Ujedinjeni narodi su po prvi put objavili detaljan popis stranih militanata u Siriji i koliko ih je poginulo ili zatočeno u njihovoj borbi „na Alahovom putu“, kako oni kažu, iako se svi islamski klerici, isključujući vehabije i one iz Muslimanskog bratstva, slažu da njihov put vodi ravno u „vatre Džehennema“, isto mjesto koje je među kršćanima poznatije kao Pakao.

Američki dokumenti po prvi put otkrivaju broj stranih terorista u Siriji i njihovu nacionalnost, što ukazuje da je broj stranih terorista koji su ušli u Siriju od početka rata ukupno dosegao 171 400 boraca.

Dokumente su objavili egipatski pisac Refaat Al-Sayyed Ahmad u knjizi pod „Sirija suočena s činjenicama i dokumentima globalnog rata“.

Detalji informacija o nacionalnosti i broju stranih terorista koji su ušli u Siriju od početka rata u Siriji su sljedeći:

  • 24 500 terorista iz Saudijske Arabije, ubijeno je 5990 terorista, uključujući 19 žena, a 2700 terorista je proglašeno „nestalima“. Nestale ćemo i dalje voditi kao takve, iako se u većini slučajeva radi o teroristima kojima nisu pronađena tijela i ubijeni su u zračnim udarima ili borbama u pustinji ili drugim nepristupačnim regijama, gdje su skončali svoj ratni put.

  • 25 800 terorista iz Turske, od kojih je poginulo 5760 i nestalo 380.

  • 21 000 terorista iz Čečenije, od kojih je 5230 ubijeno, 16 su žene, a 1950 je proglašen nestalima.

  • 10 500 terorista iz Tunisa, od kojih je 4200 ubijeno, uključujući 45 žena, a 1260 je proglašen nestalima.

  • 9 500 terorista iz Libije, od kojih 3940 ubijenih i 1650 nestalih.

  • 13 000 terorista iz Iraka, od kojih je 3780 ubijeno, a 1200 je nestalo.

  • 11 000 terorista iz Libanona, od kojih je ubijeno 3110, a 1080 je nestalo, od kojih su 7 bile žene.

  • 8600 terorista iz Turkmenistana, od kojih je 3050 ubijeno, uključujući 11 žena, a 900 je proglašen nestalima.

  • 7500 terorista iz Egipta, od kojih je 2100 ubijeno, a 870 je nestalo.

  •  3800 terorista iz Jordana, od kojih je 1990 ubijeno, a 265 nestalo.

  • 4600 terorista iz Pakistana, od kojih je poginulo 1380 i 590 nestalo.

  • 3600 terorista iz Afganistana, od kojih je 1380 ubijeno, a 630 proglašeno nestalima.

  • 2800 iz Jemena, od kojih je 1440 ubijeno, a 700 je nestalo.

  •  2550 terorista iz Kazahstana, od kojih je ubijeno 1130.

  • 2700 terorista iz Uzbekistana, od kojih je 780 ubijeno, a 390 nestalo, uključujući 4 žene.

  • 1900 terorista iz Kuvajta, od kojih je ubijeno 640, a 8 je nestalo.

  •  1950 terorista iz Alžira. 620 terorista je poginulo, a nestalo 44.

  • 2100 terorista iz Maroka. Ubijeno je 610, uključujući 7 žena, a 630 je nestalih.


Sada dolazimo do „zajedničke brojke“ od  30 000 terorista sa Zapada i drugih različitih nacionalnosti, među kojima je najviše iz Rusije, Francuske, Velike Britanije, Belgije, Švedske, Finske, Danske, Norveške, Novog Zelanda i Amerike. Naravno tu su i oni iz BiH, Kosova, Albanije, Makedonije i drugih zemalja, Ujguri iz Kine i drugi, koji su činili jak borbeni potencijal „kalifata“, ali im je sudbina ista kao i njihovoj „braći“ iz ostatka svijeta.

To znači da je ukupni broj terorista koji su ušli u Siriju bio 171 400 boraca, od kojih je sirijska vojska ubila 51 910, a uhićeno je ili je čak pobjeglo 33 847 terorista.

Dokumenti Ujedinjenih naroda za sada sadrže ove podatke. Ali samo za sada, jer nedostaje usporedba s imenima i brojkama sirijske vojske i vojno-obavještajne službe, tako da bi broj mogao biti i veći.

Po mom mišljenju, to možemo pokušati saznati na kraju rata, kada svi sukobi završe i kada sirijska vlada bude brojala svoje mrtve, a znamo da još uvijek ima mnogo nestalih koji nisu proglašen mrtvim.

Sirijski povjesničari, pravi, a ne oni kao što je Rami Abdel Rahman, koji rade za Britance i zapadne obavještajne službe i  pružaju sve  “službene” koje možete naći na internetu, napisat će pravu povijest o ovom ratu. Međutim, čak i prema američkim izvorima je jasno da to nije bio građanski rat i da je sirijska vojska uspjela obraniti zemlju od možda najveće inozemne agresije koju su protiv Sirijske Arapske Republike vodile terorističke skupine koje su proglašene „nedržavnim entitetima“ i koje su u pokušaju ostvarenja cilja potrošila milijarde i milijarde dolara svojih inozemnih donatora, koji sada cvile i strahuju da će im se preživjeli vratiti, što je više nego izvjesno ako ili kada turski predsjednik Erdogan otvori vrata izbjegličkih kampova u Turskoj u kojima se skriva dobar dio ovih koji nedostaju na popisu mrtvih.

Ovdje su objavljene brojke za islamske zemlje, a sve ostale se strpalo u koš s 30 000 stranih boraca. Malo, jer je po procjenama u Siriju ušli između 200 i 300 000 stranih militanata iz više od 80 zemalja, od Kine, preko Azije, Afrike, Europe do Sjedinjenih Država.

Procjene i podrijetlo terorista koje je ubila ili zarobila sirijska vojska i njeni saveznici otkrivaju zastrašujuću priču i zavjeru koja predstavlja „mini svjetski rat“ protiv Sirije. Brojke ne uključuju nepozvane formalne strane snage i vojnike, uglavnom turske i američke, koji kontroliraju dijelove sirijske zemlje.

Uzmimo za točan ovaj dokument, barem u njegovom islamskom segmentu, kojeg su usvojile Ujedinjeni narodi nacije i određuje ukupni broj terorista koji su se u Siriju infiltrirali na ogromnih 171 400.

51 910 ih je ubijeno od sirijske vojske, a 33 847 je nestalo, uhićeni su ili pobjegli od rata u kojem su vladine snage povratile većinu gradova, mjesta, sela i područja koja su godinama bila pod nadzorom terorista.

U najgoroj fazi sukoba je oko 70% sirijskog teritorija bilo potpuno ili djelomično izvan vladine kontrole, uključujući čitave regije i velike gradove u južnim dijelovima zemlje. Okupirana su bila strateški locirana predgrađa glavnog grada Damaska, sve do sjevera i sjeverozapada, kao i većina sirijskih nalazišta nafte i prirodnog plina, te dvije strateške i najveće brane u državi, Al-Tabqa i Tishreen na rijeci Eufrat.

Brojke smo već naveli, a interesantno je da Turska na vrhu popisa, a slijedi Čečenija s 21 000 fanatičnih ekstremista. Čečenski borci se smatraju jednim od najupornijih i najtežih terorista koji djeluju u Siriji, posebno u šumskim i planinskim područjima uz obalne Latakije i granicu s Turskom. Oni su indoktrinirani formirali vlastite bataljune i vodili neke od najžešćih bitaka i napada kako protiv vojske, tako i protiv civila.

Glasnici panarapske smrti


Kao što je već spomenuto, Saudijci su dali glavni doprinos terorističkim naporima u Siriji, ali tu su čak i ratom razorene i nestabilne arapske države poput Libije, Alžira, Jordana, Egipta, Iraka, pa čak i Libanona, koje su zajedno poslale oko 10 000 terorista, od kojih je gotovo trećina ubijena u akciji, a tisuće ih je nestalo u posljednjih osam godina sukoba u Siriji. Libijski borci, kao i njihova braća po teroru iz Tunisa, bili su izuzetno brutalni u zločinima koje su počinili protiv sirijskih vojnika i civila.

Damask je najviše povrijedio primjer  14 000 palestinskih terorista, uglavnom iz Hamasa koji je tada izdao vladu u Damasku i pridružio se pobuni, iako im je Sirija godinama davala utočište, kuće, hranu, lijekove i sve što je bilo potrebno za funkcioniranje pokreta. Međutim, odanost vodstva Hamasa Muslimanskom bratstvu je bila jača i vođa pokreta, koji je tada imao političku ured u Damasku, Khaled Meshaal, dao je zapovijed svojim militantima da se pridruže islamističkoj pobuni. Istog dana je nestao i tajno pobjegao u Katar.

Militanti Hamasa, kojima Sirija, Iran i Hezbollah danas sve opraštaju, potpuno su ignorirali ili zaboravili svoj nacionalni cilj stvaranje neovisne palestinske države. Umjesto toga su napali Siriju, ubijajući svoje kolege i povijesne pristaše. U sukobima sa sirijskom vojskom je ubijeno 4920 ovih palestinskih fanatika. No, Palestinci su oformili i Quds brigadu, koja se sa sirijskom vojskom zajedno borila za oslobođenje Aleppa, a kasnije na svim frontovima aktivna je i danas.

Slična se priča se odnosi i na druge arapske fundamentaliste koji su se odrekli svoje nacionalne stvari i uputili se u ubojstvo Sirije u ime lažne demokracije o kojoj ništa ne znaju.

Dokument usvojen od strane Ujedinjenih naroda kaže da je ogroman kontingent od 30 000 terorista u Siriji stigao iz zapadne Europe, Skandinavije i drugih zapadnih zemalja, uključujući Rusiju, Novi Zeland i SAD.

Islamski fanatici koji su se uspjeli sakriti na Zapadu ili pobjeći od sirijskog sukoba počinili su niz groznih terorističkih napada u velikom broju europskih i zapadnih država, uključujući neke u vlastitim nacionalnim državama, uglavnom u Francuskoj, Belgiji i Ujedinjenom Kraljevstvu. Osvetnički teroristički napadi na potpuno nedužne muslimane su uslijedili u zemljama poput SAD-a i Novog Zelanda.

Teror je globalni rak koji se mora ukloniti. On nema religiju, nacionalnost niti granice. Sirija je u ime cijelog svijeta na čelu borbe protiv terorizma. Krajnje je vrijeme da se sve civilizirane nacije i velike svjetske sile udruže u nastojanjima da zaustave ovaj začarani krug nasilja i krvoprolića koji prijeti budućnosti cijelog čovječanstva, a ne da se na ovome prikupljaju politički bodovi i odbija suradnja s „režimom Bashara Al-Assada, krvnikom vlastitog naroda“, kako i danas vole govoriti takozvani „Prijatelji Sirije“.

logično