Često ste na meti prijekih pogleda kada preko usta prevalite kakav “srbizam” ili turcizam? Znajte, dobro ste prošli, jer u vrijeme forsiranog nametanja jezične čistoće u Hrvata, tamo negdje sredinom 90-ih, bilo je i prijedloga koji bi vas zbog takvih drskih prijestupa strpali i iza rešetaka. Tako je Ivica Kramarić, nekadašnji viši pravni savjetnik u Ministarstvu pravosuđa, razradio cijelu ideju, prema kojoj bi, baš kao da je riječ o kakvom Lupiginom „konfabulatoru“, onaj tko se drzne na „neodgovarajuću uporabu hrvatskog jezika“ i na arku papira upotrijebi više od pet srpskih riječi, zaslužio novčanu kaznu ili kaznu zatvora. Ne, ne i ne. Ovo nije šala, pogledajte.
Još u svibnju 1995. godine „ugledni“ hrvatski građanin i bivši ustavni sudac, Vice Vukojević, predložio Zakon o osnivanju Državnog ureda za hrvatski jezik, koji bi se brinuo o čistoći jezika u javnoj upotrebi, a poglavito bi nadgledao jezik u „tisku, krugovalnim i dalekovidničkim postajama“. Njegova zamisao bila je da se zatvorom do šest mjeseci kazni odgovorna osoba „postaje u kojoj se rabi nehrvatski 'međunarodni-hrvatski' jezik”.
Izvedba zakona o „jezičnom fašizmu“ pala je na pleća Ivice Kramarića, tadašnjeg višeg pravnog savjetnika u ministarstvu pravosuđa, a kakve sankcije bi trebale „kačiti“ prekršitelje objasnio je u ožujku 1996. godine za danas upokojeni dnevni list Vjesnik. Za tu je izjavu kasnije u, također ugašenom, Feral Tribuneu bio nagrađen sa zavidnom pozicijom u stalnoj rubrici „Greatest shits“. Pa evo kako su to jezični fašisti zamislili:
„Predlažem da se u budući hrvatski kazneni zakonik u prvoj glavi posebnog dijela kažnjivih djela protiv Republike Hrvatske unese kažnjivo djelo pod naslovom i sadržajem: "Neodgovarajuća uporaba hrvatskoga jezika“.
Članak 1.) Tko s nakanom u knjizi, studiji, časopisu, novinama, javnom govoru ili drugom pisanom tekstu veličine jednog autorskog arka uporabi više od pet srpskih riječi te toliko anglizama ili drugih tuđica neprevedenih na hrvatski jezik, osim u slučaju nepostojanja odgovarajuće hrvatske riječi ili naziva, kaznit će se novčanom kaznom ili zatvorom od tri mjeseca do tri godine.
2) Tko počini djelo iz stava 1. na način da u javnom tekstu ili govoru preko radija ili televizije ili na javnom skupu uporabi između jedne i pet riječi srpskoga nazivlja ili druge tuđice, kaznit će se novčanom kaznom od 1000 do 5000 kuna.“
Eto, tako su dakle zborili vodeći mozgovi hrvatske države u nenormalnim devedesetima ... Na svu sreću negdje je ipak bilo dovoljno razuma da ova monstruozna ideja nikada ne zaživi ...
Izvor: www.lupiga.com
Još u svibnju 1995. godine „ugledni“ hrvatski građanin i bivši ustavni sudac, Vice Vukojević, predložio Zakon o osnivanju Državnog ureda za hrvatski jezik, koji bi se brinuo o čistoći jezika u javnoj upotrebi, a poglavito bi nadgledao jezik u „tisku, krugovalnim i dalekovidničkim postajama“. Njegova zamisao bila je da se zatvorom do šest mjeseci kazni odgovorna osoba „postaje u kojoj se rabi nehrvatski 'međunarodni-hrvatski' jezik”.
"Ugledni" građanin - Vice Vukojević (FOTO: Forum.hr)
Izvedba zakona o „jezičnom fašizmu“ pala je na pleća Ivice Kramarića, tadašnjeg višeg pravnog savjetnika u ministarstvu pravosuđa, a kakve sankcije bi trebale „kačiti“ prekršitelje objasnio je u ožujku 1996. godine za danas upokojeni dnevni list Vjesnik. Za tu je izjavu kasnije u, također ugašenom, Feral Tribuneu bio nagrađen sa zavidnom pozicijom u stalnoj rubrici „Greatest shits“. Pa evo kako su to jezični fašisti zamislili:
„Predlažem da se u budući hrvatski kazneni zakonik u prvoj glavi posebnog dijela kažnjivih djela protiv Republike Hrvatske unese kažnjivo djelo pod naslovom i sadržajem: "Neodgovarajuća uporaba hrvatskoga jezika“.
Članak 1.) Tko s nakanom u knjizi, studiji, časopisu, novinama, javnom govoru ili drugom pisanom tekstu veličine jednog autorskog arka uporabi više od pet srpskih riječi te toliko anglizama ili drugih tuđica neprevedenih na hrvatski jezik, osim u slučaju nepostojanja odgovarajuće hrvatske riječi ili naziva, kaznit će se novčanom kaznom ili zatvorom od tri mjeseca do tri godine.
2) Tko počini djelo iz stava 1. na način da u javnom tekstu ili govoru preko radija ili televizije ili na javnom skupu uporabi između jedne i pet riječi srpskoga nazivlja ili druge tuđice, kaznit će se novčanom kaznom od 1000 do 5000 kuna.“
Eto, tako su dakle zborili vodeći mozgovi hrvatske države u nenormalnim devedesetima ... Na svu sreću negdje je ipak bilo dovoljno razuma da ova monstruozna ideja nikada ne zaživi ...
Izvor: www.lupiga.com
