'Nije obrazovanje ono što čovjeka čini dobrim. To su njegove ljudske kvalitete.', rekao je u Hrvatskom Saboru Ivan Anušić, novi ministar obrane Republike Hrvatske. Ako ste duže vrijeme proveli s onima koji su godine i desetljeća svojeg života posvetili stjecanju različitih diploma, znate da su njegove riječi dijelom točne
Među doktoricama i doktorima znanosti, uz sve one poštene, analitične i stručne, nalaze se i iskreno zli, do srži pokvareni i olako potkupljivi ljudi. Ima tu i onih koji su te svoje diplome s pečatima kupili na benzinskim stanicama Bosne i Hercegovine baš kao i brigada onih koji su u strastvenom tangu s hrvatskom politikom (ponajviše strankom iz koje ministar dolazi) napravili grešku u koracima – pun je Remetinec bivših dekana, rektorica, profesora i stručnjaka. Neki od njih su se prodali za jahte i vikendice, neki za posao kćeri, a neki tek za biftek.
To da razina obrazovanosti nije povezana s dobrotom osobe u Hrvatskoj bila bi dobra lekcija koju bi trener Anušić (za kojeg vjerujem da je ok osoba) dao svojim štićenicima na treningu četvrtkom navečer. Nastavio bi vjerojatno s time da je ipak 'važno obrazovati se' kako bi u životu radio ono za što si stručan i radom osigurao pristojan život. Da nije u političkoj stranci, dodao bi 'ako ne ovdje djeco, onda…'.
Istraživanje kojeg je prije šest godina Institut za društvena istraživanja u Zagrebu proveo na uzorku od 13 tisuća učenika srednjih škola pokazalo je da Hrvatska za više od polovice njih nije poželjno mjesto za život i rad. Štoviše 47,5% njih svoju budućnost za dvadeset godina vidi izvan granica države koju iskreno vole. Premda su razlozi takvih stavova srednjoškolaca složeni, ističu se oni koji ukazuju da 'kaj će ti škola kad to ovdje niko ne cijeni'. U njihovim očima preduvjet za dobivanje posla i karijerni uspjeh očituje se u sljedećem – 'u Slavoniji je važno tko su ti mama i tata i posebno kakav si s politikom'. Riječi su to koju ne vole čuti hrvatske političarke i političari, ali i one koje dokazuju brojni rastanci na autobusnim kolodvorima i u zračnim lukama.
Stupanj obrazovanja nije važan za ministarsku poziciju, već je politika ogledalo društva.' – komentirao je predsjednik Vlade Andrej Plenković situaciju s novim ministrom. Navedeno ukazuje da obrazovanje, pa posljedično i stručnost, u određenom području nisu preduvjet za uspješno upravljanje vrlo složenim društvenim podsustavima – što obrana sigurno jest. Nije jasno vrijedi li isto u slučaju ministarstava financija, zdravstva ili znanosti i obrazovanja? Može li netko tko se u karijeri niti dana nije bavio proračunom, bilancama, porezima… uspješno voditi javne financije? Nije li ključno za dobivanje posla stranačka iskaznica i to čiji si – bez obzira radi li se o domaru, docentu ili ministru? Nisu li navedene riječi potvrda stavova mladih ljudi koji se školuju u Osijeku, Sinju, Zaboku ili Pazinu? Politika kao ogledalo društva - i to bez obzira na stranku, jer ne radi to samo HDZ.
Od svih obrazovnih programa i sektora svoju budućnost izvan granica zemlje vide učenici prirodoslovno-matematičkih gimnazija (52,5%). Oni čije bi obrazovanje i stručnost u uzbudljivim i neizvjesnim vremenimamoglo pomaknuti Hrvatsku k pozitivnim perspektivama. U zapadnim ih državama dočekuju otvorenog zagrljaja jer znaju da su dobili jackpot – inteligentne i radišne mlade ljude u koje su njihovi roditelji i učitelji uložili veliki trud, a društvo znatna financijska sredstva. Premda neki od njih nisu i neće postati dobri ljudi, namjera njihovog odlaska jedan je od većih društvenih poraza i ogledalo politike kojoj su trideset godina obrazovanje i stručnost manje važni.
