Prelistali smo više udžbenika koje je odobrilo Ministarstvo obrazovanja: Religija se može naći u dobrom dijelu svjetovnih udžbenika. Ženama je dana drugorazredna uloga, muškarci imaju monopol nad svim historijskim događajima. Domovina je jedan od ključnih emocionalnih fokusa za mlade, za nju se gine i prolijeva krv, njoj se posvećuju pjesme
Prošlog je tjedna javnost burno reagirala na ilustraciju u udžbeniku glazbenog odgoja za osnovne škole. Na jednoj sličici nacrtana je ‘žena’ bujnog poprsja i u ‘izazovnoj’ pozi, dok je na drugoj ilustrirana ‘mamica’, žena koja bi se, sudeći po stereotipiziranom izgledu, trebala baviti kućanskim poslovima i odgojem djece. Unatoč reakciji pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, nadležno Ministarstvo obrazovanja odbilo je, čini se, zatražiti micanje sporne ilustracije pod obrazloženjem nakladnika kako je riječ o udžbeniku koji se koristi deset godina i da su slike izvađene iz konteksta.
Slučaj je, pored rečenog epiloga, u dobrom dijelu javnosti prikazan kao nedopustivi eksces nad inače pristojnim sadržajem koji se može pronaći u udžbenicima. Zbog toga smo prelistali više udžbenika koje je odobrilo nadležno Ministarstvo, od biologije, povijesti i hrvatskog jezika pa do vjeronauka – ali i neke njihove ranije analize – kako bismo provjerili o kolikim je diskrepancijama riječ, pogotovo kada se radi o prikazu žena, seksualnih manjina, ljudskih prava ili povijesti 20. stoljeća.
Sudeći prema udžbenicima povijesti, žene su one koje ostaju kod kuće, kuhaju, brinu se o djeci i nemaju nikakva prava. Među istaknutijim ličnostima povijesti nije ih bilo previše, a i kada se pojavljuju, svedene su na reproduktivne funkcije. Dobrim dijelom ne znamo uzroke ovakvog njihovog položaja, jer su izostavljene teme razvoja patrijarhata i posljedičnog feminističkog pokreta. Žene su, prema tome, nečije supruge, udovice, sestre, majke, a najveće podvige ostvarile su u domeni kućanskog rada i osobito mode.
U udžbenicima prirode i društva djevojčice se pretjerano brinu o tome kako izgledaju, što s druge strane ne mori dječake. U udžbenicima za književnost žene su one za kojima se pati, uzrokuju tugu i bol, dok su muškarci hrabri junaci, vitezovi, pošteni i štite slabije i nemoćne… Jasna je ponegdje podjela na ‘muške’ i ‘ženske’ poslove. Muškarac se u nekim priručnicima bavi fizičkim radom, a žena radi kućanske poslove.
Obiteljski odnosi najjasnije su prikazani u gotovo svim udžbenicima vjeronauka, katoličkog, pravoslavnog ili islamskog. Rađanje djece u izvanbračnoj zajednici jedan je od predznaka smaka svijeta; žensku djecu majka postupno uvodi u kućanske poslove, dok otac mušku djecu uvodi u svoje svakodnevne poslove ne dodjeljujući im odmah zadatke; izazvani pobačaj, kako god izvršen, namjerno je i izravno ubojstvo ljudskog bića u početnoj fazi njegova postojanja. Kada je riječ o medicinski potpomognutoj oplodnji, ‘u laboratorijima se stvaraju i uništavaju mnogi embriji, naravna prokreacija je potpuno izmijenjena, a otvoren je i put manipulacijama genetičkog inženjeringa’.
LGBT pokret značajan je u ‘svjetovnim’ udžbenicima isključivo zato jer je njegov ‘pripadnik’, kako je navodio udžbenik ‘Biologija 8’, sudjelovao u prvom poznatom slučaju AIDS-a. U pubertetu se počinje javljati interes samo za ‘suprotni spol’. Uloga žena u razvoju civilnog društva uopće nije zabilježena, bilo da je riječ o ljudskim pravima ili rodnom identitetu, koje se dominantno prikazuje u tradicionalnom svjetlu. No zato je njihov društveni položaj dosta iscrpno definiran u gotovo svakom udžbeniku vjeronauka, prvenstveno u katoličkim publikacijama ‘S Kristom u život’ i ‘Zajedno u ljubavi’. Tematike pritom ne manjka ni u islamskom, odnosno pravoslavnom učenju. Tamo je homoseksualnost nastrana i nenormalna, najteži grijeh sličan prostituciji, iako sama osoba nije kriva za svoju orijentaciju, pa je nije uputno maltretirati zbog toga.
Biologija i vjerski nauk se ne isključuju, jer religija daje odgovor na pitanje ‘zašto’ i ‘čemu’ je svijet nastao. Poznavanje znanstvenih činjenica nije u sukobu s religijom i religioznošću, stoji u udžbeniku biologije za osmi razred, iako postoje različite teorije o postanku života, kao što je evolucija. Previše znanja i tehnološkog napretka je, doduše, štetno jer ljudi uz njih manje trebaju Boga, dodaje udžbenik iz vjeronauka. Katoličanstvo je općenito jedina naša prava religija. I druge treba poštivati, osim joge ili newagea, koji su sotonska djela. Ateizam je, doduše, gori jer odgaja ljude koji su stvorili Auschwitz, pa svi trebaju raditi na njegovom odlučnom suzbijanju, navodi udžbenik ‘S Kristom u život’. Čudno je pritom kako neki vjeruju sadržaju novina, ali ne i Biblije, ističe se u udžbeniku za šesti razred ‘Pozivanje na slobodu’.
Religija se ne preispituje, štoviše, ona se može naći u dobrom dijelu svjetovnih udžbenika izdavača Profil, Alfa i Školska knjiga, od biologije, povijesti i hrvatskog, pa do glazbene kulture. Njome obiluje poezija, njome se obračunava vrijeme, moral i nesebičnost su vrline isključivo u okviru religijskog poimanja svijeta. Katolička religija je fundamentalni dio patriotskih sentimenata, kada se za domovinu gine i prolijeva krv, što je nešto čemu trebamo stremiti. Djeca su upućena na zadatak da napišu molitvu koju će onda pokazati svojim roditeljima.
Domoljublje je jedna od ključnih značajki dijela povijesnih udžbenika, jer se povijest jasno definira iz naše pozicije. To lijepo ilustrira udžbenik povijesti za osme razrede osnovnih škola, u izdanju Alfe i pod autorstvom Stjepana Bekavca i Maria Jareba. Najdojmljivije je tumačenje 20. stoljeća. Nezavisnu Državu Hrvatsku željeli su ‘pristaše neovisne države’, ali oni su najmanje pripadali simpatizerima ustaške države. U njoj je, unatoč zabrani dijela pisaca, posebno židovskih, poticano izdavanje velikog broja knjiga, ‘od kojih većina nije bila ideološki obojana’. ‘Može se reći da su unatoč ideološkom ustaškom nazoru stvoreni veliki uspjesi u izdavaštvu’, navode autori udžbenika.
Ustaše jesu ubijali nehrvatsko stanovništvo, ali se nigdje ne spominje genocidni karakter NDH, za razliku od zločina četnika i Talijana. Pokrštavanje je Srbima omogućilo da ‘prežive rat bez velikih smetnji’, piše u Alfinom udžbeniku za četvrti razred gimnazije, koji su napisali Miroslav Akmadža, Zdenko Radelić i Mario Jareb. Sudeći prema svim ilustracijama tih poglavlja, jedine žrtve su Hrvati ili oni proglašeni pravednicima među narodima, dok se razlika između nacističkih logora smrti i logora u NDH podebljava činjenicom da su prvi ilustrirani lubanjama, a drugi stražarskim tornjićima.
Na Bleiburgu se desila ‘bleiburška tragedija’, u kojoj su s jedne strane bili ‘jugoslavenski’, a s druge ‘hrvatski’ vojnici. ‘Stepinčevom beatifikacijom odano je ne samo priznanje istini i njegovoj žrtvi, nego i svim žrtvama fašističkog i komunističkog nasilja.’ Nakon Drugog svjetskog rata jedna od žrtava sukoba između Tita i Staljina bio je istaknuti hrvatski komunist Andrija Hebrang, koji nije pogubljen zbog suprotstavljanja partijskoj liniji, nego zato jer se ‘osjećao rodoljubno i nastojao djelovati nacionalno’.
Što se tiče Domovinskog rata, ‘uslijed silovite srpske agresije na hrvatsku, zločine su počinili i neki pripadnici hrvatskih postrojbi’. O tome govore ubojstva Srba u Gospiću i na drugim lokacijama, spominje se i Lora, gdje su zarobljeni ‘pripadnici srpskih snaga’. ‘Spomenuti zločini, međutim, nisu bili dio hrvatske politike, niti su bili unaprijed planirani s namjerom protjerivanja Srba iz Hrvatske. Posebice se ne smiju zanemariti okolnosti u kojima su zločini počinjeni. Upravo zbog toga što su to uglavnom radile planski, srpske snage učinile su neusporedivo veći broj zločina od svojih protivnika, pa je i broj ubijenih Hrvata veći od broja ubijenih Srba. Završna oslobodilačka akcija Oluja provedena je uz minimalne žrtve. Vodstvo pobunjenih Srba najodgovornije je za patnju i stradanje svojih sunarodnjaka jer je odbacilo sve mirovne ponude hrvatske vlade i međunarodne zajednice.’
Sudeći prema opisanim sadržajima, žene su kroz povijest obavljale drugorazrednu ulogu, uglavnom iskazujući emocije te radeći kućanske i ‘nježnije’ poslove, dok su muškarci imali uglavnom pozitivan monopol nad svim ključnim historijskim događajima, pa tako i za vrijeme Domovinskog rata i NDH, kad je bujalo izdavaštvo, dok su vlasti NDH bile poprilično blagonaklone prema manjinama koje su se odrekle svog identiteta. Sve je to rađeno uz budnu stražu Katoličke crkve, zahvaljujući kojoj mjerimo vrijeme, imamo partnere i isključivo istospolne odnose, preziremo ateiste i sotonske new age pokrete, dok LGBT zajednicu trebamo žaliti jer njezini pripadnici nisu krivi za svoju nastranost. Domovina je jedan od ključnih emocionalnih fokusa za mlade osobe, za nju se gine i prolijeva krv, njoj se posvećuju pjesme, u najboljem slučaju kombinirane s poetikom kršćanske religije, dok su naši neprijatelji dobrim dijelom sami krivi za zločine koje su nad njima počinili pripadnici našeg naroda.
portalnovosti
Prošlog je tjedna javnost burno reagirala na ilustraciju u udžbeniku glazbenog odgoja za osnovne škole. Na jednoj sličici nacrtana je ‘žena’ bujnog poprsja i u ‘izazovnoj’ pozi, dok je na drugoj ilustrirana ‘mamica’, žena koja bi se, sudeći po stereotipiziranom izgledu, trebala baviti kućanskim poslovima i odgojem djece. Unatoč reakciji pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, nadležno Ministarstvo obrazovanja odbilo je, čini se, zatražiti micanje sporne ilustracije pod obrazloženjem nakladnika kako je riječ o udžbeniku koji se koristi deset godina i da su slike izvađene iz konteksta.
Slučaj je, pored rečenog epiloga, u dobrom dijelu javnosti prikazan kao nedopustivi eksces nad inače pristojnim sadržajem koji se može pronaći u udžbenicima. Zbog toga smo prelistali više udžbenika koje je odobrilo nadležno Ministarstvo, od biologije, povijesti i hrvatskog jezika pa do vjeronauka – ali i neke njihove ranije analize – kako bismo provjerili o kolikim je diskrepancijama riječ, pogotovo kada se radi o prikazu žena, seksualnih manjina, ljudskih prava ili povijesti 20. stoljeća.
Sudeći prema udžbenicima povijesti, žene su one koje ostaju kod kuće, kuhaju, brinu se o djeci i nemaju nikakva prava. Među istaknutijim ličnostima nije ih bilo previše
Sudeći prema udžbenicima povijesti, žene su one koje ostaju kod kuće, kuhaju, brinu se o djeci i nemaju nikakva prava. Među istaknutijim ličnostima povijesti nije ih bilo previše, a i kada se pojavljuju, svedene su na reproduktivne funkcije. Dobrim dijelom ne znamo uzroke ovakvog njihovog položaja, jer su izostavljene teme razvoja patrijarhata i posljedičnog feminističkog pokreta. Žene su, prema tome, nečije supruge, udovice, sestre, majke, a najveće podvige ostvarile su u domeni kućanskog rada i osobito mode.
U udžbenicima prirode i društva djevojčice se pretjerano brinu o tome kako izgledaju, što s druge strane ne mori dječake. U udžbenicima za književnost žene su one za kojima se pati, uzrokuju tugu i bol, dok su muškarci hrabri junaci, vitezovi, pošteni i štite slabije i nemoćne… Jasna je ponegdje podjela na ‘muške’ i ‘ženske’ poslove. Muškarac se u nekim priručnicima bavi fizičkim radom, a žena radi kućanske poslove.
Ustaše jesu ubijali nehrvatsko stanovništvo, ali se nigdje ne spominje genocidni karakter ndh. Pokrštavanje je Srbima omogućilo da ‘prežive rat bez velikih smetnji’
Obiteljski odnosi najjasnije su prikazani u gotovo svim udžbenicima vjeronauka, katoličkog, pravoslavnog ili islamskog. Rađanje djece u izvanbračnoj zajednici jedan je od predznaka smaka svijeta; žensku djecu majka postupno uvodi u kućanske poslove, dok otac mušku djecu uvodi u svoje svakodnevne poslove ne dodjeljujući im odmah zadatke; izazvani pobačaj, kako god izvršen, namjerno je i izravno ubojstvo ljudskog bića u početnoj fazi njegova postojanja. Kada je riječ o medicinski potpomognutoj oplodnji, ‘u laboratorijima se stvaraju i uništavaju mnogi embriji, naravna prokreacija je potpuno izmijenjena, a otvoren je i put manipulacijama genetičkog inženjeringa’.
LGBT pokret značajan je u ‘svjetovnim’ udžbenicima isključivo zato jer je njegov ‘pripadnik’, kako je navodio udžbenik ‘Biologija 8’, sudjelovao u prvom poznatom slučaju AIDS-a. U pubertetu se počinje javljati interes samo za ‘suprotni spol’. Uloga žena u razvoju civilnog društva uopće nije zabilježena, bilo da je riječ o ljudskim pravima ili rodnom identitetu, koje se dominantno prikazuje u tradicionalnom svjetlu. No zato je njihov društveni položaj dosta iscrpno definiran u gotovo svakom udžbeniku vjeronauka, prvenstveno u katoličkim publikacijama ‘S Kristom u život’ i ‘Zajedno u ljubavi’. Tematike pritom ne manjka ni u islamskom, odnosno pravoslavnom učenju. Tamo je homoseksualnost nastrana i nenormalna, najteži grijeh sličan prostituciji, iako sama osoba nije kriva za svoju orijentaciju, pa je nije uputno maltretirati zbog toga.
Biologija i vjerski nauk se ne isključuju, jer religija daje odgovor na pitanje ‘zašto’ i ‘čemu’ je svijet nastao. Poznavanje znanstvenih činjenica nije u sukobu s religijom i religioznošću, stoji u udžbeniku biologije za osmi razred, iako postoje različite teorije o postanku života, kao što je evolucija. Previše znanja i tehnološkog napretka je, doduše, štetno jer ljudi uz njih manje trebaju Boga, dodaje udžbenik iz vjeronauka. Katoličanstvo je općenito jedina naša prava religija. I druge treba poštivati, osim joge ili newagea, koji su sotonska djela. Ateizam je, doduše, gori jer odgaja ljude koji su stvorili Auschwitz, pa svi trebaju raditi na njegovom odlučnom suzbijanju, navodi udžbenik ‘S Kristom u život’. Čudno je pritom kako neki vjeruju sadržaju novina, ali ne i Biblije, ističe se u udžbeniku za šesti razred ‘Pozivanje na slobodu’.
Religija se ne preispituje, štoviše, ona se može naći u dobrom dijelu svjetovnih udžbenika izdavača Profil, Alfa i Školska knjiga, od biologije, povijesti i hrvatskog, pa do glazbene kulture. Njome obiluje poezija, njome se obračunava vrijeme, moral i nesebičnost su vrline isključivo u okviru religijskog poimanja svijeta. Katolička religija je fundamentalni dio patriotskih sentimenata, kada se za domovinu gine i prolijeva krv, što je nešto čemu trebamo stremiti. Djeca su upućena na zadatak da napišu molitvu koju će onda pokazati svojim roditeljima.
Domoljublje je jedna od ključnih značajki dijela povijesnih udžbenika, jer se povijest jasno definira iz naše pozicije. To lijepo ilustrira udžbenik povijesti za osme razrede osnovnih škola, u izdanju Alfe i pod autorstvom Stjepana Bekavca i Maria Jareba. Najdojmljivije je tumačenje 20. stoljeća. Nezavisnu Državu Hrvatsku željeli su ‘pristaše neovisne države’, ali oni su najmanje pripadali simpatizerima ustaške države. U njoj je, unatoč zabrani dijela pisaca, posebno židovskih, poticano izdavanje velikog broja knjiga, ‘od kojih većina nije bila ideološki obojana’. ‘Može se reći da su unatoč ideološkom ustaškom nazoru stvoreni veliki uspjesi u izdavaštvu’, navode autori udžbenika.
Ustaše jesu ubijali nehrvatsko stanovništvo, ali se nigdje ne spominje genocidni karakter NDH, za razliku od zločina četnika i Talijana. Pokrštavanje je Srbima omogućilo da ‘prežive rat bez velikih smetnji’, piše u Alfinom udžbeniku za četvrti razred gimnazije, koji su napisali Miroslav Akmadža, Zdenko Radelić i Mario Jareb. Sudeći prema svim ilustracijama tih poglavlja, jedine žrtve su Hrvati ili oni proglašeni pravednicima među narodima, dok se razlika između nacističkih logora smrti i logora u NDH podebljava činjenicom da su prvi ilustrirani lubanjama, a drugi stražarskim tornjićima.
Na Bleiburgu se desila ‘bleiburška tragedija’, u kojoj su s jedne strane bili ‘jugoslavenski’, a s druge ‘hrvatski’ vojnici. ‘Stepinčevom beatifikacijom odano je ne samo priznanje istini i njegovoj žrtvi, nego i svim žrtvama fašističkog i komunističkog nasilja.’ Nakon Drugog svjetskog rata jedna od žrtava sukoba između Tita i Staljina bio je istaknuti hrvatski komunist Andrija Hebrang, koji nije pogubljen zbog suprotstavljanja partijskoj liniji, nego zato jer se ‘osjećao rodoljubno i nastojao djelovati nacionalno’.
Što se tiče Domovinskog rata, ‘uslijed silovite srpske agresije na hrvatsku, zločine su počinili i neki pripadnici hrvatskih postrojbi’. O tome govore ubojstva Srba u Gospiću i na drugim lokacijama, spominje se i Lora, gdje su zarobljeni ‘pripadnici srpskih snaga’. ‘Spomenuti zločini, međutim, nisu bili dio hrvatske politike, niti su bili unaprijed planirani s namjerom protjerivanja Srba iz Hrvatske. Posebice se ne smiju zanemariti okolnosti u kojima su zločini počinjeni. Upravo zbog toga što su to uglavnom radile planski, srpske snage učinile su neusporedivo veći broj zločina od svojih protivnika, pa je i broj ubijenih Hrvata veći od broja ubijenih Srba. Završna oslobodilačka akcija Oluja provedena je uz minimalne žrtve. Vodstvo pobunjenih Srba najodgovornije je za patnju i stradanje svojih sunarodnjaka jer je odbacilo sve mirovne ponude hrvatske vlade i međunarodne zajednice.’
Sudeći prema opisanim sadržajima, žene su kroz povijest obavljale drugorazrednu ulogu, uglavnom iskazujući emocije te radeći kućanske i ‘nježnije’ poslove, dok su muškarci imali uglavnom pozitivan monopol nad svim ključnim historijskim događajima, pa tako i za vrijeme Domovinskog rata i NDH, kad je bujalo izdavaštvo, dok su vlasti NDH bile poprilično blagonaklone prema manjinama koje su se odrekle svog identiteta. Sve je to rađeno uz budnu stražu Katoličke crkve, zahvaljujući kojoj mjerimo vrijeme, imamo partnere i isključivo istospolne odnose, preziremo ateiste i sotonske new age pokrete, dok LGBT zajednicu trebamo žaliti jer njezini pripadnici nisu krivi za svoju nastranost. Domovina je jedan od ključnih emocionalnih fokusa za mlade osobe, za nju se gine i prolijeva krv, njoj se posvećuju pjesme, u najboljem slučaju kombinirane s poetikom kršćanske religije, dok su naši neprijatelji dobrim dijelom sami krivi za zločine koje su nad njima počinili pripadnici našeg naroda.
portalnovosti
