Američko-ruskim planom za Ukrajinu mijenja se iz temelja bruxellesko-kijevska ratnohuškačka mantra o tzv. pravoj strani povijesti.
Tzv. proamerički Zapad na čelu s Bruxellesom – koji je mjesecima uoči 5. studenoga 2024. napadno drukao makar i za crnog vraga samo da na američkim predsjedničkim izborima opet ne pobijedi republikanac Donald John Trump, što je ovaj zapamtio pa šokantno počeo vraćati već prvi dan po useljenju u Ovalni ured – sad se čude tomu da je odmah telefonski dogovorio s ruskim predsjednikom Vladimirom Vladimirovičem Putinom susret radi definiranja itinerera obustave rata u Ukrajini. Kijevu je i Bruxellesu, okupljenima na sigurnosnom summitu 60 lidera u Münchenu, a dva dana kasnije pak u Parizu na paničan poziv izbornoga gubitnika Emmanuela Macrona, najavom kako ne želi Ukrajinu i EU za pregovaračkim stolom, za koji najprije u Rijadu sjedaju povjerljivi suradnici američkog i ruskog predsjednika, a potom Trump i Putin osobno potpisuju – ukrajinski mir. Ostali mogu „imati svoje mišljenje“, ali imaju biti kuš. Uključivo glavnog krivca za rat, ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, koji još nije svjestan da je – bivši.
Trump želi odmah okončati rat u Ukrajini, kako bi američke interese prebacio na Indopacifik, gdje ima na piku upravo KinuAmeričko-ruskim se tzv. planom za Ukrajinu – ipak iz Saudijske Arabije, ne iz Srbije koja se također bila ponudila „kao najprihvatljivija“ za Trump-Putinov susret – mijenja iz temelja bruxellesko-kijevska ratnohuškačka mantra o tzv. pravoj strani povijesti, a na svoje su došli svi koji su već nakon 2014. godine i osobito katastrofe što se zakotrljala 24. veljače 2022. tvrdili da će rat u Ukrajni završiti kada se o tomu dogovore SAD i Ruska Federacija. Svi ostali, od Bruxellesa na objema adresama (EU i NATO) do tzv. saveznika/partnera izvan Starog kontinenta i također ratnohuškačkog režima zapadnog lútka na koncu Volodimira Zelenskog, tek su sporedni glumci i statisti u luzerski režiranoj velikoj igri koja je bacila Europu i SAD na inflacijska/recesijska koljena.
Posredstvom iznimno koruptivnog Kijeva, Bidenova je Amerika ulupala u ukrajinski rat cca 210 milijardi dolara (Trump tvrdi 300 milijardi), a EU i tzv. partneri/saveznici triput manje, što je razbjesnilo Trumpa osjećajem kako Europa podmuklo parazitira na američkom novcu. Istodobno, raj rat je izazvao najopasniju sigurnosnu krizu nakon tzv. kubanske 1962. godine i drastično srezao životni standard stotina milijuna ljudi. A ta krajnje falša SAD/EU/NATO-ova bumerang-politika izolacije/izgona Rusije iz svjetske zajednice, protivno predratnim procjenama njezinih ideologa i poslovođa, nije niti ima šanse vojno pobijediti Rusiju, iako ona trpi ekonomske štete i ljudske gubitke. „Rusija je ratni stroj i puno ratovala u povijesti“, kazao je Donald Trump uoči slanja svog visokog izaslanstava u Saudijsku Arabiju, „porazila je i Napoleona i Hitlera (u posljednjih 1000 godina ju nitko nije pobijedio; bez Rusa ni Europa ne bi bila oslobođena svibnja 1945., op. a.) i znam da je Putin sklon obustavi rata i miru“.
Zelenski i čelnici EU-a nisu, jer više nemaju smisla bez rata u Ukrajini i držanja na tihoj vatri inducirane mantre o tzv. spremnosti imperijalne Rusije da napadne Europu. Sic transit. Britanski premijer Keir Starmer napametno je pokazivao mišiće na obama sigurnosnim summitima, i u Münchenu i u Parizu: „Bude li trebalo (ostavi li SAD Zelenskog na cjedilu, a hoće, op. a.), spreman sam poslati britanske trupe u Ukrajinu kako bi prodonijele sigurnosnim jamstvima za tu zemlju i Europu. Ne govorim to olako, svjestan sam odgovornosti koju implicira potencijalno dovođenje u opasnost žena i muškaraca britanske vojske“. Zelenski pak zahtijeva od EU-a slanje najmanje 110.000 vojnika kao „sigurnosno jamstvo“, što je na vrbi svirala budući da, osim samohvalnog Macrona i još par EU-lidera, većina zemalja članica tzv. europske obitelji odbija tu ideju.
Europa se našla u nebranom grožđu jer je gurnuta u stranu od ključnih procesa u kojima SAD/Trump vodi glavnu riječSve je to zajedno račun bez krčmara, kakofonija do jučer ekstremno ratnohuškačkih EU-politikanata koji se sada ne snalaze, odjednom više nisu ni čimbenik, kamoli jezičac na globalnoj vagi. Amerikanac iz Ovalna ureda im je preko noći izazvao dijareju, pa tako šporkanih gaća kusaju posljedice svojih političkih i ekonomskih promašaja, neodgovornosti i prema ukrajinskomu i prema vlastitim narodima. I o tomu, o nekakvoj – kad bi i postojala, a ne postoji – europskoj vojsci nasuprot „ruskomu ratnom stroju“ također će ključno odlučiti Trump-Putinov tzv. plan za Ukrajinu. Europa je itekako svjesna, ako nije – morala bi biti, da nije u poziciji niti je ikad bila diktirati uvjete SAD-u. À propos, povijesna je činjenica, Europa ne bi dobila ni Prvi niti Drugi svjetski rat bez SAD-a i Rusije, a Drugi bez Rusije (SSSR-a) ni zajedno sa SAD-om, pa…
Ukrajina je izgubila cca četvrtinu-petinu teritorija, uključivo pristup moru, a „ruski ratni stroj“ i dalje napreduje na bojišnicama. Nikomu nije jasno ili ne želi priznati da je uvijek najveća investicija ulaganje u mir i dogovorno rješavanje problema, ne u rat i neprijateljstva. Mogu dojučerašnji radikali ukrajinskog rata do besvijesti opetovati Münchene i Parize, no Europa je bez SAD-a ekonomski, politički i vojno inferiorna ne samo glede&unatoč vođenja besmislenog rata „do posljednjeg Ukrajinca“ već i kao pouzdan treći stup u odnosu na Sjevernu Ameriku i Aziju (Kina i tzv. azijski tigrovi) u razvojno-geostrateškoj konfiguraciji tzv. novoga svjetskog poretka. Pariz je u nastavku Münchena tek labuđi pjev iz skupine šporkanih gaća, kojima je upravo očitao trumpovsku bukvicu samodopadni američki potpredsjednik J. D. Vance/James David Vance (rođ. 2. kolovoza 1984. u Middletownu u američkoj saveznoj državi Ohio kao James Donald Bowman), a ovi su ostali i bez riječi i bez daha.
Od američke politike Josepha Robinette „Joe“ Bidena, Jr. više ne stoji ni kamen na kamenu, i kako sada resetirati tzv. pravu stranu povijesti? To be or not to be, that is the question! Ne samo u odnosu na Ukrajinu već i prema Rusiji – ta lider najmoćnije države na svijetu zahtijeva bezuvjetan povratak Rusije u međunarodnu zajednicu u kojoj je suspendirana tzv. sankcijama u Bidenovoj režiji – ali i ostatku svijeta. Pritiskom na Europu bidenovskog mentaliteta, Trump je neuvijeno poručio Bruxellesu kako SAD više neće trpjeti da ga se ekonomski i vojno izrabljuje, pa okreće ćurak, odnosno da Uniji „nisu najveći neprijatelji Rusija i Kina, nego je sama sebi neprijatelj, iznutra, odustaje od svojih temeljnih vrijednosti“. J. D. Vance gotovo i ne spominje Ukrajinu, ali žestoko opominje Europu o tomu što su novi američki politički, ekonomski i vojni prioriteti i o tomu što Trumpova adminitracija smatra – demokracijom.
Očito je pukotina između SAD-a i tzv. europskih partner/saveznika puno dublja i ozbiljnija no što se može iščitati iz razlika u stajalištima o sudbini Ukrajine„Sloboda mišljenja u Europi je u povlačenju“, tvrdi J. D. Vance. „Više ni ne znamo što zapravo branimo. Što vi branite!? Poništili ste potpuno legitimne predsjedničke izbore u Rumunjskoj (Vrhovni sud te zemlje ih je proglasio nevažećima zbog navodno ruskog utjecaja, op. .), zabranjujete prosvjede protivnika pobačaja u blizini klinika u Ujedinjenom Kraljevstvu, isključujete radikalne stranke iz političkog procesa, ne ulažete dovoljno u vlastitu obranu, a Ukrajini nije mjesto u NATO-u niti je realan povratak u granice od prije 2014. godine.“ Nova/stara se šefica europske komisije Ursula von der Leyen promiskuitetno izvlači ispod kritičnoga američkog baraža, vraća se na trumpovski već odbačenu proukrajinsku mantru: „Poražena Ukrajina bi oslabila Europu, ali i SAD. Autoritarni režimi diljem svijeta pomno prate hoće li proći nekažnjeno napadnu li susjedne zemlje i krše međunarodne granice ili će postojati stvarna sila koja će ih odvratiti. Zato je sada važno učiniti pravu stvar“.
Nastaviti pritiskati Rusiju u Ukrajini i svijetu? Očito je pukotina između SAD-a i tzv. europskih partner/saveznika puno dublja i ozbiljnija no što se može iščitati iz razlika u stajalištima o sudbini Ukrajine. „Desetljećima je ‘zajednica vrijednosti’ bila ideološki cement koji je povezivao zapadni svijet“, komentirao je Deutsche Welle. „Demokracija, sloboda mišljenja i vladavina prava bili su neupitni temelji na koje su se oslanjali saveznici u NATO-u i EU-u. No sad političke elite, ne samo u SAD-u, preuzimaju te pojmove, redefiniraju i koriste u nove svrhe. Ta podjela sada prolazi i kroz srce transatlantskog saveza.“ Kako bi Europa sada trebala reagirati, ravno je rješavanju kvadrature kruga. „Smjer kojim ide naša demokracija ovisi samo o nama, o nama i nikomu drugom“, obrecnuo se njemački kancelar na odlasku Olaf Scholz na Vancea, osobito ljutit na kritiku tzv. sanitarnog kordona protiv pronacističke Alternative za Njemačku (AfD), ali i na tvrdnju da Europa neće biti dio mirovnih pregovora o Ukrajini.
Europa se našla u nebranom grožđu, jer je gurnuta u stranu od ključnih procesa u kojima SAD/Trump vodi glavnu riječ. Na način, je li, da njegovi sugrađani žive bolje i zadovoljnije, a ostatak svijeta da im ponizno služi? Ne bi išlo, kao što ne drži vodu očajni vapaj Zelenskoga kako „moćni predsjednik Trump mora prisiliti Putina na pravedan mir u Ukrajini“ ili neoprezna Vanceova izjava da „Rusija mora pristati na obustavu rata, jer u protivnom postoje sankcije i vojska“. Nitko na Kugli, baš nitko – pa ni prvi autoritet politike America First! – nije dovoljno ni moćan niti autoritet da je u stanju ili da će pokušati prisiliti Vladimira Vladimiroviča Putina, predsjednika pojedinačno najmoćnije nuklearne velesile na svijetu, na nešto što nije i na njegovu i na korist njegove zemlje.
Reuters je objavio da su uoči sastanka u Rijadu, na američku inicijativu, telefonski razgovarali ruski ministar vanjskih poslova Sergej Viktorovič Lavrov i državni tajnik SAD-a Marco Antonio Rubio o „stanju u Ukrajini te o uklanjanju jednostranih prepreka što ih je trgovinskoj, gospodarskoj i investicijskoj suradnji postavila prethodna američka administracija“. Prst na čelo, Europo, Washington ruši prepreke radi interesnog zbližavanja s Moskvom, a Stari je kontinent – iscrpljen inflacijski/recesijski, energetski i prehrambeno zbog tzv. sankcija Rusiji – ostavljen kusati posljedice teških kriza u koje se nije smio dovesti. Da je u Bruxellesu bilo pameti, kao što nije, pa sad naknadna „pamet“ tipa političkog larpurlartizma u Münchenu i Parizu vrijede koliko i nekomu staviti soli na rep.
„Kolektivne institucije EU-a, koje predstavljaju njihovi čelnici, ne razumiju što se događa u svijetu, pokazale su svoju nesposobnost i nedostatnost“, objavio je na Telegramu pod nazivom „Histerija u Münchenu“ predsjednik Donjeg doma ruskog parlamenta (Duma) Vjačeslav Viktorovič Volodin. „Europske političke elite samo sebe mogu kriviti za situaciju u kojoj su se našle. Europski čelnici su iritantno reagirali na potpredsjednika SAD-a J. D. Vancea, koji je kritizirao njihove vlade zbog cenzure slobode govora i političkih protivnika. Možemo govoriti o sukobima i kriznim pojavama koje će pratiti ovaj proces.“
Uz to, imamo ljude s drukčijoim ideologijom. Smatraju da je loše to što se radi s rodnom ideologijom, da to treba promijeniti. Mijenjaju se institucije, otpuštaju se ljudi i dovode oni koji će provoditi njihovu politiku. U Europi to nitko ne radi, jer se nitko ne pita što Europa ima od pomoći Ukrajini. I Ukrajinci bi i Europljani da rat prestane, ali bez gubitka teritorija. Sve je to izopačeno. Komu bi trebalo biti intere da prestane rat? Pa Ukrajincima i Europljanima. Najveći je interes da prestane rat. Ne da se prizna gubitak teritorija, ali da prestane rat. No, Ukrajinci su u teškoj situaciji, Rusi napreduju, ne ide to jako brzo, ali napreduju. Umjesto da Europa gura i traži pregovore/primirje i izađe sa svojim planom, to čine Amerikanci. Izlaze sa svojim planom za Ukrajinu, a Europa plače i žali se. Tko joj je branio da napravi svoj plan!?“
Biden!? Zelenski!? Tko je branio ratnohuškačkoj birokraciji na sljemenu EU-a, samodopadnoj momčadi Ursule Röschen/Ružice von der Leyen da se već na onoj jednomjesečnoj Bidenovoj turneji po Uniji netom što je preuzeo predsjednički mandat u Bijeloj kući degaulleovski suprotstavi zlu planu o isprovociranoj crvenoj NATO-krpi ruskom bik što je potom jurnuo u tzv. specijalnu vojnu operaciju za denacifikaciju Ukrajine!? Ili, tko je bio branio političkom vrhu EU-a da povuče za uho politički krajnje neiskunog Bidenova lútka Volodimira Zelenskog, konspirativno izvučnoga osrednjeg tv-komedijaša na predsjednički tron u Kijevu, te poruči 46. predsjedniku SAD-a neka se ratom bavi kod kuće u videoigricama.
Macronov hitan pariški summit u ponedjeljak 17. veljače 2025., samo dan uoči susreta američkih i ruskih dužnosnika u Rijadu – na koji nisu pozvani ni Ukrajina niti EU i NATO – izazvao je burna kritika i ukazao na raskol u europskoj tzv. obitelji. Većina članica se našla uvrijeđenima, jer nisu pozvane na pariški dogovor o sudbini rata u Ukrajini i poziciji Europe nakon šokantnoga sigurnosnog skupa u Münchenu. „U Parizu su trebali biti svi europski čelnici“, kazala je slovenska predsjednica Nataša Pirc-Musar. „Iz toga neformalnog summita je jasno da se europsko jedinstvo raspalo te da je Amerika toga itekako svjesna.“ Mađarski šef diplomacije Peter Szijjarto također nije imao dlake na jeziku: „Vidimo da se u Europi organiziraju oni koji ne žele mir. Oni koji su se okupili u Parizu su za rat i posljednje tri godine dolijevaju ulje na tu vatru“.
Putinov je glasnogovornik Dmitrij Sergejevič Peskov kazao agenciji Interfax uoči odlaska ruskog pregovaračkog izaslanstva u Rijad kako će „biti dobro, ako razgovori europskih vođa u Parizu budu o okončanju rata u Ukrajini, a ne o nastavku. Moguće raspoređivanja europskih mirovnih snaga u Ukrajini, o čemu raspravljaju Velika Britanija i Francuska teško je pitanje, jer uključuje oružane snage zemlja članica NATO-a. Za takvo što postoje pravila“. Ministar Lavrov pak smatra razložnim izostavljanje EU-a iz američko-ruskih pregovora o Ukrajini: „Ne znam što bi učinili za pregovaračkim stolom. Ako bi sjedili s ciljem nastavka rata, koji su bili intenzivirali slanjem novca i oružja Kijevu,zašto ih onda pozvati?“
„Rata u Ukrajini uopće nije trebalo biti!“, izričit je Donald Trump. „Da sam ja bio američki predsjednik, ne bi ga bilo.“ Naravno da tog rata nije trebalo biti, ali kad ga je već bilo i kad je neodgovorno izazvana najveća tragedija na europskom tlu nakon Drugoga svjetskog rata, sada su se stekli uvjeti da krivci – znâ ih se poimence! – plate račun. Sve bi drugo bila nepravda prema čovječnosti. No, Kinezi su brzinom svjetlosti spremno priskočili hladanim oblogom na sigurnosno/ekonomski šokirane EU-glave: „Stabilni i zdravi odnosi Kine i Unije sada su potrebniji no ikad“. „Kina i europska strana će uvesti novu vitalnost u odnose Kine i EU-a kako bi se turbulentnom svijetu donijelo više sigurnosti i stabilnosti“, precizirao je glasnogovornik kineskog ministarstva vanjskih poslova Guo Jiakun. „Kina će djelovati kao stabilizirajući čimenik u multipolarnom svijetu koji se mijenja.“ Trump želi odmah okončati rat u Ukrajini, kako bi američke interese prebacio na Indopacifik, gdje ima na piku upravo Kinu kao najvećeg konkurenta u svakom smislu.
