Krajem listopada ove godine je po drugi put zabilježeno da je Rusija kao najveći izvoznika sirove nafte u Kinu. premašila Saudijsku Arabiju.
Rusija je, također, zauzela prvo mjesto u svibnju ove godine, kada je po prvi put u povijesti Moskva pobijedila Rijad po pitanju izvoza sirove nafte u Peking.
"Moskva se borila sa zapadnim ekonomskim sankcijama i gradila bliže odnose s Pekingom, koji je postao ključan čimbenik u ublažavanju posljedica nametnutih sankcija", rekli smo u listopadu, objašnjavajući da su bliži odnosi između Rusije i Kine u energetskom sektoru sastavni dio razvoja jačanja odnosa između dvije zemlje koje su zajedno u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda jednako glasale o ključnim političkim pitanjima u svijetu, piše portal Zero Hedge.
Također treba podsjetiti da je Gazprom Neft početkom siječnja počeo s izračunom svih svojih prodaja Kini u juanu, što je još jedan znak da petrodolar neminovno izumire.
U ponedjeljak smo saznali smo da u utrci za prvo mjesto na kineskoj listi dobavljača sirove nafte po treći put 2015. godine Rusija pobjeđuje Saudijce.
"Ove godine je Rusija od Saudijske Arabije po treći put u studenom preuzela ulogu najvećeg dobavljača sirove nafte u Kini", prenosi Reuters, dodajući "kako je Kina u studenom od Rusije kupovala 929 925 barela nafte dnevno, dok je od Saudijaca kupovala 886 950 barela".
Ovo je velika neprijatnost za Rijad. Kina je 2014. bila druga zemlja u svijetu po količini potrošnje nafte i bliže veze između Moskve i Pekinga ne samo da Rijadu predstavljaju prijetnju u smislu prihoda, nego i u geopolitičkom smislu. Naime, posljednju stvar koja Saudijcima treba je da se Xi Jinping odluči vojno probijati na Arapskom poluotoku na strani Moskve i Teherana.
Kao što je ranije Zero Hedge pisao u članku "Saudijci probudili ruskog medvjeda - Počinje naftni rat u istočnoj Europi", Rijad je počeo ulaziti na tržišta Moskve u Europi, prije svega u Poljskoj.
Evo što je Bloomberg pisao još u listopadu ove godine:
"Poljska je dugo bila klijent ruskih naftnih kompanija. Prošle godine je oko tri četvrtine uvoza dolazilo iz Rusije, a ostatak iz Kazahstana i europskih zemalja. Poljska, međutim, ulaže ogromne napore da se smanji ovisnost Europske unije o ruskim energentima. Novi i pouzdani dobavljač je za njih bio pravi božji dar. Što se tiče Saudijaca, oni se moraju proširiti izvan Azije gdje potražnja opada. To bi se moglo pretvoriti u aktivniju utrku između dvije najveće svjetske sile po izvozu nafte, a koje se već spore oko sirijskog sukoba."
Zaista, moglo bi se tvrditi da je jedan od razloga zbog kojih su Saudijci krenuli u umjetno obaranje cijena nafte prošle godine bio taj da izvrše pritisak na Putina i na kraju da prisile Kremlj da odustane od svoje podrške Asadu. No, kako prenosi The New York Times, "dramatičan pad cijena sirove nafte je donio i neke određene popratne diplomatske povlastice."
Na žalost Saudijaca, njihova strategija nije rezultirala uspjehom. Zapravo, cijela njihova igra im se osvetila na više načina.
Prvo, Saudijska Arabija se suočava s proračunskom krizom i deficit u odnosu na BDP im je porastao na 20% , što je primoralo dinastiju u Rijadu da se uključi na tržište duga, što je bio jedini način da se ublaže negativne posljedice ubrzanog pražnjenja državne riznice.
Drugo, Putin ne samo da se nije odrekao svoje podrške vladi u Damasku, nego je, zapravo, slanjem zrakoplovstva u Latakiju tu pomoć udvostručio. U međuvremenu je Rusija nastavila crpiti još više nafte, a kako izvještava Bloomberg, Moskva od raspada Sovjetskog Saveza sada proizvodi najbrže i najviše nafte.
"Neočekivana nagrada za ruski naftni sektor ove godine je ne sama nova kampanja Kremlja, nego i desetine skromnih poboljšanja produktivnosti diljem tog ogromnog sektora. Čak i pod pritiskom smanjenja cijena, te sankcija od strane Sjedinjenih Država i Europske unije koje su onemogućile Rusiji pristup mnogim stranim tržištima financija i tehnologiji, ruske kompanije su uspjele proizvesti više sirove nafte iz nekih najstarijih polja u zemlji", piše Bloomberg piše i primjećuje da "Bashneft i ostale ruske kompanije, koje posluju u području sliva rijeke Volge na poljima koja su otkrivena u Rusiji početkom prošlog stoljeća, imaju koristi od sovjetske neefikasnosti koja je za moto imala: "Što god da mi ne proizvedemo, bit će ostavljeno našoj djeci."
Za analitičare je ruska otpornost ipak bila iznenađenje. "Ne poznajem nikoga tko je prognozirano da će Rusija povećati proizvodnju nafte u 2015. godini, a kamoli doseći rekordne razine", rekao je Edward Morse, čelnik Odjela za globalno istraživanje roba banke Citigroup iz New Yorka .
Što bi se trebalo dogoditi da se smanji proizvodnja? Mihail Stavski, visoki čelnik ruske kompanije Bashneft koji je najzaslužniji za povećanju proizvodnje nafte krajem ove godine, jednostavno kaže "kako ne zna".
„Ne znam koliko bi cijena nafte trebala pasti da se stvari dramatično promijene. Prošli put smo radili čak po cijeni od 9 dolara po barelu i proizvodnja se nastavila. Tako da, ako se nešto slično dogodi, mi znamo što ćemo činiti", kaže Stavski.
Zaista, samo zahvaljujući niskim troškovima eksploatacije sirove nafte iz ruskih naftnih polja u zapadnom Sibiru i devalvaciji rublje, troškovi proizvodnje su dotakli dno, kao što pojašnjava donji grafikon kojeg je u listopadu ove godine objavio Bloomberg:
Ipak, ne slažu se svi da je ovakva situacija održiva. Neki stručnjaci tvrde da će se bez novog kursa, odnosno ulaganju napora u poboljšanje efikasnosti i povećanje ulaganja u oskudne istraživačke djelatnosti, daljnji dobici teško biti mogući. Zanimljivo, ali Bloomberg napominje da Moskva na izvozu nafte zarađuje sve iznad 30-40 dolara po barelu, te da proizvođači neće osjetiti utjecaj niskih cijena sirove nafte sve dok ne padne znatno ispod te razine.
"Rusija će zadržati svoju trenutnu razinu proizvodnje nafte na razini od 525 do 533 milijuna tona tijekom sljedeće godine i savezni proračun je sačinjen na temelju takvih razina proizvodnje", kaže analitičar Stratfora, Lauren Goodrich.
Primjetno je da je strategija Saudijske Arabije doživjela neuspjeh i Rijad nije uspio preoteti ruski tržišni udio, a zbog sukoba u Siriji je Moskva dodatno ojačala veze s Pekingom. Tu su i potezi Rijada da Kremlju ugroze poslove na istočnoeuropskom tržištu, ali se ne može očekivati da će se Putin u skorije vrijeme povući.
Ukratko, ako je plan Johna Kerrya i Rijada bio gurnuti Rusiju u bankrot tako što će proizvoditi više nafte i smanjiti njenu cijenu na svjetskih tržištima, onda su njihovi napori rezultirali užasnim neuspjehom. Ne samo proračunskim deficitom Saudijske Arabije od 20% BDP-a, nego i uništavanjem američkih radnih mjesta na naftnim bušotinama.
Za kraj portal Zero Hedge podsjeća na šaljivu opasku zamjenika ruskog ministra energetike, Kirila Molodcova:
"Reći ću vam kada će ruske kompanije sigurno smanjiti proizvodnju nafte. Kada nafta bude koštala nula dolara po barelu."
ANALIZA: Tko će biti prva žrtva "naftnog rata" - SAD, Saudijska Arabija ili Rusija?
altermainstreaminfo
Rusija je, također, zauzela prvo mjesto u svibnju ove godine, kada je po prvi put u povijesti Moskva pobijedila Rijad po pitanju izvoza sirove nafte u Peking.
"Moskva se borila sa zapadnim ekonomskim sankcijama i gradila bliže odnose s Pekingom, koji je postao ključan čimbenik u ublažavanju posljedica nametnutih sankcija", rekli smo u listopadu, objašnjavajući da su bliži odnosi između Rusije i Kine u energetskom sektoru sastavni dio razvoja jačanja odnosa između dvije zemlje koje su zajedno u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda jednako glasale o ključnim političkim pitanjima u svijetu, piše portal Zero Hedge.
Također treba podsjetiti da je Gazprom Neft početkom siječnja počeo s izračunom svih svojih prodaja Kini u juanu, što je još jedan znak da petrodolar neminovno izumire.
U ponedjeljak smo saznali smo da u utrci za prvo mjesto na kineskoj listi dobavljača sirove nafte po treći put 2015. godine Rusija pobjeđuje Saudijce.
"Ove godine je Rusija od Saudijske Arabije po treći put u studenom preuzela ulogu najvećeg dobavljača sirove nafte u Kini", prenosi Reuters, dodajući "kako je Kina u studenom od Rusije kupovala 929 925 barela nafte dnevno, dok je od Saudijaca kupovala 886 950 barela".
Ovo je velika neprijatnost za Rijad. Kina je 2014. bila druga zemlja u svijetu po količini potrošnje nafte i bliže veze između Moskve i Pekinga ne samo da Rijadu predstavljaju prijetnju u smislu prihoda, nego i u geopolitičkom smislu. Naime, posljednju stvar koja Saudijcima treba je da se Xi Jinping odluči vojno probijati na Arapskom poluotoku na strani Moskve i Teherana.
Kao što je ranije Zero Hedge pisao u članku "Saudijci probudili ruskog medvjeda - Počinje naftni rat u istočnoj Europi", Rijad je počeo ulaziti na tržišta Moskve u Europi, prije svega u Poljskoj.
Evo što je Bloomberg pisao još u listopadu ove godine:
"Poljska je dugo bila klijent ruskih naftnih kompanija. Prošle godine je oko tri četvrtine uvoza dolazilo iz Rusije, a ostatak iz Kazahstana i europskih zemalja. Poljska, međutim, ulaže ogromne napore da se smanji ovisnost Europske unije o ruskim energentima. Novi i pouzdani dobavljač je za njih bio pravi božji dar. Što se tiče Saudijaca, oni se moraju proširiti izvan Azije gdje potražnja opada. To bi se moglo pretvoriti u aktivniju utrku između dvije najveće svjetske sile po izvozu nafte, a koje se već spore oko sirijskog sukoba."
Zaista, moglo bi se tvrditi da je jedan od razloga zbog kojih su Saudijci krenuli u umjetno obaranje cijena nafte prošle godine bio taj da izvrše pritisak na Putina i na kraju da prisile Kremlj da odustane od svoje podrške Asadu. No, kako prenosi The New York Times, "dramatičan pad cijena sirove nafte je donio i neke određene popratne diplomatske povlastice."
Na žalost Saudijaca, njihova strategija nije rezultirala uspjehom. Zapravo, cijela njihova igra im se osvetila na više načina.
Prvo, Saudijska Arabija se suočava s proračunskom krizom i deficit u odnosu na BDP im je porastao na 20% , što je primoralo dinastiju u Rijadu da se uključi na tržište duga, što je bio jedini način da se ublaže negativne posljedice ubrzanog pražnjenja državne riznice.
Drugo, Putin ne samo da se nije odrekao svoje podrške vladi u Damasku, nego je, zapravo, slanjem zrakoplovstva u Latakiju tu pomoć udvostručio. U međuvremenu je Rusija nastavila crpiti još više nafte, a kako izvještava Bloomberg, Moskva od raspada Sovjetskog Saveza sada proizvodi najbrže i najviše nafte.
"Neočekivana nagrada za ruski naftni sektor ove godine je ne sama nova kampanja Kremlja, nego i desetine skromnih poboljšanja produktivnosti diljem tog ogromnog sektora. Čak i pod pritiskom smanjenja cijena, te sankcija od strane Sjedinjenih Država i Europske unije koje su onemogućile Rusiji pristup mnogim stranim tržištima financija i tehnologiji, ruske kompanije su uspjele proizvesti više sirove nafte iz nekih najstarijih polja u zemlji", piše Bloomberg piše i primjećuje da "Bashneft i ostale ruske kompanije, koje posluju u području sliva rijeke Volge na poljima koja su otkrivena u Rusiji početkom prošlog stoljeća, imaju koristi od sovjetske neefikasnosti koja je za moto imala: "Što god da mi ne proizvedemo, bit će ostavljeno našoj djeci."
Za analitičare je ruska otpornost ipak bila iznenađenje. "Ne poznajem nikoga tko je prognozirano da će Rusija povećati proizvodnju nafte u 2015. godini, a kamoli doseći rekordne razine", rekao je Edward Morse, čelnik Odjela za globalno istraživanje roba banke Citigroup iz New Yorka .
Što bi se trebalo dogoditi da se smanji proizvodnja? Mihail Stavski, visoki čelnik ruske kompanije Bashneft koji je najzaslužniji za povećanju proizvodnje nafte krajem ove godine, jednostavno kaže "kako ne zna".
„Ne znam koliko bi cijena nafte trebala pasti da se stvari dramatično promijene. Prošli put smo radili čak po cijeni od 9 dolara po barelu i proizvodnja se nastavila. Tako da, ako se nešto slično dogodi, mi znamo što ćemo činiti", kaže Stavski.
Zaista, samo zahvaljujući niskim troškovima eksploatacije sirove nafte iz ruskih naftnih polja u zapadnom Sibiru i devalvaciji rublje, troškovi proizvodnje su dotakli dno, kao što pojašnjava donji grafikon kojeg je u listopadu ove godine objavio Bloomberg:
Ipak, ne slažu se svi da je ovakva situacija održiva. Neki stručnjaci tvrde da će se bez novog kursa, odnosno ulaganju napora u poboljšanje efikasnosti i povećanje ulaganja u oskudne istraživačke djelatnosti, daljnji dobici teško biti mogući. Zanimljivo, ali Bloomberg napominje da Moskva na izvozu nafte zarađuje sve iznad 30-40 dolara po barelu, te da proizvođači neće osjetiti utjecaj niskih cijena sirove nafte sve dok ne padne znatno ispod te razine.
"Rusija će zadržati svoju trenutnu razinu proizvodnje nafte na razini od 525 do 533 milijuna tona tijekom sljedeće godine i savezni proračun je sačinjen na temelju takvih razina proizvodnje", kaže analitičar Stratfora, Lauren Goodrich.
Primjetno je da je strategija Saudijske Arabije doživjela neuspjeh i Rijad nije uspio preoteti ruski tržišni udio, a zbog sukoba u Siriji je Moskva dodatno ojačala veze s Pekingom. Tu su i potezi Rijada da Kremlju ugroze poslove na istočnoeuropskom tržištu, ali se ne može očekivati da će se Putin u skorije vrijeme povući.
Ukratko, ako je plan Johna Kerrya i Rijada bio gurnuti Rusiju u bankrot tako što će proizvoditi više nafte i smanjiti njenu cijenu na svjetskih tržištima, onda su njihovi napori rezultirali užasnim neuspjehom. Ne samo proračunskim deficitom Saudijske Arabije od 20% BDP-a, nego i uništavanjem američkih radnih mjesta na naftnim bušotinama.
Za kraj portal Zero Hedge podsjeća na šaljivu opasku zamjenika ruskog ministra energetike, Kirila Molodcova:
"Reći ću vam kada će ruske kompanije sigurno smanjiti proizvodnju nafte. Kada nafta bude koštala nula dolara po barelu."
ANALIZA: Tko će biti prva žrtva "naftnog rata" - SAD, Saudijska Arabija ili Rusija?
altermainstreaminfo
