Malo kada se evropska antiimigrantska laž sudarila s golom stvarnošću kao ovoga puta. S jedne strane ‘Il Capitano’ Matteo Salvini, s druge dvije stvarne kapetanice. S jedne marketinški programirani veliki vođa, s druge dvije neustrašive djevojke. S jedne državnik koji glumi da pripada narodu, s druge netko tko radi drugih žrtvuje vlastitu slobodu
Vrag bi znao zašto baš Il Capitano. Valjda se Matteu Salviniju nadimak svidio. Valjda je Luca Morisi, njegov PR-guru, znao što radi kada mu ga je predložio. Valjda ga je predložio zato što Il Capitano tako dobro opisuje sve ono što je te, 2014. godine, novoizabrani predsjednik marginalne desničarske Sjeverne Lige tek planirao postati. Lider, ali i onaj tko dijeli sudbinu sa svojom posadom. Čovjek iz naroda, ali i veliki vođa. Uno di noi, samo malo bolji.
U idućih pet i pol godina mediji će spremno preuzeti Salvinijev marketinški nadimak, a Il Capitano će od strančice rasturene korupcijskim skandalima, koja je u anketama dobivala jedva tri posto glasova, stvoriti najsnažniju talijansku partiju. Na provjerenoj političkoj platformi – malo suverenizma, malo nacionalizma, malo otpora briselskim elitama i puno, puno mržnje prema imigrantima – ući će u vladajuću koaliciju, ugrabivši mjesto zamjenika premijera i ministra unutarnjih poslova. Njegova Liga pobjednica je ovogodišnjih evropskih izbora: sada u briselskom parlamentu okuplja široku alijansu radikalne evropske desnice, svih onih stranaka koje programe grade na policijskoj represiji, razapinjanju žice, podizanju zidova i zatvaranju granice. Matteo Salvini polako, dakle, izrasta u neformalnog lidera isključive Evrope, glasnogovornika njene budućnosti, vjesnika vremena koje dolazi. Postao je točno ono što je Luca Morisi, marketinški mag iz sjene, svojedobno zamislio. Čovjek iz naroda i veliki vođa. Uno di noi, samo malo bolji. Il Capitano.
A onda smo vidjeli kako izgledaju pravi kapetani.
‘Odlučila sam da uđem u luku Lampedusa’, izgovara u kameru 31-godišnja Carola Rackete prije nego što će pokrenuti motore: ‘Znam što riskiram, ali 42 ljudi koje sam spasila već su iscrpljeni. Sada ih vodim u sigurnost.’ Šesnaest dana talijanska je pomorska policija, prema odluci Salvinija, fizički branila njenom brodu ulaz u luku: sedamnaestoga dana Rackete je probila blokadu i pristala. Odmah je privedena, pod prijetnjom kazne od deset godina zatvora, a spasila ju je procjena sutkinje da kapetanska dužnost spašavanja ljudskih života u ovom slučaju preteže nad odlukom ministra unutarnjih poslova.
Zato dvostruko veću kaznu – pune dvije decenije bez slobode – još uvijek može dobiti Pia Klemp, Racketina kolegica, kapetanica nevladine udruge Sea Watch. Njen brod ‘Iuventa’ talijanska je policija zaplijenila prošloga ljeta, a suđenje se od tada čeka. Klemp je, procjenjuje se, kroz dvije godine pomogla u spašavanju oko hiljadu života. ‘Samo smo slijedili međunarodni zakon, posebno onaj koji vrijedi na moru, gdje je glavna zapovijed spašavanje ljudi u nevolji’, rekla je nakon podizanja optužbe. ‘Za svakog kapetana, to je dužnost.’
I malo kada se evropska antiimigrantska laž sudarila s golom stvarnošću kao ovoga puta. S jedne strane izmišljeni medijski lik Il Capitana, s druge dvije stvarne kapetanice. S jedne marketinški programirani veliki vođa, s druge dvije neustrašive djevojke. S jedne državnik koji glumi da pripada narodu, s druge netko tko radi drugih žrtvuje vlastitu slobodu. To je, valjda, današnja Evropa: takvu smo je, valjda, birali. Evropa kojom vladaju morisiji i salviniji, Evropa na čijim rubovima policija pendrecima lomi izbjeglička rebra dok u njenom srcu marširaju trupe ksenofoba, Evropa po čijim se morima sada dave neka djeca, jer tamo nema Carole Rackete, Pije Klemp i njene ‘Iuvente’ da ih spase. Evropa koju ne zanima tuđa nesreća, Evropa koja razapinje žice, Evropa koja podiže zidove, Evropa koja armira granice.
Na jedan trenutak, ipak, učinilo se da može biti bolja: hvala na nadi, kapetanice.
Kako bismo upotpunili dojmove o zemlji kojom vlada netko poput Salvinija, evo i jedna kulturna vijest iz Rima. Grupica radikalnih desničara, članova podmlatka neofašističke strančice CasaPound, pretukla je četvoricu mladića koji su se vraćali s kino-večeri kolektiva Cinema America. Dvojicu su poslali u bolnicu. Razlog: jedan od pretučenih odbio je skinuti majicu sa znakom Cinema Americe. Kolektiv, koji organizira masovne besplatne kino-projekcije na otvorenom, pritom čak i ne čine krajnji ljevičari: ‘Politička dimenzija postoji samo u tome što prikazujemo filmove’, ispričao je novinarima osnivač Valerio Carocci, ‘a poslije s publikom razgovaramo o problemima rasizma, solidarnosti, inkluzivnosti, migrantske krize…’ Ali i to je, izgleda, postalo previše za fašiste. Pismo solidarnosti Cinema Americi brzo su poslali F. F. Coppola, Alfonso Cuarón, Costa-Gavras, Richard Gere, Spike Lee, Keanu Reeves, Wim Wenders… Projekcije se, naravno, nastavljaju, a na njih sada dolazi i po nekoliko stotina ljudi.
Zato projekcija neko vrijeme neće biti u zagrebačkom kinu Europa. Nakon što je Trgovački sud odlučio da aktualna uprava smije organizirati filmski program sve dok se ne razriješi spor s gradonačelnikom Milanom Bandićem, koji ih odande tjera, činilo se da je dobivena važna bitka. Ali tko može s Bandićem voditi rat: uspio je zatvoriti ugostiteljsku terasu ispred kina i ukinuo prihode kojima se rad Europe financira, pa su organizatori brzo zaključili da nema smisla nastavljati dalje u prekarnim uvjetima. ‘U situaciji u kojoj nije moguće predvidjeti hoćemo li iz kina morati izaći sutra, za tjedan dana ili za dva mjeseca, dosadašnje zaposlenike i suradnike držimo u neizvjesnosti, a distribuciju filmova i ostale programe ne možemo dogovarati’, napisali su u priopćenju. ‘Zbog toga smo odlučili vratiti ključeve kina Gradu Zagrebu.’ Pošteno: ostaje sjećanje na kratkotrajni žestoki otpor i dva velika prosvjeda, ostaje uzaludna masovna podrška, ostaje još jedna u nizu pouka da se protiv Bandića ne može ad hoc inicijativama, nego samo kontinuiranom, dobro organiziranom političkom borbom. Dok ona ne ojača, Zagreb ostaje igralište gradonačelnika i njegovih miljenika.
Loše vijesti za sve pretplatnike Netflixa, HBO-a, Amazona: uživajte dok možete, jer će vas budućnost streaming industrije koštati više nego što biste htjeli. Zahvaljujući poslovnom boomu – prvenstveno – Netflixa, još su neke medijske megakorporacije nanjušile novac: Disney sprema Disney+, platformu na koju će, osim svojih filmova, povući i sve naslove 20th Century Foxa, Pixara, ABC-ja, uz kompletnu Marvelovu produkciju; Apple najavljuje vlastiti streaming kanal i već potpisuje ugovore sa Stevenom Spielbergom, Sofijom Coppolom, Oprah Winfrey, Jennifer Aniston; HBO će završiti pod kapom Warnera, skupa s hit-serijalima poput ‘Gospodara prstenova’ i ‘Harryja Pottera’; vlastitu platformu uskoro će pokrenuti NBC, iz prikrajka vrebaju digitalni giganti poput YouTubea i Facebooka… Ukratko – tvrdi ‘Guardianov’ komentator Stuart Heritage – sav onaj sadržaj koji sada dobivate po cijeni jedne ili dvije pretplate, uskoro će se raspršiti na više adresa: ‘Gledanje televizije postat će vrlo, vrlo skupo.’ Da stvar bude gora, povećanje konkurencije neće spustiti iznose pojedinih pretplata: upravo suprotno, investicije su goleme, korporacije moraju vratiti multimilijunske uloge, ozbiljno računaju na novac publike.
Alternativa? Dobra stara piraterija, naravno. A možda i novi projekt produkcije kuće Means of Production iz Detroita, koja za početak iduće godine najavljuje Means TV, ‘prvu postkapitalističku streaming platformu na svijetu’. Proizvodit će ljevičarske sit-comove, talk-showove, serije, stand-upove… ‘Ljudi nas često pitaju: ‘Hoće li sve što napravite biti politizirano?’ Odgovor je i da i ne (…) Želimo stvarati program koji ljude zabavlja’, govori Nick Hayes, jedan od dvoje sadašnjih suvlasnika. Zamišljeno je da budući vlasnici Means TV-a budu njegovi radnici, a financirat će ga isključivo gledaoci. Zvuči obećavajuće, čekamo.
portalnovosti
Nada
Vrag bi znao zašto baš Il Capitano. Valjda se Matteu Salviniju nadimak svidio. Valjda je Luca Morisi, njegov PR-guru, znao što radi kada mu ga je predložio. Valjda ga je predložio zato što Il Capitano tako dobro opisuje sve ono što je te, 2014. godine, novoizabrani predsjednik marginalne desničarske Sjeverne Lige tek planirao postati. Lider, ali i onaj tko dijeli sudbinu sa svojom posadom. Čovjek iz naroda, ali i veliki vođa. Uno di noi, samo malo bolji.
U idućih pet i pol godina mediji će spremno preuzeti Salvinijev marketinški nadimak, a Il Capitano će od strančice rasturene korupcijskim skandalima, koja je u anketama dobivala jedva tri posto glasova, stvoriti najsnažniju talijansku partiju. Na provjerenoj političkoj platformi – malo suverenizma, malo nacionalizma, malo otpora briselskim elitama i puno, puno mržnje prema imigrantima – ući će u vladajuću koaliciju, ugrabivši mjesto zamjenika premijera i ministra unutarnjih poslova. Njegova Liga pobjednica je ovogodišnjih evropskih izbora: sada u briselskom parlamentu okuplja široku alijansu radikalne evropske desnice, svih onih stranaka koje programe grade na policijskoj represiji, razapinjanju žice, podizanju zidova i zatvaranju granice. Matteo Salvini polako, dakle, izrasta u neformalnog lidera isključive Evrope, glasnogovornika njene budućnosti, vjesnika vremena koje dolazi. Postao je točno ono što je Luca Morisi, marketinški mag iz sjene, svojedobno zamislio. Čovjek iz naroda i veliki vođa. Uno di noi, samo malo bolji. Il Capitano.
A onda smo vidjeli kako izgledaju pravi kapetani.
‘Odlučila sam da uđem u luku Lampedusa’, izgovara u kameru 31-godišnja Carola Rackete prije nego što će pokrenuti motore: ‘Znam što riskiram, ali 42 ljudi koje sam spasila već su iscrpljeni. Sada ih vodim u sigurnost.’ Šesnaest dana talijanska je pomorska policija, prema odluci Salvinija, fizički branila njenom brodu ulaz u luku: sedamnaestoga dana Rackete je probila blokadu i pristala. Odmah je privedena, pod prijetnjom kazne od deset godina zatvora, a spasila ju je procjena sutkinje da kapetanska dužnost spašavanja ljudskih života u ovom slučaju preteže nad odlukom ministra unutarnjih poslova.
Zato dvostruko veću kaznu – pune dvije decenije bez slobode – još uvijek može dobiti Pia Klemp, Racketina kolegica, kapetanica nevladine udruge Sea Watch. Njen brod ‘Iuventa’ talijanska je policija zaplijenila prošloga ljeta, a suđenje se od tada čeka. Klemp je, procjenjuje se, kroz dvije godine pomogla u spašavanju oko hiljadu života. ‘Samo smo slijedili međunarodni zakon, posebno onaj koji vrijedi na moru, gdje je glavna zapovijed spašavanje ljudi u nevolji’, rekla je nakon podizanja optužbe. ‘Za svakog kapetana, to je dužnost.’
I malo kada se evropska antiimigrantska laž sudarila s golom stvarnošću kao ovoga puta. S jedne strane izmišljeni medijski lik Il Capitana, s druge dvije stvarne kapetanice. S jedne marketinški programirani veliki vođa, s druge dvije neustrašive djevojke. S jedne državnik koji glumi da pripada narodu, s druge netko tko radi drugih žrtvuje vlastitu slobodu. To je, valjda, današnja Evropa: takvu smo je, valjda, birali. Evropa kojom vladaju morisiji i salviniji, Evropa na čijim rubovima policija pendrecima lomi izbjeglička rebra dok u njenom srcu marširaju trupe ksenofoba, Evropa po čijim se morima sada dave neka djeca, jer tamo nema Carole Rackete, Pije Klemp i njene ‘Iuvente’ da ih spase. Evropa koju ne zanima tuđa nesreća, Evropa koja razapinje žice, Evropa koja podiže zidove, Evropa koja armira granice.
Na jedan trenutak, ipak, učinilo se da može biti bolja: hvala na nadi, kapetanice.
Cinema America
Kako bismo upotpunili dojmove o zemlji kojom vlada netko poput Salvinija, evo i jedna kulturna vijest iz Rima. Grupica radikalnih desničara, članova podmlatka neofašističke strančice CasaPound, pretukla je četvoricu mladića koji su se vraćali s kino-večeri kolektiva Cinema America. Dvojicu su poslali u bolnicu. Razlog: jedan od pretučenih odbio je skinuti majicu sa znakom Cinema Americe. Kolektiv, koji organizira masovne besplatne kino-projekcije na otvorenom, pritom čak i ne čine krajnji ljevičari: ‘Politička dimenzija postoji samo u tome što prikazujemo filmove’, ispričao je novinarima osnivač Valerio Carocci, ‘a poslije s publikom razgovaramo o problemima rasizma, solidarnosti, inkluzivnosti, migrantske krize…’ Ali i to je, izgleda, postalo previše za fašiste. Pismo solidarnosti Cinema Americi brzo su poslali F. F. Coppola, Alfonso Cuarón, Costa-Gavras, Richard Gere, Spike Lee, Keanu Reeves, Wim Wenders… Projekcije se, naravno, nastavljaju, a na njih sada dolazi i po nekoliko stotina ljudi.
Kraj programa
Zato projekcija neko vrijeme neće biti u zagrebačkom kinu Europa. Nakon što je Trgovački sud odlučio da aktualna uprava smije organizirati filmski program sve dok se ne razriješi spor s gradonačelnikom Milanom Bandićem, koji ih odande tjera, činilo se da je dobivena važna bitka. Ali tko može s Bandićem voditi rat: uspio je zatvoriti ugostiteljsku terasu ispred kina i ukinuo prihode kojima se rad Europe financira, pa su organizatori brzo zaključili da nema smisla nastavljati dalje u prekarnim uvjetima. ‘U situaciji u kojoj nije moguće predvidjeti hoćemo li iz kina morati izaći sutra, za tjedan dana ili za dva mjeseca, dosadašnje zaposlenike i suradnike držimo u neizvjesnosti, a distribuciju filmova i ostale programe ne možemo dogovarati’, napisali su u priopćenju. ‘Zbog toga smo odlučili vratiti ključeve kina Gradu Zagrebu.’ Pošteno: ostaje sjećanje na kratkotrajni žestoki otpor i dva velika prosvjeda, ostaje uzaludna masovna podrška, ostaje još jedna u nizu pouka da se protiv Bandića ne može ad hoc inicijativama, nego samo kontinuiranom, dobro organiziranom političkom borbom. Dok ona ne ojača, Zagreb ostaje igralište gradonačelnika i njegovih miljenika.
Stream i što s njim
Loše vijesti za sve pretplatnike Netflixa, HBO-a, Amazona: uživajte dok možete, jer će vas budućnost streaming industrije koštati više nego što biste htjeli. Zahvaljujući poslovnom boomu – prvenstveno – Netflixa, još su neke medijske megakorporacije nanjušile novac: Disney sprema Disney+, platformu na koju će, osim svojih filmova, povući i sve naslove 20th Century Foxa, Pixara, ABC-ja, uz kompletnu Marvelovu produkciju; Apple najavljuje vlastiti streaming kanal i već potpisuje ugovore sa Stevenom Spielbergom, Sofijom Coppolom, Oprah Winfrey, Jennifer Aniston; HBO će završiti pod kapom Warnera, skupa s hit-serijalima poput ‘Gospodara prstenova’ i ‘Harryja Pottera’; vlastitu platformu uskoro će pokrenuti NBC, iz prikrajka vrebaju digitalni giganti poput YouTubea i Facebooka… Ukratko – tvrdi ‘Guardianov’ komentator Stuart Heritage – sav onaj sadržaj koji sada dobivate po cijeni jedne ili dvije pretplate, uskoro će se raspršiti na više adresa: ‘Gledanje televizije postat će vrlo, vrlo skupo.’ Da stvar bude gora, povećanje konkurencije neće spustiti iznose pojedinih pretplata: upravo suprotno, investicije su goleme, korporacije moraju vratiti multimilijunske uloge, ozbiljno računaju na novac publike.
Alternativa? Dobra stara piraterija, naravno. A možda i novi projekt produkcije kuće Means of Production iz Detroita, koja za početak iduće godine najavljuje Means TV, ‘prvu postkapitalističku streaming platformu na svijetu’. Proizvodit će ljevičarske sit-comove, talk-showove, serije, stand-upove… ‘Ljudi nas često pitaju: ‘Hoće li sve što napravite biti politizirano?’ Odgovor je i da i ne (…) Želimo stvarati program koji ljude zabavlja’, govori Nick Hayes, jedan od dvoje sadašnjih suvlasnika. Zamišljeno je da budući vlasnici Means TV-a budu njegovi radnici, a financirat će ga isključivo gledaoci. Zvuči obećavajuće, čekamo.
portalnovosti
