Robert Epstein, viši znanstveni psiholog na američkom Institutu za bihevioralno istraživanje i tehnologiju u Kaliforniji, autor je 15 stručnih knjiga i bivši glavni urednik časopisa Psychology Today, napisao je ovaj članak kao uvodnik njegove nove knjige, The New Mind Control.
"Internet je iznjedrio nove, suptilne oblike utjecaja koji mogu utjecati na izbore i manipuliraju svime što ćemo reći, misliti i raditi", tvrdi Robert Epstein.
Tijekom prošlog stoljeća je nekoliko velikih pisaca izrazilo zabrinutost u vezi budućnosti čovječanstva. U knjizi "The Iron Heel" iz 1908. godine, američki pisac Jack London iznosi viziju svijeta u kojem šačica bogatih korporativnih titana - takozvani "oligarsi" - drže mase pod kontrolom "politikom nagrade i kazne".
Velik dio čovječanstva tako živi u virtualnom ropstvu, dok pojedini "sretnici" bivaju potkupljeni većim plaćama koje im omogućavaju da žive dobro, ali bez stvarnog nadzora nad svojim životima.
U knjizi "Mi" (1924.), ruski pisac Jevgenij Zamjatin budućnost ondašnjeg Sovjetskog Saveza vidi kao državu u kojoj se svi ljudi prate putem sveprisutnih nadzornih uređaja.
U svjetski poznatoj knjizi "Vrli novi svijet", britanski autor Aldous Huxley predviđa savršeno društvo u kojem su nezadovoljstvo i agresija iskorijenjeni iz čovječanstva putem kombinacije genetskog inženjeringa i psihološke kontrole. Potom u romanu "1984." njegov sunarodnjak, George Orwell, 1949. godine opisuje društvo u kojem su i čovjekove misli pod kontrolom. U Orwellovom svijetu djeca su učila pojednostavljeni oblik engleskog zvanim "novogovor", kako bi se osiguralo da nikada ne bi mogla izraziti ideje koje bi bile opasne za postojeći društveni poredak.
Kako se u spomenutim djelima radilo o fiktivnim likovima i događajima, ne bi bilo na odmet spomenuti neke stvarne manifestacije onoga što su u svojim djelima zamišljali spomenuti autori.
Većina nas je čula za podsvjesnu manipulaciju, odnosno manipulaciju "ispod praga svijesti", koja je po prvotnoj definiciji slanje kratkih poruka koje govore ljudima što raditi, ali im se prikazuju tako kratko da nisu svjesni onoga što su vidjeli ili čuli. Godine 1957. istraživač marketinške znanosti i psiholog James Vicary, za vrijeme prikazivanja filma "Piknik" u jednom od kina u New Yerseyu je proveo jedan od najpoznatijih eksperimenata ove vrste. Svakih 5 sekundi na platnu su se pojavljivale riječi: "Gladan? ", "Jedi kokice" i "Pij Coca-Colu". Poruke su bile vješto skrivene unutar projekcije filma, a trajale su samo 0,003 sekunde. Prodaja kokica u tom kinu se povećala za 57.8 %, a Coca-Cole za 18.1 %.
1974. godine je američka Savezna komisija za komunikacije iznijela mišljenje da je uporaba takvih poruka bila "u suprotnosti s javnim interesom". Zakoni zabrane subliminalnih poruka predloženi su i američkom Kongresu, ali nikada nisu doneseni.
Američki novinar Vance Packard u svojem bestseleru "The Hidden Persuaders" (1957.) otkriva mnogo veći problem. Moćne korporacije su u stalnoj potrazi za širokim rasponom različitih tehnika za kontroliranje ljudi bez njihova znanja. On je prvi opisao neku vrstu suradnje u marketingu u kojoj blisko surađuju marketinški stručnjaci i stručnjaci za društvene odnose, a sve kako bi se pronašao način kako da ljudi kupuju stvari koje im nisu potrebne i na koji način od prvih dana treba odgajati djecu da bi kasnije postali dobri potrošači. Tako, na primjer, umirujuća glazba koju svi slušamo kada hodamo kroz supermarkete izaziva efekt da hodamo sporije i kupujemo što više proizvoda, bili nam oni potrebni ili ne.
Kako su političari veoma brzo prepoznali moć manipulacije koju su počeli upotrebljavati marketinški stručnjaci, počeli su se konzultirati s njima. Tako su političari već onda, '50-ih godina prošlog stoljeća, počeli paziti na detalje poput odjeće, boje glasa, izraza lica, šminke, frizure, itd.
Do koje razine se razvila manipulacija ljudima unazad 60 godina do danas, teško je točno reći. No, sigurno je uznapredovala do krajnjih granica, posebice ako se u obzir uzmu i mediji, te napredak informacijske tehnologije.
Kao prvi primjer ne bi bilo loše uzeti primjer Google tražilice. Google je postao glavni izvor informacija u gotovo svim područjima informiranja, uglavnom zato što pretraživač gotovo trenutno daje tražene informacije. Prvotni popis je toliko "zadovoljavajući" da oko 50 posto klikova korisnika završi na jednom od prva dva ponuđena izvora, a više od 90 posto klikova završi na jednoj od 10 stavki prikazanih na prvoj stranici rezultata. Samo manji dio ljudi pregledava druge stranice s rezultatima, iako ih je često na tisuće, što znači da vjerojatno sadrže još puno dobrih i boljih informacija od onih na prvoj stranici pretrage.
Na koji način Google odlučuje koje će se stvari pojaviti na prvoj stranici pretrage –"poslovna je tajna". Tu dolazimo do ključnog pitanja. Favorizira li Google određene korporacije ili političke opcije? U većini zemalja, 90 posto online pretraživanja provodi se na Googleu, što tvrtki daje enormnu moć za manipulacijom, prodajom i izborima diljem svijeta.
Što se tiče društvene mreže Facebook, postoje li zakoni koji zabranjuju selektivno slanje oglasa bilo koje vrste određenim korisnicima? Apsolutno ne. Zapravo, ciljano oglašavanje je jedan od načina na koji Facebook zarađuje novac. Manipulira li Facebook na taj način izborima? Opet je teško reći, premda bi bilo glupo tvrditi da ne dolazi do iskorištavanja "rupa u zakonu", pošto ne postoje nikakvi zakonski okviri u tom pogledu, a koji se tiču društvenih mreža.
U jednom američkom istraživanju, u trajanju od tjedan dana, 689 000 korisnika Facebook je primilo različito napisane vijesti, od kojih su jedne bile napisane u pozitivnijem, a druge u više negativnom smislu. Nakon toga su korisnici prve skupine u komunikaciji s drugim ljudima koristili pozitivnije pojmove, dok su se korisnici iz druge skupine u komunikaciji služili s više negativnih pojmova. To u svakom slučaju pokazuje da emocionalna stanja do određene mjere mogu biti namjerno manipulirana od strane medijskih kuća, a kakvi rezultati se postižu ponavljanjem istih vijesti u negativnom kontekstu svakodnevno i kroz duže vremensko razdoblje, možemo samo nagađati.
Za kraj, možemo zaključiti da tražilice i društvene mreže utječu na puno više stvari od onoga što ljudi kupuju i za koga će glasati. One imaju utjecaj na mišljenja, vjerovanja, stavove i ponašanje korisnika interneta diljem svijeta. Dakako, sva ta manipulacija prolazi "ispod praga svijesti". Živimo u svijetu u kojem nekolicina high-tech tvrtki, ponekad ruku pod ruku s vladama, prati sve naše aktivnosti, kontrolirajući sve više i više onoga što mislimo, osjećamo, činimo i govorimo.
Tehnologija koja nas danas okružuje nije više bezopasna igračka. Ona omogućava manipulacije bez presedana u ljudskoj povijesti, a koje su trenutno daleko izvan dosega postojećih propisa i zakona. Futuristički pisci s početka prošlog stoljeća imali bi se danas čemu čuditi, jer nisu mogli ni zamisliti do koje će razine manipulacija danas doći. Ako kao ljudi svjesno zanemarimo ove stvari, nećemo našim potomcima ostaviti mogućnost izbora doslovno u ničemu, za Global Research piše istaknuti stručnjak o ovom području, Robert Epstein, viši znanstveni psiholog na američkom Institutu za bihevioralno istraživanje i tehnologiju u Kaliforniji.
altermainstreaminfo
"Internet je iznjedrio nove, suptilne oblike utjecaja koji mogu utjecati na izbore i manipuliraju svime što ćemo reći, misliti i raditi", tvrdi Robert Epstein.
Tijekom prošlog stoljeća je nekoliko velikih pisaca izrazilo zabrinutost u vezi budućnosti čovječanstva. U knjizi "The Iron Heel" iz 1908. godine, američki pisac Jack London iznosi viziju svijeta u kojem šačica bogatih korporativnih titana - takozvani "oligarsi" - drže mase pod kontrolom "politikom nagrade i kazne".
Velik dio čovječanstva tako živi u virtualnom ropstvu, dok pojedini "sretnici" bivaju potkupljeni većim plaćama koje im omogućavaju da žive dobro, ali bez stvarnog nadzora nad svojim životima.
U knjizi "Mi" (1924.), ruski pisac Jevgenij Zamjatin budućnost ondašnjeg Sovjetskog Saveza vidi kao državu u kojoj se svi ljudi prate putem sveprisutnih nadzornih uređaja.
U svjetski poznatoj knjizi "Vrli novi svijet", britanski autor Aldous Huxley predviđa savršeno društvo u kojem su nezadovoljstvo i agresija iskorijenjeni iz čovječanstva putem kombinacije genetskog inženjeringa i psihološke kontrole. Potom u romanu "1984." njegov sunarodnjak, George Orwell, 1949. godine opisuje društvo u kojem su i čovjekove misli pod kontrolom. U Orwellovom svijetu djeca su učila pojednostavljeni oblik engleskog zvanim "novogovor", kako bi se osiguralo da nikada ne bi mogla izraziti ideje koje bi bile opasne za postojeći društveni poredak.
Kako se u spomenutim djelima radilo o fiktivnim likovima i događajima, ne bi bilo na odmet spomenuti neke stvarne manifestacije onoga što su u svojim djelima zamišljali spomenuti autori.
Većina nas je čula za podsvjesnu manipulaciju, odnosno manipulaciju "ispod praga svijesti", koja je po prvotnoj definiciji slanje kratkih poruka koje govore ljudima što raditi, ali im se prikazuju tako kratko da nisu svjesni onoga što su vidjeli ili čuli. Godine 1957. istraživač marketinške znanosti i psiholog James Vicary, za vrijeme prikazivanja filma "Piknik" u jednom od kina u New Yerseyu je proveo jedan od najpoznatijih eksperimenata ove vrste. Svakih 5 sekundi na platnu su se pojavljivale riječi: "Gladan? ", "Jedi kokice" i "Pij Coca-Colu". Poruke su bile vješto skrivene unutar projekcije filma, a trajale su samo 0,003 sekunde. Prodaja kokica u tom kinu se povećala za 57.8 %, a Coca-Cole za 18.1 %.
1974. godine je američka Savezna komisija za komunikacije iznijela mišljenje da je uporaba takvih poruka bila "u suprotnosti s javnim interesom". Zakoni zabrane subliminalnih poruka predloženi su i američkom Kongresu, ali nikada nisu doneseni.
Američki novinar Vance Packard u svojem bestseleru "The Hidden Persuaders" (1957.) otkriva mnogo veći problem. Moćne korporacije su u stalnoj potrazi za širokim rasponom različitih tehnika za kontroliranje ljudi bez njihova znanja. On je prvi opisao neku vrstu suradnje u marketingu u kojoj blisko surađuju marketinški stručnjaci i stručnjaci za društvene odnose, a sve kako bi se pronašao način kako da ljudi kupuju stvari koje im nisu potrebne i na koji način od prvih dana treba odgajati djecu da bi kasnije postali dobri potrošači. Tako, na primjer, umirujuća glazba koju svi slušamo kada hodamo kroz supermarkete izaziva efekt da hodamo sporije i kupujemo što više proizvoda, bili nam oni potrebni ili ne.
Kako su političari veoma brzo prepoznali moć manipulacije koju su počeli upotrebljavati marketinški stručnjaci, počeli su se konzultirati s njima. Tako su političari već onda, '50-ih godina prošlog stoljeća, počeli paziti na detalje poput odjeće, boje glasa, izraza lica, šminke, frizure, itd.
Do koje razine se razvila manipulacija ljudima unazad 60 godina do danas, teško je točno reći. No, sigurno je uznapredovala do krajnjih granica, posebice ako se u obzir uzmu i mediji, te napredak informacijske tehnologije.
Kao prvi primjer ne bi bilo loše uzeti primjer Google tražilice. Google je postao glavni izvor informacija u gotovo svim područjima informiranja, uglavnom zato što pretraživač gotovo trenutno daje tražene informacije. Prvotni popis je toliko "zadovoljavajući" da oko 50 posto klikova korisnika završi na jednom od prva dva ponuđena izvora, a više od 90 posto klikova završi na jednoj od 10 stavki prikazanih na prvoj stranici rezultata. Samo manji dio ljudi pregledava druge stranice s rezultatima, iako ih je često na tisuće, što znači da vjerojatno sadrže još puno dobrih i boljih informacija od onih na prvoj stranici pretrage.
Na koji način Google odlučuje koje će se stvari pojaviti na prvoj stranici pretrage –"poslovna je tajna". Tu dolazimo do ključnog pitanja. Favorizira li Google određene korporacije ili političke opcije? U većini zemalja, 90 posto online pretraživanja provodi se na Googleu, što tvrtki daje enormnu moć za manipulacijom, prodajom i izborima diljem svijeta.
Što se tiče društvene mreže Facebook, postoje li zakoni koji zabranjuju selektivno slanje oglasa bilo koje vrste određenim korisnicima? Apsolutno ne. Zapravo, ciljano oglašavanje je jedan od načina na koji Facebook zarađuje novac. Manipulira li Facebook na taj način izborima? Opet je teško reći, premda bi bilo glupo tvrditi da ne dolazi do iskorištavanja "rupa u zakonu", pošto ne postoje nikakvi zakonski okviri u tom pogledu, a koji se tiču društvenih mreža.
U jednom američkom istraživanju, u trajanju od tjedan dana, 689 000 korisnika Facebook je primilo različito napisane vijesti, od kojih su jedne bile napisane u pozitivnijem, a druge u više negativnom smislu. Nakon toga su korisnici prve skupine u komunikaciji s drugim ljudima koristili pozitivnije pojmove, dok su se korisnici iz druge skupine u komunikaciji služili s više negativnih pojmova. To u svakom slučaju pokazuje da emocionalna stanja do određene mjere mogu biti namjerno manipulirana od strane medijskih kuća, a kakvi rezultati se postižu ponavljanjem istih vijesti u negativnom kontekstu svakodnevno i kroz duže vremensko razdoblje, možemo samo nagađati.
Za kraj, možemo zaključiti da tražilice i društvene mreže utječu na puno više stvari od onoga što ljudi kupuju i za koga će glasati. One imaju utjecaj na mišljenja, vjerovanja, stavove i ponašanje korisnika interneta diljem svijeta. Dakako, sva ta manipulacija prolazi "ispod praga svijesti". Živimo u svijetu u kojem nekolicina high-tech tvrtki, ponekad ruku pod ruku s vladama, prati sve naše aktivnosti, kontrolirajući sve više i više onoga što mislimo, osjećamo, činimo i govorimo.
Tehnologija koja nas danas okružuje nije više bezopasna igračka. Ona omogućava manipulacije bez presedana u ljudskoj povijesti, a koje su trenutno daleko izvan dosega postojećih propisa i zakona. Futuristički pisci s početka prošlog stoljeća imali bi se danas čemu čuditi, jer nisu mogli ni zamisliti do koje će razine manipulacija danas doći. Ako kao ljudi svjesno zanemarimo ove stvari, nećemo našim potomcima ostaviti mogućnost izbora doslovno u ničemu, za Global Research piše istaknuti stručnjak o ovom području, Robert Epstein, viši znanstveni psiholog na američkom Institutu za bihevioralno istraživanje i tehnologiju u Kaliforniji.
altermainstreaminfo
