Kako spriječiti da postanete luzer i žderač nečijeg uspješnog vremena? Kako spriječiti lomove, raskidanja dugogodišnjih veza prijateljske bliskosti? Odzumirajte se! Udaljite svoj fokus! Proširite sliku! Ako je život postao plošan kao slika na desktopu monitora vašeg laptopa pritisnite više puta istovremeno CTRL i minus! Gotovo na samom početku romana Agathe Christie Smrt na Nilu dvije bogate prijateljice razgovaraju o tome kako je posljedica poslovne propasti prijatelja ta što se ga tada mora odreći, zaboraviti ga zapravo, jer on više ne pripada zajedničkom staležu.
Stvarno, došlo takvo neko vrijeme, kako simptomatičnom frazom Igor Mandić započinje neke svoje kritike i eseje, da mnogi prijatelji „poslovno“ propadaju. Propadaju, jer dobivaju otkaze, jer su izbačeni na ulice lijepih svoj gradova, jer su višak u svijetu rada koji garantira zaštitu, plaćanje računa, egzistencijalno spokojstvo, pun stomak i kupovinu... gadgeta. I događa se, baš kao u dijalogu dvije bogatunke iz glasovitog romana. Odriče ih se, zaboravlja, zanemaruje.
Kako predvidjeti da su (nam) prijatelji, rođaci i poznanici fejkeri, ljudi bez morala, psihološke stabilnosti, bez solidarnosti, bez suosjećajnosti, bez informacija o šansama kako prijatelja svog izvući iz bule, kako ga vratiti u igru opstanka surovih pravila? Kako spriječiti međusobna odricanja i slomove intimnih, prijateljskih veza čiji su uzroci u narušenoj imovinskoj ravnoteži?
Inače, međusobno bliske osobe obostrani su usisavači pažnje i usmjerenosti na same sebe. Njihovo prijateljstvo ostaje poticajno i nenačeto, ako se vrećice pune nakupljenog psihološkog smeća do kraja isprazne u kontejnere zaborava.
Strahovi, nade, renundacija, upornost, nametnuti prioriteti, žudnje, nedaće, psiho-traweling pored samoniklih scila i haribdi, vulnerabilnost, zapretena sudbina, neshvaćenost, zaljubljenost u same sebe, na jednoj strani prijateljsskog odnosa, a na drugoj, recepptivnost, obzirnost, popustljivost, tolerancija prekoračenja ispovijesti, dobra volja, disponibilnost, blesava nada da će će prijatelj prijatelju omogućiti eliminaciju neurotskih raspuklina njihovih ličnosti . Sve su to elementi kompliciranih odnosa bliskosti dvije osobe. A teško je prazniti vrećice kada materijalna neravnopravnost preuzima ulogu dirigenta u orkestriranju suptilnih odnosa.
Kako se najlakše podnosi nesreća, pita Tales, i odgovara: kada se vidi da je neprijatelj u težem položaju. Zbunjenima od nanosa vremena, iziritiranima od pravila društvene igre, suočeni s tragedijom poraza i gubljenja uporišta u surovom svijetu natjecanja, dogodi se jednakopravnim osobama da ne više ne razlučuju sreću od nesreće, prijatelja od neprijatelja, da se tješe se nesrećom drugih. I odjednom oni koji su gube u trci stjecanja, gomilanja dobara postaju žderači vremena, postaju samom svojom pojavom psihokileri materijalizirane sreće onih kojima je imati postalo važnije nego biti.
Ponavljam, kako to spriječiti da postanete luzer i žderač nečijeg uspješnog vremena? Kako spriječiti lomove, raskidanja dugogodišnjih veza prijateljske bliskosti ako bi izgubili posao? Odzumirajte se! Udaljite svoj fokus! Proširite sliku! Ako je život postao plošan kao slika na desktopu monitora vašeg laptopa pritisnite više puta istovremeno CTRL i minus! Proučite i druge tehnike udaljavanja. Ostanite na sigurnoj distanci iz koje se sve vidi, ali se ne sudjeluje baš u svemu. Bliskost donosi detalje, a izgubi se uvid u kontekst. Čuje se svaki uzdisaj, vidi se svaka mrlja, namiriše se svako truljenje, a zanemaruje se sve ono što se iza brda valja. Emocionalni resursi potrajat će duže, a pokušaji odbacivanja bit će apsurdni, bez efekta. Manje je iskušenja. Pametna blizina/udaljenost garantira dugovječnost kretanja dva tijela koja se kreću uskom stradom normalnosti sve luđeg svijeta.
Stvarno, došlo takvo neko vrijeme, kako simptomatičnom frazom Igor Mandić započinje neke svoje kritike i eseje, da mnogi prijatelji „poslovno“ propadaju. Propadaju, jer dobivaju otkaze, jer su izbačeni na ulice lijepih svoj gradova, jer su višak u svijetu rada koji garantira zaštitu, plaćanje računa, egzistencijalno spokojstvo, pun stomak i kupovinu... gadgeta. I događa se, baš kao u dijalogu dvije bogatunke iz glasovitog romana. Odriče ih se, zaboravlja, zanemaruje.
Kako predvidjeti da su (nam) prijatelji, rođaci i poznanici fejkeri, ljudi bez morala, psihološke stabilnosti, bez solidarnosti, bez suosjećajnosti, bez informacija o šansama kako prijatelja svog izvući iz bule, kako ga vratiti u igru opstanka surovih pravila? Kako spriječiti međusobna odricanja i slomove intimnih, prijateljskih veza čiji su uzroci u narušenoj imovinskoj ravnoteži?
Inače, međusobno bliske osobe obostrani su usisavači pažnje i usmjerenosti na same sebe. Njihovo prijateljstvo ostaje poticajno i nenačeto, ako se vrećice pune nakupljenog psihološkog smeća do kraja isprazne u kontejnere zaborava.
Strahovi, nade, renundacija, upornost, nametnuti prioriteti, žudnje, nedaće, psiho-traweling pored samoniklih scila i haribdi, vulnerabilnost, zapretena sudbina, neshvaćenost, zaljubljenost u same sebe, na jednoj strani prijateljsskog odnosa, a na drugoj, recepptivnost, obzirnost, popustljivost, tolerancija prekoračenja ispovijesti, dobra volja, disponibilnost, blesava nada da će će prijatelj prijatelju omogućiti eliminaciju neurotskih raspuklina njihovih ličnosti . Sve su to elementi kompliciranih odnosa bliskosti dvije osobe. A teško je prazniti vrećice kada materijalna neravnopravnost preuzima ulogu dirigenta u orkestriranju suptilnih odnosa.
Kako se najlakše podnosi nesreća, pita Tales, i odgovara: kada se vidi da je neprijatelj u težem položaju. Zbunjenima od nanosa vremena, iziritiranima od pravila društvene igre, suočeni s tragedijom poraza i gubljenja uporišta u surovom svijetu natjecanja, dogodi se jednakopravnim osobama da ne više ne razlučuju sreću od nesreće, prijatelja od neprijatelja, da se tješe se nesrećom drugih. I odjednom oni koji su gube u trci stjecanja, gomilanja dobara postaju žderači vremena, postaju samom svojom pojavom psihokileri materijalizirane sreće onih kojima je imati postalo važnije nego biti.
Ponavljam, kako to spriječiti da postanete luzer i žderač nečijeg uspješnog vremena? Kako spriječiti lomove, raskidanja dugogodišnjih veza prijateljske bliskosti ako bi izgubili posao? Odzumirajte se! Udaljite svoj fokus! Proširite sliku! Ako je život postao plošan kao slika na desktopu monitora vašeg laptopa pritisnite više puta istovremeno CTRL i minus! Proučite i druge tehnike udaljavanja. Ostanite na sigurnoj distanci iz koje se sve vidi, ali se ne sudjeluje baš u svemu. Bliskost donosi detalje, a izgubi se uvid u kontekst. Čuje se svaki uzdisaj, vidi se svaka mrlja, namiriše se svako truljenje, a zanemaruje se sve ono što se iza brda valja. Emocionalni resursi potrajat će duže, a pokušaji odbacivanja bit će apsurdni, bez efekta. Manje je iskušenja. Pametna blizina/udaljenost garantira dugovječnost kretanja dva tijela koja se kreću uskom stradom normalnosti sve luđeg svijeta.
