Amerikanci puno rade, a jedva zarađuju za kruh? Naivac bi pitao: pa, zašto onda troše bilijune dolara na armadu za zvjezdane ratove kakvu šalju u svaku mišju rupu globusa, gdje neki poremećeni generalisimus ili vjerski luđak ošine iz uzija po straži mjesnog vladara!?
Američki predsjednik Barack Obama ovih je dana u tradicionalnom govoru u Predstavničkom domu Kongresa o stanju nacije energičnije nego dosad upozorio na "sve veći jaz između bogatih i siromašnih". Kazao je da "burze snažno rastu, ali prosječne su se plaće neznatno povećale" i poentirao: "Gole činjenice kažu da čak i usred gospodarskog oporavka prevelik broj Amerikanaca radi više nego ikad da bi jedva preživio, a kamoli napredovao. I prevelik broj Amerikanaca uopće nema posao!"
Grčka na Divljem zapadu!? Amerikanci puno rade, a jedva zarađuju za kruh? Naivac bi pitao: pa, zašto onda troše bilijune dolara na armadu za zvjezdane ratove kakvu šalju u svaku mišju rupu Globusa, gdje neki poremećeni generalisimus ili vjerski luđak ošine iz uzija po straži mjesnog vladara!?
"U Americi svaki drugi od 300 milijuna stanovnika prima neki oblik državne pomoći, a svaki šesti ima prihode ispod granice siromaštva", piše kolumnist Milan Gavrović u tjedniku Novostima. "Pola nacije je uspješno svedeno na minimalac, a najveći dio prihoda nalazi se u rukama samo nekoliko postotaka stanovništva. Što će im toliki novac? Nije riječ o novcu, već o moći. A kapital koristi moć uvijek na isti način: da jača svoj ekonomski i politički monopol. Neki pametni ljudi tvrdili su još prije četvrt stoljeća da će se s promjenama na Istoku promijeniti i Zapad. Da s padom socijalizma nestaje i kapitalizam kakav smo poznavali. Ali malo je tko pretpostavljao da će promjene biti toliko duboke."
Obamina ozbiljnost nije se osobito dojmila tamošnjih, pa ni svjetskih najutjecajnijih medija. U "partnerskoj" Hrvatskoj preskočena je razložna kritička paralela u odnosu na "stanje nacije". Iako je baš u ovom trenutku milijun jakih razloga za staviti prst na čelo. Od priprema za opću blokadu zemlje sindikalnim štrajkom protiv drastičnog srozavanja radničkih prava i dehumanizacije uvjeta rada novim Zakonom o radu (ZOR) do opasnog političkog gubljenja kompasa u vođenju zemlje. Stječe se dojam da je u nas "stanje nacije" odavno izmaknulo kontroli zbog istog - poučka za gladne. I hrvatski političari od Pantovčaka do Markovog trga pate od istog obamizma: konstatiraju stanje i glumataju veliku zabrinutost kako "treba učiniti" to i to, "moramo štedjeti i vraćati dugove", "više ne možemo živjeti kao dosad"...
Davno patentiran metastazirajući virus pušten je prije četvrt stoljeća iz laboratorija ekonomskog i političkog monopola prema Istoku. S jasnom razarajućom nakanom, koja zadnjih godina uzrokuje ozbiljne socijalne tektonske poremećaje i u donedavno srednjerazvijenim zemljama. O siromašnim državama da se i ne govori. Duboka globalna recesija samo je vanjski, vidljiv izraz znatno dubljih i složenijih uzroka.
Lakomisleni Hrvati, od pamtivijeka zaraženi virusom "nek' susjedu crkne krava", te još grogirani "dobrim namjerama" pretvorbene anarhije s početka 1990-ih, kadri su tek namignuti Baracku: "Ma, hajde, stari, što se pjeniš! Bez veze. Kod nas na Balkanu od četvero radno sposobnih troje ne rade niti mogu sanjati posao - čak u idućem životu. I nikom ništa. A koliko je tek kontejnera i mjesta za pučke kuhinje od New Yorka do San Francisca, od Rochestera do Miamija".
Dakako, šali baš i nije mjesto u okolnostima totalno nepravedne preraspodjele kapitala i na njemu parazitirajuće političke moći u korist sve užeg kruga sve bogatijih i na štetu sve brojnije mase sve siromašnijih ljudi. "Po društvenom raslojavanju", tvrdi Milan Gavrović, "Hrvatska je na tragu onog što se sada događa u razvijenom svijetu. Oslobođen straha od komunizma kapital je poremetio dotadašnju društvenu ravnotežu i zagrabio znatno dublje u zajednički lonac. Prigrabio je sav porast BDP-a, pa se udio radno ovisnog stanovništva nije povećao punih 30 godina. Istovremeno se brišu troškovi socijalne države i usprkos rastućoj nezaposlenosti produžava radno vrieme i radni staž potrebam za mirovinu."
Nedaće kakve navodi predsjednik najmoćnije države svijeta epidemijski se šire svijetom, bacajući na prosjački štap cijele države i narode. Po Starom kontinentu, Africi, Aziji, Latinskoj Americi... Dvije trećine svijeta, nabujalog već na 7,2 milijardi ljudi, korača u sirotinjskoj koloni u neizvjesnu budućnost. Ili novi "svjetski nuklearni holokaust", jer će nestati hrane za sve, vode za piće, energenata, plodne zemlje, čistog zraka, prirodne smjene godišnjih doba...? Već svaki treći žitelj planeta umire od gladi ili životari s 1,25 dolara na dan.
Najveća svjetska kriza u prošlih sto godina smišljeno je patentirana upravo na Wall Streetu u Obaminoj državi "demokracije i slobode", baš pod skutima one Bartholdijeve velebne zelene dame (Liberty entlightening the World) sa slobodarskom bakljom visoko podignutom u ruci. Wall Streetu u Velikoj Jabuci (Big Apple) sekundirao je u programiranoj proizvodnji svjetske sirotinje i bijede paralelan financijski svemir - City of London.
Zabrinuti Obama, valjda zbog (ne)moguće grižnje savjesti korporativno-bankarskih vlasnika kapitala i političke moći, koji ga u biti drže u Bijeloj kući, nije osjetio potrebu poopćiti "stanje nacije" prijetećom neprirodnom razdjelnicom na bogati Sjever i siromašni Jug Globusa. Unutar zemalja na bogate i siromašne, poslodavce i radnike, gospodare i sluge, vlast i građane... Jedan posto najbogatijih raspolaže s 95 posto svjetskih resursa. U Hrvatskoj, preovisnoj o svemu i svačemu, samo ne o vlastitoj pameti, jedan posto vrlo sposobnih i domoljubnih vozača i instalatera izašlih iz Domovinskog rata kao rothschildi raspolaže sa 73 posto nacionalnog kapitala.
Profit i ljudska podređenost tržištu determiniraju kilavu budućnost. Ali tako su smislile glave pedesetak najbogatijih obitelji koje vladaju svijetom. Onih 100-200 Tuđanovih kloniranih uzdanica, skrpljenih iz kojekakvih maglovitih nedođija, nije mu ostvarilo san da od Hrvatske načine Ameriku ili barem Švicarsku. Uglavnom su sramotno nestale te obitelji u istim nedođijama otkud su na prepad iskrsnule i zgromile javnost čuđenjem. Neke su po remetincima, a neke aktivirale drugo državljanstvo, pa uživaju blagodati hrvatskog domoljublja daleko od dosega nacionalne ruke pravde.
Bez obzira na Obamina upozorenja i američku povijesnu krivnju za globalnu krizu, Amerikanci se sa svojih 50.000 dolara dohotka po stanovniku i sedam posto nezaposlenih, najmanje u zadnjih pet godina, ne bi smjeli previše žaliti. Preko noći im mogu poteći med i mlijeko "nagovore" li svoje demokratsko-republikanske elite da prestanu glumiti svjetskog policajca i misionariti silom "demokraciju i slobodu" narodima drukčijih svjetonazora, tradicija, političko-ideoloških ukusa, unutarnjih i međunarodnih potreba. Možda bi to i učinili da ne moraju udarati tempo Starom kontinentu i "azijskim tigrovima" u međunarodnoj ekonomsko-vojno-političkoj konkurenciji te da se mogu izliječiti od "ruskog kompleksa". Jesu li svjesni da im je Kina dugoročno veća ugroza i da im, kad bude stani-pa'ni, samo Rusi mogu učinkovito pomoći?
Hrvatska socijaldemokratska vlast već pola mandata sadomazohistički mamuza isto onemoćalo kljuse, misleći kako na Pegazu sigurno utire širok put iz krize.
Hrvatski građani, objektivno, ne mogu razmišljati američki, jer njihovi politički vođe - lijevi ili desni, svejedno - svršavaju kad ih moćan zapadni "partner" prijetvorno potapša po sluganskom ramenu. Osobito kad je Amerikanac ili Nijemac. Može i papa! Svi smo se od srca nasmijali bivšoj premijerki Jadranki Kosor kad se toliko smotala kod ljubaznog Obame da nije znala što bi sa svojom glomaznom crvenom torbom i na koju stranu zakoračiti prema izlazu. Kako od takvih političara očekivati da misle svojom glavom i racionalno se, domaćinski, ponašaju u korist svojih građana? Nema šanse.
Politički vođe još nisu u stanju pojmiti da je prijetećoj bombi ime socijala i da sposobnih pirotehničara nema na vidiku. The Washington Post poručuje: Dosadašnja je politika socijalne države propala, a svijet se može spasiti od kraha samo smanjenjem socijalnih prava ili povećanjem poreza! To je kobna pogreška, jer vodi jačanju socijalnih napetosti, nezadovoljstva i nemira među najovisnijim kategorijama građana. Na vanjskom planu do tenzija među državama te lokalnih i regionalnih sukoba s jakim izgledima za katastrofalne globalne obračune.
Prije toga, vjerojatno će onih pedesetak obitelji gospodara svijeta tajnim vozilima superbudućnosti odmagliti s Cape Canaverala na Kepler 78b u zviježđe Labud, tek 400 svjetlosnih godina udaljen od Zemlje. Za Hrvate, istina, neće biti mjesta u tom vozilu koje će prevaliti astronomsku udaljenost za samo pola sata, ali nema veze, oni su preživjeli i mnogo opasnije tragedije od običnog "nuklearnog holokausta". Valjda zato hrvatska socijaldemokratska vlast već pola mandata sadomazohistički mamuza isto onemoćalo kljuse, misleći kako na Pegazu sigurno utire širok put iz krize.
Izvor: h-alter
