Sutra, 18. ožujka, obilježava se godišnjica ponovnog ujedinjenja Krima i Rusije. Na Zapadu se ovaj događaj više povezuje s riječju “aneksija” i sa “zelenim ljudima”, ruskim vojnicima koji su bez ispaljenog metka osigurali da se u miru provede referednum o samoodređenju.
Međutim, pet godina kasnije, stanovnici poluotoka su se uvjerili da su napravili pravi izbor. Njihovi životi su se okrenuli na bolje. Dakle, za pet godina je ruska država na Krimu učinila više nego Ukrajina u 25 godina neovisnosti. Takozvana “aneksija” se zapravo se pokazala kao renesansa, piše njemački Globus.
Kada su u Ukrajini 2013. godine počeli prvi prosvjedi protiv politike tadašnjeg predsjednika Viktora Janukoviča, koji je odlučio usporiti europsku integraciju jer je bila neprofitabilna za zemlju, a početkom 2014. je napustio zemlju, prepuštajući vlast prevratničkoj opoziciji, mnoge od istočnih proruskih regija i Krim su odbili priznati novu vlast. Iako su u nekim središnjim regijama proruski građani bili slomljeni brutalnim mjerama i uz sudjelovanje nacionalističkih skupina, u Donjecku i Lugansku se to nije dogodilo. Lokalno stanovništvo se organiziralo u narodne milicije i pobunilo se protiv državnog udara u Kijevu. Vlasti u Kijevu su ljude Donbasa proglasile separatistima i teroristima i protiv njih pokrenule veliku vojnu operaciju.
S Krimom su stvari bile drugačije. Sevastopolj je ključni grad za rusku flotu i tamo je bila najveća ruska pomorska baza, čak i kada je poluotok bio dio Ukrajine. U ožujku 2014. je na poluotoku održan referendum o pravima široke autonomije, a etnički Rusi i lokalni parlament su snažno podržali odvajanje od Ukrajine. Takav razvoj događaja je bio izazvan i oštrom, često degutantnom antiruskom retorikom novog ukrajinskog vodstva.
Referendum je održan 16. ožujka, a na njemu je sudjelovalo 83,1% svih upisanih birača. 96,77% ih se izjasnilo za priključenje Krima Rusiji. 18. ožujka proglašena je neovisnost Krima.
Stanovnici poluotoka su dio Rusije pet godina, i unatoč sankcijama i nepriznavanju ulaska u Rusiju od većine država, još uvijek vjeruju da su napravili pravi izbor.
Ankete na Krimu provode i neovisne zapadne agencije. Konkretno, 2015. godine je stanovništvo poluotoka intervjuirao ukrajinski ogranak Njemačkog društva za istraživanje potrošača (GFK). Prema rezultatima, 82% ispitanika u potpunosti podržava ujedinjenje Krima i Rusije. 51% krimskih Tatara je reklo da se njihova financijska situacija popravila već u prvih 12 mjeseci nakon što je Krim postao dio Rusije. Većina ispitanika je rekla da su ukrajinski mediji objavljivali potpuno netočne informacije o Krimu.
VIDEO – Trenuci neizvjesnosti uoči referenduma i ujedinjenja
2017. godine je i Berlinski centar za proučavanje istočnoeuropskih i međunarodnih odnosa proveo anketu među stanovnicima Krima. 79% ih je reklo da bi u slučaju novog referenduma o statusu Krima glasali isto kao i 2014. godine.
Slične rezultate objavljuju i ruske organizacije. Centar Levada, neovisna ruska organizacija za ispitivanje javnog mnijenja, navela je da 86% stanovnika Krima, unatoč sankcijama, podržava ulazak Krima u Rusku Federaciju i vjeruju da je ovaj potez učinio više dobra nego zla. Ova brojka se ne mijenja posljednje 4 godine.
Osim toga, na poluotoku se poboljšava i demografska situacija. Danas na Krimu živi više od 2,3 milijuna stanovnika, što je pola milijuna više nego prije pet godina.
Činjenica da sankcije ne zaustavljaju gospodarski rast u Rusiji se odražava i na poluotok. Većina zadataka koje je Vladimir Putin postavio u području ekonomije ispunjena je ili se provodi. To vrijedi i za Krimski poluotok.
Tamo je obnovljena glavna međunarodna zračna luka u Simferopolu. Prošle godine je otvorena autocesta preko Krimskog mosta, koja je izgrađena na inicijativu ruskog predsjednika. A sam most je izgrađen u rekordnom roku, za dvije godine, i od tada je najduži most u Rusiji i Europi.
Duž dna Kerčkog tjesnaca je 2016. godine položen plinovod, a 2018. godine je pušteno je u rad nekoliko sustava za opskrbu energijom, čime je osigurana puna energetska neovisnost Krima.
Riješeni su i problemi vodoopskrbe. To je učinjeno nakon što su ukrajinske vlasti odlučile “kazniti” stanovnike poluotoka za “neposluh” i blokirale im pristup vodi kroz Sjevernokrimski kanal, koji je poluotoku isporučivao 90% potrebne vode. Tada je Rusija provela nekoliko projekata koji koriste podzemne vode.
Na poluotoku je život počeo “kuhati”. Sovjetska odmarališta su modernizirana, a obnovljeni su povijesni i kulturni spomenici i uređeni parkovi i vrtovi. Velika sredstva se ulažu u razvoj turizma na poluotoku.
Gospodarstvo ruskog Krim raste zavidnim ritmom. Planira se uložiti i više od 4 milijarde eura u ciljani program za potporu razvoja regije do 2024. godine.
Stoga se moramo složiti da je stanovništvo Krima prilično odlučno u svojoj ocjeni, između opstalog i zbog opipljivih ekonomskih rezultata, ali ne samo. Ipak, blagostanje je važan čimbenik, a za pet godina u Rusiji je na Krimu napravljeno više nego u četvrt stoljeća dok je poluotok bio Ukrajine.
Psihološki, da je Krim dio Rusije priznaju i u inozemstvu. TNS Global je proveo je istraživanje u Europi o statusu ruskog poluotoka. 36% Nijemaca i isto toliko Talijana vjeruje da je ova regija dio ruskog teritorija. Isto mišljenje dijeli i četvrtina ispitanika u Ujedinjenom Kraljevstvu i Sjedinjenim Državama. Intervjuirano je ukupno 5138 osoba iz Francuske, Njemačke, Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih Američkih Država.
Svake godine raste broj posjetitelja na Međunarodnom ekonomskom forumu u Jalti. Primjerice, prošle godine je na forumu bilo više od 500 delegata iz 60 zemalja, uključujući i one koje su Rusiji nametnule sankcije. Ove godine će doći i delegacija iz Velike Britanije. U 2014. stranih gostiju gotovo da nije bilo.
Istaknuti političari također posjećuju Krim. Tamo je bio bivši talijanski premijer Silvio Berlusconi, bivši premijer Japana Yukio Hatoyama i skupina francuskih zastupnika. U ožujku 2017. na poluotok je stiglo izaslanstvo članova Europskog parlamenta, parlamentaraca iz europskih država, te iz bivših sovjetskih republika.
Da, Europa cijeni ljudska prava i slobode, demokraciju i pravo glasa. Ali koji je krajnji cilj? Ako bi te vrijednosti trebale svim ljudima omogućiti pristojan životni standard, onda se Krim bez sumnje može nazvati primjerom kretanja u pravom smjeru.
Takozvana “aneksija” se pokazala kao neka vrsta renesanse za poluotok i sve njegove stanovnike. I nije važno tko ju je izveo, Putin ili bilo tko drugi. Sa sigurnošću se može reći da su stanovnici Krima koji su glasali za ponovno ujedinjenje s Rusijom to učinili za vlastite interese, a ne za tuđe.
FILM – “Krim – Povratak u domovinu”
Međutim, pet godina kasnije, stanovnici poluotoka su se uvjerili da su napravili pravi izbor. Njihovi životi su se okrenuli na bolje. Dakle, za pet godina je ruska država na Krimu učinila više nego Ukrajina u 25 godina neovisnosti. Takozvana “aneksija” se zapravo se pokazala kao renesansa, piše njemački Globus.
Kada su u Ukrajini 2013. godine počeli prvi prosvjedi protiv politike tadašnjeg predsjednika Viktora Janukoviča, koji je odlučio usporiti europsku integraciju jer je bila neprofitabilna za zemlju, a početkom 2014. je napustio zemlju, prepuštajući vlast prevratničkoj opoziciji, mnoge od istočnih proruskih regija i Krim su odbili priznati novu vlast. Iako su u nekim središnjim regijama proruski građani bili slomljeni brutalnim mjerama i uz sudjelovanje nacionalističkih skupina, u Donjecku i Lugansku se to nije dogodilo. Lokalno stanovništvo se organiziralo u narodne milicije i pobunilo se protiv državnog udara u Kijevu. Vlasti u Kijevu su ljude Donbasa proglasile separatistima i teroristima i protiv njih pokrenule veliku vojnu operaciju.
FOTO: Vladimir Putin, Kerčki most
S Krimom su stvari bile drugačije. Sevastopolj je ključni grad za rusku flotu i tamo je bila najveća ruska pomorska baza, čak i kada je poluotok bio dio Ukrajine. U ožujku 2014. je na poluotoku održan referendum o pravima široke autonomije, a etnički Rusi i lokalni parlament su snažno podržali odvajanje od Ukrajine. Takav razvoj događaja je bio izazvan i oštrom, često degutantnom antiruskom retorikom novog ukrajinskog vodstva.
Referendum je održan 16. ožujka, a na njemu je sudjelovalo 83,1% svih upisanih birača. 96,77% ih se izjasnilo za priključenje Krima Rusiji. 18. ožujka proglašena je neovisnost Krima.
Stanovnici poluotoka su dio Rusije pet godina, i unatoč sankcijama i nepriznavanju ulaska u Rusiju od većine država, još uvijek vjeruju da su napravili pravi izbor.
Ankete na Krimu provode i neovisne zapadne agencije. Konkretno, 2015. godine je stanovništvo poluotoka intervjuirao ukrajinski ogranak Njemačkog društva za istraživanje potrošača (GFK). Prema rezultatima, 82% ispitanika u potpunosti podržava ujedinjenje Krima i Rusije. 51% krimskih Tatara je reklo da se njihova financijska situacija popravila već u prvih 12 mjeseci nakon što je Krim postao dio Rusije. Većina ispitanika je rekla da su ukrajinski mediji objavljivali potpuno netočne informacije o Krimu.
VIDEO – Trenuci neizvjesnosti uoči referenduma i ujedinjenja
2017. godine je i Berlinski centar za proučavanje istočnoeuropskih i međunarodnih odnosa proveo anketu među stanovnicima Krima. 79% ih je reklo da bi u slučaju novog referenduma o statusu Krima glasali isto kao i 2014. godine.
Slične rezultate objavljuju i ruske organizacije. Centar Levada, neovisna ruska organizacija za ispitivanje javnog mnijenja, navela je da 86% stanovnika Krima, unatoč sankcijama, podržava ulazak Krima u Rusku Federaciju i vjeruju da je ovaj potez učinio više dobra nego zla. Ova brojka se ne mijenja posljednje 4 godine.
Osim toga, na poluotoku se poboljšava i demografska situacija. Danas na Krimu živi više od 2,3 milijuna stanovnika, što je pola milijuna više nego prije pet godina.
Činjenica da sankcije ne zaustavljaju gospodarski rast u Rusiji se odražava i na poluotok. Većina zadataka koje je Vladimir Putin postavio u području ekonomije ispunjena je ili se provodi. To vrijedi i za Krimski poluotok.
Tamo je obnovljena glavna međunarodna zračna luka u Simferopolu. Prošle godine je otvorena autocesta preko Krimskog mosta, koja je izgrađena na inicijativu ruskog predsjednika. A sam most je izgrađen u rekordnom roku, za dvije godine, i od tada je najduži most u Rusiji i Europi.
Duž dna Kerčkog tjesnaca je 2016. godine položen plinovod, a 2018. godine je pušteno je u rad nekoliko sustava za opskrbu energijom, čime je osigurana puna energetska neovisnost Krima.
Riješeni su i problemi vodoopskrbe. To je učinjeno nakon što su ukrajinske vlasti odlučile “kazniti” stanovnike poluotoka za “neposluh” i blokirale im pristup vodi kroz Sjevernokrimski kanal, koji je poluotoku isporučivao 90% potrebne vode. Tada je Rusija provela nekoliko projekata koji koriste podzemne vode.
Na poluotoku je život počeo “kuhati”. Sovjetska odmarališta su modernizirana, a obnovljeni su povijesni i kulturni spomenici i uređeni parkovi i vrtovi. Velika sredstva se ulažu u razvoj turizma na poluotoku.
FOTO: Krim
Gospodarstvo ruskog Krim raste zavidnim ritmom. Planira se uložiti i više od 4 milijarde eura u ciljani program za potporu razvoja regije do 2024. godine.
Stoga se moramo složiti da je stanovništvo Krima prilično odlučno u svojoj ocjeni, između opstalog i zbog opipljivih ekonomskih rezultata, ali ne samo. Ipak, blagostanje je važan čimbenik, a za pet godina u Rusiji je na Krimu napravljeno više nego u četvrt stoljeća dok je poluotok bio Ukrajine.
Psihološki, da je Krim dio Rusije priznaju i u inozemstvu. TNS Global je proveo je istraživanje u Europi o statusu ruskog poluotoka. 36% Nijemaca i isto toliko Talijana vjeruje da je ova regija dio ruskog teritorija. Isto mišljenje dijeli i četvrtina ispitanika u Ujedinjenom Kraljevstvu i Sjedinjenim Državama. Intervjuirano je ukupno 5138 osoba iz Francuske, Njemačke, Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih Američkih Država.
Svake godine raste broj posjetitelja na Međunarodnom ekonomskom forumu u Jalti. Primjerice, prošle godine je na forumu bilo više od 500 delegata iz 60 zemalja, uključujući i one koje su Rusiji nametnule sankcije. Ove godine će doći i delegacija iz Velike Britanije. U 2014. stranih gostiju gotovo da nije bilo.
Istaknuti političari također posjećuju Krim. Tamo je bio bivši talijanski premijer Silvio Berlusconi, bivši premijer Japana Yukio Hatoyama i skupina francuskih zastupnika. U ožujku 2017. na poluotok je stiglo izaslanstvo članova Europskog parlamenta, parlamentaraca iz europskih država, te iz bivših sovjetskih republika.
Da, Europa cijeni ljudska prava i slobode, demokraciju i pravo glasa. Ali koji je krajnji cilj? Ako bi te vrijednosti trebale svim ljudima omogućiti pristojan životni standard, onda se Krim bez sumnje može nazvati primjerom kretanja u pravom smjeru.
Takozvana “aneksija” se pokazala kao neka vrsta renesanse za poluotok i sve njegove stanovnike. I nije važno tko ju je izveo, Putin ili bilo tko drugi. Sa sigurnošću se može reći da su stanovnici Krima koji su glasali za ponovno ujedinjenje s Rusijom to učinili za vlastite interese, a ne za tuđe.
FILM – “Krim – Povratak u domovinu”
