Prethodnih par mjeseci suočeni smo s nizom problema, poskupljenjem energenata, inflacijom i sveopćim svjetski kaosom s proizvodnjom i nabavkom materijala (elektronike, građevinskog, hrane…)
Jedina županija u RH koja je naknadu roditelj/odgajatelj (koja je po skromnom mišljenju autora ovog teksta nastala isključivo zbog potrebe za glasanjem svake četiri godine) odlučila ju je ukinuti. Dignula se hajka na trenutnog gradonačelnika Zagreba koji je zbog evidentne zlouporabe položaja bivšeg gradonačelnika morao presjeći glavno sisalo “svoga” grada. Nažalost, ono što se dešava (trenutno) u Zagrebu preslika je onoga što se dešava u cijeloj RH.
Da citiram jednog “modernoga filozofoa” na području bivše Jugoslavije: Hoće li netko reći našem narodu da trenutno imamo vlastitu državu, nema turaka, nema austrougara, nema Jugoslavije i da kada zajebete sistem zajebali ste vaš mirovinski fond/zdravstveno osiguranje, nikoga drugoga osim sebe.
Jako veliki problem treba se, naravno, pronaći u shvaćanju što država zapravo jeste, odnosno koje su njene “dužnosti”. Uz dužnosti idu i obveze, a obveze su jako iskrivljene u ovoj državi, mada se vrlo često susrećemo sa izjavama: Država treba da uradi nešto po pitanju…
Aha… treba…. Država je jedna vrlo kompleksna stvar, ali gore navedena izjava je umrla zajedno sa socijalizmom u bivšoj državi. Ono što je nejasno je ta ljudska potreba iskrivljavanja praktički svih zakona dok im to odgovara, bili oni vjerski (pa čujemo ispovjedio sam se, boli me pipi), ili etički (nije etički, ali je po zakonu).
Bio bih licemjer kada bih rekao da sam ja taj koji to nikada nije napravio, ali to pripisujem mladosti i neiskustvu. Ono što me zabrinjava su trenutni moral i savjest vlastite generacije, jer kada vlastite vršnjake pitate što misle o novoj generaciji, velika većina kategorički tvrdi kako su nove generacije “prevelike mlakonje” da se uhvate u koštac sa životom. Jedan od mojih prijatelja je to kritički opovrgnuo činjecom: Pa to je odgojila naša generacija, šta se čudiš.
Ta rečenica mi odzvanja isto kao i ona gore citirana o tome da netko treba reći narodu da imamo vlastitu državu i da nad nama ne vladaju turci i austrougari. Kako se danas (25.04.2022.) digla sveopća hajka oko ukidanja mjere roditelj/odgajatelj morao sam malo prosurfati internetom i pogledati statistiku. Iskreno, volio bih vidjeti što se to promijenilo, ili što je to nešto što bi mi proturiječilo, ali idemo redom.
Podaci dostupni na internetu preuzeti sa:
KORISNICI NOVČANE POMOĆI ZA RODITELJA ODGOJITELJA S
KRATKOM ANALIZOM PODATAKA ZA RAZDOBLJE OD 2016. DO
2019. GODINE
Datiraju iz 2020. godine, ali prikupljeni u vremenskom periodu od 2016.-2019. godine. Prije nego krenemo s komentiranjem, potrebno je obratiti pozornost na par probranih grafikona iz dokumenta
Gledanjem ovih statistika (koje daju samo mali uvid u problematiku) možemo doći do poraznih zaključaka.
Najviše tu istu potporu traže ljudi u dobi 31-40 godina. Stvarno??? Ja nisam nekakav preveliki ekspert za kadrovske poslove, ali sam se gradim i gradim vlastitu karijeru, pa imam iole nekakvog saznanja u realnom sektoru o kojemu svi bruje, također poznajem barem pet obitelji koje imaju po troje ili više djce, ali isključivo vlastitim radom (da, to nekada iziskuje i dva ili više poslova dnevno) othranjuju i školuju djecu.
Dvije bitne stvari oko koje želim progovoriti, a svi šute o tome su:
- O rađanju trećeg djeteta (nemojte me krivo shvatiti) odlučujete isključivo VI kao roditelji prethodno dvoje rođenih. Odlukom za treće dijete ne odlučuje se na konto državne/županijske/gradske potpore. Dijete nije dječji doplatak itd, i o njemu se treba brinuti, omogućiti isto maksimalno školovanje ukoliko to dijete pokaže interes za isto.
- O neimanju posla u životnom periodu od 30-te do 40-te morate zbilja biti “problem” društvu koji ne zna preuzeti odgovornost, i bukvalno ne znati niti jedan posao obaviti korektno, jer da to zbilja želite, mogli bi naći posao jako brzo.
Naime. Ako uzmemo,na pimjer, (trgovca, konobara ili neku treću uslužnu djelatnost), postavio bih 3 (slovima: tri) pitanja:
- Što je zadnje što ste naučili nakon srednje škole (a da to nisu propisi o prometu prilikom polaganja vozačkog ispita)?
- Koliko stranih jezika govorite?
- Koja su to zanimanja na koja ste se javljali/školovali nakon srednje škole?
Pouzdano tvrdim da 90 posto ljudi u navedenoj statistici mogu odgovoriti na ova pitanja slijedećim redom:
– ništa
– engleski/njemački (naučen u srednjoj, daljnje usavršavanje nisam išla/o)
– zašto, pa ja sam se školovao da radim samo to.
Dakle jedan konobar/trgovac se ne može sporazumjeti s jednim Talijanom, ili Švabom na Jadranu, jer je on, eto, učio engleski u srednjoj školi.
Da maknem sve moguće komentare… Ne… to nije država trebala napraviti. Sami ste krivi što u 21. stoljeću sa znanjem maternjeg i jednog stranog jezika ne znate iskoristiti postojeću tehnologiju i naučite osnove novog stranog jezika… Zapravo nije ni to problem, problem je još veći, jer znate da Vam to treba, a ne želite ništa poduzeti po tom pitanju.
I kao finale ovog teksta da obradim i onaj dio “pa to je naša generacija odgojila”. Zbilja mislite da će vaše blejanje pred TV-om, Netflixom itd. natjerati vaše dijete da pročita bilo koju knjigu (uključujući i lektiru), da se zainteresira za bilo šta osim tog istog sadržaja koje mu Vi plasirate? Dijete se gradi i odgaja skoro cijelog života. Nažalost, dobar period toga odrastanja vi morate biti pametniji od vlastitog dijeteta i pokušati mu prezentirati što je to dobro, a što loše. Ne očekujte Harvard nakon Zvezda granda ili Gospodina savršenog.
Primitivan čovjek, on ima antagonizam prema znanju, on prezire znanje, on misli da ti kad misliš, da znaš o nečemu, da je to bezveze, da ti kvariš zapravo razum, kvariš znanjem, jer informacije smetaju zdravom razumu. Ne možeš na miru da misliš ako imaš previše znanja u glavi. Otprilike zamišljaju znanje kao da je neka vreća koju nosiš na leđima pa sad puna je vreća ne možeš sa njom nigdje. I onda neuk čovjek refleksno izbjegava bilo kakvo znanje misleći da mu ono smeta dok misli
Rambo Amadeus, Agelast podcast 4. Travanj 2021.
