Dok država puni medijski prostor oglasima Fine kako bi mediji postali oglasni prostor države, stvara se ministričina slika oslobođena nepotrebnih kritika. Pristojna i smirena, stručna i pouzdana, strpljiva i kulturna – takva je naša ministrica kulture
Neupućena gledateljica i slabije obaviješten gledalac koji su prošle nedjelje pratili gostovanje ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek u HRT-ovoj ‘Temi dana’ mogli su odahnuti: ova se država toliko dobro nosi s korona-krizom da netko, evo, pazi čak i na sve te čudake koji pišu hermetičnu poeziju, izvode bizarne performanse i režiraju eksperimentalne filmove. Neupućena gledateljica tako je već iz uvodnog pitanja HRT-ove novinarke doznala da ‘ministarstvo od prvoga dana poduzima niz koraka i donosi niz mjera’. Slabije obaviješteni gledalac zatim će iz ministričinih odgovora saznati da se koraci i mjere tiču posebnog kriznog fonda i natječaja za financiranje onlajn kulture. Neupućena gledateljica informirana je da ministarstvo u ovim teškim vremenima prvenstveno pomaže slobodnim umjetnicima i freelancerima. Slabije obaviješteni gledalac s odobravanjem je saslušao ministričino objašnjenje: ti su ljudi preko noći ostali bez publike, dakle i bez honorara. Neupućena gledateljica, koja zamršenu kulturnu problematiku ionako prati samo površno, naposljetku je morala biti zadovoljna time što na čelu ministarstva kulture imamo ovako pristojnu, smirenu i, sve u svemu, kulturnu osobu. Slabije obaviješteni gledalac kao da se prisjetio kako su još prije tri i po godine, na početku njezina mandata, svi važniji mediji u državi baš tako predstavili Ninu Obuljen Koržinek, naglašavajući njenu stručnost, pomirljivost i ideološku rasterećenost. ‘Nadam se da će me pamtiti kao ministricu koja je znala slušati potrebe cijelog sektora’: nije li tako nekako glasio naslov njenog nastupnog intervjua u jednim čitanim dnevnim novinama? Možda baš zato, neupućenoj gledateljici i slabije obaviještenom gledaocu do kraja emisije nikako nije postalo jasno zašto se ta draga i dobronamjerna žena uporno obračunava s neimenovanim kritičarima, mada u pitanjima HRT-ove novinarke nema ni najdiskretnije naznake kritike. Ali pripisali su to vlastitoj neupućenosti i slabijoj obaviještenosti: da su kritike ministričina rada iole bitne, uostalom, valjda bi o njima posljednjih tjedana naširoko pisali najvažniji mediji u državi. Zašto bi se, naposljetku, neupućena gledateljica i slabije obaviješteni gledalac opterećivali suvišnim pitanjima, kada od pitanja polako odustaju čak i oni kojima je zapitkivanje profesija: na samom kraju ‘Teme dana’, novinarka je uzdrhtalim glasom podsjetila kako smo sada svi ‘u ratu protiv nevidljivog neprijatelja’, zamolivši ministricu da u tom kontekstu uputi ‘jednu poruku svim kulturnim djelatnicima u Hrvatskoj’. Slušajući ministričinu završnu poruku, neupućenu gledateljicu i slabije obaviještenog gledaoca na trenutak su mogli proći srsi: ‘Ja zaista vjerujem da ćemo iz ovoga izići sa jednom sviješću o solidarnosti i nekim vrijednostima koje su nam se možda po putu i pogubile!’
Ako su gledateljicu i gledaoca prošli srsi, emisija je poslužila svrsi. A svrha dolazi s vrha i svrha je ‘pravodobno i točno informiranje javnosti o svim okolnostima epidemije’: tako, barem, glasi službeno objašnjenje Vlade Republike Hrvatske nakon što je u javnost neplanirano procurila informacija o tajnom sastanku s glavnim urednicima probranih medija koji je, samo nekoliko dana uoči uvođenja kriznih mjera, u Banskim dvorima održao premijer Andrej Plenković. Objašnjenje su – kao i čitavu priču – objavili samo oni koji na sastanak nisu bili pozvani, poput Indexa, Telegrama i nekoliko manjih portala: svi ostali složno šute. Ne znamo tako detalje razgovora, ne znamo kakva su uputstva urednici dobili ni zašto za sastanak nisu znali predstavnici ključnih organizacija medijskih radnika, Hrvatskog novinarskog društva i Sindikata novinara Hrvatske. Znamo, međutim, da se izabranima nakon premijera obratila i Nina Obuljen Koržinek, ministrica zadužena za medijsku politiku, obećavši im financijsku pomoć države. Znamo i da su ubrzo u najčitanijim komercijalnim novinama i na najklikanijim portalima počeli izlaziti plaćeni oglasi državnih firmi: financijska agencija Fina, recimo, mada kao državni monopolist nema baš nikakvu potrebu za reklamom, sada se uredno tamo oglašava. Znamo, naposljetku, i kako izgleda medijsko izvještavanje o radu Vlade nakon održanog sastanka: lišeni suvišnih pitanja, zatrpani panegiricima premijeru i ministrima, neupućena gledateljica i slabije obaviješteni gledalac mogu uživati u nekoj vrsti jednooglasnog novinarstva.
U takvom medijskom kontekstu elegantno se sljubljuju dosluh i posluh. U takvom medijskom kontekstu, onaj servilni pristup HRT-ove novinarke ne predstavlja incident nego postavlja primjer: vazalski odnos izveden do svog vazelinskog vrhunca. U takvom kontekstu, dok država puni medijski prostor oglasima Fine kako bi mediji postali oglasni prostor države, stvara se napokon ministričina slika oslobođena nepotrebnih kritika. Pristojna i smirena, stručna i pouzdana, strpljiva i kulturna: takva je naša ministrica. Fina Obuljen Koržinek.
Problem je samo što tamo gdje novinari ostanu bez teksta, publika obično ostaje bez konteksta. A u kontekst, primjerice, spada pitanje kako su točno zaturene izvjesne ‘neke vrijednosti koje smo možda po putu i pogubili’, što ih je u dirljivoj završnoj TV-poruci hrvatskim kulturnjacima ministrica spomenula. Jedan dio tih vrijednosti, na primjer, kulturnjaci su po putu pogubili već u prvim danima njezina mandata, kada je Vlada uvela dodatne namete na honorarne angažmane istim onim freelancerima i slobodnjacima čije spašavanje sada zaziva. Drugi dio vrijednosti pogubili su novinari neprofitnih medija, još jedne skupine kojoj Nina Obuljen Koržinek ovih dana obećava hitnu pomoć: nakon što je tri i pol godine svjesno kočila već odobreno financiranje iz evropskih fondova i nakon što je odbila pokrenuti natječaj koji je ukinuo njen prethodnik Zlatko Hasanbegović, moglo bi se reći da su neprofitni mediji po putu pogubili nekih 40 milijuna kuna vrijednosti. Treći dio vrijednosti pogubljen je na proračunskim stranputicama zbog kojih je prošle godine prosvjede protiv ministrice organizirala inicijativa ‘Dosta je rezova!’ Četvrti dio vrijednosti pogubio se u planskoj devastaciji časopisne scene, zbog koje su se uzaludno bunile redakcije nekih od naših najuglednijih kulturnih časopisa, pod uvjetom da se u međuvremenu nisu ugasile…
Doista, kako se svi ovi prosvjedi i pobune slažu s nekadašnjom željom Nine Obuljen Koržinek da je pamtimo ‘kao ministricu koja je znala slušati potrebe cijelog sektora’? Kako se u tu želju uklapa činjenica da danas, najavljujući solidarnu pomoć slobodnim umjetnicima, paralelno vodi otvoreni rat protiv njihove udruge, Hrvatske zajednice slobodnih umjetnika? Kako činjenica da je protiv sebe uspjela okrenuti novinarsko društvo? Kako odluka da se s kritičarima iz svoga sektora obračunava preko javne radiotelevizije? A pošto smo s tom radiotelevizijom počeli, možemo s njom i završiti. Nekad davno, još u onom nastupnom intervjuu što ga je dala jednim čitanim dnevnim novinama, ministrica je među ostalim obećala donošenje novog zakona koji će ‘osigurati potrebnu neovisnost HRT-a’ i ‘vratiti funkcioniranje HRT-a u demokratske okvire’. Umjesto novog zakona i demokratskih okvira, dobili smo emisiju u kojoj se novinarka ne usuđuje ministrici kulture postaviti nijedno suvislo pitanje. Umjesto javne radiotelevizije, dobili smo tajne medijske sastanke. Umjesto komunikacije s novinarskim društvom i sindikatom, glavni urednici dobivaju upute. I ako zbog nečega treba žaliti neupućenu gledateljicu i slabije obaviještenog gledaoca, onda je to zato što im je sigurno promakla ironija završnog prizora HRT-ove ‘Teme dana’. A ironija je prelijepa: ministrica kulture koja poslušnoj novinarki drži lekciju o solidarnosti tek koji dan nakon što je njenog urednika privela na informativni razgovor, zaobišavši pritom sindikat i društvo novinara. Dvije organizacije u kojima se – po definiciji – novinarska solidarnost ostvaruje.
portalnovosti
Srsi
Neupućena gledateljica i slabije obaviješten gledalac koji su prošle nedjelje pratili gostovanje ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek u HRT-ovoj ‘Temi dana’ mogli su odahnuti: ova se država toliko dobro nosi s korona-krizom da netko, evo, pazi čak i na sve te čudake koji pišu hermetičnu poeziju, izvode bizarne performanse i režiraju eksperimentalne filmove. Neupućena gledateljica tako je već iz uvodnog pitanja HRT-ove novinarke doznala da ‘ministarstvo od prvoga dana poduzima niz koraka i donosi niz mjera’. Slabije obaviješteni gledalac zatim će iz ministričinih odgovora saznati da se koraci i mjere tiču posebnog kriznog fonda i natječaja za financiranje onlajn kulture. Neupućena gledateljica informirana je da ministarstvo u ovim teškim vremenima prvenstveno pomaže slobodnim umjetnicima i freelancerima. Slabije obaviješteni gledalac s odobravanjem je saslušao ministričino objašnjenje: ti su ljudi preko noći ostali bez publike, dakle i bez honorara. Neupućena gledateljica, koja zamršenu kulturnu problematiku ionako prati samo površno, naposljetku je morala biti zadovoljna time što na čelu ministarstva kulture imamo ovako pristojnu, smirenu i, sve u svemu, kulturnu osobu. Slabije obaviješteni gledalac kao da se prisjetio kako su još prije tri i po godine, na početku njezina mandata, svi važniji mediji u državi baš tako predstavili Ninu Obuljen Koržinek, naglašavajući njenu stručnost, pomirljivost i ideološku rasterećenost. ‘Nadam se da će me pamtiti kao ministricu koja je znala slušati potrebe cijelog sektora’: nije li tako nekako glasio naslov njenog nastupnog intervjua u jednim čitanim dnevnim novinama? Možda baš zato, neupućenoj gledateljici i slabije obaviještenom gledaocu do kraja emisije nikako nije postalo jasno zašto se ta draga i dobronamjerna žena uporno obračunava s neimenovanim kritičarima, mada u pitanjima HRT-ove novinarke nema ni najdiskretnije naznake kritike. Ali pripisali su to vlastitoj neupućenosti i slabijoj obaviještenosti: da su kritike ministričina rada iole bitne, uostalom, valjda bi o njima posljednjih tjedana naširoko pisali najvažniji mediji u državi. Zašto bi se, naposljetku, neupućena gledateljica i slabije obaviješteni gledalac opterećivali suvišnim pitanjima, kada od pitanja polako odustaju čak i oni kojima je zapitkivanje profesija: na samom kraju ‘Teme dana’, novinarka je uzdrhtalim glasom podsjetila kako smo sada svi ‘u ratu protiv nevidljivog neprijatelja’, zamolivši ministricu da u tom kontekstu uputi ‘jednu poruku svim kulturnim djelatnicima u Hrvatskoj’. Slušajući ministričinu završnu poruku, neupućenu gledateljicu i slabije obaviještenog gledaoca na trenutak su mogli proći srsi: ‘Ja zaista vjerujem da ćemo iz ovoga izići sa jednom sviješću o solidarnosti i nekim vrijednostima koje su nam se možda po putu i pogubile!’
Jednooglasno
Ako su gledateljicu i gledaoca prošli srsi, emisija je poslužila svrsi. A svrha dolazi s vrha i svrha je ‘pravodobno i točno informiranje javnosti o svim okolnostima epidemije’: tako, barem, glasi službeno objašnjenje Vlade Republike Hrvatske nakon što je u javnost neplanirano procurila informacija o tajnom sastanku s glavnim urednicima probranih medija koji je, samo nekoliko dana uoči uvođenja kriznih mjera, u Banskim dvorima održao premijer Andrej Plenković. Objašnjenje su – kao i čitavu priču – objavili samo oni koji na sastanak nisu bili pozvani, poput Indexa, Telegrama i nekoliko manjih portala: svi ostali složno šute. Ne znamo tako detalje razgovora, ne znamo kakva su uputstva urednici dobili ni zašto za sastanak nisu znali predstavnici ključnih organizacija medijskih radnika, Hrvatskog novinarskog društva i Sindikata novinara Hrvatske. Znamo, međutim, da se izabranima nakon premijera obratila i Nina Obuljen Koržinek, ministrica zadužena za medijsku politiku, obećavši im financijsku pomoć države. Znamo i da su ubrzo u najčitanijim komercijalnim novinama i na najklikanijim portalima počeli izlaziti plaćeni oglasi državnih firmi: financijska agencija Fina, recimo, mada kao državni monopolist nema baš nikakvu potrebu za reklamom, sada se uredno tamo oglašava. Znamo, naposljetku, i kako izgleda medijsko izvještavanje o radu Vlade nakon održanog sastanka: lišeni suvišnih pitanja, zatrpani panegiricima premijeru i ministrima, neupućena gledateljica i slabije obaviješteni gledalac mogu uživati u nekoj vrsti jednooglasnog novinarstva.
U takvom medijskom kontekstu elegantno se sljubljuju dosluh i posluh. U takvom medijskom kontekstu, onaj servilni pristup HRT-ove novinarke ne predstavlja incident nego postavlja primjer: vazalski odnos izveden do svog vazelinskog vrhunca. U takvom kontekstu, dok država puni medijski prostor oglasima Fine kako bi mediji postali oglasni prostor države, stvara se napokon ministričina slika oslobođena nepotrebnih kritika. Pristojna i smirena, stručna i pouzdana, strpljiva i kulturna: takva je naša ministrica. Fina Obuljen Koržinek.
Vrijednosti
Problem je samo što tamo gdje novinari ostanu bez teksta, publika obično ostaje bez konteksta. A u kontekst, primjerice, spada pitanje kako su točno zaturene izvjesne ‘neke vrijednosti koje smo možda po putu i pogubili’, što ih je u dirljivoj završnoj TV-poruci hrvatskim kulturnjacima ministrica spomenula. Jedan dio tih vrijednosti, na primjer, kulturnjaci su po putu pogubili već u prvim danima njezina mandata, kada je Vlada uvela dodatne namete na honorarne angažmane istim onim freelancerima i slobodnjacima čije spašavanje sada zaziva. Drugi dio vrijednosti pogubili su novinari neprofitnih medija, još jedne skupine kojoj Nina Obuljen Koržinek ovih dana obećava hitnu pomoć: nakon što je tri i pol godine svjesno kočila već odobreno financiranje iz evropskih fondova i nakon što je odbila pokrenuti natječaj koji je ukinuo njen prethodnik Zlatko Hasanbegović, moglo bi se reći da su neprofitni mediji po putu pogubili nekih 40 milijuna kuna vrijednosti. Treći dio vrijednosti pogubljen je na proračunskim stranputicama zbog kojih je prošle godine prosvjede protiv ministrice organizirala inicijativa ‘Dosta je rezova!’ Četvrti dio vrijednosti pogubio se u planskoj devastaciji časopisne scene, zbog koje su se uzaludno bunile redakcije nekih od naših najuglednijih kulturnih časopisa, pod uvjetom da se u međuvremenu nisu ugasile…
Ironija
Doista, kako se svi ovi prosvjedi i pobune slažu s nekadašnjom željom Nine Obuljen Koržinek da je pamtimo ‘kao ministricu koja je znala slušati potrebe cijelog sektora’? Kako se u tu želju uklapa činjenica da danas, najavljujući solidarnu pomoć slobodnim umjetnicima, paralelno vodi otvoreni rat protiv njihove udruge, Hrvatske zajednice slobodnih umjetnika? Kako činjenica da je protiv sebe uspjela okrenuti novinarsko društvo? Kako odluka da se s kritičarima iz svoga sektora obračunava preko javne radiotelevizije? A pošto smo s tom radiotelevizijom počeli, možemo s njom i završiti. Nekad davno, još u onom nastupnom intervjuu što ga je dala jednim čitanim dnevnim novinama, ministrica je među ostalim obećala donošenje novog zakona koji će ‘osigurati potrebnu neovisnost HRT-a’ i ‘vratiti funkcioniranje HRT-a u demokratske okvire’. Umjesto novog zakona i demokratskih okvira, dobili smo emisiju u kojoj se novinarka ne usuđuje ministrici kulture postaviti nijedno suvislo pitanje. Umjesto javne radiotelevizije, dobili smo tajne medijske sastanke. Umjesto komunikacije s novinarskim društvom i sindikatom, glavni urednici dobivaju upute. I ako zbog nečega treba žaliti neupućenu gledateljicu i slabije obaviještenog gledaoca, onda je to zato što im je sigurno promakla ironija završnog prizora HRT-ove ‘Teme dana’. A ironija je prelijepa: ministrica kulture koja poslušnoj novinarki drži lekciju o solidarnosti tek koji dan nakon što je njenog urednika privela na informativni razgovor, zaobišavši pritom sindikat i društvo novinara. Dvije organizacije u kojima se – po definiciji – novinarska solidarnost ostvaruje.
portalnovosti
