Gledam na našem portalu jednu naizgled benignu najavu:
U Spomen domu Dragutina Tadijanovića održat će se izložba Insta ART Izazova
Gdje su blaženi klasični fotoaparati? Ova digitalna govna dovode do takvog vizualnog onečišćenja da to postaje nepodnošljivo. Svaki kreten koji zna stisnuti dugme bjesomučno klika i zasipa nas beskrajnim i besmislenim "galerijama" svojih usranih uradaka. Onda još kretenu netko pokaže kako radi Photoshop ili neki još jednostavniji program pa nas on ubije svojim „sisaj Miami“ bojama na fotografijama. Naša sivo obojena svakodnevnica odjednom postaje rapsodija jarkih boja, a nemušto foto kliktalo nepatvoreni umjetnik. Kada praznoglavac uspije uhvatiti nekakav smisleni kadar na jednoj od tisuću fotografija, nekritična rodbina i FB prijatelji padaju u nesvijest. Obnevidio od te kolorističke jare, stalno čekam kada će se negdje iza ugla, u crnom odijelu pojaviti Horacijo.
Vrhunac je spojiti takve bezveznjake s nekim "klasičnim" umjetnikom i umjetnostima gdje su se ljudi morali i pored urođenog talenta malo i potruditi, uvježbati, pokazati svoje majstorstvo.
Od svega počinjemo praviti svjetske pokrete ili bar hrvatske ili bar brodske maltretirajući sve oko sebe nekim grupnim iskazivanjem talenta poput kloniranih HAPPY evenata u kojima tu ti tamo, među hrpom netalentiranih ljudi zabljesne i netko tko nema dvije lijeve. Gode nam globalizacijski festivi. Organiziraju ih po pravilu poznate medijske posvuduše, tzv. pašteta likovi (od tamo iskaču).
Izgleda je došlo vrijeme o kojemu je Warhol (primijetite sličnost s prethodnim likom! – gotovo albino tip u crnom odijelu) govorio kada će svatko imati svojih 5 minuta slave. Dolazi do demokratizacije (u prijevodu - srozavanja) umjetnosti i umijeća. Nema više majstora i umjetnika, svi sve znamo i svi sve možemo. Udri, deri, skači, klikaj i budi - HAPPY! (Da ne zaboravim – i napiši koju kolumnu!)
from sb underground
