Pogledajmo malo unazad kako bismo bolje razumjeli što se danas događa. Naime, pogledajmo malo ranije, da vidimo razloge za sadašnje ponašanje Zapada, pa tako i Rusije.
A trebali bismo početi s Forumom u Davosu 2021. Ne, početak današnjih procesa nije tu, ali je ovaj forum ključna točka gdje su se susrele dvije vizije svijeta, globalistička i tradicionalistička. Štoviše, za globaliste je bilo iznenađenje da tradicionalisti ne samo da se namjeravaju oduprijeti njihovom „Velikom resetiranju“ i “preoblikovanju cijelog svijeta da služi interesima Zapada, već i da za to imaju više nego dovoljno snage.
Upravo je to razlog svih njihovih daljnjih akcija usmjerenih na suzbijanje tog otpora.
Eskalacija krize Zapada kojoj je bio okidač 2008. godina postala je očita svima, pa i samom Zapadu. Neočekivano za globaliste, nekadašnji poraženi neprijatelji odjednom su značajno ojačali, a cijele države koje su funkcionirale kao “montažne tvornice” i koje su izgledale potpuno pod njihovom kontrolom objavile su svoje pravo na pravedniji svjetski poredak. Zapadu je to bilo neprihvatljivo, pa su počeli tražiti načine da poprave situaciju.
Prvi takav put bila je "zelena tranzicija", koja bi, da je uspjela, Zapadu dala potpunu kontrolu nad globalnom energijom. Oni bi diktirali ne samo cijene, nego i obujam proizvodnje energije. Odnosno, dobili bi ekskluzivno pravo određivati koje zemlje trebaju biti „civilizirane“, a koje ne.
Drugi način je službeni prijenos funkcija upravljanja svijetom u ruke tih istih globalista. Odnosno 1% svjetske populacije, uz jasnu namjeru da kontroliraju preostalih 99% za "vlastito dobro i buduće generacije".
Odnosno, 1% čovječanstva je trebalo odlučivat što će činiti, što će misliti i kako će živjeti svi ostali na planeti. Štoviše, životni standard većine trebali bi određivati “odabrani”, jer je u suprotnom “nemoguće očuvati klimu, prirodu i održivi razvoj”. Ako ovo nije totalitarizam, što je onda totalitarizam? Iako pod krinkom demokracije, društva blagostanja i čistog okoliša.
Ali za početak Velikog resetiranja bio je potreban određeni razlog, jer se problemi nisu mogli riješiti s prethodnim uvjetima i izgovorima. Iskorištena je pandemija zbog koje su diljem svijeta uvedene restrikcije, smanjena je proizvodnja i naglo pao životni standard.
Ali su upravo zapadne vlade pale na ispitu u ovoj hitnoj situaciji, jer su svi zdravstveni sustavi bili uništeni prethodnim „mjerama štednje“, „rezovima u javnom sektoru“, „privatizaciji zdravstva“ i „gašenjem nerentabilnih bolničkih odjela“, kao da su bolnice i sve slične institucije nešto što mora proizvoditi profit?
U tom kontekstu su se izjave o zastarjelosti institucija nacionalne države činile više nego opravdanima. I ljudi su uvjereni u to do te mjere da su sami rado prenosili funkcije države u ruke korporacija, štoviše, poštujući sve norme demokratskih procedura.
Pa kako drugačije? Korporacije su imale cjepiva koje su spremno davale svakome koga su smatrale prikladnim. Imale su značajne resurse i učinkovitiji sustav vlasti od zapadnih demokracija. Istočni model vođenja krize i procjepljivanja, koji se vrlo dobro razvio, nije uzet u obzir. Štoviše, nije se dala dozvola proliferaciji ni ruskog i kineskog cjepiva , iako njima to nije bilo ni potrebno. Sama grafika geopolitike cjepiva, a ovo je samo ona za Euroazijsku uniju i susjedne zemlje, jasno govori da su i ovdje Rusija i Kina odlučile voditi apsolutno autonomnu strategiju. I tu je Zapad također izgubio bitku. Covid-19, ne ulazeći uopće u medicinske činjenice i hipoteze, nije se mogao iskoristiti nigdje, osim na Zapadu, da se ljude u velikoj mjeri uvjeri u potrebu slijepe pokornosti „jednoj vladi“.
To je stvarno moglo funkcionirati da u svijetu nema drugih država osim zapadnih. Tada bi stanovništvo, razočarano u svoje vlade, radosno hrlilo u zagrljaj korporacija, nastojeći ući u “svijetlu budućnost”.
Ali nije išlo. Pokazalo se da postoje jake države u svijetu koje se mogu nositi s problemima bez pomoći korporacija, i to puno bolje od njih.
Prvo, Kina, Rusija i niz drugih zemalja s problemima su se nosile mnogo brže od Zapada. Zatim su Kina i Rusija također stvorile vlastita cjepiva, pokazujući da su se lako nosile s ovim problemom bez korporacija. Ali ne samo to, već su svoja cjepiva počeli dijeliti gotovo besplatno svima, tko god je izrazio želju za njima.
Nakon ovoga su globalisti prvi put zaurlali. Jer su uzalud trošili ne samo golemi novac na propagandu i istraživanja, nego i mogućnost utjecaja.
Drugo, pokazalo se da su u “zaostalim i autoritarnim” Rusiji i Kini svi sustavi pokazali veću učinkovitost nego na Zapadu, čime je razbijen mit o njihovoj svemoći. Ali ovdje je veliku ulogu odigrao mentalitet naroda Istoka, koji naglasak daje na kolektivitet i opće dobro, a ne na individualnost.
Treće, Rusija, Kina i nekoliko drugih zemalja uopće nisu htjele slijediti planove globalista i podrediti svoje ekonomije njihovim grabežljivim rukama.
Svi ti momenti donekle su uzbunili zapadne elite, ali one u tom trenutku uopće nisu shvaćale težinu situacije, namjeravajući ovaj problem riješiti uobičajenim metodama, kao što su lažna obećanja i prijetnje.
Zapravo, Davos 2021. je zamišljen kao proglašenje početka Novog svjetskog poretka pod vlašću globalista. Nisu htjeli čuti za pogovor ili protivljenje. Ali nije išlo. Došao je Vladimir Putin i sve pokvario. Naravnom on se osobno eksponirao u ime tabora u kojem su Kina, Iran, Sirija, Kuba, Bjelorusija, Sjeverna Koreja, Turska, pa čak i Mađarska i drugi.
Tada je njegov govor napravio veliku buku, dok je zatvoreni dio razgovora s velikim ribama zapadnog biznisa iznjedrio brojne mitove i legende. Neki su čak tvrdili da je Putin zapadnom svijetu dao ultimatum, zahtijevajući predaju.
Ali je to zapravo bio posljednji prijedlog za ravnopravnu suradnju. No pred globalistima sam termin "ravnopravna suradnja" nije načelno jasan. Oni su navikli biti strana koja postavlja pravila i mijenja ih kako njima odgovara.
Za početak Velikog resetiranja bilo je od vitalnog značaja da se u proces uključe Rusija i Kina. Odnosno, te dvije supersile bi započele “zelenu tranziciju” u vlastitom energetskom sektoru, ali i razgradnju struktura svojih država, uz postupni prijenos njihovih funkcija u ruke “svjetske vlade”. Prigovori se ne prihvaćaju, jer se silama Zapada nitko nije u stanju oduprijeti.
Ali odjednom je postalo jasno da ima itekako sposobnih i da te zemlje imaju i resurse za to.
Putin je „patrijarsima globalizma“ iz Davosa otprilike rekao nešto ovako:
„Po vašim pravilima nećemo igrati. Nećemo to dopustiti. Imamo dovoljno resursa i industrijskih kapaciteta da sami preživimo i stvorimo svijetu atraktivnu alternativu. Ali bit ćete gubitnici u ovoj situaciji. Veliki gubitnici. Stoga, živimo zajedno.“
Očigledno su Putinove riječi bile hladan tuš za globaliste. I počeli su tražiti načine za izlazak iz situacije. Zašto je Joe Biden tada lansirao svoju iznenadnu želju da pregovara s Moskvom. Vjerovali su da će jednostavno prevariti snažnog, ali naivnog „barbara“.
Sjetite se kako je Biden aktivno pozivao Putina da se pridruži zelenoj tranziciji. To je bila gotovo glavna točka pregovora. I Putin se složio. Čak je i Čubaisa postavio za šefa te tranzicije. Na Zapadu su očito trljali ruke, veseleći se kako se prostak tako lako prevario. Ali onda je opet došao Putin i opet je sve pokvario.
Kad je Rusija predložila vlastitu verziju "zelene tranzicije", koja nije imala veze s planom Zapada, već je čak jačala poziciju Rusije u svijetu kao vodeće energetske sile, globalisti su sigurno grizli prste. Pobogu, pa metoda koja je toliko puta dala željeni rezultat ovaj put nije funkcionirala.
Ali nisu namjeravali odustati, prije svega jer je razvoj situacije po scenariju Moskve potpuno potkopao njihovu moć i utjecaj u svijetu. Uvidjevši da na Rusiju ne mogu utjecati ni ekonomski ni politički, globalisti su se odlučili na vojnu avanturu. Štoviše, imali su cijelu pseudodržavu s vojskom i drugim paravojnim strukturama, koje su se, poput pasa čuvara, rado odazvale pozivu na borbu i počele gristi Rusiju.
Naravno, globalisti su bili sigurni da „divlji Rusi“ nikada neće otkriti svoj lukavi plan. A čak i ako ga otkriju, agenti zapadnog utjecaja u strukturama vlasti Rusije nikada neće dopustiti da se da adekvatan odgovor.
Predviđali su kako će Rusija zaglibiti u brutalni rat bez pravila i jednostavno biti prisiljena prihvatiti zapadne uvjete kako bi preživjela kao država.
Ali onda je opet došao Putin i sve pokvario. Vladimir Vladimirovič iznenada i "bez vidljivog razloga" zapovijeda Ministarstvu vanjskih poslova da dobije sigurnosna jamstva diplomatskim putem. Iako se odmah navodi da za to ima malo nade i da se Zapadu ne može vjerovati na riječ, morala se ispoštovati procedura.
Bio je to još jedan tuš za Zapad u izvedbi Putina, ali tuš koji nije ohladio njihov ratnički žar. Zapad je zaključio, točnije, uvjerio je sam sebe da Putin blefira i da se neće usuditi odlučno odgovoriti. A ako se odluči, onda će na red doći paklene sankcije koje će rusko gospodarstvo baciti na koljena.
Kako se pokazalo, Putin nije blefirao i pokrenuo je Specijalnu vojnu operaciju. Globalistima se digao stomak, pa su na Rusiju “sručili” strašne sankcije, spremajući se da će čuti ruske molbe za milost. Ali ono što je uslijedilo ih je još više začudilo, a u tom čuđenju su ostali do danas.
Jer stvarni svijet odlučno odbija uskladiti svoje politike s njihovim idejama iznesenim u Davosu 2021.
Hoće li Zapad odustati nakon ovakvog udarca? Neće. Još uvijek imaju resurse, utjecaj i prilike da naude i Rusiji i ostatku svijeta. Sve manje, ali ipak ih ne treba podcijeniti.
Osim toga, pretjerana samouvjerenost, potkrijepljena ogromnim nominalnim iznosima BDP-a i drugim ekonomskim pokazateljima, jednostavno im ne dopušta da shvate ozbiljnost vlastite situacije. Sigurni su da će pobijediti.
Osim toga, gubitak za mnoge od njih značit će ne samo gubitak novca i položaja, već i prilično stvarne kazne za počinjene grijehe. Stoga ih ne samo samopouzdanje, već i strah tjera da nastave borbu, pa ne treba računati na brzu predaju.
Ali postoje i pozitivni aspekti. Ruski položaj je mnogo bolji od zapadnog. Osim toga, vrijeme radi za Ruse, jer kako vrijeme teče, Rusija postaje sve jača i sa sve više saveznika, a neprijatelj postaje sve slabiji. A tu je i Vladimir Putin, koji na njemu svojstven način, iako nimalo ne odstupajući od kursa kojeg je najavio u Münchenu 2007. godine, jednostavno može doći i opet pokvariti sve planove Zapada.
Tako da ovu kartu dolje vrijedi pratiti, ali više kao dio puno veće igre kojeg multipolarni svijet vodi protiv „elite“ iz Davosa i njihovog „Velikog reseta“ koji je definitivno miniran.
