Osvanula mi ovih dana na fb-stranici odista bizarna poruka: poziv da podržim „reizbor“ aktualnog predsjednika Vlade RH. Ne da izađem na sljedeće parlamentarne izbore, ni da glasam za njegovu stranku… nego baš tako: da poduprem njegov reizbor.
Dolutala mi tako riječ – reizbor – iz vremena dalekih i više nego svršenih, kada se partijske vođe bez konkurencije u naplavini sitna zuba nije izvrgavalo štrapacu eventualnoga ponovnog izbora nakon kandidiranja suvislim, privlačnim programom, nego jednostavno re-izabiralo! Darivalo im još jedan mandat, jer drugovi su ionako bili nezamjenjivi.
Dakle, onaj tko je dizajnirao kampanju koja se, eto, jednim valićem prelila i na moj ekran – totalni je idiot! Jer ne uvažava temeljno pravilo parlamentarne demokracije: nema nezamjenjivih. Nema bogomdanih koje treba poduprijeti, premda se u četiri godine nisu ni najmanje potrudili dokazati zašto bi ih trebalo smatrati nenadomjestivima! Nema kandidata za reizbor koji su, po mišljenju nadobudnih „stručnjaka“ koji su im smislili takvu kampanju, najmanje zlo na raspolaganju… pa, eto, ako ne reizaberemo đilkoša s Iblerova trga, zapravo ćemo glasati za klerofašističkog mračnjaka sa Džamije.
Iskreno, bio bih posve ignorirao tu plitku podvalu da se istoga dana, u pseudo-žurnalističkom pamfletu ideološki šarolike (ali) interesno čvrsto ujedinjene grupacije, nije pojavio „komentar“ iz pera nekoć časne i borbene novinarke, a već godinama medijske opslužiteljice po narudžbi – u kojem dotična euforično klikće kako je 'premijer' pospremio izazivača u mali džep, i to (ni manje, ni više) nego time što je stukao 13 milijuna kuna u zagrebačku vojnu paradu povodom 20. obljetnice Oluje.
Jer tvrdi ona, dok je hod-mimo Držićevom, Vukovarskom i Savskom zračio trijumfom bez mržnje prema poraženima, pa stoga pokrenuo tsunami pozitivne identifikacije s pobjedničkom Hrvatskom, ono što se zbilo u Kninu dan kasnije civilizacijski je mrak, ponor desnila i čin zastrašivanja biračkog tijela kojim je kleronacionalistička opozicija pokazala antieuropsko, nečovječno, primitivno lice. Dakle, 'premijeru' se najednom uopće ne uzima u obzir da vodi šesti najnesposobniji kabinet na svijetu, da ni na jednom području nije ostvario spomena vrijedna pomaka, da se jest osramotio od skoka s oklopnjaka i baljezganja budalaština poplavljenima do korištenja helikoptera u intimne svrhe i amenovanja nerada i notorne nesposobnosti svojih ministara… Sve to najednom nema težine – a opozicija je stjerana u mišju rupu „namjenskim“ proćerdavanjem novca u vrijednosti 30 dječjih vrtića! Možda bih ipak trebao psihijatru, jer meni ta vrijednosna jednadžba jednostavno ne sjeda u korteks!
Je li tajna u nesnosnim vrućinama, ili nečemu drugom… ali, predsjednica Republike – osim ustrajnog nepoznavanja hrvatskog jezika i pravopisa – opet se proslavila jednom od njenih beskrajnih nebuloza: obećanjem „gospodarske i demografske Oluje“. Što li je imala na umu, duboko sam uvjeren da ni sama pojma nema; jer, da bi ljudsko biće imalo išta na umu, prvo treba imati uma, zar ne? A predsjednica Republike prvo bi trebala poznavati Ustav i svoje ovlasti… pa možda ponešto i teorije o uzročno-posljedičnim spregama ekonomsko-socijalnog rasta i demografskih kretanja. Ili je možda sve čula od kninskih fratara, za polaganja pločica u silosu bez duše i vjere, nazvanom uzorno katotalibanskim hramom kleronacionalističke „vjeroispovijesti“.
Za kraj, gadarija samo takva, briljantna ilustracija vrijednosne raskrečenosti hrvatske javnosti između smrada i srama. Opet onaj grupno-interesni pamflet pere-li-pere image odvjetničkog tandema koji se proslavio iznalaženjem zakonskih provalija u korist svojih nimalo časnih klijenata. Pa se dotični dvojac u tom jadu od plaćeničkog mudrijanja nastoji prikazati etičkim uzorom, moralnom uspravnicom, profesionalnim uzorom… a da se niti između redaka ne ukazuje na carevo ruho prljavog oportunizma, vrijednosnog relativizma, vulgarnog beščašća. Da, odvjetnik ne smije odbiti klijenta, on mora učiniti sve da mu pronađe mrvu opravdanja za ono što je učinio; ali, to vrijedi samo u pravnim sustavima nezagađenim namjerno deformiranim zakonodavstvom, ustavnim sudom koji amenuje milenijsku pljačku, sucima koji se igraju politike na najsmrdljiviji način.
Ovako, u zemlji bez srama… ostaje samo smrad!
