"Ne dirajte mi (nogometni) travnjak, jer ja ću se vratiti...", kao da tako ispotiha poručuje jedan naš nogometni teren, koji je posljednjih dana stavljen u središte sveopće pažnje, čak i nas, malobrojnih, koji ni pola lule duhana ne dajemo za glupavo jurcanje za loptom (tj. onu infantilnu igru, koju su profiteri vješto uzdigli do globalnog multimilijardskog statusa - u dolarima i/ili eurima, svejedno, glavno da ima - proglasivši je čak i - sportom!???). No, ostavljam sada po strani vlastitu idiosinkraziju (nesnošljivost, odbojnost, odvratnost), prema nabijanju napuhane mješince već ću pokušati da dočaram jednu metempsihozu (nešto kao "seljenje duša") koja se, možda, bila mogla dogoditi kao predigra najnovijem našem loptonabijačko-grafiterskom skandalu. Jer, nije to bez vraga, morao bi zaključiti svaki naš bogobojazni čovo. Bog te pita, otkuda se, kako se i zašto se na jednom stadionu  (nogometnom, dakako, jer on je vražje sijelo za sve vradžbine), s neba pa u rebra, valjda preko noći (oko ponoći, kad se roje vještice), "stvorila" nekakva "svastika" (inače od pradavnina mnogo uvažavani vjerski simbol, na svim krajevima svijeta, ali kao "Hakenkreuz" zlokobno zloupotrijebljen od hitlerovskih naci-manijaka). Tako se upravo i pita Milan Jajčinović, jedan od naših najumnijih kolumnista (u "VL", 17. VI. 2015.): "Politička diverzija na Poljudu nudi više pretpostavki i mogućih što ozbiljnih, što manje ozbiljnih teza..." Da, da, vrag je svoje šporke čaporke upleo i u golubinji djevičansko bijelo i čisto perje hrvatskoga "duha nacije" (takav je naslov ove mudre kolumne: "Mogu li se poljudske fašističke provokacije pripisati 'duhu nacije'?"). A te su "teze" (valjda, hipoteze?): 1. islamistička osveta; 2. Rusi; 3. bijesni torcidaši; 4. Srbi; 5. izvanzemaljci; 6. KOS-ovsko maslo... Tko bio da bio, baš se dobro skrio (a koji je onaj "pravi", to nam neće reći pisac, jer se pravi Toša, pa ne bi imenovao, da se Vlasi ne dosjete!)


(FOTO: Facebook/Otpor stoko)

Ali, ako nije pala s neba, onda je valjda izniknula iz zemlje: tajna se obznanila, ma koliko da se skrivala, jer zaklela se zemlja raju, da se sve tajne doznaju. To podsjeća na priču "U cara Trojana kozje uši": Premda se referiramo na jednog od najvećih rimskih careva, Marka Ulpija Trajana (53.-117.), narodska ga je zloba ovako ismijavala: neki je sluga opazio da car Trajan (ili Trojan) zapravo ima kozje uši, ali kako pod prijetnjom smrti nije smio nikome reći, on je, da ne pukne od muke, iskopao rupu u zemlji i u nju povikao "U cara Trojana - kozje uši". Kadli je iz te rupe izniknula vrba, neki je (drugi) pastir od njene grane napravio frulu (sviralu) i kad je u nju puhnuo začuo se pjev: "U cara Trojana - kozje uši"! I tako se tajna obznanila svima. Prema mogućoj prilagodbi i ovako bi nešto bilo moguće za slučaj "naše" svastike: bio jednom, neki naš nogoloptaški čelnik, u naivnoj i pobožnoj posjeti "grobu od zlata" (čisto iz pijeteta prema onome koji je spadao "u rang važnih povijesnih osoba", kako se današnjih dana u "VL" reklamira knjiga "Izvorne misli Ante Pavelića") i dok se križao iliti krstio odjednom spoznao kako su "U našega Ante - kukaste uši!" Kako dotični posjetitelj (u ovoj priči samo izmaštan), to ranije nije znao, on je svoju tajnu prošaptao samo zemlji, ali onda je, iznebuha, tajna odjednom vrisnula: "Kukaste uši su moje i ne dirajte mi (nogometni) travnjak, jer ja sam se vratio..."

Ma, kakvi "huligani", na koje se sada svi obrušavaju - u rascjepu nadležnosti ad terenom i cjenkanjem oko satnice i minutaže kad je zlokobni amblem bio uočen - posrijedi su "ustašluci"??!! Igraju se 'uje' posred zemlje Kroacije još od devedesetih godina prošloga stoljeća, kad ih je tuđmanoidna politika pustila s lanca (uzalud se o tome pisalo na vrijeme, a među inima i moja malenkost, u knjizi "Za našu stvar" iz 1999. g. sakupivši tekstove iz razdoblja 1990.-1998. g.). Nesumnjivo je da će naša inteligentna policija već pronaći nekoliko huliganskih žrtvenih jarčića i sve će opet potonuti u močvarnu ravnodušnost (smrdljivu, doduše, ali toplu) ili, pak, u raspirivanje cirkusijade. Ovako današnju iliti "europsku" Hrvatsku slika i priželjkuje još jedan sjajni "Večernjakov" analitičar. Zvonimir Despot, "bez pardona", smatra kako je Hrvatska "Monty Python Cirkus" (VL" 15. VI. 2015.), jer to mu odgovara sve dok u tim istim novinama može provodadžirati (skoro sam upotrijebio nešto ustaškije, tj. promidžbirati) svoja izdanja, kao već spomenute "Izvorne misli Ante Pavelića". Premda su nam već dostupni "Dokumenti Ustaša" (Zagrebačka stvarnost, 1995.), u kojima je objavljen dobar dio grozomorno perverznoga "intelektualnog opusa" ove persone, Despot ga reklamira ne "samo kao poglavnika NDH... nego i kao osnivača i vođu Ustaškog pokreta između dva svjetska rata, kao vođu hrvatskog revolucionarnog pokreta čiji je cilj bio rušenje Jugoslavije i beogradskog režima bilo kakvim sredstvima, pa i nasilnim, te imperativno stvaranje hrvatske samostalne države u njezinim maksimalnim granicama..." Zar bi nam danas i ovo smeće trebalo i moglo uozbiljiti državnu cirkusijadu i zar nije jasno čije kukaste uši štite oni koji umanjuju razmjere poljudske crtarije kao "beznačajnog incidenta" (I. Starčević; "Nacional"; 16. VI.).

Svrstavajući se uz Despota, promotora "Izvornih misli..." (kojih i kakvih "misli" ima jedno govno, kad ono samo smrdi?), sada i Starčević, kao izdavač Pavelićevih "Doživljaja" (Zagreb, 1996.), namjerava zaštićivati 'svoga autora'. Fina se klapa našla, ali dobro se vidi kako iza njihovih nakladničko-simpatizerskih usluga strši samo jedno KRAKATO U - ono nakaradno , toliko puta iscrtano po svim našim ulicama, kao plod crtačkog umijeća nekih polupismenih zaglupljenih krvoloka. Jer, ovo je zaključak "beznačajnog incidenta": Ušato U u hrvatskoj je pavelićevskoj praksi i imitaciji današnjih neoustaša, bio i ostao amblem koji samo produžava smisao SVASTIKE. Dakle: UŠATO je SVASTIKA, a njeno ukazanje na jednom travnjaku čista je i puka prijetnja - Srbima, Židovima, Hrvatima ljevičarima (antiustašama, antituđmanovcima...). Nije mi stalo ovo više razrađivati jer bi to bilo isto kao govnu dati pljusku, a to nije higijenski. Tu tvorevinu treba sprati smetlarskim šmrkom i - dolje u kanalizaciju.

lupiga