Poput nove predsjednice, ni njezin prethodnik Josipović, nije bio imun od drukanja, pa je za svoju ekipu s predsjedničke pozicije na početku izborne 2011. tražio odlazak Vlade Jadranke Kosor ako do lipnja ne završi pregovore s EU-om




Foto: FaH










Predsjednici Grabar Kitarović očito su se svidjele predizborne kampanje, pa je odlučila aktivno sudjelovati i u onoj za parlamentarne izbore, naravno, na strani HDZ-a, koji ju je na to mjesto žestokim angažmanom doveo i iskeširao pet miljuna kuna da bi mogla sjediti za Tuđmanovim stolom. Došlo je, očito, vrijeme za vraćanje usluge




Kako je ono rekla u inauguracijskom govoru?

"Svjedoci smo teških poremećaja, koji traže žurno i usklađeno djelovanje svih sastavnica državne vlasti, kao i sindikata i poslodavaca. Nalazimo se u trenutku koji traži široki nacionalni konsenzus oko ključnih pitanja. Nema ni prostora ni vremena za podjele."

I onda, osam dana kasnije, lakonski zaključila kako je "najkonkretniji prijedlog za izlazak RH iz krize – ostavka predsjednika Vlade RH". Naravno, zaključak je donijela i priopćenje objavila "nakon temeljitih analiza i obavljenih konzultacija s gospodarskim stručnjacima", iako ne navodi o kakvim je analizama riječ i koje je stručnjake konzultirala (jer, premda na gospodarskim pitanjima inzistira, savjetnika za gospodarstvo još nema). Tako, naime, izgleda kada nova predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović "nema ni prostora ni vremena za podjele".

Ok, namjera je očito bila zorno demonstrirati da je, nakon predsjednika Ive Josipovića, "nova cura" u gradu. Trenutak koji je izabrala za pokazati kako to izgleda kada ona sada već opjevanom šakom lupa o stol po suptilnosti je ravan guranju prsta u oko naoružanom luđaku. Samo dva dana ranije jednom od glavnih zagrebačkih ulica zavaljao se predsjednici latentni građanski rat koji su morali sprečavati kordoni specijalaca i koji opasno prijeti da preraste u stvarne sukobe i fizičko nasilje i prije nego što kažeš keks. Predsjednica o tome ni mu ni be. Ona je svoju busiju već zauzela i braniteljima koji nelegalno uzurpiraju javni prostor uspjela čak dvaput otići na poklon pod šator iz kojega svaki dan stižu sve više zastrašujuće poruke i u blizini kojega se, ako nisi od te bratije, ne možeš ugodno osjećati.

Ti besmisleni prosvjednici, čije razloge dernečenja više nitko ne može pratiti ni pojmiti, osim što traže razne ostavke radi ostavki, jedno su vrijeme tražili i ostavku premijera Zorana Milanovića, pa je predsjedničino priopćenje u kojem isto to zahtijeva šatorašima sigurno glazba za uši ranga budnica i davorija Marka Perkovića Thompsona ili uspješnica Mate Bulića.

Svi Ste Vi Moji predsjednica jasno se svrstala, ne ostavljajući ni najmanji prostor za dilemu, i time otklonila baš svaku mogućnost da mi pristanemo biti njezini. Jer, biti njezin, sudeći po prvim potezima i izjavama, znači biti Klemmov, Glogoškov, Brkićev, Karamarkov. Hvala, preskočit ćemo ovaj put. Imamo slab želudac.

Nije da je predsjednica "promašila ceo fudbal" locirajući kao glavni problem za građane i ekonomiju neizdrživo stanje za koje je odgovorna Vlada, ali manirom slona u staklani njezino traženje da premijer podnese ostavku imalo je šanse otprilike kao i tele kod mesara. Hoće li Milanović ostati premijer, u ovom trenutku ovisi o parlamentu, a na izborima o volji građana, predsjednicu se neće baš puno pitati. Eto, tako otprilike u njezinoj optici izgleda ustavna obaveza brige za "redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti".

Predsjednici Grabar Kitarović očito su se svidjele predizborne kampanje, pa je odlučila aktivno sudjelovati i u kampanji za parlamentarne izbore, naravno, na strani HDZ-a, koji ju je na to mjesto žestokim angažmanom doveo i iskeširao pet milijuna kuna da bi mogla sjediti za Tuđmanovim stolom. Došlo je vrijeme za vraćanje usluge. Način na koji je istupila u trenutku kada je stanje u društvu krajnje tenzično, histerično, eksplozivno s visokim rizikom da se zavalja ulica, bilo u potporu predsjedničinu zahtjevu, bilo kao kontra toj ideji, govori o razini ozbiljnosti i odgovornosti predsjednice i razumijevanju dužnosti koju je preuzela.

Istina, ni njezin prethodnik Josipović nije bio imun od drukanja za (u tom trenutku) svoju škvadru s predsjedničke pozicije na početku izborne godine. Pa je u siječnju 2011. godine, u kritičnom trenutku finiša pregovora s Europskom unijom, tražio odlazak Vlade Jadranke Kosor ako do lipnja ne završi pregovore. "Ako pregovori ne budu zaključeni u lipnju, Vlada treba preispitati svoju poziciju i odgovornost. Treba vidjeti koji su razlozi da se cilj, koji si je i sama postavila, nije ostvario, može li pregovore dovršiti u razumnom roku, ili to treba prepustiti nekoj drugoj ekipi", govorio je onda Josipović u pokušaju da, kao i sada Grabar Kitarović, upozoravanjem na nesposobnost Vlade s kojom dijeli mandat preparira i usmjeri javnost prema svojim političkim favoritima. Josipovićeve asistencije tada nisu otišle u vjetar, a kroz nekoliko ćemo mjeseci saznati je li i Grabar Kitarović bila jednako uspješna u sekundiranju svojima.

Na žalost, predsjednica na drugoj strani ima suparnika s kojim se savršeno razumije jer govore istim jezikom. I dok nas je predsjednica u inauguracijskoj poslanici gadno smuljala obećavši nam da će "svoje ustavne ovlasti koristiti na dobrobit svih u Hrvatskoj", pri čemu će se "voditi uključivošću", za što do sada nije dala ni najmanju naznaku, jednako isključiv je i premijer koji poručuje "ili mi ili oni", pokazujući da dobro pliva samo u vodama podjela, besmislenih konfrontacija i beskorisnih sukoba. I da je to najvažnija platforma s koje kani do izbora nastupati.

Jedino oko čega su se dvoje prgavaca ili uvrijeđenih mlada (ovisno tko ih kako vidi) u infantilnoj prepisci nedostojnoj državnika složili jest sazivanje sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost radi usvajanja godišnjih smjernica za rad sigurnosno-obavještajnih agencija za 2015. godinu. Nijednom od dvoje rogatih na brvnu nije palo na pamet hitno sazvati VNS zbog opasne drame u subotu u Savskoj čiju eskalaciju tek valja očekivati. VNS se kod nas uglavnom bavi tračevima, neuspjelim otkrivanjem vlasnika medija ili lamentiranjem o tome tko je čijeg brata zaposlio u SOA-i. Pravu opasnost i ugroženost države i društva to velevažno tijelo nikako ne uspijeva vidjeti.

Predsjednica Grabar Kitarović očito je, kazuje nam njezina pitoreskna službena biografija, nerealizirana spisateljica, voli puno i često pisati, pa je poštar i drugi put u istom danu morao nositi pismo s Pantovčaka premijeru, u kojemu je ona ipak ponešto uzmaknula pa ostavku više ne spominje, nudeći, kako ju je premijer naputio, pet točaka dnevnog reda za sjednicu Vlade na kojoj i ona želi aktivno sudjelovati.

Poruke koje stižu na račun predsjednice od "visokog izvora iz Vlade" kako je "ovo histerična reakcija jedne polustabilne osobe", premda se i "visoki izvor" savršeno uklapa u taj opis, ne ulijevaju nadu da ćemo ovom potpuno besmislenom mrcvarenju i cirkusu s dva brda, za sve nas potpuno nevažnom, uskoro ugledati kraj. Neovisno o tome hoće li se napokon ta famozna sjednica Vlade održati ili ne.

Ovdje je, da se ne lažemo, samo o njima i njihovim partijama riječ. A histerični i polustabilni na kraju ostat ćemo samo mi.