Svijet trgovaca sada je postao svačiji svijet, a ponegdje su svi postali trgovci. (C. Wright Mills)
Da obilno citiram spočitavaju mi samo oni koji ništa ne čitaju. Uostalom, kako se suzdržati od potpornog navođenja, kako ne uzimati za dokaz orijentirajuće iskre misli velikih lučonoša duha i srca dok se tapka u mraku vlastitih ograničenja, traži katkada bilo kakav izlaz? Citat je od vremena do vremena potreban kao ures na konfekcijskom kostimu, mirodija koja naglašava kvalitet jela, žuta linija ispod slogana.
Potreban ili nepotreban, evo ponovno jednog kao uvod u temu o trgovini i trgovcima: “Trgovci svega svijeta pripadaju istoj religiji”(Heine) Doista svi trgovci prakticiraju slične rituale, svi vjeruju da sve što je korisno je i dobro, svi se mole jedinstvenom, sveprožimajućem Duhu trgovine, ali za razliku od ostalih ljudi koji sve to isto vjernički neredovito čine, trgovci su Njegovi, stalni bogoslužeći, svećenici, zaređenici i posvećenici.
Naša i svjetska literatura bogata je opisima trgovačkih obreda i likovima svećenika u službi Njezinog veličanstva Trgovine. Spomenimo samo neke vrhunce: Držićevog Dunda Maroja, Popovićevog Kir-Janju, Balzacovog Čiča Goriota, Dickensovog Samuela Pickwicka, Brechtovu Majku Courage, Robbe-Grilletovog Matiju iz Voajera, Kleistovog Michaela Kohlhaasa i Shakespeareovog Mletačkog trgovca Schaylocka. Raspon njihovih karaktera i životnih uvjerenja, uvažimo li uopće književnost kao životni argument, govori o prostoj činjenici, koju mnogi teško prihvaćaju, da svi trgovci nisu isti. Za prosječanog čovjeka koji najčešće kupuje, a rijetko ima iskustvo prodavanja, trgovina je, priznao on to ili ne, škola varanja, majka bogatstva, utočište novca, a trgovci su u zavadi s istinom, duša im poprijeko stoji, a prevara je trgovčevo polje i plug. Predodžbe o trgovacu, dakle, puno su bliže krvožednom lihvaru Schaylocku nego dobroćudnom bivšem trgovcu Pickwicku. Podsjetimo se zato zapleta Shakespeareove drame koji jasno ilustrira trgovačku bešćutnost i okrutnost. Posuđujući čestitom Antoniju 3000 dukata omraženi Schaylock nije zatražio uobičajene kamate već potpisivanje “šaljive obveznice” po kojoj Antonije, ako ne vrati novac na određeni dan, pristaje da mu se isječe funta mesa iz onog dijela tijela iz kojeg se Schaylocku bude svidjelo. Zahvaljujući vještoj advokatskoj predstavi Antonije ostaje u komadu i s novcem.
Danas u Hrvatskoj posluju trgovine s kakvimm se sve manje susrećemo, dio su preostale “fronte sitnog biznisa”. Karakteriziraju ih velika konkurencija s puno klipova i podmetnutih nogu, mala zarada, puno konflikata, uskorudni, nestabilni poslovni moral i snovi o “neograničenim tržišnim mogućnostima”. Nakon havarije socijalizma i samoupravljanja kao njegove ljudskije varijante, utrostručila se rezervna armija rada iz koje se, malo po malo, stvorio debeli sloj novokomponiranih trgovaca. Bavljenje trgovinom postalo je poluprofesija, izlaz za nuždu, “dominantna metafora društva”. Ako se ne možeš baviti onim za što si školovan ili onim što najbolje znaš odnosno ako ti je to onemogućeno – onda trguj tj. čini ono što ti jedino preostaje, nametnuti je credo preživjelih pred naletom demokratskih promjena i kapitalističkih uraganskih pijavica sa Zapada. Slatki sni o osvajanju tržišta za većinu “vezivnog tkiva” između proizvodnje i potrošnje, pretvoreni su u noćnu moru osvajanja naklonosti najbližeg susjedstva. Jedna trgovina, ako ima sreće i male marže, opslužuje jednu ulicu ili naseljski blok. Većina trgovina u jednoj obitelji ili čak u jednoj osobi ima direktora, prodavača, blagajnika koji otkucava iznose na kasi, koji prethodno sam na artikle lijepe cijene, planira, izrađuje kalkulacije, vodi trgovačku i druge poslovne knjige, nosi utržak u FINU, nabavlja kod veletrgovaca, mete trgovinu, opravdava se inspekcijama i potpisuje račune. Uz sve to, trgovci na tržnicama trpe ekstremne temperature i ucjenjivačke pozive kupaca za snižavanjem cijena. Tako se do maksimuma smanjuju prodajni troškovi, ali se postaje i “dresirani konj koji osluškuje zvižduk”.
Pretvarajući se protiv vlastite volje i životnih vokacija u trgovce našeg doba (“Kada se Gregor Samsa jednog jutra probudio nakon nemirnih snova, primjetio je da se u krevetu bio pretvorio u golemog kukca”) inženjeri, učitelji, bravari, ekonomisti, politolozi i predstavnici drugih struka istrgnutih iz svojih radnih mjesta, imaju osjećaj da oni drugi, nepometeni metlam pretvorbe i privatizacije, i zaposleni u javnim poduzećima, misle kako je to za njih samo “uzbudljivo proletersko iskustvo”, i da će sve samo od sebe proći. Oni se izgleda ne sjećaju da su potpisali “šaljivu obvezu” s Velikim trgovcem, Schaylocku nalik, o glavnici, roku i kamatama, i vlastitom živom mesu. Ima li danas advokata koji ih može spasiti ako vjerno ne vrate dug? Sve je manje trovaca i advokata, obrane nema i zato odlaze i oni, sposobni, sveznajući trgovci našeg doba, pa i nihovi imitatori. Dolaze i ostaju trgovci u dominantnim supermarketima. Ali, to i nisu trgovci, nego nosači, čistačice, slagači, pričalice na info pultovima, priučeni mesari...
