Kao velika pobjeda politike njemačke kancelarke Angele Merkel se prikazuje sporazum između EU i Turske o migrantima. Prema sporazumu, za svakog sirijskog izbjeglicu koji bude vraćen iz Grčke u Tursku jedan Sirijac će iz Turske biti primljen u Europsku uniju.
Sporazum EU i Turske o rješavanju migrantske krize je stupio na snagu danas i migranti koji od sada budu stizali u Grčku, ukoliko ne podnesu zahtjev za azilom u Grčkoj ili njihov zahtjev bude odbijen, bit će vraćeni u Tursku.
Priljev migranata na grčke otoke uoči stupanja na snagu sporazuma porastao je i Grčka je poručila da je u ovom trenutku primjena sporazuma nemoguća, jer nisu stvoreni potrebni preduvjeti poput osiguravanja stručnjaka koji će ga provoditi.
Prema sporazumu za svakog sirijskog izbjeglicu koji bude vraćen iz Grčke u Tursku jedan Sirijac će iz Turske biti smješten u EU, po modelu "one in – one out".
Još je uvijek mnogo nejasnoća oko provedbe sporazuma uključujući kako će se migranti vraćati natrag u Tursku. Oko 2 300 osoba, među kojima prevoditelji i stručnjaci za sigurnost imigrante, trebali bi tek stići u Grčku kako bi se sporazum mogao provesti. Grčki dužnosnici kažu kako nijedan još nije stigao i stoga se sporazum još uvijek ne može početi primjenjivati.
EU se nada da će sporazum odvratiti ljude od opasnog morskog puta iz Turske u Grčku, a zauzvrat će Turska dobiti milijarde eura pomoći i političke ustupke poput ukidanja viza i ubrzavanja pregovora o pristupanju EU.
Lider konzervativne Slobodarske stranke Austrije (FPO), Heinz-Christian Strache, smatra da je sporazum EU i Turske ravan "samoubojstvu".
"Loš dogovor, prema kojem Turskoj u narednih nekoliko godina treba dati 16 milijardi eura, neodgovoran je", rekao je Heinz-Christian Strache.
Strache se upitao s kim to EU pregovara? S Erdoganom, koji je pucao na žene na Dan žena, koji policijskim nasiljem preuzima oporbene medije i koji vojno djeluje protiv manjina?
"Da je bilo koja druga zemlja u pitanju, na to bi se odgovorilo sankcijama. Međutim, mi ponovo djelujemo u suglasnosti s kancelarkom Angelom Merkel, umjesto da uložimo veto. To je ravno samoubojstvu Europe", poručuje Strache, koji se oštro usprotivio viznoj liberalizaciji za turske državljane.
"To se ni u kom slučaju ne smije dogoditi. Već sada imamo dovoljno problema s krivotvorenim sirijskim putovnicama, a ako bi uz njih došle i turske ...", kazao je Strache.
"Ovaj sporazum je rezultat summita Europske unije na kojem je postignut "odvratni dogovor" s Turskom koji znači masovne deportacije i eksperimentiranje s izbjeglicama", izjavila je Iverna McGowan iz europskog ureda udruge Amnesty International.
Summit u Bruxellesu je završio 18. ožujka 2016. Za razliku od uobičajene prakse Europske unije, summit nije bio posvećen gospodarstvu i financijama, kako je bilo u posljednjih nekoliko godina, nego gorućem pitanju – izbjegličkoj krizi. EU ulazi u drugu godinu krize nezakonitih migracija, ali je ovaj summit zapravo bio nastavak i završetak prethodnog izvanrednog summita o pitanju migracija kojeg su EU i Turska održali 7. ožujka 2016. godine.
Glavni razlog ovog okupljanja je bilo usvajanje "Plana B" njemačke kancelarke Angele Merkel za rješavanje imigracijske krize, što znači obvezno postizanje sporazuma s Turskom, kojim se kani obuzdati imigrantski val s Bliskog istoka do EU i izbjeglice zadržati izvan Europe.
"Plan B" njemačke kancelarke Merkel uključuje zatvaranje "balkanske rute", preko koje je 2015. godine iz Turske preko Grčke u EU ušlo 800 tisuća izbjeglica i ilegalnih migranata.
Unatoč činjenici da je 18. ožujka, prije kraja summita, vodstvo EU najavilo da je sporazum između Europske unije i Turske postignut, svima je jasno da ništa nije riješeno i da problemi ostaju.
O tome svjedoče djelomično ispunjeni zahtjevi Turske, koja je Bruxellesu dobro naplatila svoje usluge graničara i policije na vratima Europe.
Ukupno, posljednji summit u ožujku se može sažeti u nekoliko točaka.
Prva se odnosi glavnu točku sporazuma - protjerivanje ilegalnih imigranata iz Grčke, članice EU u području Schengena, u Tursku. Oko datuma provođenja ove odluke se vrh EU i Turska nisu mogli složiti i počet će se "što je prije moguće."
Na summitu je odlučeno da će se početi provoditi od nedjelje navečer, 20. ožujka, a sve ilegalne izbjeglice koje dođu u Grčku će se vratiti natrag u Tursku.
Prema sporazumu su se strane složile da će masovnim deportacijama prethoditi preispitivanje svih pojedinačnih zahtjeva za azil u Grčkoj. No, budući da riječ "masovne deportacije" budi ružna sjećanja, posebice ako govorimo o Njemačkoj, strane su se ranije složile da se koristi termin "deportacija na širokoj skali".
Deportacije u Tursku iz Grčke bi se trebale provoditi u obliku "organiziranog prijevoza." Brza realizacija dogovora s Turskom je ključni izazov za lidere EU, koji se kašnjenjem u provedbi odluke suočavaju s rizikom eksplozivnog naleta imigranata, jer se imigranti iz Grčke ne žele vratiti u Tursku i nadaju se da će ući u Europsku uniju prije nego što se potpuno zatvore njena vrata.
Turska je stigla na summit da se udovolji njenim prohtjevima i da se o svemu dogovori s liderima Europske unije.
Međutim, Grčka nema snage ni ljudskih resursa - sudaca, radnika na obradi podataka tražitelja azila, sudskih tumača, ali nema ni potreban pravni okvir kako bi organizirala "pravo" protjerivanje.
Stoga je Europska komisija priopćila da će oko 4 000 radnika iz drugih zemalja EU pomoći i otputovati da odrade taj posao u Grčkoj. U Ateni je imenovan posebni koordinator Europske komisije za organizaciju rada ovih ljudi na licu mjesta. Trošak ove misije će Bruxelles narednih mjeseci koštati od 280 do 300 milijuna eura.
Dan nakon summita, Merkel je rekla da je deportacija ilegalnih imigranata iz Grčke u Tursku početi 4. travnja. Ona ovaj sporazum naziva "jasnom porukom ilegalnim imigrantima". Dakle, "majka svih unesrećenih" na Bliskom istoku i šire, njihova "posljednja nada u ksenofobnoj, rasističkoj Europi" je posegla za modelom "podobnih i nepodobnih", "poželjnih i nepoželjnih", a ove druge čekaju masovne deportacije, odnosno "deportacije na širokoj skali".
Aktivisti za ljudska prava su žestoko prosvjedovali protiv deportacija, budući da ona, prema njihovom mišljenju, krše međunarodno pravo. Na primjer, voditeljica europskog ogranka Amnesty Internationala, Iverna McGowan, nazvala je predloženi model razmjene izbjeglica između Grčke i Turske, zakonski i moralno neodrživim "odvratnim poslom". Jedan drugi aktivist Amnesty Internationala je dogovor između EU i Turske nazvao "mrakom za Europu i cijelo čovječanstvo".
Bruxelles, ali i Berlin i Pariz, trebaju se pripremiti za neugodne scene kada mediji budu emitirali masovni očaj i suze izbjeglica deportiranih natrag u Tursku.
EU "turskim sporazumom" ne želi riješiti problem, nego ga samo udaljiti i sa svojih granica što je više udaljiti krijumčare na balkanskoj migracijskoj ruti. Dakle, riječ je o vrsti psihološkog eksperimenta s izbjeglicama. Naime, europski lideri se nadaju da će provedba sporazuma ipak smanjiti protok izbjeglica, jer će dobar dio ostati u Turskoj, a tako će se u svih 28 zemalja članica stvoriti percepcija da je migracija prestala biti problem.
Navodno je cilj osujetiti krijumčare ljudima već u Turskoj, kojima je "posao" prebacivati izbjeglice do grčkih otoka. Ovaj "posao" neće stati, ali je pitanje do koje će točke i koliko će izbjeglice plaćati krijumčarima da ih iz Turske prebace na grčke otoke, ako znaju da ih se može vratiti? Sirijci, koji zbog rata imaju pravo na azil u EU, bit će u posebno nepovoljnom položaju u odnosu na one sunarodnjake koji zakonski priliku da se presele u Europsku uniju budu dobili u turskim izbjegličkim kampovima. Za izbjeglice je bolje čekati na svoj red da uđu u Europu, nego ići na na vlastitu inicijativu, koristeći usluge krijumčara, te da ih se vrati u Tursku.
Sporazum EU i Turske uključuje i povratne deportacije, čime se želi podriti kriminalne organizacije koje krijumčare ilegalne imigrante u EU. Međutim, ovaj "posao" traje više desetljeća i nikada nije stao. Turski krijumčari lako mogu naći alternativni način da dođu do Grčke i dalje izravno u Italiju ili u Albaniju i Hrvatsku. Međutim, to će biti skuplja, zahtjevnija i ozbiljnija plovidba od one jednostavnim gumenim čamcima na napuhavanje. No, ranije su se kriminalne organizacije koristile ribarskim i drugim manjim brodovima, a na "albansko-talijanskoj ruti" brzim i skupim čamcima s tri ili četiri motora koji postižu nevjerojatnu brzinu 35 do 40 čvorova i teško ih je uočiti. Ova ruta već funkcionira, a zove se "izbjeglička ruta prve klase" u kojoj izbjeglice za prebacivanje iz Grčke na jug Italije plaćaju 4 000 eura po osobi, ali im se jamči gotovo stopostotni dolazak do talijanskih obala. Prošle godine je talijanska Linkiesta provela istragu i objavila reportažu o unosnom poslu na kojeg računaju talijanska mafijaška organizacija s područja Puglie, Sacra corona unita, turski krijumčari, lokalne grčke i albanske kriminalne organizacije i drugi. Iz navedenog se da zaključiti da su riječi Angele Merkel "kako želi suzbiti krijumčarenje ljudi, jer se na užasan način zarađuje na ljudskoj nesreći", puka retorika i ništa više. Talijanski novinari su otkrili da su brzi i skupi motorni čamci, pojačani s više motora, odavno spremni, dio je već stavljen u pogon, isti oni koje je talijanska, albanska i crnogorska mafija koristila za kriminalne aktivnosti u Otrantskom kanalu.
Drugi problem deportacija iz Grčke uključuje razmjenu izbjeglica. Koliko izbjeglica iz Grčke bude vraćeno u Tursku, toliko se EU obvezuje da će iz Turske izvući na organizirani način. U sadašnjem obliku, sporazum predviđa prijem u EU oko 72 tisuće Sirijaca. To je otprilike broj migranata koliko je do sada u Njemačku ulazilo svaki mjesec, tijekom cijele 2015. godine.
Sada u Bruxellesu i Berlinu planiraju da se u prvoj fazi pravno prihvati 18 000 Sirijaca, kao programa preseljenja, a ako je ne bude nedovoljno, druga faza predviđa prihvat još 54 tisuće ljudi, koji će se podijeliti po kvotama u zemljama EU. Pretpostavlja se da će u slučaju ispunjenja ukupne kvote od 72 tisuće ljudi Turska započeti nove konzultacije s EU. Prema sporazumu s Turskom, zemlje EU su spremne primiti sirijske izbjeglice jednog po jednog direktno iz te zemlje, ali to zahtjeva i više radnika koje treba raspodijeliti u državama članicama na temelju dogovorenih kvota.
Međutim, mađarski i slovački premijer su nakon summita u Bruxellesu ponovno izjavili da njihove zemlje neće primiti izbjeglice i ne prihvaćaju europski sporazum o kvotama. Načelo "europske solidarnosti" je tako postalo predmet izrugivanja. U narednim mjesecima EU u državama članicama namjerava preraspodijeliti 6 000 izbjeglica. Prilično jadna brojke, obzirom na ukupan iznos.
Osim toga, nakon zatvaranja "balkanske rute" je u Grčkoj ostalo blokirano oko 46 000 migranata. Neki od njih su Sirijci koji su došli u Grčku do 20. ožujka ove godine, što je razdoblje obvezne deportacije u Tursku. Njihova sudbina u okviru sporazuma EU s Turskom ostaje nejasna.
Očigledno, Berlin i Bruxelles računaju na njihov ostanak i prilagodbu u Grčkoj.
Treći problem je što je Turska za svoje usluge zatražila od EU 6 milijardi eura. No, prema ranijem sporazumu je Turskoj do 2018. godine obećano 3 milijarde eura. EU je spremna da već početkom ovog tjedna Turskoj prizna pomoć za projekte u područjima kao što su zdravstvo i obrazovanje i isplata za te stvari mora početi odmah.
Dakle, europski novac se može trošiti za određene projekte, a Turska će njima slobodno raspolagati. Europska unija svojim novcem preuzima teret poboljšanja humanitarnih uvjeta u Turskoj, gdje je oko 2,7 do 3 milijuna sirijskih izbjeglica, ali te ljude ne želi u Europi.
3 milijarde eura EU Turskoj je za Berlin odlično rješenje, uzmu li se u obzir trenutni troškovi Njemačke za prihvat izbjeglica i izgradnju potrebne infrastrukture i sadržaja unutar Njemačke. Međutim, 6 milijardi eura Turskoj je iznos koji je teret i za Njemačku.
Tu je i problem oko turskog zahtjeva za uvođenjem bezviznog režim turskim državljanima koji putuju u EU. Turska je to tražila još u studenom, ali i da se ubrza proces pridruživanja EU.
EU je s Turskom dogovorila da uspostava bezviznog režima neće biti automatska. Turska treba ispuniti 72 uvjeta EU, a za sada je ispunila samo 37. Na primjer, Turska još kasni s izdavanjem potrebnih biometrijskih putovnica. Ako Turska bude ispunila sve europske uvjete, dobit će bezvizni režim u lipnju ove godine. Naime, prvo će se u travnju izjasniti Europska komisija, koja bi mogla razmotriti i odobriti turski zahtjev za pružanjem bezviznog režima, ali on onda mora biti odobren od strane svih država članica. Dakle, rasprava o bezviznom statusu Turske može potrajati duže vrijeme.
Drugi važan uvjet za dobivanje bezviznog režima je osigurati sigurnost granica Turske. Pod "sigurnosti" turskih granica EU podrazumijeva njihovu nepropusnost za sve vrste terorista. Terorističke aktivnosti u Turskoj u posljednjih mjesec dana mogu biti argument protiv davanja bezviznog režima Turskoj.
Zbog eskalacije rata s Kurdima, turskim državljanima, mnogi od njih danas imaju formalnu osnovu za traženje azila u EU. Unutar Turske je zbog kampanje turske vojske na jugoistoku zemlje raseljeno preko 90 000 ljudi i oni imaju prava u EU jednako kao Sirijci.
Bezvizni režim Turskoj bi olakšao traženje azila u Europskoj uniji i turskim državljanima, a to je tek sada shvatila Europa i sada su nastali ozbiljni problemi oko ovog pitanja.
Posljednji i najteži problem u odnosima između Turske i Europske unije je ubrzanje pregovora o prijemu Turske u EU. Ankara želi otvoriti odmah i istovremeno pet novih poglavlja u pregovorima, ali je ovdje ograničavajući faktor stav Cipra, koji prijeti da će vetom blokirati bilo kakav opći sporazum između Turske i Bruxellesa.
Turska i dalje ne priznaje grčki Cipar i kontrolira sjeverni dio otoka. Poznato je da je EU spremna otvoriti pregovore s Turskom o samo jednom novom poglavlju, onom o proračunskim pitanjima. To znači da ozbiljnog napretka Turske u pregovorima o članstvom u EU neće biti.
Europska unija je, do sada, nakon svakog dogovora s Turskom ostala s gorkim okusom u ustima. S jedne strane europski lideri žele vjerovati da su nešto dobili, iako je sve dogovoreno s Turskom uvijek bio potpuni poraz europskih pregovarača.
Istina je da u Europi prema Turskoj postoji i povijesno nepovjerenje, civilizacijski skepticizam i općenito vladaju predrasude. Međutim, EU je izgrađena na temelju vrijednosti koje, navodno, prevladavaju stara neprijateljstva, čvrsto ukorijenjena između naroda Europe. U tom slučaju, sporazum Turske i EU ruši još jedan zid i granicu, ali gradi drugi, jer Europa dobiva stranog aktera s lošim ugledom u samoj Europi.
Općenito, sporazum EU s Turskom je dobar primjer nejednakih odnosa između "centra" i "periferije", kada je centar krizu i većinu akutnih problema prebacuje na periferiju. U ovom slučaju, centar šalje novac periferiji samo kako bi se izbjeglo da sam potroši više. No, ovaj "pragmatizam" pod znak pitanja stavlja temeljne vrijednosti Europske unije u koje se Bruxelles tako gorljivo kune.
Sporazum s Turskom je postignut kako bi se osiguralo da ta zemlja preuzme prljavi dio posla i blokira put izbjeglica u Europu. No, ovdje postoji mnogo praktičnih poteškoća. Zatvaranje "balkanske rute", što je bila nacionalna inicijativa i odluka bez dozvole iz Bruxellesa, dalo je samo privremeni predah Njemačkoj i drugim bogatim zemljama EU. Sporazumu postignutom s Turskom sada odjekuje i u Velikoj Britaniji, gdje tjera vodu na mlin onima koji na referendumu zagovaraju izlazak zemlje iz EU.
Većina komentatora se slaže da je ovo trenutno birokratsko krpanje rupa, kozmetička mjera koja zapravo ništa ne rješava. Analitičari diljem Europe su izrazili opravdanu sumnju da će sporazum Europske unije s Turskom zaustaviti protok izbjeglica.
"Optimisti" u EU procjenjuju da će tijekom ove godine u EU stići oko milijun izbjeglica, a "pesimisti" kažu da će ih doći dva milijuna.
Ono što treba napomenuti jest da se nakon zatvaranja "balkanske rute" samo pojačao promet alternativnim rutama. Situacija s potencijalnim protokom migranata u EU iz Libije uopće nema nikakve veze s Turskom. Valovima izbjeglica iz Bliskog istoka treba dodati u tisuće migranata iz Afrike. Osim toga, novi dolazak može biti i iz ratom razorenog Jemena. Status izbjeglica imaju i stanovnici Nigerije.
Dan nakon summita je njemačka kancelarka Merkel izrazila uvjerenje kako će sporazum vratiti kontrolu nad vanjskim granicama EU. Ona u stvari i nema izbora, nego davati optimistične izjave, iako je jasno da će, nakon svih mogućih neuspjeha, ovaj sporazum biti nastavak kaosa migracijske krize u Europi.
I dok Merkel očajnički poziva na jedinstvo Europske unije, najbliži saveznici Njemačke, poput susjedne Austrije, odbaciti njen pristup. Nakon zadnjeg summita toliko pod znak pitanja stavljena sposobnost Europe da upravlja jednom od najtežih kriza u posljednjih nekoliko godina, koliko politički utjecaj u EU njemačke kancelarke Merkel, koja uporno svoj dogovor s Turskom želi prikazati kao "pravu odluku", iako je glatko pogazila načela "političkog gostoprimstva" Europske unije.
2013. godine, tijekom akutne krize financijskog sustava, kada se činilo da je u pitanju opstanak eurozone, čelnik Europske središnje banke je predložio jednostavno rješenje i ono se provodi.
Financijska kriza je, "čudom", nestala s dnevnog reda. Jednako je i sada, kada se samo možemo nadati da će nekim "čudom" uspjeti "turski projekt" kancelarke Merkel. Do kraja godine će biti jasno je li ovaj sporazum valjan ili će se kriza nastaviti. Dovoljno je tijekom sljedeća dva tromjesečja 2016. godine pratiti dinamiku ulaska ilegalnih imigranata i izbjeglica u EU. Povećanje ili smanjenje njihovog ulaska će biti pokazatelj pogoršanja imigrantske krize ili "pravilne odluke" Europske unije koja je dovela do smanjenja pritiska imigrantskog vala.
U drugom slučaju, problem je samo ostavljen izvan europskih granica, što je za Bruxelles i Angelu Merkel više nego dovoljno. No, ljudi iz Sirije, Iraka, Afganistana, Jemena, Nigerije, Libije, Palestine, turski Kurdi i mnogi drugi će zbog rata i dalje napuštati svoje domove. Gdje će se smjestiti? Koga briga. To više ionako neće biti europski problem.
altermainstreaminfo
Sporazum EU i Turske o rješavanju migrantske krize je stupio na snagu danas i migranti koji od sada budu stizali u Grčku, ukoliko ne podnesu zahtjev za azilom u Grčkoj ili njihov zahtjev bude odbijen, bit će vraćeni u Tursku.
Priljev migranata na grčke otoke uoči stupanja na snagu sporazuma porastao je i Grčka je poručila da je u ovom trenutku primjena sporazuma nemoguća, jer nisu stvoreni potrebni preduvjeti poput osiguravanja stručnjaka koji će ga provoditi.
Prema sporazumu za svakog sirijskog izbjeglicu koji bude vraćen iz Grčke u Tursku jedan Sirijac će iz Turske biti smješten u EU, po modelu "one in – one out".
Još je uvijek mnogo nejasnoća oko provedbe sporazuma uključujući kako će se migranti vraćati natrag u Tursku. Oko 2 300 osoba, među kojima prevoditelji i stručnjaci za sigurnost imigrante, trebali bi tek stići u Grčku kako bi se sporazum mogao provesti. Grčki dužnosnici kažu kako nijedan još nije stigao i stoga se sporazum još uvijek ne može početi primjenjivati.
EU se nada da će sporazum odvratiti ljude od opasnog morskog puta iz Turske u Grčku, a zauzvrat će Turska dobiti milijarde eura pomoći i političke ustupke poput ukidanja viza i ubrzavanja pregovora o pristupanju EU.
Lider konzervativne Slobodarske stranke Austrije (FPO), Heinz-Christian Strache, smatra da je sporazum EU i Turske ravan "samoubojstvu".
"Loš dogovor, prema kojem Turskoj u narednih nekoliko godina treba dati 16 milijardi eura, neodgovoran je", rekao je Heinz-Christian Strache.
Strache se upitao s kim to EU pregovara? S Erdoganom, koji je pucao na žene na Dan žena, koji policijskim nasiljem preuzima oporbene medije i koji vojno djeluje protiv manjina?
"Da je bilo koja druga zemlja u pitanju, na to bi se odgovorilo sankcijama. Međutim, mi ponovo djelujemo u suglasnosti s kancelarkom Angelom Merkel, umjesto da uložimo veto. To je ravno samoubojstvu Europe", poručuje Strache, koji se oštro usprotivio viznoj liberalizaciji za turske državljane.
"To se ni u kom slučaju ne smije dogoditi. Već sada imamo dovoljno problema s krivotvorenim sirijskim putovnicama, a ako bi uz njih došle i turske ...", kazao je Strache.
"Ovaj sporazum je rezultat summita Europske unije na kojem je postignut "odvratni dogovor" s Turskom koji znači masovne deportacije i eksperimentiranje s izbjeglicama", izjavila je Iverna McGowan iz europskog ureda udruge Amnesty International.
Summit u Bruxellesu je završio 18. ožujka 2016. Za razliku od uobičajene prakse Europske unije, summit nije bio posvećen gospodarstvu i financijama, kako je bilo u posljednjih nekoliko godina, nego gorućem pitanju – izbjegličkoj krizi. EU ulazi u drugu godinu krize nezakonitih migracija, ali je ovaj summit zapravo bio nastavak i završetak prethodnog izvanrednog summita o pitanju migracija kojeg su EU i Turska održali 7. ožujka 2016. godine.
Glavni razlog ovog okupljanja je bilo usvajanje "Plana B" njemačke kancelarke Angele Merkel za rješavanje imigracijske krize, što znači obvezno postizanje sporazuma s Turskom, kojim se kani obuzdati imigrantski val s Bliskog istoka do EU i izbjeglice zadržati izvan Europe.
"Plan B" njemačke kancelarke Merkel uključuje zatvaranje "balkanske rute", preko koje je 2015. godine iz Turske preko Grčke u EU ušlo 800 tisuća izbjeglica i ilegalnih migranata.
Unatoč činjenici da je 18. ožujka, prije kraja summita, vodstvo EU najavilo da je sporazum između Europske unije i Turske postignut, svima je jasno da ništa nije riješeno i da problemi ostaju.
O tome svjedoče djelomično ispunjeni zahtjevi Turske, koja je Bruxellesu dobro naplatila svoje usluge graničara i policije na vratima Europe.
Ukupno, posljednji summit u ožujku se može sažeti u nekoliko točaka.
Prva se odnosi glavnu točku sporazuma - protjerivanje ilegalnih imigranata iz Grčke, članice EU u području Schengena, u Tursku. Oko datuma provođenja ove odluke se vrh EU i Turska nisu mogli složiti i počet će se "što je prije moguće."
Na summitu je odlučeno da će se početi provoditi od nedjelje navečer, 20. ožujka, a sve ilegalne izbjeglice koje dođu u Grčku će se vratiti natrag u Tursku.
Prema sporazumu su se strane složile da će masovnim deportacijama prethoditi preispitivanje svih pojedinačnih zahtjeva za azil u Grčkoj. No, budući da riječ "masovne deportacije" budi ružna sjećanja, posebice ako govorimo o Njemačkoj, strane su se ranije složile da se koristi termin "deportacija na širokoj skali".
Deportacije u Tursku iz Grčke bi se trebale provoditi u obliku "organiziranog prijevoza." Brza realizacija dogovora s Turskom je ključni izazov za lidere EU, koji se kašnjenjem u provedbi odluke suočavaju s rizikom eksplozivnog naleta imigranata, jer se imigranti iz Grčke ne žele vratiti u Tursku i nadaju se da će ući u Europsku uniju prije nego što se potpuno zatvore njena vrata.
Turska je stigla na summit da se udovolji njenim prohtjevima i da se o svemu dogovori s liderima Europske unije.
Međutim, Grčka nema snage ni ljudskih resursa - sudaca, radnika na obradi podataka tražitelja azila, sudskih tumača, ali nema ni potreban pravni okvir kako bi organizirala "pravo" protjerivanje.
Stoga je Europska komisija priopćila da će oko 4 000 radnika iz drugih zemalja EU pomoći i otputovati da odrade taj posao u Grčkoj. U Ateni je imenovan posebni koordinator Europske komisije za organizaciju rada ovih ljudi na licu mjesta. Trošak ove misije će Bruxelles narednih mjeseci koštati od 280 do 300 milijuna eura.
Dan nakon summita, Merkel je rekla da je deportacija ilegalnih imigranata iz Grčke u Tursku početi 4. travnja. Ona ovaj sporazum naziva "jasnom porukom ilegalnim imigrantima". Dakle, "majka svih unesrećenih" na Bliskom istoku i šire, njihova "posljednja nada u ksenofobnoj, rasističkoj Europi" je posegla za modelom "podobnih i nepodobnih", "poželjnih i nepoželjnih", a ove druge čekaju masovne deportacije, odnosno "deportacije na širokoj skali".
Aktivisti za ljudska prava su žestoko prosvjedovali protiv deportacija, budući da ona, prema njihovom mišljenju, krše međunarodno pravo. Na primjer, voditeljica europskog ogranka Amnesty Internationala, Iverna McGowan, nazvala je predloženi model razmjene izbjeglica između Grčke i Turske, zakonski i moralno neodrživim "odvratnim poslom". Jedan drugi aktivist Amnesty Internationala je dogovor između EU i Turske nazvao "mrakom za Europu i cijelo čovječanstvo".
Bruxelles, ali i Berlin i Pariz, trebaju se pripremiti za neugodne scene kada mediji budu emitirali masovni očaj i suze izbjeglica deportiranih natrag u Tursku.
EU "turskim sporazumom" ne želi riješiti problem, nego ga samo udaljiti i sa svojih granica što je više udaljiti krijumčare na balkanskoj migracijskoj ruti. Dakle, riječ je o vrsti psihološkog eksperimenta s izbjeglicama. Naime, europski lideri se nadaju da će provedba sporazuma ipak smanjiti protok izbjeglica, jer će dobar dio ostati u Turskoj, a tako će se u svih 28 zemalja članica stvoriti percepcija da je migracija prestala biti problem.
Navodno je cilj osujetiti krijumčare ljudima već u Turskoj, kojima je "posao" prebacivati izbjeglice do grčkih otoka. Ovaj "posao" neće stati, ali je pitanje do koje će točke i koliko će izbjeglice plaćati krijumčarima da ih iz Turske prebace na grčke otoke, ako znaju da ih se može vratiti? Sirijci, koji zbog rata imaju pravo na azil u EU, bit će u posebno nepovoljnom položaju u odnosu na one sunarodnjake koji zakonski priliku da se presele u Europsku uniju budu dobili u turskim izbjegličkim kampovima. Za izbjeglice je bolje čekati na svoj red da uđu u Europu, nego ići na na vlastitu inicijativu, koristeći usluge krijumčara, te da ih se vrati u Tursku.
Sporazum EU i Turske uključuje i povratne deportacije, čime se želi podriti kriminalne organizacije koje krijumčare ilegalne imigrante u EU. Međutim, ovaj "posao" traje više desetljeća i nikada nije stao. Turski krijumčari lako mogu naći alternativni način da dođu do Grčke i dalje izravno u Italiju ili u Albaniju i Hrvatsku. Međutim, to će biti skuplja, zahtjevnija i ozbiljnija plovidba od one jednostavnim gumenim čamcima na napuhavanje. No, ranije su se kriminalne organizacije koristile ribarskim i drugim manjim brodovima, a na "albansko-talijanskoj ruti" brzim i skupim čamcima s tri ili četiri motora koji postižu nevjerojatnu brzinu 35 do 40 čvorova i teško ih je uočiti. Ova ruta već funkcionira, a zove se "izbjeglička ruta prve klase" u kojoj izbjeglice za prebacivanje iz Grčke na jug Italije plaćaju 4 000 eura po osobi, ali im se jamči gotovo stopostotni dolazak do talijanskih obala. Prošle godine je talijanska Linkiesta provela istragu i objavila reportažu o unosnom poslu na kojeg računaju talijanska mafijaška organizacija s područja Puglie, Sacra corona unita, turski krijumčari, lokalne grčke i albanske kriminalne organizacije i drugi. Iz navedenog se da zaključiti da su riječi Angele Merkel "kako želi suzbiti krijumčarenje ljudi, jer se na užasan način zarađuje na ljudskoj nesreći", puka retorika i ništa više. Talijanski novinari su otkrili da su brzi i skupi motorni čamci, pojačani s više motora, odavno spremni, dio je već stavljen u pogon, isti oni koje je talijanska, albanska i crnogorska mafija koristila za kriminalne aktivnosti u Otrantskom kanalu.
Drugi problem deportacija iz Grčke uključuje razmjenu izbjeglica. Koliko izbjeglica iz Grčke bude vraćeno u Tursku, toliko se EU obvezuje da će iz Turske izvući na organizirani način. U sadašnjem obliku, sporazum predviđa prijem u EU oko 72 tisuće Sirijaca. To je otprilike broj migranata koliko je do sada u Njemačku ulazilo svaki mjesec, tijekom cijele 2015. godine.
Sada u Bruxellesu i Berlinu planiraju da se u prvoj fazi pravno prihvati 18 000 Sirijaca, kao programa preseljenja, a ako je ne bude nedovoljno, druga faza predviđa prihvat još 54 tisuće ljudi, koji će se podijeliti po kvotama u zemljama EU. Pretpostavlja se da će u slučaju ispunjenja ukupne kvote od 72 tisuće ljudi Turska započeti nove konzultacije s EU. Prema sporazumu s Turskom, zemlje EU su spremne primiti sirijske izbjeglice jednog po jednog direktno iz te zemlje, ali to zahtjeva i više radnika koje treba raspodijeliti u državama članicama na temelju dogovorenih kvota.
Međutim, mađarski i slovački premijer su nakon summita u Bruxellesu ponovno izjavili da njihove zemlje neće primiti izbjeglice i ne prihvaćaju europski sporazum o kvotama. Načelo "europske solidarnosti" je tako postalo predmet izrugivanja. U narednim mjesecima EU u državama članicama namjerava preraspodijeliti 6 000 izbjeglica. Prilično jadna brojke, obzirom na ukupan iznos.
Osim toga, nakon zatvaranja "balkanske rute" je u Grčkoj ostalo blokirano oko 46 000 migranata. Neki od njih su Sirijci koji su došli u Grčku do 20. ožujka ove godine, što je razdoblje obvezne deportacije u Tursku. Njihova sudbina u okviru sporazuma EU s Turskom ostaje nejasna.
Očigledno, Berlin i Bruxelles računaju na njihov ostanak i prilagodbu u Grčkoj.
Treći problem je što je Turska za svoje usluge zatražila od EU 6 milijardi eura. No, prema ranijem sporazumu je Turskoj do 2018. godine obećano 3 milijarde eura. EU je spremna da već početkom ovog tjedna Turskoj prizna pomoć za projekte u područjima kao što su zdravstvo i obrazovanje i isplata za te stvari mora početi odmah.
Dakle, europski novac se može trošiti za određene projekte, a Turska će njima slobodno raspolagati. Europska unija svojim novcem preuzima teret poboljšanja humanitarnih uvjeta u Turskoj, gdje je oko 2,7 do 3 milijuna sirijskih izbjeglica, ali te ljude ne želi u Europi.
3 milijarde eura EU Turskoj je za Berlin odlično rješenje, uzmu li se u obzir trenutni troškovi Njemačke za prihvat izbjeglica i izgradnju potrebne infrastrukture i sadržaja unutar Njemačke. Međutim, 6 milijardi eura Turskoj je iznos koji je teret i za Njemačku.
Tu je i problem oko turskog zahtjeva za uvođenjem bezviznog režim turskim državljanima koji putuju u EU. Turska je to tražila još u studenom, ali i da se ubrza proces pridruživanja EU.
EU je s Turskom dogovorila da uspostava bezviznog režima neće biti automatska. Turska treba ispuniti 72 uvjeta EU, a za sada je ispunila samo 37. Na primjer, Turska još kasni s izdavanjem potrebnih biometrijskih putovnica. Ako Turska bude ispunila sve europske uvjete, dobit će bezvizni režim u lipnju ove godine. Naime, prvo će se u travnju izjasniti Europska komisija, koja bi mogla razmotriti i odobriti turski zahtjev za pružanjem bezviznog režima, ali on onda mora biti odobren od strane svih država članica. Dakle, rasprava o bezviznom statusu Turske može potrajati duže vrijeme.
Drugi važan uvjet za dobivanje bezviznog režima je osigurati sigurnost granica Turske. Pod "sigurnosti" turskih granica EU podrazumijeva njihovu nepropusnost za sve vrste terorista. Terorističke aktivnosti u Turskoj u posljednjih mjesec dana mogu biti argument protiv davanja bezviznog režima Turskoj.
Zbog eskalacije rata s Kurdima, turskim državljanima, mnogi od njih danas imaju formalnu osnovu za traženje azila u EU. Unutar Turske je zbog kampanje turske vojske na jugoistoku zemlje raseljeno preko 90 000 ljudi i oni imaju prava u EU jednako kao Sirijci.
Bezvizni režim Turskoj bi olakšao traženje azila u Europskoj uniji i turskim državljanima, a to je tek sada shvatila Europa i sada su nastali ozbiljni problemi oko ovog pitanja.
Posljednji i najteži problem u odnosima između Turske i Europske unije je ubrzanje pregovora o prijemu Turske u EU. Ankara želi otvoriti odmah i istovremeno pet novih poglavlja u pregovorima, ali je ovdje ograničavajući faktor stav Cipra, koji prijeti da će vetom blokirati bilo kakav opći sporazum između Turske i Bruxellesa.
Turska i dalje ne priznaje grčki Cipar i kontrolira sjeverni dio otoka. Poznato je da je EU spremna otvoriti pregovore s Turskom o samo jednom novom poglavlju, onom o proračunskim pitanjima. To znači da ozbiljnog napretka Turske u pregovorima o članstvom u EU neće biti.
Europska unija je, do sada, nakon svakog dogovora s Turskom ostala s gorkim okusom u ustima. S jedne strane europski lideri žele vjerovati da su nešto dobili, iako je sve dogovoreno s Turskom uvijek bio potpuni poraz europskih pregovarača.
Istina je da u Europi prema Turskoj postoji i povijesno nepovjerenje, civilizacijski skepticizam i općenito vladaju predrasude. Međutim, EU je izgrađena na temelju vrijednosti koje, navodno, prevladavaju stara neprijateljstva, čvrsto ukorijenjena između naroda Europe. U tom slučaju, sporazum Turske i EU ruši još jedan zid i granicu, ali gradi drugi, jer Europa dobiva stranog aktera s lošim ugledom u samoj Europi.
Općenito, sporazum EU s Turskom je dobar primjer nejednakih odnosa između "centra" i "periferije", kada je centar krizu i većinu akutnih problema prebacuje na periferiju. U ovom slučaju, centar šalje novac periferiji samo kako bi se izbjeglo da sam potroši više. No, ovaj "pragmatizam" pod znak pitanja stavlja temeljne vrijednosti Europske unije u koje se Bruxelles tako gorljivo kune.
Sporazum s Turskom je postignut kako bi se osiguralo da ta zemlja preuzme prljavi dio posla i blokira put izbjeglica u Europu. No, ovdje postoji mnogo praktičnih poteškoća. Zatvaranje "balkanske rute", što je bila nacionalna inicijativa i odluka bez dozvole iz Bruxellesa, dalo je samo privremeni predah Njemačkoj i drugim bogatim zemljama EU. Sporazumu postignutom s Turskom sada odjekuje i u Velikoj Britaniji, gdje tjera vodu na mlin onima koji na referendumu zagovaraju izlazak zemlje iz EU.
Većina komentatora se slaže da je ovo trenutno birokratsko krpanje rupa, kozmetička mjera koja zapravo ništa ne rješava. Analitičari diljem Europe su izrazili opravdanu sumnju da će sporazum Europske unije s Turskom zaustaviti protok izbjeglica.
"Optimisti" u EU procjenjuju da će tijekom ove godine u EU stići oko milijun izbjeglica, a "pesimisti" kažu da će ih doći dva milijuna.
Ono što treba napomenuti jest da se nakon zatvaranja "balkanske rute" samo pojačao promet alternativnim rutama. Situacija s potencijalnim protokom migranata u EU iz Libije uopće nema nikakve veze s Turskom. Valovima izbjeglica iz Bliskog istoka treba dodati u tisuće migranata iz Afrike. Osim toga, novi dolazak može biti i iz ratom razorenog Jemena. Status izbjeglica imaju i stanovnici Nigerije.
Dan nakon summita je njemačka kancelarka Merkel izrazila uvjerenje kako će sporazum vratiti kontrolu nad vanjskim granicama EU. Ona u stvari i nema izbora, nego davati optimistične izjave, iako je jasno da će, nakon svih mogućih neuspjeha, ovaj sporazum biti nastavak kaosa migracijske krize u Europi.
I dok Merkel očajnički poziva na jedinstvo Europske unije, najbliži saveznici Njemačke, poput susjedne Austrije, odbaciti njen pristup. Nakon zadnjeg summita toliko pod znak pitanja stavljena sposobnost Europe da upravlja jednom od najtežih kriza u posljednjih nekoliko godina, koliko politički utjecaj u EU njemačke kancelarke Merkel, koja uporno svoj dogovor s Turskom želi prikazati kao "pravu odluku", iako je glatko pogazila načela "političkog gostoprimstva" Europske unije.
2013. godine, tijekom akutne krize financijskog sustava, kada se činilo da je u pitanju opstanak eurozone, čelnik Europske središnje banke je predložio jednostavno rješenje i ono se provodi.
Financijska kriza je, "čudom", nestala s dnevnog reda. Jednako je i sada, kada se samo možemo nadati da će nekim "čudom" uspjeti "turski projekt" kancelarke Merkel. Do kraja godine će biti jasno je li ovaj sporazum valjan ili će se kriza nastaviti. Dovoljno je tijekom sljedeća dva tromjesečja 2016. godine pratiti dinamiku ulaska ilegalnih imigranata i izbjeglica u EU. Povećanje ili smanjenje njihovog ulaska će biti pokazatelj pogoršanja imigrantske krize ili "pravilne odluke" Europske unije koja je dovela do smanjenja pritiska imigrantskog vala.
U drugom slučaju, problem je samo ostavljen izvan europskih granica, što je za Bruxelles i Angelu Merkel više nego dovoljno. No, ljudi iz Sirije, Iraka, Afganistana, Jemena, Nigerije, Libije, Palestine, turski Kurdi i mnogi drugi će zbog rata i dalje napuštati svoje domove. Gdje će se smjestiti? Koga briga. To više ionako neće biti europski problem.
altermainstreaminfo
