Neven Vidaković: Nacionalni plan oporavka je trijumf nesposobnosti mediokriteta

Guvernerka Europske središnje banke (ESB) Christine Lagarde je 30. listopada 2021. na press konferenciji povodom odluke ESB-a o monetarnoj politici rekla: „Pogledali smo si duboko u dušu kako bismo zapravo testirali našu analizu. Uvjereni smo da su naše predviđanje i naša analiza zapravo točni“. Smatrala je da je inflacija koja je do tada rasla 11 mjeseci za redom samo kratkoročna pojava koja će nestati. Izgleda da je dubina duše vođa ESB-a bila plitka i površna. Godinu dana kasnije Europska monetarna unija (EMU) je u katastrofalnom stanju. Inflacija na razini EMU-a je 9,9 posto. U Estoniji je 23,7 posto. Kamatne stope su podivljale, cijene energenata uništavaju standard prosječnih građana, a političari se natječu za ulogu zle kraljice iz ‘’Snjeguljice’’. Gledajući u ogledalce kontinuirano pokušavaju dobiti odgovor na pitanje tko je najljepši.

Najtužnije u svemu tome nije da je standard građana pao, nego da je moglo biti drugačije. Članovi Vlade, zaposlenici HNB-a i zavisni analitičari često govore da nije bilo Vlade i njihovih mjera stanje u Hrvatskoj bi bilo puno gore. Idemo sada primijeniti upravo tu metodologiju. Što bi bilo da nemamo ovakvu fiskalnu i monetarnu politiku? Odnosno, kakvo bi stanje u državi bilo da neki drugi ljudi vode vladu, HNB i da imamo ozbiljnu makro ekonomsku znanost. Financijska tržišta su mjesta na kojima se susreće ponuda i potražnja. Inicijalna svrha postojanja financijskih tržišta je bila da redistribuiraju sredstva od onih koji imaju višak (žele ulagati) prema onima koji imaju manjak (žele posuditi radi investicija).

Mehanizam tržišta je bio učinkovit i brz. Problem koji danas imamo započeo je početkom osamdesetih godina prošloga stoljeća kada je postalo sve očitije da je redistributivni mehanizam tržišta manje vrijedan od jednog drugoga tržišnoga mehanizma: proizvodnje novca radi novca. I tada je rođena nova vrsta alfa predatora: hedge fond manager. Osobe koje upravljanju novcem svojih klijenata ili svojim novcem sa samo jednom svrhom: proizvodnjom novca iz novca, radi novca. Nema neke šire ekonomske slike, plana ili svrhe. Samo novac. Posljedice su također nevažne. Ako dođe do kolapsa ekonomije, nezaposlenosti, inflacije ili neke druge ekonomske kataklizme, to je jednostavno tuđi problem. Problem političara koji vode državu i naroda koji je izabrao te političare uvijek treba platiti cijenu loših politika.

Iako jako puno ljudi radi u hedge fondovima, to ne znači da su svi pravi predatori. Štoviše, puno je više nezavisnih tradera koji upravljaju svojim novcem i koji imaju izražene predatorske instinkte nego što je onih koji su takvi i rade po hedge fondovima. Jednu stvar koju takvi predatori najviše vole jeste slabost i naravno, što je veća slabost i veća masa koja se može napasti radi profita, to je bolje. Što ima veće od centralne banke?

Christine Lagarde je tog 30. listopada 2021. svojim govorom o tome kako će inflacija prestati svim hedge fondovima i nezavisnim predatorima jasno rekla da je glupa i slaba. Otvorila je poziv da jednostavno dođu rastrgati euro. Treba biti objektivan i reći da nije samo jedna izjava mogla uzrokovati događaje koji su se kasnije dogodili. Trebali su i ostali uvjeti, cijeli niz povezanih događaja koji su se morali posložiti za nešto što će kasnije biti nazvano short stoljeća. Ti povezani događaji su sljedeći.

1. Inicijalno niske kamatne stope. Njemačka se mogla u jednom trenutku zadužiti na 30 godina po negativnoj kamatnoj stopi.

2. Niska inflacija koja raste. Od studenoga 2020. godine inflacija u EMU-u kontinuirano raste iz mjeseca u mjesec.

3. Sve veći deficiti država koji su sada još povećani inflatornim mjerama koje se donose kao mjere za zaštitu građana protiv inflacije. Ove mjere u stvarnosti samo pogoršavaju situaciju. Njemačka je donijela paket borbe protiv inflacije od 200 milijardi eura koji ne može platiti nikako osim dugom. A na tržištu je sve manje onih koji žele financirati prezadužene države po niskim kamatnim stopama.

4. Visoki zahtjevi za refinanciranje. Visoko zadužene države moraju financirati deficit i moraju se ponovo zadužiti kako bi otplatile dugove koji dospijevaju.

5. Centralni guverner čije riječi ne odgovaraju podacima. Sjetite se samo priče Christine Lagarde i rečenica poput: „Inflacija je prolazna. Inflacija u SAD-u i EU-u ne može se uspoređivati. Nema razloga za povećanje kamata (kada je FED počeo). Nakon što prestanemo kupovati obveznice, nećemo povećati kamatne stope još dugo“. Sličnu priču ste čuli i od zaposlenika HNB-a i zavisnih, kloniranih ekonomista. Laganje i ignoriranje problema kreirali su mogućnost za predatore da napadnu.

Od toga dana, 30. listopada 2021., sve je išlo na ruke hedge fondovima, a ništa na ruku ESB-a i institucija EU-a. Inflacija je samo rasla, države su postale samo zaduženije. Ubrzo je postalo jasno da se napadom na financijsku strukturu EMU-a može jako profitirati. Hedge fondovi su počeli prodavati državne obveznice, zauzimati kratke pozicije na kojima se zarađuje kada dođe do pada. Tržište obveznica se počelo sve više destabilizirati.

Kamatna stopa na dvogodišnju njemačku obveznicu je s -0,7 posto u ožujku otišla na 2,1 posto danas. Slično je stanje i s referentnim kamatnim stopama na desetogodišnje obveznice. Njemačka desetogodišnja obveznica je u istom razdoblju otišla s -0,1 posto na 2,5%, talijanska s 1,3 posto na 5 posto. Hrvatska desetogodišnja obveznica je s 0,5 posto u studenome 2021. skočila na 4,2 posto, a da Ministarstvo financija izdaje obveznice u ovom trenutku, na međunarodnom tržištu cijena bi vjerojatno bila oko 6 posto.

Uskoro je svima postalo jasno da je EMU pod financijskim napadom i da trebaju pobjeći glavom bez obzira. To se vidi u tome da je euro naspram dolara devalvirao 20 posto u samo nekoliko mjeseci. Sustav se je ozbiljno destabilizirao. Takvo stanje samo ide na ruku hedge fondovima koji u tome vide zaradu i ništa drugo. Radi se samo o novcu.

Slučaj Velike Britanije zadnjih nekoliko tjedana je posebno važan. Nakon objave nove premijerke da će smanjiti poreze i povećati deficit (čitaj trebati puno novoga novca), fondovi su napali Veliku Britaniju i uspjeli su je slomiti. Nitko, baš nitko nije htio kupiti državni dug i na kraju je centralna banka morala kupiti dugove kako bi stabilizirala tržište. Kao krajnja posljedica svega toga Liz Truss je dala ostavku na mjesto britanske premijerke nakon samo 45 dana.

Ovaj događaj, osim što je bio profitabilan, bio je i jako indikativan za ESB. Sada je jasno da se centralna banka može slomiti i naravno da je sljedeći pokušaj napad na ESB. Samo je pitanje kada. Prvi val će doći početkom studenoga, zatim će vjerojatno biti primirje u prosincu i onda će biti drugi val početkom 2023. Dodatan problem koji postoji u EU-u nisu samo napadi izvana, nego i napadi iznutra. To je jasno po kretanju francuskih obveznica. Naime, u cijelom razdoblju destabilizacije financija u EU-u obveznice Republike Francuske se jako dobro drže. Također je jasno da Christine Lagarde nije dizala kamatne stope i počela se ranije boriti protiv inflacije samo da ne bi naštetila šansama Emanuela Macrona da bude ponovo izabran. Svojim ponašanjem je pretvorila ESB u sredstvo političke borbe. Stanje koje je neodrživo i također pomaže u slabljenju EU-a.

Najvažnija determinanta izvoza u nekoj ekonomiji je realni tečaj. Realni tečaj je koliko se promijene cijene u pojedinoj ekonomiji s obzirom na promjenu tečaja. Kako u EMU-u svi imaju isti tečaj, jer imaju jednu valutu, onda stope inflacije određuju relativnu konkurentnost. Kako je inflacija u Francuskoj 5,6 posto, a u Njemačkoj 10 posto, to znači da su ista dobra u Njemačkoj ove godine poskupjela 10 posto, a u Francuskoj samo 5,6 posto. Efektivno je francuska ekonomija postala konkurentnija za 4,4 posto od njemačke ekonomije.

Politički gledano Francuska je u odličnoj situaciji za jačanje svoje pozicije. Povećanje konkurentnosti putem niže inflacije, slabljenje njemačkoga gospodarstva i slaba socijalistička vlada u Njemačkoj omogućuju novoizabranom Macronu da postane glavni lider EU-a. Naravno sada je i jasno zašto se Hrvatska toliko politički približava Francuskoj. Opstojnost cijelog EU-a se žrtvuje radi osobnoga probitka političara. Stanje slabosti koje predatori najviše vole.

Tako da je jasno da u destabilizaciji eura aktivno sudjeluju i banke iz Francuske koje potiču takvu destabilizaciju radi jačanja vlastite države. Ova godina je jasno pokazala da je jedini europski ideal politička trgovina radi vlastitoga položaja. Ne postoji zajedništvo, samo osobni, privatni interesi političara. Narod ionako služi samo kako bi glasao kako mu je rečeno. Postalo je jasno da je demokracija samo nužan događaj jednom u četiri godine koji se odradi pa idemo dalje po starom.

Zar ste stvarno misliti da se likovi poput Plenkovića, Vujčića i Michela, Ursule von der Leyen i Christine Lagarde mogu oduprijeti visoko fokusiranim predatorima i kreirati bolje stanje za narod? Godina 2022. je do kraja razobličila ekonomsko laganje. Euro neće donijeti nižu kamatnu stopu, neće donijeti ekonomski rast, neće donijeti stabilnost. Ne postoji štit jer nas euro ne štiti od recesije i inflacije. Nacionalni plan oporavka i otpornosti je trijumf nesposobnosti i mediokriteta. Laganju je došao kraj i sada treba platiti cijenu.

Hrvatska će u ovome jako loše proći. Mi smo mala otvorena ekonomija koja je jako podložna šokovima. Zbog toga se moramo aktivno braniti od ovakvih financijskih napada. Mehanizmi postoje. Nije problem napraviti restrukturiranje državnih financija na strani izvora financiranja i na strani potrošnje. Nije problem uključiti banke koje svojom kreditnom politikom mogu pomoći ključnim granama ekonomije kao bi se ojačala ekonomija. Nije problem biti drugačiji i bolji. Sve se to može, ali to nikome ne treba.

Vratimo se na metodologiju s početka članaka o tome kako bi nam bilo lošije da nemamo vladine mjere. Sada je jasno da nam je loše jer imamo fiskalnu i monetarnu politiku kakvu imamo. Jasno je da bi nam bilo bolje da ne vodimo politiku koja nas pretvara u socijalni slučaj Europe i gura HEP u stečaj i bankrot. Jasno je tko destabilizira EU i kako se tome oduprijeti. Sve to je moguće, ali to nikome ne treba.

Na sve ove događaje treba gledati u svjetlu realnosti. Političari su kreirali ovaj sustav. Političari su omogućili hedge fondovima da rade što rade. Jasno su vam rekli i Lagarde i Vujčić da je najbolja borba protiv inflacije pad standarda građana. HNB se ne bori protiv inflacije u Hrvatskoj i pasivno gleda siromašenje naroda, ali se zato aktivno bori protiv inflacije u EU-u. Klonovi to gledaju i kao pravi zavisni analitičari to podržavaju. Ekonomske znanosti nema jer svi šute zbog straha i neznanja. Tako da i nije čudno da alfa predatori mogu raditi što hoće. Tražili ste euro, sada ćete ga dobiti. Na žalost, nitko vam nije rekao koja je cijena koju morate platiti.

Na kraju neki dušobrižnik će napasti ovaj tekst da se radi o tekstu osobe koja je dio svega ovoga i kojoj nije stalo do ljudskih života. To nije točno. U javnosti sam govorio o problemu inflacije i duga kada se nitko od ekonomista nije usudio govoriti. Klonovi su me ismijavali i vrijeđali. Institucijama sam nudio rješenje, ali odgovor koji sam usmeno dobio od HNB-a bio je „to nama ne treba“. I jasno želim reći, nisu hedge fondovi ti koji se igraju s ljudskim sudbinama nego političari, što uključuje i centralne banke i njihove zavisne ekonomiste koji rade stvarno zlo narodu. Prvi radi statusa, a drugi radi novca.

nacional