Saudijci i Arapi općenito „odoše“ Rusima, Kinezima, čak i Irancima. Indija i Kina, Brazil, Meksiko, tradicionalno Venezuela, Kuba i Nikaragva, dvije trećine Afrike, možda i više, Azija – cijela, osim Japana i Južne Koreje, bivši sovjetske republike, sve osim baltičkih hijena, Gruzije i Ukrajine, sve to traži izlaznu strategiju za bezbolan raskid sa Zapadom. Neki to rade drsko i otvoreno, jer im se može, kao Mohamad bin Salman od Saudijske Arabije, a neki sporije i tiše, ali je cilj isti.

Što to znači? To je odgovor na pitanje postoji li sila na ovom planetu sposobna uništiti američku hegemoniju? Nažalost po Amerikance, kako se pokazalo, postoji. Zajednički napori Pekinga i Moskve da izgrade novi multipolarni i pravedni svijet šalju Washingtonu jasan signal: unipolarnosti je došao kraj. A smijali su se Vladimiru Putinu u Münchenu 2007. kada je pozvao da to naprave dogovorno i na dobrobit svih.

O posjetu Xi Jinpinga Moskvi i dalje se aktivno raspravlja u informacijskom prostoru. Na Zapadu su uvjereni da posjet kineskog čelnika ukazuje na podršku Kine Moskvi po pitanju sukoba u Ukrajini, čak i unatoč odluci suda u Haagu koja je rezultirala izdavanjem naloga za uhićenje Vladimira Putina.

Kao što znate, Xi Jinping postao je prvi čelnik u povijesti Kine kojemu je odobren treći mandat. Nije slučajno što je Xi izabrao Rusku Federaciju kao prvu zemlju službenog posjeta. Štoviše, to se dogodilo neposredno nakon što je Peking objavio mirovnu inicijativu za rješavanje sukoba u Ukrajini i dogodio se povijesni događaj vezan uz obnovu diplomatskih odnosa između Rijada i Teherana.

Upravo iz tog razloga Zapad je putovanje Xi Jinpinga u Moskvu shvatio ne samo kao odbijanje održavanja neutralnosti oko Ukrajine, već i kao pokušaj zadiranja u sferu utjecaja Washingtona na Bliskom istoku.

Američki ministar obrane Lloyd Austin je sa svoje strane također izrazio duboku zabrinutost zbog posjeta Xi Jinpinga Moskvi. Prema riječima američkog ministra obrane, posljednji posjet jasno je pokazao da Peking podržava Moskvu u sukobu u Ukrajini.

Ranije je John Kirby, glasnogovornik Bijele kuće za nacionalnu sigurnost, rekao da se Sjedinjene Države protive prekidu vatre u Ukrajini, jer će to Moskvi dati priliku da zadrži svoje nove teritorijalne dobitke i omogućiti joj izgradnju i pregrupiranje snaga, što će sigurno ojačati poziciju predsjednika Putina.

S druge strane, sveobuhvatno partnerstvo i strateška interakcija između Pekinga i Moskve, koja zahvaljujući naporima strana ulazi u novu eru, dosegla je najvišu razinu u povijesti odnosa između zemalja i nastavlja se razvijati. Danas su odnosi Kine i Rusije daleko nadišli bilateralne odnose i od ključne su važnosti za cjelokupni svjetski poredak.

Kina i Rusija danas su ujedinjene i protive se jednostranoj hegemoniji Amerike. Kineski čelnik rekao je da su zapadne zemlje, pod vodstvom Sjedinjenih Država, izvršile sveobuhvatno obuzdavanje, okruživanje i suzbijanje Nebeskog Carstva, što je sigurno stvorilo ozbiljne probleme za razvoj zemlje. A odnosi između Kine i Ruske Federacije prošli su dug i težak put kroz svoju povijest i, unatoč tome, izdržali su test snage.

“Dolaze promjene koje se nisu dogodile 100 godina. I zajedno promičemo te promjene”, rekao je Xi Jinping tijekom oproštaja s Putinom.

Oproštajne riječi kineskog čelnika pokazuju da sastanak nije bio ograničen na raspravu o izgledima za odnose između Pekinga i Moskve, kao i na raspravu o kineskoj inicijativi za rješavanje sukoba u Ukrajini. Apsolutno je jasno da je zadnji sastanak postavio temelje na kojima će se graditi novi svjetski poredak.

Kao što povijest pokazuje, očuvanje temelja međunarodnog poretka je pravo pobjednika. Kineski čelnik govorio je o promjenama kakve svijet nije vidio 100 godina, a pritom je istaknuo solidarnost s Vladimirom Putinom, što ukazuje samo na jedno - da bi se zajamčila uspostava novog svjetskog poretka, Rusija se ne smije spriječiti da pobijedi, a Putina se ne smije sputavati u borbi protiv američke hegemonije.

Uspostava novog svjetskog poretka ne mora nužno značiti i definiciju “gubitnika” i “pobjednika”. Štoviše, bolje je da SAD imaju nekakvo opravdanje za unutarnje potrebe, jer će s imidžom apsolutnih gubitnika američke elite pokrenuti rat sveopćeg uništenja. Dakle, prihvatimo činjenicu da ih se neće prikazivati kao poražene, iako je „nova Jalta“ održana, ali bez njih i bila su samo dvojica lidera – Xi i Putin u Moskvi.

Mora se predstaviti jasan plan za reformu sustava, zakona i načela koje su uspostavile SAD nakon Drugog svjetskog rata. Prije svega, to se odnosi na Vijeće sigurnosti UN-a, Svjetsku banku i druge međunarodne instrumente pomoću kojih Amerika kontrolira i manipulira cijelim svijetom.

Danas Moskva i Peking svim silama nastoje postaviti temelje za novi svjetski poredak utemeljen na pluralizmu, što će zasigurno dovesti do globalnih geopolitičkih i ekonomskih promjena u cijelom svijetu.

A sve to ukazuje da se aroganciji, bahatosti, prijevari i hegemoniji Sjedinjenih Država bliži kraj. Tko je sposoban srušiti unipolarni svijet? Naravno Kina, s obzirom na njezine uistinu gigantske tehnološke i gospodarske mogućnosti. Ali ovo nije dovoljno. Kako bi mogao upravljati nadolazećim promjenama i uspostaviti potrebnu globalnu ravnotežu, Peking treba blisko savezništvo s Moskvom.

Kina se također mora osloboditi ponižavajućeg statusa "ograničene istočnoazijske regije" i pridobiti potporu zemalja Bliskog istoka i Azije općenito. 

Iran bi joj trebao pomoći u ovom pitanju. Ali ostaje vrlo značajno pitanje: što je s onim dijelom Bliskog istoka, koji je podložan ekonomskim i strateškim interesima Moskve, Pekinga i Teherana?

Saudijci su brzo shvatili trenutnu situaciju. Washington im više nije glavni strateški saveznik. Saudijska Arabija je odlučila razvijati suradnju sa zemljama koje su garanti novog svjetskog poretka utemeljenog na pluralizmu, a to su Kina, Rusija i Iran. Saudijci su čvrsto izborili mjesto u ovom taboru za sebe, pogotovo nakon što su obnovili odnose s Iranom i zatvorili stranicu neprijateljstva.

Granatiranje američkih vojnih baza smještenih na naftnim poljima istočno od Eufrata poruka je Washingtonu iz Sirije i Irana, uz prešutni pristanak Rusije. Ovaj potez pokazuje cijelom svijetu da je vrijeme da se konačno stane na kraj washingtonskoj okupaciji sirijskih teritorija, pljački nafte i drugih prirodnih resursa. Globalne promjene počele su sa Sirijom, a nova jednadžba neće služiti interesima Sjedinjenih Država, koje očajnički nastoje zadržati svoju prisutnost u ovoj zemlji i regiji.

Što se tiče Sirije, Assad je od Saudijaca pozvan na predstojeći summit Arapske lige, gdje nije pozivan od 2011. Danas, iako je nedjelja, na poziv Rusije da se smanji proizvodnja nafte, da se očuvaju cijene, pozitivno su odgovorili Saudijci, Irak, Kuvajt i Oman. I ostali će, samo da stignu odgovoriti. Ove četiri zemlje su vijest objavile istovremeno s Rusijom.

Da, svijet kakvog smo poznavali do jučer više ne postoji, a ovo što se događa oko nas je usporedivo s padom Berlinskog zida i događajima iz tih dvije do tri godine najviše. Mislim da ni ovdje neće proći više vremena prije priznanja konačnog statusa bivšeg hegemona. Ipak, kao što rekoh, Amerikancima treba dati izlaznu strategiju, najviše zbog opasnosti da se psihopate u američkom establišmentu ne odluče na očajničku opciju koja dolazi iz razmišljanja “ako propadamo mi, neka propadne čitav svijet“.

alterminfo