netko u ovoj priči laže.
logično
Amerikanci vjeruju da je NATO ogromna vojna sila koja se bori za dobro u svijetu. Međutim, ovo je uvjerenje zabluda koju nije teško opovrgnuti, iako je malo vjerojatno da će to promijeniti percepciju Amerikanaca i dijela Europljana o NATO paktu. Ovdje ćemo navesti nekoliko razloga zašto je pravilno ne voljeti NATO i zbog kojih bi bilo dobro držati se što dalje od ove međunarodne zločinačke organizacije.
NATO ne ratuje na temelju bilo kakvog prava
NATO pakt je, kao i Ujedinjeni narodi, međunarodna institucija koja ima veze s ratom, ali prijenos ovlasti Ujedinjenih naroda koji bi dao legitimitet ratovima koje vodi NATO ne postoji. Zločin napada na drugu naciju i dalje ima apsolutno nepromijenjeni pravni status, bez obzira je li NATO uključen ili ne. Međutim, SAD i druge članice NATO pakta koriste savez kao pokriće u vođenju ratova pod izgovorom da su te agresije na neki način zakonite ili prihvatljive.
Ovaj nesporazum nije jedini način na koji NATO djeluje protiv vladavine prava. Pokretanje rata u Sjedinjenim Državama pod zastavom NATO pakta istovremeno sprečava američki Kongres da nadgleda ovaj rat. Postavljanjem nuklearnog oružja u “nenuklearne” zemlje se krši Ugovor o neširenju nuklearnog naoružanja, a sve se pravda tvrdnjom da su to ionako zemlje članice NATO-a. Pa što ako jesu? I na kraju, NATO je dužan ići u rat ako njegove vodeće zemlje idu u rat, što je odgovornost koja zahtijeva od svih da budu spremne za rat, sa svim štetama koje takve pripreme nose sa sobom.
NATO nije obrambeni savez
Prema The New York Timesu, NATO je uspio “odvratiti sovjetsku i rusku agresiju 70 godina”. To je tvrdnja koja se temelji na pogrešnom uvjerenju o namjeri sovjetske i ruske agresija na članice NATO pakta i to traje već 70 godina. Nakon svega, suprotno s datim obećanjem, NATO se proširio na istok do granice Rusije i tamo postavio svoje projektile. Rusija to nije učinila prva, a bajke o famoznom proturaketnom štitu s lanserima za krstareće projektile su se prodale pod izgovorom nikad postojeće iranske prijetnje.
Kada se urušio Sovjetski Savez, NATO je pokrenuo agresivne ratove daleko od sjevernog Atlantika, bombardirajući Bosnu i Hercegovinu, Kosovo, Srbiju, Afganistan, Irak, Pakistan, Libiju i na kraju i Siriju. NATO je ušao u vojno partnerstvo s Kolumbijom i iznova proglasio svoje ciljeve u Sjevernom Atlantiku, Arktiku i na kraju, iako još uvijek u okviru pentagona, u svemiru.
Trump ne pokušava uništiti NATO
Donald Trump je glasno govorio protiv NATO pakta i kao kandidat i kao američki predsjednik. Čak je obećao sve vrste akcija, ali je u mnogim slučajevima učinio upravo suprotno. Kada je riječ o akciji, Trump nije poduzeo nikakve mjere da ograniči, ukine ili se povuče iz NATO pakta. On isključivo traži da članice saveza kupe više oružja, što je, naravno, strašna ideja. Čak i kada su europski dužnosnici retorički razgovarali o stvaranju europske vojske neovisne o Sjedinjenim Državama, Trump je odgovorio da umjesto toga podrže NATO.
Trump tvrdi da želi uništiti mnoge stvari, dobre i loše. Treba li podržati sporazum NAFTA ili korporativne medije, Hladni rat ili F-35 ili bilo što drugo samo zato što o tome negativne izjave daje Donald Trump? Treba li navijati za bilo kakvu zloporabu koju su CIA ili FBI ikada počinili zbog istrage Trumpa? Treba li podržati neprijateljstvo s nuklearnim silama samo zato što demokrati tvrde da je Trump ruski agent?
Ako se Trump protivi Rusiji, zašto širi NATO, zašto se povlači iz sporazuma o nuklearnom razoružanju i sporazuma s Iranom, zašto opskrbljuje oružjem Ukrajinu i pokušava blokirati ruske energetske sporazume u Europi, zašto se protivi ruskim inicijativama o zabrani kibernetičkog rata i raspoređivanja oružja u svemiru? Treba li nas veseliti takvo neprestano suprotstavljanje Trumpa Rusiji ili bi trebali imati vlastito kritičko mišljenje o tim stvarima, uključujući i NATO?
Trump ne radi za Rusiju i Rusija ga nije izabrala
Prema The New York Timesu, “rusko uplitanje u američke izbore i napori da se spriječi ulazak bivših satelitskih država u NATO pakt su usmjereni na slabljenje onoga što se smatra neprijateljem u susjedstvu”, kazali su anonimni američki dužnosnici. Uvijek anonimni američki dužnosnici nisu nužni kako bi se potvrdilo mišljenje Rusije da je NATO nadmoćni vojni savez koji je oružje i postrojbe dovukao u satelitske države na ruskoj granici.
Je li itko predstavio i najmanju dokumentaciju o ciljevima i aktivnostima ruske vlade za koje nikada nisu priznali. Naime, “uplitanje u američke izbore” je aktivnost za koju Sjedinjene Države otvoreno optužuju Rusiju, iako je slučaj da se SAD upliću u ruske izbore od pada SSSR-a, što je na saslušanju o rashodima njenog resora u Kongresu priznala bivša podtajnica za euroazijske poslove Victoria Nuland.
S druge strane, još uvijek nema dokaza da je Rusija ukrala ili na drugi način pridobila elektroničku poštu Demokratske stranke koja potvrđuje da je ta stranka namjestila ishod na predizborima u korist Hillary Clinton i na štetu Sandersa. Nema nikakvih dokaza da se na izbore utjecalo s vrlo malim brojem čudnih Facebookovih reklama koje su kupili Rusi. Trump navodno služi Rusiji i tome što od Turske zahtijeva da ne napada Kurde u Siriji. Ali zar nije bolje da koristi nevojna sredstva kako bi se spriječio rat Turske i Kurda? Ako Trump podrži turski rat, bi li i to bilo loše samo zato što je Trump to učinio?
Trump, Rusija i NATO
Zamislite da je Boris Jeljcin bio odan Sjedinjenim Državama i da je zato uništio Sovjetski Savez. Znači li to da je kraj Sovjetskog Saveza bio dobra stvar ili je Sovjetski Savez zastario zbog objektivnih razloga? Da je Trump ruski podanik i da je radikalno promijenio politiku prema Rusiji kako bi opravdao taj status, uključujući vraćanje potpore Ugovoru o uništenju projektila kratkog i srednjeg dometa i pokretanje velikih pregovora o razoružanju, SAD bi došle u situaciju da bi imale drastično smanjenu vojnu potrošnju i nuklearna oružja sa značajno smanjenom sposobnošću da svi pomremo u nuklearnoj apokalipsi. Međutim, to nije slučaj.
Rusija nije vojna prijetnja svijetu
Ako bi Rusija slavila pad NATO pakta, to ne znači da se i mi ne bi trebali radovati. Tvrdi se da je Rusija teško naoružana militarizirana zemlja koja često čini ratne zločine i da je Rusija vodeći dobavljač oružja u svijetu. Sve to treba osuditi kao takvo, ali Rusija troši samo mali dio onoga što SAD daju za vojsku.
Rusija svake godine smanjuje svoje vojne izdatke, dok ih Sjedinjene Države povećavaju. Godišnji rast u Sjedinjenim Državama ponekad premašuje ukupni vojni proračun Rusije. Sjedinjene Države su prošle godine bombardirale devet nacija, dok je Rusija provela udare u jednoj zemlji i to protiv samoproglašenog kalifata i islamističkih militanata u Siriji.
Sjedinjene Države imaju vojnike u 175 zemalja, a Rusija u tri. Gallup i PEW Centar vjeruju da ljudi širom svijeta Sjedinjene Države, a ne Rusiju smatraju najvećom prijetnjom svjetskom miru. Iako ne službeno, Rusija je ’90-ih razmatrala pridruživanje NATO paktu i EU, ali je ova ideja a priori odbačena od strane zapadnih sila. Članice NATO pakta sve više Rusiju prikazuju kao neprijatelja. Anonimni američki vojni dužnosnici opisuju trenutni Hladni rat kao poticaj za stjecanje oružja. To je ogroman posao, jer NATO sada čini oko tri četvrtine vojnih izdataka i trgovine oružjem u svijetu.
Nije bilo aneksije Krima
Kako prenosi NYT, “američke sigurnosne snage vjeruju da se Rusija nakon pripajanja Krima 2014. godine uglavnom usredotočila na podrivanje solidarnosti između Sjedinjenih Država i Europe. Cilj Moskve je raspad NATO pakta, kojeg Rusija vidi kao prijetnju“. Imamo anonimnu tvrdnju da je cilj ruske vlade da uradi nešto što se nikada nije dogodilo.
Možemo biti prilično sigurni da su stvari zapravo vrlo jednostavne. Glas naroda na Krimu da se ponovno ujedini s Rusijom, i to na referendumu održanom na Autonomnoj republici Krim u skladu Poveljom Ujedinjenih naroda, naziva se “aneksija”. Teško je razumjeti ovu ozloglašenu aneksiju. Nije bilo žrtava, samo glasanje. Koliko je poznato, nijedan protivnik “krimske okupacije” nije tražio da se ponovno provede glasovanje. Slučajno, ankete su više puta potvrdile da su ljudi na Krimu više nego zadovoljni svojim odabirom.
Nema pisane ili usmene izjave Rusije koja prijeti ratom ili nasiljem na Krimu. Da je prijetnja bila implicitna, problem bi i dalje ostao, a poluotok bi bio pun stanovnika koji se osjećaju ugroženima. Od glasanja nije bilo ni izvješća o diskriminaciji Tatara. Da je na glasanje utjecala implicitna prijetnja Moskve, kako sve ankete uvijek pokazuju isti rezultat? S druge strane, 2014. je u Kijevu došlo do klasičnog oružanog prevrata i državnog udara, što znači da netko u ovoj priči laže.
logično
