Petak je navečer, sjajan termin, odmah iza prime timea, svaka televizija koja drži do sebe emitira neki originalni program namijenjen najširoj publici, ali HRT se ne zamara takvim stvarima, oni vrte reprize. Novac je potrošen na neostvarive projekte, negledane i negledljive autore, pa za proizvodnju programa nije ništa ostalo

Dnevnik, HRT, 11. prosinca, 19:00


U četiri prve minute Dnevnika posvećene komemoraciji Slobodanu Praljku čuli smo da je pokojnik ‘nosio svoj križ, a i mi ćemo ga znati nositi u tišini’; doznali smo da je ‘general bio heroj, čovjek s najvećim znanjem i najboljim ponašanjem u ratu’, obaviješteni smo da će se nakon komemoracije ‘održati sveta misa u Svetoj majci slobode’ i da je ovo bio ‘dostojanstven oprost od prijatelja i suboraca’. Sve smo to čuli i još dosta toga, ali to da je pokojnika Haški sud – koji je Ustavnim zakonom postao integralni dio hrvatskog pravosuđa – osudio za ratne zločine, to nismo čuli. Očito je to bila urednička naredba.

U prve četiri minute udarnog priloga elitne emisije nacionalne televizije novinari su dakle zaobišli elementarno novinarsko pravilo: da uradak mora odgovarati na pet ključnih pitanja, pet W (1. tko? 2. što? 3. kada? 4. gdje? 5. zašto?). Ekipa s Pridavlja ne funkcionira, međutim, kao profesionalni tim, već kao navijačko pleme. Agitpropu se pridružio i Đuro Glogoški, koji je ustvrdio kako je državni vrh zapostavio domoljublje pa će morati na posebne satove kod njega i ekipe. Držimo mu palčeve, to bi bio lijep i televizičan prizor!

Dnevnik 3, HRT, 12. prosinca, 22:53


Nakon objave hrpe dokumenata koji pokazuju da je Vladimir Šeks bio Udbin nižerangirani kavanski agentprovocateur, urednici Dnevnika pozivaju autora Šeksove biografije koja treba dokazati da on nije bio što je bio i da je bio ono što nije bio. Čovjek je nevin, tvrdi mladi povjesničar. Mi bismo dodali: kao pikado. Na dijelu Udbinih stenograma autorima bi mogli pozavidjeti Jaroslav Hašek i Venedikt Jerofejev, dvojica pisaca koja su najduhovitije pisala o alkoholu. Evo dokaza.

Prvi razgovor:

‘Šeks: Od mene je traženo da idem u lokale, zato što je od mene traženo da ja razgovaram i potičem određene razgovore, da nešto ubacim šokantno.

Operativac: Ali ne u pijanom stanju, Vlado!

Šeks: Pa jebiga, slušaj, Bože moj.’

Drugi razgovor:

‘Operativac: I ti si nasjeo na njihove provokacije umjesto da oni sjednu eventualno na tvoje!

Šeks: To sad nije razgovor da se mene zajebe.

Operativac: Pa ne zajebe.

Šeks: Pa dobro je l’ ja vama trebam kao osuđenik?

Operativac: Ne trebaš i to je najmanje. Da si ti nama trebao kao osuđenik, onda bi mi nakon prvog, drugog, već išli na neki krivični postupak. Ali puštamo te prvi put. Šeks imao ispad. U redu, to je ništa. A onda u mjesec dana ispad za ispadom. Pa sudnica, pa Igman, pa gostionica Gaj, pa s onim Albancem… Četiri stvari! Bilo je, pustite ga, pijan je, drugi što je, pustite ga, popio je, to je sitno. Puštaj. Treći put i u kratkom vremenu, čuj ljudi kažu da Šeks istupa, radi što hoće, nitko mu ništa neće, počeli ljudi da Šeks nastupa neprijateljski. Vlado, da si ti ostao onakav kako smo se dogovorili, pred tobom bi bila još jača karijera nego do sada…’

Treći razgovor:

‘Šeks: Nije da sam ja bio ovisan. Ja trebam ujutro, u podne, navečer.

Operativac: Dobro, ali si uvijek u pijanom stanju incident napravio. Uvijek u pijanom stanju.

Šeks: Nisam imao kondicije.’

Nije imao kondicije? To je jedino mjesto na kojemu je Šeks očito lagao Udbi!

RTL Direkt, 13. prosinca, 22:30


Nadahnuti Zoran Šprajc iskoristio je Kolindine bjelovarske fantazmagorije (‘država demografski propada zbog politike surove štednje, ukidanja pošta’) za razigran solilokvij u kojemu je zafrknuo i šefa, i stanicu, i onih pet kilometara pruge… Štednja?! Štedjeti se može kad se ima viška, a Hrvatska već godinama raspojasano troši posuđeni novac, koji će vraćati generacije. Kako? Rasprodajom domaće imovine. Što će biti posljedica toga? U inozemstvo će bježati profit i mladi ljudi. Godišnje ih odlazi do 60.000. To je strahota! Egzodus i demografski slom nisu posljedica štednje, nego njezine suprotnosti, rastrošnosti, koja se financira iz deficita. Sama Kolinda prije tri godine najavila je da će kao predsjednica smanjiti svoj ured za dvije trećine ljudstva i dvije trećine troškova. Nije uradila ni jedno ni drugo. Šprajc je i njezine izjave i mjere Vlade (koja ukida tunelarinu za Zagvozd) opisao kao socijalizam, pa je sve aktere priče u atraktivnoj satiri nazvao ‘drugovima’ (‘drug Butković’, ‘drugarica Kolinda’) i sl., a kako znamo da nema besplatnog ručka, pa ni besplatne tunelarine, u odličnoj računici objasnio je kako će ‘besplatnu’ vožnju tunelom kroz Biokovo platiti građani širom Hrvatske (kroz trošarine), što će pustu Slavoniju dodatno opustjeti… Ukratko, šteta što je ovo ‘elita’ naše, a ne nama neke konkurentske države.

HRT, 14. prosinca, 20:00


Na dan kada je umro general Franjo Feldi s Prisavlja nismo čuli klišeiziranu kolektivnu naricaljku, valjda zato što je bio neporočan. Oficir i džentlmen, pasionirani slikar, uzgajivač divovskih suncokreta, čovjek toplog pogleda, ne uklapa se u foto-robot vojničina za kakvima plaču urednici javne televizije. Nije osumnjičen ni za kakav zločin, nije privatizirao nijednu postrojbu, nijednu tvornicu, bio je školovan i distanciran, nepodoban za održavanje hajdučkoga mita. HRT mu je posvetio veći prostor tek na dan pogreba, nakon što je s marginalnih portala i društvenih mreža stigla obavijest da je umro.

Zašto je Feldi nepodoban za mit? Zato što je postupao prema pravilima, zakonima, proceduri. To na ovim prostorima nije popularno. Hajdučija je bolja roba. Krleža je davno, govoreći o vidovdanskom mitu, raskrinkao njegovu laž. Iste riječi važe i danas, ovdje, gdje se pred našim očima uzdiže i veliča ista bajka. ‘Propoveda se nova borbena etika, uštrcavaju se herojski serumi, zvekeće se mačem i mamuzama, a zaboravlja se, da je sve to galama vašarska i da je taj nacionalizam laž i fraza, kao što je laž i fraza naš dekadentski l’art pour l’artizam i kao što su laž i fraza svi oni nizovi sarkofaga, pokojnih heroja i akademika u grobnici. Sve je laž i sve je fraza’, napisao je Krleža 1919. i ni zareza nije pogriješio, opisujući narednih stotinu godina.

Misterij Agathe Christie, HRT, 15. prosinca, 21:38


Petak je navečer, sjajan termin, odmah iza prime timea, svaka televizija koja drži do sebe emitira neki originalni program namijenjen najširoj publici, ali HRT se ne zamara takvim stvarima, oni vrte reprize, pa još k tomu uvozne, stare i nedavno viđene. Dokumentarac o nestanku Agathe Christie uvreda je za pretplatnike, publiku i osnivače HRT-a, kako onog zakonskog tako i one koji su generacijama stvarali ovu televiziju da bi je sad nekoliko indolentnih mužeka na brzinu uništilo. Novac je potrošen na neostvarive projekte, negledane i negledljive autore, na plaće i tehniku, pa za proizvodnju programa nije ništa ostalo. Ako se već moraju vrtjeti reprize, zašto ne stave nešto poučno poput ‘Prosjaka i sinova’, ‘Glembajevih’ ili kakve slične serije, odrađene na vječnu temu moralnog posrnuća, umjesto engleskih dokumentaraca koji su prikladni za ljetne termine, ujutro, kad su svi radni ljudi i građani na moru…

portalnovosti