Od prvog oktobra samo pristojni sadržaji (foto Andrew Kelly/Reuters/PIXSELL)
Zabrana
Internetska vijest tjedna glasi da OnlyFans, platforma koja uglavnom živi od onlajn pornografije, najednom zabranjuje tvrde porno sadržaje. Vijest ne bi bila toliko značajna da stranica nije toliko uspješna: omogućivši svima, profesionalcima i amaterima, da svoje slike, video-snimke i live showove prodaju izravno "fanovima" po cijeni pretplate koju postave sami, OnlyFans je izokrenuo standardne poslovne modele porno industrije. I zatim, vrlo brzo, trijumfirao u eri pandemije. Još 2019. godine imao je oko sedam milijuna korisnika, a danas ih je već preko 130 milijuna: broj seksualnih radnica i radnika koji preko stranice zarađuju skočio je u međuvremenu sa stotinjak hiljada na čak dva milijuna. Neki među njima, poput glumice Belle Thorne ili reperice Bhad Babie, znali su pokupiti milijune dolara u samo nekoliko sati, ali većinu zapravo čine "obični" ljudi, kojima novac od pretplata često pokriva samo osnovne životne troškove. Ono što im pritom pomaže, činjenica je da zadržavaju 80 posto zarade, dok OnlyFansu ide samo petina: možda ni tih 20 posto nije malo, ali omjer je i dalje neusporedivo povoljniji od predatorskog aranžmana koji su posložili PornHub, Xvideos, YouPorn i ostali agregacijski portali, aktualni vladari onlajn pornografije čija su multimilijunska carstva izgrađena na parazitskom reproduciranju tuđih filmova i fotografija, bez honorara, tantijema i naknada. Formula OnlyFansa – koju Jason Parham u magazinu Wired zgodno sažima kao kombinaciju "personalizirane pornografije" i "influenserske kulture" – ispala je tako znatno bolja i za performere i za mušterije, a pokazalo se i da funkcionira na tržištu. Od prvog oktobra, međutim, s njom je gotovo. Zbog novih, daleko rigoroznijih pravila koje kompanija uvodi, na stranici će ostati samo pristojni materijali: instrukcije pilatesa, skincare tutoriali i poneki recept za salatu od kvinoje. Ekonomski komentatori platformi predviđaju skoru propast, a iza nje bi trebalo ostati samo pitanje: zašto tvrtka koja je postala tako uspješna svojevoljno napušta pornografsko tržište tek što ga je osvojila?
Poluga
Prva nagađanja, prema kojima se OnlyFans sprema žrtvovati dva milijuna seksualnih radnica i radnika ne bi li postao prihvatljiviji konzervativnim investitorima, kompanija je odmah opovrgla: pravi su razlog, objašnjavaju, banke i veliki servisi za onlajn plaćanje. Uostalom, MasterCard, jedan od najmoćnijih među njima, još je na proljeće najavio da uskoro obustavlja suradnju sa svim sajtovima koji se ne budu pridržavali strogih propisa, od provjere identiteta onih čije snimke objavljuju do konstantnog nadzora nad sadržajem stranica. Prošle je godine, zajedno s Visom, pokazao i koliko je zapravo snažna njegova financijska poluga: nakratko su prekinuli poslovanje s PornHubom i još nekoliko porno sajtova, a ovi su na to vrlo brzo počistili svoje digitalne cijevi od svih problematičnih video-klipova. Bez asistencije platnih servisa porno portali su očito nemoćni: oni koji, za razliku od najvećih, još uvijek ne posjeduju resurse za neprestano moderiranje i nadgledanje svakodnevne digitalne poplave koitusa, kunilingusa i veselih orgija, morat će se, poput OnlyFansa, naprosto povući iz industrije. Iako, dakle, u praksi favorizira najmoćnije porno-oligopoliste na račun novih tržišnih igrača, potez financijskih kompanija ipak, čini se, proizlazi iz plemenitih namjera: cilj je, poručuju iz MasterCarda, konačno osloboditi internet od osvetničke pornografije, snimki silovanja i ostalih gadarija, a posebna su im meta zlostavljanje maloljetnika i globalni trafficking te goleme mračne mrlje pornografske industrije. Na putu prema ljepšem internetu što ga upravo krče vodeće financijske kuće nastradat će, doduše, milijun ili dva seksualnih radnika, ali – sagledamo li širu sliku – što u svemu ovome zapravo ima loše?
Udruga
Ništa, baš ništa, kažu u američkom Nacionalnom centru za borbu protiv seksualne eksploatacije (NCOSE), koji se ovih dana hvali da je pritisak MasterCarda ustvari posljedica njihovog višegodišnjeg lobiranja. Mali problem: NCOSE je zapravo ultrakonzervativna neprofitna organizacija koja se manje-više otvoreno zalaže za apsolutnu zabranu pornografije, a u dosadašnje aktivnosti ubraja borbu protiv širenja informacija o kontracepciji, lobiranje za prestanak javnog financiranja "opscenih" umjetničkih djela i uspješno povlačenje Cosmopolitana s polica trgovačkog lanca Walmart jer je njujorški glossy magazin po njenim kriterijima "hiperseksualiziran". Udruga je, inače, osnovana još šezdesetih pod imenom Moralnost u medijima, ali se nedavno rebrandirala, zaključivši da je bitka protiv golotinje u mainstream filmovima i čitanijim magazinima u međuvremenu ipak izgubljena: s nazivom je promijenila i taktiku, fokusiravši se umjesto zastarjelih moralnih vrijednosti na probleme traffickinga i seksualne eksploatacije kao glavne razloge za cenzuru pornografije. Prema priznatom znanstvenom časopisu Anti-Trafficking Review, koji izdaje široka međunarodna mreža organizacija za borbu protiv trgovine ljudima – međutim – NCOSE pritom "koristi zavaravajuće 'istraživačke rezultate' kako bi fabricirala lažni medicinski konsenzus o navodnim štetnim učincima što ih pornografija izaziva".
Još je nakaradniji profil NCOSE-ovih glavnih lobističkih suboraca iz udruge Exodus Cry koja je predvodila prošlogodišnju kampanju protiv PornHuba: oni su započeli kao molitvena grupa unutar evangelističke Međunarodne kuće molitve u Kansas Cityju, čiji osnivač Mike Bickle smatra, među ostalim, da nam ideja istospolnih brakova dolazi ravno "iz dubina pakla", dok u Adolfu Hitleru vidi "lovca" kojeg je sam Bog poslao da kazni Židove. Poput NCOSE-a zalažu se za generalnu zabranu pornografije kao pouzdanu prečicu prema okončanju trgovine ljudima, a u međuvremenu protiv traffickinga – poručuju na svojoj službenoj stranici – može pomoći i iskrena molitva. Istom onom Bogu, valjda, koji nam je ranije poslao Hitlera.
O utjecaju dobro organizirane lobističke mreže vjerskih fanatika na izbacivanje OnlyFansa iz porno industrije američki su mediji već detaljno izvještavali: Daily Beast, koji odranije pažljivo prati obje ultrakonzervativne organizacije, siguran je da je upravo njihov pritisak na MasterCard bio presudan, dok ga kolumnist Hayes Brown u do sada najzaokruženijem komentaru na portalu televizijske mreže MSNBC ipak uklapa u nešto složeniju sliku američke moralne panike, korporativne etike i financijske politike. Neovisno o stvarnom dometu – u svakom slučaju – taj je utjecaj neosporan. I evo nas već kod sljedećeg pitanja: pa šta? Nije li, na kraju krajeva, manje važno tko stoji iza kampanje za uklanjanje porno-klipova sa sajtova, a važnije da sve one osvetničke i maloljetničke snimke naposljetku doista nestanu?
Pohod
Naravno da jest: nevolja je, međutim, u tome što izbacivanje OnlyFansa iz biznisa ovom plemenitom cilju neće posebno pomoći. O lažnim profilima iza kojih su se na stranici skrivali maloljetnici već je u par navrata izvještavao BBC, ali čini se da je njihov broj ipak toliko malen da, primjerice, uopće nije ušao u ovogodišnji službeni izvještaj američkog Nacionalnog centra za nestalu i zlostavljanu djecu o internetskoj eksploataciji maloljetnika. Za usporedbu, MindGeek – najveća digitalna porno-firma koja stoji iza PornHuba i niza sličnih stranica – prikupila je nešto više od 13 hiljada prijava. Baš svaki je pojedini slučaj, naravno, grozan: utoliko je gori podatak o skoro dvostruko većem broju prijava prikupljenih na TikToku, glavnom predadolescentskom digitalnom igralištu. Što je, opet, tri puta manje od broja prijava pobrojanih na svima dostupnom Twitteru: njegovih 65 hiljada, dalje, neusporedivo je manje od preko pola milijuna slučajeva zabilježenih na nezaobilaznom Googleu. A sve internetske tražilice, društvene mreže i platforme zajedno nisu ni blizu neupitnom pobjedniku i apsolutnom rekorderu: više od 20 milijuna prijava za materijale vezane uz nezakonito iskorištavanje maloljetnika – oko 95 posto ukupnog broja – izvještaj američke organizacije pripisuje dobrom starom Facebooku.
Ispada, dakle, da se sve ono digitalno smeće koje navodno pokušaju raskrčiti američki religijski zeloti ne gomila toliko u dvorištu pornografske industrije, koliko izvan nje: ni NCOSE ni Exodus Cry, međutim, nekim čudom ne jurišaju na Zuckerbergovu monopolističku imperiju. Dijelom, valjda, zato što s tim mastodontom na kraj ne mogu izići ni ozbiljnije nacionalne države; dijelom, sigurno, zato što se takva akcija ionako ne bi uklopila u njihov sveti rat protiv porno medija. A rat je totalan i vodi se do istrebljenja: nema tu mjesta za nijanse i razlike, još manje za seksualne radnice i radnike. Iz perspektive kršćanskih aktivista, njih dva milijuna ionako su tek sitna kolateralna žrtva velikog moralističkog pohoda. Nije bolje ni iz perspektive platforme koja im duguje spektakularan poslovni uspjeh: za nju su radnici također potrošna roba. Pa ipak, OnlyFans im je makar nakratko otvorio priliku da u surovoj pornografskoj industriji bar poneko pravilo postave sami, režirajući vlastitu izvedbu i kreirajući lik pod kojim će zatim izići na tržište. Možda nije mnogo, možda je to bio samo novi u nizu prekarnih modela globalne gig ekonomije: svejedno, i dalje je neusporedivo više nego što su im nudili konkurentski sajtovi. Osiguravajući seksualnim radnicama i radnicima kakvu-takvu autonomiju, OnlyFans je tako samom poslovnom koncepcijom potkopao temeljnu istinu zagriženih kršćanskih fanatika, onu prema kojoj se sva pornografska industrija, bez iznimke i razlike, svodi na eksploataciju i manipulaciju nemoćnim pojedincima. Valjda je baš zato – pokazavši kako ova crno-bijela istina pretvara industriju za odrasle u priču za malu djecu – naposljetku trebao pasti. I vjerojatno baš zato njegov pad neće ostati samo internetska vijest tjedna, nego će postati najava novih križarskih pohoda vođenih pod plemenitim parolama borbe protiv traffickinga, seksualnog iskorištavanja, zlostavljanja maloljetnika, prostitucije i čega sve ne.
Za sve ostalo, tu je ionako MasterCard.
portalnovosti
