Osim ukidanja administrativnih barijera za investitore, reforma lokalne i javne uprave u Hrvatskoj se smatra majkom svih reformi. Jer njome ne samo da bi se ukinuo bar dio administrativnih barijera nego bi se i ekonomizirao cijeli sustav upravljanja državom i postigle ogromne uštede u sustavu.
No, kako se čini – ova Vlada u to neće dirati do kraja mandata, a Ministarstvo uprave koje vodi Arsen Bauk zasad predlaže samo kozmetičke zahvate – izmjene Zakona o državnim službenicima, piše Novi list.Tim se izmjenama između ostalog, namjeravaju ukinuti službenički sudovi, redefinirati status jednog dijela dosadašnjih službenika, te promijeniti sustav ocjenjivanja i napredovanja.Na taj način barem bi se pokušao promijeniti imidž državnih službenika kao svetih krava za koje vrijede neka druga pravila u odnosu na sve ostale radnke u zemlji, pa se u Vladi nadaju potpori javnosti za provođenje oviz izmjena. No to nije istinska reforma, već eventualno nježan uvod u neke buduće reforme uprave, te na koncu i prekobrojne i preskupe lokalne samouprave.
Svjetska banka, Međunarodni monetarni fond i Europska komisija, kao jedan od prioriteta u provođenju reformi stalno izdvajaju reformu državne uprave, a zasad se predlažu manji zahvati. Prema sadašnjoj radnoj verziji prijedloga ukinuli bi se službenički sudovi i Viši službenički sud, a o povredama službene dužnosti bi ubuduće odlučivali čelnik tijela ili osoba koju čelnik tijela (ministar ili netko drugi) za to ovlasti.
Drugim riječima, pojednostavilo bi se »sankcioniranje« javnih službenika za greške ili nerad, a prijedlog će zacijelo izazvati prigovore zbog »politizacije« državne uprave, jer se političarima daje prevelika moć, međutim u Ministarstvu uprave drže kako je je to jedini način da se uvede red u sustav.
Uz to, redefinirao bi se i pojam državni službenik. Naime, do sada su državni službenici bili svi zaposlenici državne uprave, njih 63 tisuće, a ubuduće će status službenika imati oni koji obavljaju stručne poslove u toj instituciji, dok bi ostali trebali postati »namještenici«.
Na namještenike će se stoga primjenjivati Zakon o radu, a ne Zakon o državnim službenicima, tako da će tajnice, informatičari i drugo osoblje ubuduće biti pod kapom ZOR-a. I to je očito način da se fleksibilizira tržište u javnoj upravi. Normalno – ako i ZOR uopće prođe test javnosti.
Također, valja izdvojiti uvođenje definiranja sukoba interesa, pa će i državni službenici ubuduće morati zatvoriti obrt ako su ga imali kada su stupali na tu dužnost, a morat će i prijaviti nadređenom službeniku određeni krug osoba iz bliže obitelji zbog kojih bi mogli doći u sukob interesa zbog prirode obavljanja svog posla.
Uveo bi se i novi model napredovanja i klasifikacije radnih mjesta kojima bi se jasnije i preglednije utvrdile kompetencije (znanja, vještine, sposobnosti, obrazovanje, odgovarajuća ponašanja) za svako radno mjesto. Konačno, pojednostavio bi se i postupak ocjenjivanja i premještanja državnih službenika, a protiv rješenja o ocjeni neće biti dopuštena žalba već samo upravni spor.
Sve ovo, očito je, može poslužiti samo fleksibilizaciji tržišta u sektoru javne uprave, no temeljite reforme, uz ciljani i planirani broj smanjenja ukupno zaposlenih u upravi – nema. Niti će biti do kraja mandata Milanovićeve Vlade.
A od svih strukturnih reformi koje su Hrvatskoj potrebne – najpotrebnija je reforma javne uprave kako bi se dobio održiviji i djelotvorniji javni sustav, ali i oslobodio prostor privatnom sektoru čija želja za zaradom efikasnije može doprinijeti ekonomskom oporavku zemlje od bilo kojeg državnog dekreta, rečeno je upravo ovoga tjedna na okruglom stolu magazina Banka i HUB-a pod nazivom »Jesu li reforme uopće moguće?«. Tom prilikom i vladajući i oporba složili su se da je ta reforma najvažnija za efikasnost Hrvatske, no također i – da je sustav jednostavno nije kapacitiran provesti.
Svjetska banka, Međunarodni monetarni fond i Europska komisija, kao jedan od prioriteta u provođenju reformi stalno izdvajaju reformu državne uprave, a zasad se predlažu manji zahvati. Prema sadašnjoj radnoj verziji prijedloga ukinuli bi se službenički sudovi i Viši službenički sud, a o povredama službene dužnosti bi ubuduće odlučivali čelnik tijela ili osoba koju čelnik tijela (ministar ili netko drugi) za to ovlasti.
Drugim riječima, pojednostavilo bi se »sankcioniranje« javnih službenika za greške ili nerad, a prijedlog će zacijelo izazvati prigovore zbog »politizacije« državne uprave, jer se političarima daje prevelika moć, međutim u Ministarstvu uprave drže kako je je to jedini način da se uvede red u sustav.
Uz to, redefinirao bi se i pojam državni službenik. Naime, do sada su državni službenici bili svi zaposlenici državne uprave, njih 63 tisuće, a ubuduće će status službenika imati oni koji obavljaju stručne poslove u toj instituciji, dok bi ostali trebali postati »namještenici«.
Na namještenike će se stoga primjenjivati Zakon o radu, a ne Zakon o državnim službenicima, tako da će tajnice, informatičari i drugo osoblje ubuduće biti pod kapom ZOR-a. I to je očito način da se fleksibilizira tržište u javnoj upravi. Normalno – ako i ZOR uopće prođe test javnosti.
Također, valja izdvojiti uvođenje definiranja sukoba interesa, pa će i državni službenici ubuduće morati zatvoriti obrt ako su ga imali kada su stupali na tu dužnost, a morat će i prijaviti nadređenom službeniku određeni krug osoba iz bliže obitelji zbog kojih bi mogli doći u sukob interesa zbog prirode obavljanja svog posla.
Uveo bi se i novi model napredovanja i klasifikacije radnih mjesta kojima bi se jasnije i preglednije utvrdile kompetencije (znanja, vještine, sposobnosti, obrazovanje, odgovarajuća ponašanja) za svako radno mjesto. Konačno, pojednostavio bi se i postupak ocjenjivanja i premještanja državnih službenika, a protiv rješenja o ocjeni neće biti dopuštena žalba već samo upravni spor.
Sve ovo, očito je, može poslužiti samo fleksibilizaciji tržišta u sektoru javne uprave, no temeljite reforme, uz ciljani i planirani broj smanjenja ukupno zaposlenih u upravi – nema. Niti će biti do kraja mandata Milanovićeve Vlade.
A od svih strukturnih reformi koje su Hrvatskoj potrebne – najpotrebnija je reforma javne uprave kako bi se dobio održiviji i djelotvorniji javni sustav, ali i oslobodio prostor privatnom sektoru čija želja za zaradom efikasnije može doprinijeti ekonomskom oporavku zemlje od bilo kojeg državnog dekreta, rečeno je upravo ovoga tjedna na okruglom stolu magazina Banka i HUB-a pod nazivom »Jesu li reforme uopće moguće?«. Tom prilikom i vladajući i oporba složili su se da je ta reforma najvažnija za efikasnost Hrvatske, no također i – da je sustav jednostavno nije kapacitiran provesti.
Izvor: seebiz
