Ulični pano u jednoj od najprometnijih slovonskobrodskih ulica, u pješačkom dijelu Horvatove ulice, poziva prolaznike da svrate u krojačku radnju u obližnjem pasažu. Prodaje se, piše kredom, damast, cic, konci, vrši se skraćivanje odjeće, ali i njeno šivanje. Podsjetimo neupućene da je damast skupocjeno platno tkano od svile, lana, pamuka itd. s ornamentalnim i figuralnim uzorcima i nejednakim presijavanjem površine (izvorno se proizvodio u sirijskom gradu Damasku), a cic vrsta tanke pamučne tkanine.

Krojačka radionica je preživjela odnosno jedna je od rijetkih koja je zaostala iz vremena kada su zlatne ruke mjerile i rezale tkaninu i izrađivale odjeću. Odavno je industrijska serijska proizvodnja odjeće prema standardnim modelima i veličinama preuzela gotovo totalni primat. Ipak, još uvijek je na cijeni izradba odjevnih komada po mjeri, a pogotovo nestandardnih veličina za ljude koji su se izdeformirali, udebljali, izgubili uobičajene odnosno očekivane proporcije.

Nestalo je vrijeme kad je svaka kuća imala singericu, vrijedan šivaći stroj, pokretno blago i česti miraz. Danas rijetke žene (i muškarci) znaju šiti, zašiti, pokrpati, skratiti, a da krojenje ni ne spominjemo. Zato rijetki daju šiti odjeću na komad. Ili kupuju u Brodu gotove brojeve ili međubrojeve, ili odlaze u Zagreb ako traže nešto finije, kvalittenije. Uostalom, ni materijala na metre nema kao nekad.

Zato su ovakve male, privatne krojačke radnjice od velike pomoći za one koji nisu odustali od potrage za idealnom odjećom, odjećom usklađenom prema dimenzijama njihovih neprosječnih tijela.