Nekada je na rukama ljudi bilo puno više bradavica,
hrapavih kvržica koje su izgledale kao mali karfioli
izrasli na otvrdlim oranicama njihove kože.
I onda se znalo da se izrasline prenose kao zaraza,
širenjem dodira. Ali nije se baš znalo kako ih ukloniti.
Jednom sam kod bake kao znatiželjni dječak gledao
kako pozvani, važni čovjek iznad bradavičastih
ruku nekog mršavog jadnika izgovara riječi čaranja
i veže konac na kvrge, a potom ga zakopava u zemlju.
– Kad ovaj konac istrune, istrunut će i tvoje bradavice,
izgovarao je sugestiju, magijski nagovještaj, zapovijed.
Osvjedočivši se ja od tada vežem na kvrge nevidljivi konac
iznad ruku svoje sudbine, prepune zaraznih izraslina
nastalih od neželjenih dodira s nedodirljivim, i izgovaram:
– Kad ovaj konac istrune, istrunut će i tvoje uspomene.
