Tvrdnju da se »srpska pobuna u RH mora gledati kao građanski rat«, naglašavajući i podvlačeći da je »u Gospiću 1991. trajao građanski rat« napisali su, potpisali i ovjerili ugledni hrvatski odvjetnici Željko Olujić i Bosiljko Mišetić


Srpska pobuna u Hrvatskoj mora se gledati kao građanski rat u Republici Hrvatskoj, i kao takva nikako se ne može tretirati niti kao rat, niti kao oružani sukob, niti kao okupacija...

Ne, nije ovo izjavio Vučićev ministar za provokacije Aleksandar Vulin, štoviše nitko iz Srbije tim riječima nije ovih dana Domovinski rat nazvao građanskim. Stoga vojnik Krstičević, policajac Brkić i anemični Plenković ne moraju skakati na zadnje noge ne bi li obranili njegovu svetost. Tvrdnju da se »srpska pobuna u RH mora gledati kao građanski rat«, naglašavajući i podvlačeći da je »u Gospiću 1991. trajao građanski rat« napisali su, potpisali i ovjerili ugledni hrvatski odvjetnici Željko Olujić i Bosiljko Mišetić.

Bilo je to znatno ranije od ove provokacije provokatora Vulina u Šibeniku, daleke 2004. godine, u žalbi na presudu kojom je Županijski sud u Rijeci njihova branjenika Tihomira Oreškovića nepravomoćno osudio na 15 godina zbog ratnog zločina protiv civila, koji se, prema međunarodnom pravu, može počiniti samo u međudržavnom sukobu, a ne i u građanskom ratu. Nitko se tada nije pobunio, prosuo žuč, pozvao na odgovornost i sankcije zato što je »svaki put potrebno ponavljati istinu o pravednom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu jer istina je samo jedna i nema dvije strane«, kako je Vulinu osvetnički uzvratio potpredsjednik Hrvatskog sabora i zamjenik predsjednika HDZ-a Milijan Brkić.

Nitko do danas iz prvog HDZ-ovog ešalona templara nije ni zucnuo a kamoli mač potegao na one koji su iz petnih žila dokazivali kako ratnog zločina u Gospiću 1991. nije moglo biti jer tada nije ni bilo međunarodno priznate RH, pa tako ni agresije na nju. A Željko Olujić i Bosiljko Mišetić nisu bezveznjaci, neznane osobe sumnjivog podrijetla i namjera. Jedan je bio Tuđmanov državni tužitelj, a drugi ministar pravosuđa, a kada takvi pravni i pravosudni autoriteti tvrde kako 1991. u Hrvatskoj nije bilo nikakve agresije, već eventualno jugoslavenskog građanskog rata, a uistinu istina je samo jedna, onda se valja zapitati tko je u pravu, Vulin ili Brkić?

Ili možda tezu o građanskom ratu u Hrvatskoj mogu iznositi samo oni kojima HDZ izda certifikat za to u prigodama kada pod svaku cijenu »naše« ratne zločince treba obraniti od pravosuđa, pa bilo ono i hrvatsko? Ako je tako, što nas onda briga kad u Beogradu podižu spomenik »svom« ratnom zločincu, samoubojici kojeg, tipično srpski, proglašavaju herojem u ratu koji su izgubili!? Tepić je tu privremeno, samo dok se ne steknu uvjeti za rehabilitaciju Slobodana Miloševića, baš kao što su nakon sedamdeset godina to učinili s Dražom Mihailovićem i Milanom Nedićem.

I to bi spadalo u tzv. »srpska posla« da knjige jednog od predvodnika rehabilitacije tih zločinaca, Bojana Dimitrijevića, ne financira novcem poreznih obveznika Ministarstvo kulture RH za mandata HDZ-ovog ministra Zlatka Hasanbegovića! Ni na to nitko iz vrhuške HDZ-a nije rekao ni slova. A što se tiče građanskog rata, premijeru Plenkoviću bilo bi bolje da kaže što misli o onom pravom, koji ponovo prijeti. Španjolskom.

novilist