Prema sladunjavom "svi su ljudi braća" oproštajnom pismu „vašeg Marsonikona“, kako ga, pretpostavljam, potpisuje poznati netko iz pokretačke i organizatorske jezgre, u subotu je održano jubilarno deseto i posljednje izdanje slavonskobrodske SF konvencije. Marsonikon je, istaknut ću, bio svojevrsni uočljivi otok modernosti, sa svojstvima kulturnog, socijaliziranog i organiziranog života grada, i građanskog pogleda na društvo, gdje se manifestiralo ono najbolje što imaju Brođani – kreativnost, inventivnost i spremnost na pohod prema uvrnuto novom uz pomoć spoznajnosti i začudnosti. Otok je bio okružen debelim, preslanim morem manifestacija koje veličaju tradiciju, vjerske navike i postupke, te tzv. dane ponosa i slave. Mislim da sam, pišući u više navrata o Marsonikonima, konstatirao da se zapravo radilo o svjesnom otporu spram shematiziranog, banalnog i zaglupljujućeg. Marsonikon bi jednom godišnje sletio u Tvrđavu i donosio svijet mašte, užitka i vjere u njenu ostvarivost.
Napisano u zoru 12. lipnja, i objavljeno na FB profilu Marsonikona, samo par sati nakon okupljanja u Tvrđavi 11. lipnja, nakon susreta fanova, susreta uživo poslije dvogodišnje pauze u vidu virtuale, jer je od strane rečenih organizatora pizdenjački i kukavički prihvaćen teror zabrana okupljanja ljudi, pismo kao da je stiglo iz flowers power doba, koje je obilježila parola vodimo ljubav, a ne rat. Samo su nedostajali zapaljeni mirisni štapići koji pridonose da se osjećamo realaksirano i koji uklanjaju tjeskobu. Neka se čitatelji uvjere sami:
Da, bio je ovo posljednji Marsonikon.
Ova konvencija više se neće vratiti u prekrasno zdanje Tvrđave Brod, ova ekipa više neće organizirati po mnogočemu najposebniju SF konvenciju na ovim prostorima, a što je sigurno, ako ikada i bude konvencije ponovno u Slavonskom Brodu, sigurno se neće zvati Marsonikon. Hvala svima koji su bili dio Marsonikona, koji su bili naši gosti. Ugostili smo najvažnija imena regionalne fantastične scene, imali smo svoj pristup prema gostoprimstvu, kontaktu, vođenju zbirke priča, vođenju konvencije, i usuđujemo se reći kako smo bili, ako ništa drugo, originalni, ali i inovativni.
Udruga Marsonikon ide dalje, a sve svoje znanje, vrijeme i volju nastavit će ulagati u izdavaštvo ALIENUS i promociji književnosti što je i bio cilj konvencije u svojim počecima pa do danas.
Zbirka Marsonic i dalje će izlaziti, natječaji će se i dalje objavljivati istim tempom, i dalje ćemo čitati Vaše priče.
A druženje…
Druženja će uvijek biti, ako se družiti hoćemo. Dobri ljudi uvijek su dobrodošli u Slavonski Brod, a srca otvorena kao naša Slavonija i dalje kucaju za sve one dobrih namjera i ideja. Najveći dobitak Marsonikona su ljudi iz, Splita, Zenice, Bijelog Polja, Beograda, Novog Sada, Osijeka, Dubrovnika, Pazina, Pule, Rijeke, Sarajeva, Doboja, Zagreba, Zadra itd… ima toga još, ali spojiti duše umjetnika u mjestu pokraj Save bilo je nešto za što smo živjeli ovih deset godina, i svaki putnik namjernik, koji nas se nekada sjeti pa skrene prema Brodu, bit će dočekan kao najvoljeniji brat jer, kao što znaju svi koji su barem jednom došli kod nas na istok, kulinove seke, hladne rakije i snažni zagrljaj svatko od nas uvijek ima kod kuće.
Hvala vam!
Vaš Marsonikon!
Istog dana, u uobičajenom televizijskom terminu za proširene vijesti, pratimo egzaltirane organizatore kako definiraju, tumače, nabrajaju, kako se trude objasniti magiju znanstvene fantastike i druženje fanatičnih pristaša. Nema zabrinutosti, nema naoblake na licima, nema ni najmanjih pretpostavki i naznaka da će face samo-ubiti Marsonikon.
SBTV - SB INFO - 11. MARSONIKON NA TEMU POSTAPOKALIPSE - 12.06.2022.
Je li riječ o impulsivnoj reakciji na nekoga ili nešto, jesu li planirali i ranije napisali oproštajno pismo javnosti, ne znam, a ne znaju ni vjerni članovi šire ekipe, što je zapravo skandalozno. Samo površni i nezainteresirani „ma ko sve jebe“- čitatelji nisu primjetili da u sentimentaliziranom obraćanju fanovima i javnosti, „duše umjetnika“, kako sebe ni pet ni šet, nazivaju, nisu ponudile niti jedan jedini razlog, nikakvo obrazloženje za razjebavanje zabave i svojih obveza. Obveza? Da! Marsonikon je svojim značenjem i značajem odavno prevladao njihove ego-tripove, i umišljenost kako oni, poput posesivnih majki, imaju pravo reći svom djetetu: „Ja te rodila, ja te ubijem!“ Ipak, oni su u svakom trenutku imali potpuno pravo kazati DOSTA je bilo. Kao i The Beatles. Filozof Petronijević kaže: „Ako nema hleba, dajte mi razlog.“ Fanovi kažu: „Ako nema Marsonikona, navedite naučnofantastični uzrok.“ Ovako, ispada da su deset godina zlatom pisali i govnom zapečatili.
Zar je zaista bilo teško prevaliti preko usta tih „duša umjetnika“, na primjer: nemamo više snage; iscrpili smo svoje mentalne rezerve za organizaciju; razočarao nas je broj publike, ili, sve to više nema smisla; idemo si međusobno na kurac, zlo nam je od žicanja grada za lovu...?“ Zar je teško priznati da su podbacili s najavama, i pored upozorenja da su marketing i suradnja s loko-medijima bili nedopustivo jadni, oslonjeni samo na jednu društvenu mrežu? Itd, itd. Međutim, oni nesebično nude alternativno, spasonosno rješenje za ukinutu konvenciju: kulen, šljivovicu i čvrste zagrljaje za namjernike u svako doba godine.
Hladan pekmez ne može se na kruh namazati. Ekipa je izgubila viskoznost, nisu prihvaćali nikave sugestije, ponavljali su sheme i... prerano došli do ruba, pardon, kraja. Neodgovorno, a miriše i na prevaru.
E, da! Ostavili su repinu. Gdje je arhiva 2012-2022? Gdje se mogu pronaći fotke, tekstovi, pozivi, intervjui? Nikad se o tome nije vodila neka briga, još dok je Marsonikon bio živ i živahan, a tko zna hoće li sada?
Krivo mi je. Nisam drukčije mogao svoje razočaranje i žalost iskazati, nego ljutnjom. Marsonikon je mrtav, živio Marsonikon II.
