Novosibirsk je dinamična i prosperitetna prijestolnica Sibira. Ovaj mladi grad predstavlja koncentrat ruske znanosti velike specifične težine.
Kako se Transsibirskom željeznicom sa zapada približavate Novosibirsku, krajolik gubi svoju pitomost i zelenila je sve manje; prevladavaju mali brežuljci s tek ponekim drvetom.
Iznenada, na samom ulasku u grad, pojavljuje se široki Ob, jedna od tri najveće sibirske rijeke, i izdiže se silueta Novosibirska na horizontu. S oko 1,5 milijuna stanovnika, Novosibirsk je postao treći grad po veličini u Rusiji (poslije Moskve i Sankt-Peterburga) i najveći i najdinamičniji grad Sibira.
Novosibirsk je nastao na mjestu gdje se križaju željeznica i rijeka, a svoj život započeo je kao Novonikolajevsk na prelasku u 20. stoljeće. On je pravi "grad željeznice" - izrastao je 1893. iz malog naselja Novo Selo, osnovanog blizu gradilišta velikog željezničkog mosta preko Oba, građenog za Transsibirska prugu. Spajanjem postojećih naselja 1903. nastao je grad, prozvan Novonikolajevsk po caru Nikolaju Drugom.
Grad uma
U predgrađu Novosibirska zvanom Akademgorodok, otvorenom 1957. nalazi se četrnaest istraživačkih ustanova i sveučilišta, kao i uprava Sibirskog odjela Ruske akademije znanosti.
Povoljan spoj zemljopisnog položaja i željeznice od prvih dana je osigurao uvjete za intenzivan razvoj grada. O tome svjedoče i građevine koje su se održale s početka 20. stoljeća, između ostalog drvene kuće, bogato ukrašene i prilično velike. Tijekom prvih 20 godina u Novosibirsku postojale su samo drvene građevine. Tek poneka zgrada od javnog značaja bila je sazidana od opeke, poput hrama sv. Aleksandra Nevskog (1896-1899, danas ponovno služi kao crkva), i Gradski trgovinski centar (1910-1911), impozantna zidana građevina koja podsjeća na željezničku stanicu.
Kao i u drugim većim sibirskim gradovima, snažan razvoj Novosibirska prije Prvog svjetskog rata naglo je zaustavljen kaosom i razaranjima koje je donio dugotrajan Ruski građanski rat. U Novonikolajevsku borbe su okončane relativno brzo sovjetskim zauzimanjem grada 1919. Njegova ključna uloga u prometnom sustavu zemlje pridonijela je brzom oporavku, a 1926. grad je preimenovan u Novosibirsk. Za kratko vrijeme postaje jedan od glavnih centara sovjetskog industrijskog razvoja i administrativni centar većeg dijela geografskog Sibira. Tako je između 1925. i 1937. Novosibirsk bio glavni grad prostrane Sibirske oblasti u čiji sastav je ušlo pet gubernija iz predrevolucionarnog vremena.
Dinamičan razvoj odrazio se u suvremenom konstruktivističkom stilu velikih administrativnih zgrada niz glavnu gradsku magistralu - Crvenog prospekta. Jedan od najbolje očuvanih primjera ovog stila je izuzetno lijepa zgrada Izvršnog komiteta Sibirske oblasti, završena 1932.
Krajem 1930-ih značajni građevinari držali su se tradicionalne arhitekture Staljinovog razdoblja. Najimpozantnija građevina ovog razdoblja je Teatar opere i baleta, jedan od najznačajnijih centara klasične glazbe u Rusiji. Njegova izgradnja trajala je od 1931. do 1945., ali su posljednji radovi bili završeni tek 1956. Glavna gradska željeznička stanica, završena 1939. također je odraz grandioznosti sovjetskog neoklasicizma. Još uvijek je jedna od najvećih u Rusiji.
Novosibirsk je prosperitetna metropola, s izuzetno čistim i održavanim centrom. U njegovoj užurbanoj jezgri niču novi stambeni i poslovni neboderi, a podzemna željeznica, puštena u rad 1985. povezuje naselja s dvije strane rijeke Ob. U gradu se nalazi i nekoliko značajnih visokoobrazovnih ustanova, među kojima su i Novisibirsko državno tehničko sveučilište (osnovano 1950.), kao i Novosibirsko državno sveučilište (osnovano 1959.).
Novosibirska tvornica kemijskih koncentrata jedan je od najvećih svjetskih proizvođača nuklearnog goriva za elektrane i istraživačke reaktore. © Slava Stepanov
Značajan dio svoje intelektualne energije Novosibirsk crpi iz svog predgrađa Akademgorodok ("akademski grad"). Akademgorodok je nastao 1957. za vrijeme procvata znanosti iz doba Sputnjika. S vremenom je ovaj grad stekao reputaciju idilične zajednice ljudi od znanosti. Iako pomalo razbarušen (kao i većina znanstvenika), grad još uvijek ima tihi šarm oličen u parkovima i ulicama s drvoredima koji zaklanjaju sovjetske zgrade iz 1960-ih. Ovaj znanstveni grad preživio je teška vremena 1990-ih i u njemu se i danas obavlja velik dio značajnih znanstvenih istraživanja u Rusiji u svim područjima znanosti. Osim istraživačkih instituta, u Akademgorodku smješteni su i brojni muzeji, kao što je Muzej povijesti sibirske kulture, u kojem se nalazi poznata zbirka mumija s visoravni sjevernog dijela srednje Azije.
U Akademgorodku nalazi se i muzej na otvorenom posvećen drvenoj arhitekturi. U njemu se među arheološkim izlošcima nalaze i prapovijesni idoli. No, najveći dragulj postavke muzeja je rekonstruirana crkva Krista Spasitelja iz sela Zašiversk na rijeci Indigirki, u Republici Saha (Jakutiji). To mjesto nalazi se oko 3.000 kilometara istočno od Akademgorodka. Ova crkva, podignuta oko 1700. godine, služila je narodu Zašiverska mnogo desetljeća, sve dok cjelokupno stanovništvo sela nije umrlo u epidemiji velikih boginja 1883. godine. (Igrom sudbine, lijek protiv ove bolesti nedavno je pronađen upravo u Novosibirsku, u Institutu "Vektor", jednoj od malobrojnih svjetskih ustanova koje na skali biološke sigurnosti imaju najvišu oznaku, BSL -4).
Zalazak sunca nad centrom Novosibirska. © Slava Stepanov
Nakon ove velike katastrofe Zašiversk je stekao ugled ukletog mjesta, te su ga putnici izbjegavali. Iako je većina njegovih drvenih građevina propala, crkva i zvonik, građeni od tvrdog drveta ariša, stoje i danas. Ponovno otkriće ovog "sela mrtvaca" predstavljalo je 1930-ih pravu senzaciju. U razdoblju 1969-1971. oblast Zašiverska pozorno je proučavao tim stručnjaka sa Sibirskog odjela akademije znanosti (sa sjedištem u Novosibirsku, odnosno Akademgorodok). Sredinom 1970-ih crkva i zvonik su demontirani, prebačeni u Akademgorodski muzej arhitekture gdje su zatim restaurirani. Tako je tragediju u udaljenoj Jakutiji preživjela jedino mala crkva - dragulj arhitekture, danas izložena u središtu Sibira.
Izvor: Ruski vjesnik
Kako se Transsibirskom željeznicom sa zapada približavate Novosibirsku, krajolik gubi svoju pitomost i zelenila je sve manje; prevladavaju mali brežuljci s tek ponekim drvetom.
Iznenada, na samom ulasku u grad, pojavljuje se široki Ob, jedna od tri najveće sibirske rijeke, i izdiže se silueta Novosibirska na horizontu. S oko 1,5 milijuna stanovnika, Novosibirsk je postao treći grad po veličini u Rusiji (poslije Moskve i Sankt-Peterburga) i najveći i najdinamičniji grad Sibira.
Novosibirsk je nastao na mjestu gdje se križaju željeznica i rijeka, a svoj život započeo je kao Novonikolajevsk na prelasku u 20. stoljeće. On je pravi "grad željeznice" - izrastao je 1893. iz malog naselja Novo Selo, osnovanog blizu gradilišta velikog željezničkog mosta preko Oba, građenog za Transsibirska prugu. Spajanjem postojećih naselja 1903. nastao je grad, prozvan Novonikolajevsk po caru Nikolaju Drugom.
Grad uma
U predgrađu Novosibirska zvanom Akademgorodok, otvorenom 1957. nalazi se četrnaest istraživačkih ustanova i sveučilišta, kao i uprava Sibirskog odjela Ruske akademije znanosti.
Povoljan spoj zemljopisnog položaja i željeznice od prvih dana je osigurao uvjete za intenzivan razvoj grada. O tome svjedoče i građevine koje su se održale s početka 20. stoljeća, između ostalog drvene kuće, bogato ukrašene i prilično velike. Tijekom prvih 20 godina u Novosibirsku postojale su samo drvene građevine. Tek poneka zgrada od javnog značaja bila je sazidana od opeke, poput hrama sv. Aleksandra Nevskog (1896-1899, danas ponovno služi kao crkva), i Gradski trgovinski centar (1910-1911), impozantna zidana građevina koja podsjeća na željezničku stanicu.
Kao i u drugim većim sibirskim gradovima, snažan razvoj Novosibirska prije Prvog svjetskog rata naglo je zaustavljen kaosom i razaranjima koje je donio dugotrajan Ruski građanski rat. U Novonikolajevsku borbe su okončane relativno brzo sovjetskim zauzimanjem grada 1919. Njegova ključna uloga u prometnom sustavu zemlje pridonijela je brzom oporavku, a 1926. grad je preimenovan u Novosibirsk. Za kratko vrijeme postaje jedan od glavnih centara sovjetskog industrijskog razvoja i administrativni centar većeg dijela geografskog Sibira. Tako je između 1925. i 1937. Novosibirsk bio glavni grad prostrane Sibirske oblasti u čiji sastav je ušlo pet gubernija iz predrevolucionarnog vremena.
Dinamičan razvoj odrazio se u suvremenom konstruktivističkom stilu velikih administrativnih zgrada niz glavnu gradsku magistralu - Crvenog prospekta. Jedan od najbolje očuvanih primjera ovog stila je izuzetno lijepa zgrada Izvršnog komiteta Sibirske oblasti, završena 1932.
Krajem 1930-ih značajni građevinari držali su se tradicionalne arhitekture Staljinovog razdoblja. Najimpozantnija građevina ovog razdoblja je Teatar opere i baleta, jedan od najznačajnijih centara klasične glazbe u Rusiji. Njegova izgradnja trajala je od 1931. do 1945., ali su posljednji radovi bili završeni tek 1956. Glavna gradska željeznička stanica, završena 1939. također je odraz grandioznosti sovjetskog neoklasicizma. Još uvijek je jedna od najvećih u Rusiji.
Novosibirsk je prosperitetna metropola, s izuzetno čistim i održavanim centrom. U njegovoj užurbanoj jezgri niču novi stambeni i poslovni neboderi, a podzemna željeznica, puštena u rad 1985. povezuje naselja s dvije strane rijeke Ob. U gradu se nalazi i nekoliko značajnih visokoobrazovnih ustanova, među kojima su i Novisibirsko državno tehničko sveučilište (osnovano 1950.), kao i Novosibirsko državno sveučilište (osnovano 1959.).
Novosibirska tvornica kemijskih koncentrata jedan je od najvećih svjetskih proizvođača nuklearnog goriva za elektrane i istraživačke reaktore. © Slava Stepanov
Značajan dio svoje intelektualne energije Novosibirsk crpi iz svog predgrađa Akademgorodok ("akademski grad"). Akademgorodok je nastao 1957. za vrijeme procvata znanosti iz doba Sputnjika. S vremenom je ovaj grad stekao reputaciju idilične zajednice ljudi od znanosti. Iako pomalo razbarušen (kao i većina znanstvenika), grad još uvijek ima tihi šarm oličen u parkovima i ulicama s drvoredima koji zaklanjaju sovjetske zgrade iz 1960-ih. Ovaj znanstveni grad preživio je teška vremena 1990-ih i u njemu se i danas obavlja velik dio značajnih znanstvenih istraživanja u Rusiji u svim područjima znanosti. Osim istraživačkih instituta, u Akademgorodku smješteni su i brojni muzeji, kao što je Muzej povijesti sibirske kulture, u kojem se nalazi poznata zbirka mumija s visoravni sjevernog dijela srednje Azije.
U Akademgorodku nalazi se i muzej na otvorenom posvećen drvenoj arhitekturi. U njemu se među arheološkim izlošcima nalaze i prapovijesni idoli. No, najveći dragulj postavke muzeja je rekonstruirana crkva Krista Spasitelja iz sela Zašiversk na rijeci Indigirki, u Republici Saha (Jakutiji). To mjesto nalazi se oko 3.000 kilometara istočno od Akademgorodka. Ova crkva, podignuta oko 1700. godine, služila je narodu Zašiverska mnogo desetljeća, sve dok cjelokupno stanovništvo sela nije umrlo u epidemiji velikih boginja 1883. godine. (Igrom sudbine, lijek protiv ove bolesti nedavno je pronađen upravo u Novosibirsku, u Institutu "Vektor", jednoj od malobrojnih svjetskih ustanova koje na skali biološke sigurnosti imaju najvišu oznaku, BSL -4).
Zalazak sunca nad centrom Novosibirska. © Slava Stepanov
Nakon ove velike katastrofe Zašiversk je stekao ugled ukletog mjesta, te su ga putnici izbjegavali. Iako je većina njegovih drvenih građevina propala, crkva i zvonik, građeni od tvrdog drveta ariša, stoje i danas. Ponovno otkriće ovog "sela mrtvaca" predstavljalo je 1930-ih pravu senzaciju. U razdoblju 1969-1971. oblast Zašiverska pozorno je proučavao tim stručnjaka sa Sibirskog odjela akademije znanosti (sa sjedištem u Novosibirsku, odnosno Akademgorodok). Sredinom 1970-ih crkva i zvonik su demontirani, prebačeni u Akademgorodski muzej arhitekture gdje su zatim restaurirani. Tako je tragediju u udaljenoj Jakutiji preživjela jedino mala crkva - dragulj arhitekture, danas izložena u središtu Sibira.
Izvor: Ruski vjesnik
