Nema napretka

Rezultati praćenja medijskog pluralizma - Media Pluralism Monitor za 2017. godinu, objavljeni  početkom tjedna, pokazuju kako niti jedna od 31 analizirane zemlje nije imuna po pitanju rizika medijskog pluralizma. Istraživanje, koje od 2015. godine vodi Centar za medijski pluralizam i medijske slobode (CMPF) Europskog sveučilišnog instituta (EUI) u Firenci, prati rizik u četiri domene – osnovna zaštita, tržišni pluralizam, politička nezavisnost i društvena uključivost. Uz zemlje članice Europske unije, u istraživanje su uključene i tri zemlje kandidatkinje – Makedonija, Srbija i Turska.

Ukupno gledajući, 2017. godinu obilježili su događaji koji su značajno utjecali na medijske slobode i medijski pluralizam u Europi. Ubojstvo istraživačke novinarke Daphne Caruan Galizije u listopadu 2017. godine, kako se navodi u izvještaju, obilježilo je prošlu godinu kao jednu od najtežih po pitanju slobode izražavanja u Europi. Ubojstvo Caruan Galizije, kao i slovačkog novinara Jana Kuciaka početkom 2018. godine, tužan je podsjetnik koliko je važna sigurnost i zaštita novinara. Kako se i navodi u analizi CMPF-a, novinari i drugi medijski radnici u nekolicini europskih zemalja izloženi su prijetnjama i napadima te trebaju biti stalni podsjetnik vladama članica EU da imaju obvezu štititi njihovu sigurnost.

Posebni naglasak stavlja se na situaciji u Turskoj gdje je ugrožena osnovno sigurnost, ali i osnova demokracije – vladavina prava.  Sveukupno, gledajući segment medijskog pluralizma, potvrđuju se trendovi prijašnjih godina, koji pokazuju visoku koncentraciju na medijskom tržištu. Koncentracija medijskog vlasništva, ove godine s prosjekom od 66%, najočitija je prepreka raznolikosti dostupnih informacija i stajališta u medijima. Rezultati pokazuju daljnju degradaciju radnih uvjeta što dodatno pojačava pritisak na profesionalni rad novinara i to u većini zemalja obuhvaćenih istraživanjem.

Promjena po pitanju političke nezavisnosti u 2017. godini u odnosu na prijašnje nema, a i dalje je zabrinjavajuć nedostatak neovisnosti javnih medija u srednjoj i istočnoj Europi. Kao jedni od primjera navode se Bugarska i Hrvatska. Rodna nejednakost u upravljačkim strukturama i proizvodnji medijskog sadržaja, kako pokazuje izvještaj , izražena je u svim analiziranim zemljama. Medijska pismenost također se pokazuje kao problematično područje te dvije trećine zemalja ima ili slabo razvijene ili uopće nema javne politike usmjerene na razvoj medijske pismenosti.

Nalazi istraživanja ne samo da potvrđuju da zemlje članice EU nisu lišene rizika medijskog pluralizma, već ukazuju kako taj rizik raste, što posljedično dovodi do erozije slobode izražavanja i medijskog pluralizma, a koji se često uzimaju zdravo za gotovo.

Izvještaj za Hrvatsku, koji su sastavili Paško Bilić, Antonija Petričušić i Ružica Eterović, pokazuje kako postoji srednji rizik u sve četiri domene (osnovna zaštita, tržišni pluralizam, politička nezavisnost, društvena uključivost). Kako se ističe, najveće su prijetnje pluralizmu vidljive u indikatorima nedostatne uredničke autonomije u donošenju odluka i proizvodnji sadržaja, političkom utjecaju na javni servis, slaboj zastupljenosti manjina u medijima, slaboj zastupljenosti žena u medijima i upravljačkim strukturama medija te nerazvijenoj nacionalnoj strategiji promicanja medijske pismenosti. Uočeni sistemski problemi dodatno su produbljeni nedostatkom zakonodavnih i drugih izmjena u medijskom sektoru.  S obzirom na identificirana problematična područja izvještaj donosi preporuke za pojedinačna područja.

U području osnovne zaštite navodi se nužnost osiguravanja bolje zaštite novinarske profesije, uredničke nezavisnosti posebice po pitanju komercijalnog utjecaja i utjecaja vlasnika. Jedna od preporuka u segmentu tržišnog pluralizma jest da se uvede registar vlasnika medija, ali i da se proširi definicija povezanih osoba iz Zakona o elektroničkim medijima  u smislu da se zabrani vlasništvo u medijima na političke stranke, stranačke grupacije i političare.

U domeni političke neovisnosti navodi se ponovno uspostavljanje modela financiranje za neprofitne medije, uz naglasak važnosti jasnih kriterija i transparentnosti dodjele sredstava, kao i nužnosti osiguravanja neovisnosti rada HRT-a. U području društvene uključivosti naglašava se važnost bolje zastupljenosti manjina u medijima, posebice u javnim medijima, ali i nužnosti kreiranja sveobuhvatne nacionalne strategije za razvoj medijske pismenosti  i to u koordinaciji Ministarstva znanosti i obrazovanja i Ministarstva kulture.