U državi u kojoj Crkva sa vladajućim strukturama blagosilja osuđenog ratnog zločinca, Daria Kordića, a u kojoj socijaldemokrati Tuđmana smatraju demokratom (bez onog socijal, jel tako) Oliver Frljić i njemu slični mogu postojati samo kao greška koja prijeti da uzdrma cijeli sistem. A te se greške moraju ukloniti. Molitvom ili masakrom svejedno je jer veleposjednici božije istine često pobrkaju to dvoje. Pariz, Rijeka, ma sve je to isto. Puno provokatora. Ko ti je kriv Frljiću kad u hrvatskom demokratskom teatru ne slaviš mučeništvo Daria Kordića.
Vjerske zajednice vesele Balkan svojom ljubavlju i poslanjem, svaki dan. Ovaj put je to učinila Katolička crkva, preciznije udruga Opus Dei, koja je u Rijeci održala ni manje ni više nego dva simultana happeninga. Prvi je molitva protiv predstave Hrvatsko glumište i protest ispred HNK Ivana pl. Zajca, a drugi je molitva za duše članova ansambla koji je odigrao ovu predstavu s naglaskom na intendanta lično, Olivera Frljića.
Inače, taj Frljić, preciznije Sotona, komunista, plaćenik, srbofil i šta sve ne, je napravio predstavu koju niko od onih koji su ovaj moleban-show odigrali nije ni pogledao. A zašto bi i gledali? Pa dovoljno je da crkveni velikodostojnici izdaju fetvu da je predstava haram pa da se odmah sazove na sveopštu molitvu koja je, kao i kod drugih sličnih događaja koje organiziraju ex-yu vjerske zajednice, zapravo poziv na linč. Tako su ovi katolički talibani, kako bi ih nazvao Boris Dežulović, odlučili da na predziđu kršćanstva počnu u stopu slijediti svoju ideološku braću s Bliskoga istoka.
O tome svjedoče riječi nekakvog Sanjina Francetića, stručnjaka za Nebesa i primijenjenu teatrologiju, koji je na skupu u Rijeci rekao da su provokacije slične onima koje su izazvale pariški masakr:
“Ljudi provociraju, a onda se dogodi zlo, nije li onda lakše uopće ne provocirati. Zato molimo za duše autora ove predstave, ali i glumaca koji u njoj moraju nastupati, inače će izgubiti posao,”
Tako je Frljić osim zlog komuniste postao i intendant mobingator koji glumce poslom ucjenjuje da učestvuju u tako jednoj beščasnoj stvari kakva je Hrvatsko glumište. Frljić, dakle, ako je vjerovati Francetiću, ima poziciju moći s kojom ne samo da se ruga demokratskim tekovinama Hrvatske već i ucjenjuje glumce da i oni učine isto. Time se hajka sužava s tobože prisiljenih članova Ansambla na Frljića i Blaževića (njegovog zamjenika) lično. Jer oni su zapravo ideolozi tog zla koje je poharalo kulturu u lijepoj njihovoj. Osim toga, logika koju ovdje promovira sekta Opus Dei je slična logici wannabe halife Bagdadija i njegovih poglavnika iz Al Kaide. Provocirali ste, zaslužili ste.
Osim toga, rektor Francetić se vinuo do Nebesa pa je narodu urbi et orbi poručio da Frljićev teatar vrijeđa i samoga boga. Tako ispade da je gospod bog sa sve satelitima, dobio ozbiljan napadaj uvrijeđenosti zbog jedne predstave koja govori o zločinima koji su u ime njegove ljubavi i čega sve ne, počinili pripadnici jednog od mnogih odabranih naroda na Balkanu. Kako se Goreposmenuti nije naljutio na balkanska klanja posjednici istine nam nisu objasnili. Svi su, jelte, odabrani narodi isti, samo su neki odabraniji. Katoličko-talibanska verzija boga mrzi teatar, štampu a vala i samoga Frljića. I više ga nerviraju predstave i crteži nego hektolitri prolivenje ljudske krvi. Jer, bog kojeg zamišljaju ljudi poput hajkera na Frljića mora dobro da pazi na svoj PR.
Stvar koja nije do kraja razjašnjena jeste da li su prosvjednici molili protiv Hrvatskoga glumišta (na otvorenom) ili za spas zločestih duša Olivera i kompanije (u crkvi)? Ili je logika da je molitva protiv jedne predstave istovremeno molitva za spas duše njenih aktera? Sporna predstava je, ako je vjerovati Opus Deiju koji (kako mu samo ime kaže) preferira božija nad komunističkim djelima, bezobrazna i nacihulna. Tako je organizacija Opus Dei u Hrvatskoj postala teatarski kritčar konektovan na Nebesa lično i porodično. Jer, predstava može biti valjana samo ako se uklapa u dominantne matrice nacionalizma. Ko je tamo jedan Frljić, još uz to došljak, da kvari idil-u hrvatskog teatarskog života? Naravno, svi nacionalno-klerikalni sistemi ne podnose da im se došljaci miješaju u bilo šta. Vjerovatno će i reakcije na ovaj tekst ići u tom smijeru. Ko je jedan tamo Frljić, još uz to i ateist, da spominje zločine koji su počinjeni nad drugim narodima kada to i nisu zločini već zapravo jedan topli i nježni oslobodilački pojvetarac, božije djelo koje je sa povijesne zemlje opuhao one koji na njoj nisu ni zaslužili da žive? A to što je neke otpuhnuo na ahiret, pa šta ima jedan Frljić time da se bavi? Zna se ko je zadužen za Nebesa i Suđaje. Iznad svega, ko je Frljić da u predstavu ubaci govor Tomislava Karamarka? Pa on taj stepen čistote i ljepote uopšte ne razumije i otuda zloupotrebljava u svojim komunističkim pizdarijama. A onda kad se desi neki masakr u Rijeci bit će da je kriva Crkva koja je, ruku na srce, Frljića i njemu slične na vrijeme upozorila. Čak se i pomolila za njih. Tek nekoliko dana nakon što se tobože zgrozila nad masakrom u Parizu. Povijest vjerskih zajednica je povijest licemjerja.
Druga strana medalje je pitanje kako to da ovakvo ponašanje, poziv na linč i poređenje po zasluzi sa masakrom u Charlie Hebdou koji je potresao sav normalan svijet, niko u Hrvatskoj ne nalazi za shodno da sankcionira. No, odgovor će se ponuditi sam od sebe. U državi u kojoj Crkva sa vladajućim strukturama blagosilja osuđenog ratnog zločinca, Daria Kordića, a u kojoj socijaldemokrati Tuđmana smatraju demokratom (bez onog socijal, jel tako) Oliver Frljić i njemu slični mogu postojati samo kao greška koja prijeti da uzdrma cijeli sistem. A te se greške moraju ukloniti. Molitvom ili masakrom svejedno je jer veleposjednici božije istine često pobrkaju to dvoje. Pariz, Rijeka, ma sve je to isto. Puno provokatora. Ko ti je kriv Frljiću kad u hrvatskom demokratskom teatru ne slaviš mučeništvo Daria Kordića.
tacno
