Novi (patologizirani) totalitarizam

Naravno da je došlo do ovoga ... gomile histeričnih, mržnjom ispunjenih smeđokušuljaša love ljude koji ne nose maske i pokušavaju postići to da dobiju otkaz s posla, natpisi ispred trgovina "bez maske nema usluge", zaštitari spriječavaju ulazak onima koji ne nose maske, paranoični ljudi koji upiru i vrište čim vide kupce bez maski u njihovoj blizini, odredi siledžija nasilno ih napadaju i hapse...

Dobrodošli u Vrlu Novu Normalu.

I nije to samo Maskenpflicht-Sturmabteilung. Nova službena pripovijest je sveprisutna. Korporativni mediji pumpaju histeriju u vezi s "hospitalizacijama zbog Covid-19" (tj. bilo koja osoba koja je primljena u bolnicu iz bilo kojeg razloga i koja je pozitivno testirana na koronavirus) i "velikim incidentima" (tj. ljudima na plaži).

Policija u Londonu koristi improvizirane nadzorne tornjeve za provođenje socijalnog distanciranja. Posvuda su propagandni plakati i bilbordi koji ponavljaju iste neo-Goebbelske slogane, pojačavajući proizvedenu masovnu histeriju. Neslaganje i nekonformizam se patologiziraju, "dijagnosticiraju" se kao psihopatija i paranoja. Dolaze obvezna cijepljenja.

Niste valjda mislili da se šale kada su u ožujku započeli s uvođenjem službene pripovijesti Vrle Nove Normale?

Jasno su nam rekli što dolazi. Rekli su nam da će se život promijeniti ... zauvijek. Zatvorili su nas u naše domove. Naredili su da se crkve i sinagoge zatvore. Policiji su naredili da nas zlostavlja i uhiti ako prekršimo njihove proizvoljne naredbe. Zatvorili su škole, parkove, plaže, restorane, kafiće, kazališta, klubove, sva mjesta gdje se ljudi okupljaju.

Otrgnuli su djecu iz majčinog naručja, tukli i uhitili druge majke zbog zločina "nepropisnog nošenja maske", izvukli putnike bez maski iz javnih autobusa, bezrazložno tukli i uhitili ljude zbog odbijanja da se pridržavaju "socijalnog distanciranja" na pločniku, okovali ljude gležnim monitorima i sve su nas zastrašivali robotima i dronovima.

Zabranili su proteste, a zatim su lovili ljude koji su im prisustvovali i maltretirali ih u njihovim kućama. Počeli su pratiti svačije kontakte i pokrete. Izradili su nove "krizne" zakone kako bi omogućili prisilno stavljanje ljudi u karantenu. To su učinili otvoreno. Oni su to javno obznanili. Nije kao da su nešto skrivali.

Ne, rekli su nam točno što dolazi i savjetovali su nam da šutimo i slijedimo naredbe. Tragično je što je većina ljudi učinila upravo to. U razmaku od četiri mjeseca, GloboCap je uspješno nametnuo totalitarizam - patologizirani totalitarizam - nad društvima širom svijeta. To nije tradicionalni totalitarizam, s diktatorom i jednopartijskim sustavom, i tako dalje. Suptilniji je i podmukliji od toga. Ali to je ipak totalitarizam.

GloboCap to ne bi mogao postići bez odobrenja (ili barem pristanka) velike većine masa. Masovna koronavirus histerija bila je majstorski potez propagande, ali propaganda nije sve. Nitko zapravo nije zavaran propagandom, ili barem ne dugo, u svakom slučaju. Kao što su Gilles Deleuze i Félix Guattari primijetili u knjizi Anti-Edip:

Gomile nisu bile nedužne i nasamarene. U određenom trenutku, pod određenim setom uvjeta, željeli su fašizam, i upravo je ta perverzija želja gomile ta koju se mora shvatiti".

U ovom eseju neću pokušati objasniti "izopačenost želja gomile", ali želim malo istražiti novi patologizirani totalitarizam.

Pretpostaviti ću da razumijete da se službena pripovijest o "apokaliptičkoj pandemiji" temelji na propagandi, divljim špekulacijama i masovnoj histeriji, i da ste do sada svjesni da imamo posla s virusom koji uzrokuje blage do umjerene simptome (ili uopće nema nikakvih simptoma) kod 95% zaraženih, a preko 99,5% preživi ... dakle, očito, nema razloga za raširenu paniku ili nema opravdanja za totalitarne "krizne mjere" koje su nametnute.

Pretpostavljam, također, da ste gledali dok je GloboCap isključio "smrtonosnu pandemiju" kako bi akomodirao Black Lives Matter prosvjedima, a zatim je ponovo uključio čim su se smirili, i da ste primjetili kako se njihova propaganda prebacila na "broj slučajeva" kada je stopa smrtnosti postala previše neugodna da bi se nastavilo s njenim pretjerivanjem.

Dakle, neću trošiti vaše vrijeme na opovrgavanje histerije. Razgovarajmo o patologiziranom totalitarizmu.

Genijalnost patologiziranog totalitarizma nalik je onoj staroj šali o Sotoni ... njegov najveći trik bio je da nas uvjeri da on ne postoji. Čini se da patologizirani totalitarizam proizlazi odsvuda i niotkuda istovremeno; i stoga, on tehnički ne postoji. Ne može postojati, jer nitko nije odgovoran za njega, jer su svi odgovorni.

Masovna histerija je njegova životna snaga. Hrani se egzistencijalnim strahom. "Znanost" je njegov okupljajući krik. Ne stvarna znanost, ne dokazive činjenice, nego "Znanost" kao vrsta božanstva na čije se ime poziva da se ušutka heretike ili da se olakša nelagoda kognitivne disonance koja proizlazi iz očajničkog pokušaja da se povjeruje u apsurdnosti službene pripovijesti.

Druga genijalnost toga (s gledišta GloboCap-a) je ta što je neiscrpna, beskrajno ju se može reciklirati. Za razliku od drugih službenih neprijatelja, "smrtonosni virus" može biti bilo koji virus, bilo koji patogen. Sve što od sada trebaju učiniti je "otkriti" neki "novi" mikroorganizam koji je vrlo zarazan (ili koji oponaša neki drugi mikroorganizam koji već imamo) i mahati njime pred licima ljudi. Tada mogu pojačati stroj za proizvodnju straha i predviđati stotine milijuna smrti ako svi ne rade točno ono što im je rečeno.

Mogu nastaviti s ovim spletkarenjem ... pa, otprilike zauvijek, kad god radnička klasa postane nemirna ili se izabere neodobreni predsjednik ili iz čiste sadističke zabave.

Gledajte, ne želim deprimirati, ali ozbiljno, provedite sat vremena na internetu ili razgovarajte s nekim od vaših histeričnih prijatelja koji žele nošenje maski učiniti obaveznim, trajno. Ovo je mentalitet Vrlog Novog Normalnog ... iracionalno paranoično i autoritarno. Dakle, ne, budućnost ne izgleda baš svijetlo za one koji se nisu spremni ponašati kao da je svijet jedan veliki odjel zaraznih bolesti.

U posljednje vrijeme komunicirao sam s nizom krajnje paranoičnih korona-totalitaraca (samo kao svojevrsni socijalni eksperiment). Ponašaju se isto kao članovi kulta.

Kad ih se izazove činjenicama i osnovnom logikom, prvo vas preplavljuju medijskom propagandom i histeričnim nagađanjima "medicinskih stručnjaka". Zatim, nakon što opovrgnete te gluposti, pokušavaju vas emocionalno manipulirati dijeljenjem njihovih tužnih osobnih iskustava ljudi koje su njihovi zetovi terapeuti morali bespomoćno gledati kako "umiru u agoniji" kad su im pluća i srce misteriozno eksplodirala.

Zatim, nakon što ne zagrizete za to, počinju histerično i paranoično vrištati na vas ("SAMO ČEKAJ DOK TE INTUBIRAJU!" ... "DRŽI SVOJU SLINU DALJE OD MENE!" i izdavati naredbe i slogane ( "SAMO NOSI PROKLETU MASKU!" ... "BEZ CIPELA, BEZ MAJICE, BEZ MASKE, NEMA NI USLUGE!")

Što ... OK, to bi bilo pomalo smiješno (ili jako tužno), da ti paranoični ljudi nisu samo glasogovornici koji ponavljaju glas službene vlasti (tj. GloboCap-a) koji pretvara ono što je ostalo od društva u paranoičnu, patologiziranu, totalitarnu noćnu moru točno pred našim očima. Oni su poput "žene u crvenoj haljini" u filmu Matrix. Kad razgovarate s njima, zapravo ne razgovarate s njima. Razgovarate s agentima. Razgovarate sa strojevima. Probajte to nekad. Vidjet ćete na što mislim. To je poput razgovora s jednim algoritmom koji je aktivan u mozgovima milijuna ljudi.

Ne mogu vam lagati. Nemam baš nade. Nema je nitko tko razumije privlačnost (tj. zavođenje) totalitarizma. Koliko god to ne želimo priznati, uzbuđujuće i oslobađajuće je biti dio rulje, predati teret osobne autonomije i individualne odgovornosti, stopiti se s fanatičnim "pokretom" koji uvodi novu "stvarnost" koja je potpomognuta strogom silom države ... ili nadnacionalnim globalnim kapitalističkim carstvom.

Ta privlačnost je neodoljiva za većinu nas. Šansa da se postane dio nečeg takvog i da se oslobodi vlastita mržnja na one koji odbijaju slijediti novu religiju ... javno ih ismijavati, ponižavati, odvajati od normalnog društva, loviti ih i učiniti to da ih se otpusti s posla, navijati dok ih policija zlostavlja i hapsi, dijagnosticirati ih kao "nenormalne" i "inferiorne", te socijalne devijante, te neljudske "druge", koji se usuđuju osporiti autoritet stranke, ili crkve, ili države, ili Reicha, ili znanosti.

Osim toga, u očima GloboCap-a (i njegovih milijuna fanatičnih skandirajućih sljedbenika), takvi devijanti koji ne nose maske su opasni. Oni su poput bolesti ... zaraze. Bolest u socijalnom tijelu. Ako odbiju konformizam, trebat će ih se rješiti, staviti u karantenu ili nešto slično.

Ili se mogu samo predati Vrloj Novoj Normali i prestati se ponašati poput beba i početi nositi prokletu masku.

Uostalom, to je samo bezopasan komad tkanine.

CJ Hopkins je nagrađivani američki dramski pisac, romanopisac i politički satiričar sa sjedištem u Berlinu. Njegove drame objavili su Bloomsbury Publishing i Broadway Play Publishing, Inc. Njegov distopijski roman, Zone 23, objavio je Snoggsworthy, Swaine & Cormorant. 1. svezak njegovih Consent Factory eseja objavio je Consent Factory Publishing, podružnica u stopostotnom vlasništvu tvrtke Amalgamated Content, Inc. Do njega se može doći preko cjhopkins.com ili consentfactory.org.

sott