Komentar: Donosimo Vam ekskluzivni SOTT-ov prijevod članka o utjecaju masovnih i površnih 'clickbait' članaka koji su u principu jednostavno samo smeće. Zbog ogromne količine tog smeća koje u sebi nakupljamo s godinama učinkovito djelovanje našeg mozga je onemogućeno i zbog toga gubimo sposobnost razlučivanja.
Hrana koju jedete stvara veliku razliku u tome koliko optimalno će vaše tijelo raditi. Tako i ono na što utrošite vrijeme čitajući i učeći jednako utječe koliko učinkovito će vaš um raditi.
Sve više punimo glave s kojekakvim praznim, zvučnim, senzacionalističkim naslovima i sadržajima iz medija, mentalnim ekvivalentom smeća. Tijekom dana ili čak tjedan dana, promjene, poput onih u našem trbuhu, jedva su zamjetljive. Međutim, ako produžimo vremenski rok na mjesece i godine, suočavamo se sa zabrinjavajućom stvarnošću i možda ćemo se pronaći kako gledamo u svoj 'debeli mentalni trbuh' pun neznanja.
Ako razmišljate o svom umu kao o knjižnici, tri stvari trebate uzeti u obzir:
- Informacije koje tamo pohranite - njihovu točnost i relevantnost;
- Vaša sposobnost da pronađete/povratite te informacije na svoj zahtjev; i
- Konačno vašu sposobnost da iskoristite tu informaciju kad vam je to potrebno - to jest, kada ju želite primijeniti.
Nema smisla imati skladište znanja u svom umu ako ne možete pronaći i primijeniti njegov sadržaj (vidi multiplikativni sistemi).
Pogledajmo što stavljate u svoj um.
U Farnam Street-u smatramo da je ovo masovno pogrešno shvaćeno, što rezultira da ljudi ne uspijevaju razlikovati ono čime hrane "knjižnicu svoga uma". Kao što se kaže, "Ako unesete smeće, samo smeće može izaći van."
Ako je vaša mentalna biblioteka netočna ili jednostavno pogrešna, mučit ćete se. Vjerojatno nećete biti vrlo produktivni. Općenito govoreći, brljat ćete kroz koješta i potrošit ćete puno vremena ispravljajući vlastite greške.
Naše umove, kao i svaki alat, potrebno je optimizirati.
'Clickbait' [web članci s privlačnim naslovima iza kojih gotovo uvijek stoji nekvalitetan ili netočan sadržaj, svrha im je samo zarada koju ostvaruju kroz klikanje na iste i dijeljenje, op. prev.] mediji nisu hranjiva prehrana. Većina ljudi to odbija prihvatiti govoreći da nije bitno ... smatrajući to samo bezazlenom zabavom.
No to uopće nije bezopasno. Još gore, to je kao kokain. To uzrokuje da se naši umovi ozare i daje nam dobar osjećaj. Što više to konzumiramo, više to želimo. Stvara se opak krug.
Naš mozak nije glup. Ne želi to smeće, tako da dok vam to daje umjereni nalet dopamina, ne postoji puno toga što možete dodati u svoju knjižnicu. Kao i alkohol, to su samo prazne kalorije. Ne možete opstati samo na alkoholnoj prehrani.
'Clickbait' članci ne sadrže mnogo vrijednosti. To je jedan od razloga zašto ljudi ponovno čitaju neki članak i ne sjećaju se da su ga pročitali. Mozak je odredio da se radi o smeću i potom se riješio toga radije nego da ga pohrani. A to dolazi s visokim troškom prilika - vrijeme je limitirano, mogli ste ga provesti mudrije nego na beskrajni lanac besmislenih 'soundbite-ova' [lako pamtljivih zvučnih ili tekstualnih isječaka, fraza ili rečenica kojima se sažima neki sadržaj ili izvještaj, op. prev.] (više o tome u daljnjem tekstu).
Tijekom dana i tjedana ovo nije veliki problem, no tijekom godina i desetljeća postaje ogroman.
Smeće u knjižnici uneređuje prikupljanje točnih, relevantnih informacija, i staje na put učinkovitom i djelotvornom korištenju naših mozgova - uzrokuje da se okrenemo traženju još smeća. Gubimo svoju sposobnost razlučivanja.
I dok se vjerojatno slažemo da je kvaliteta onoga što ulazi u naše glave važna, to je jednostavnije reći nego napraviti.
Ne samo da moramo filtrirati, nego trebamo i biti svjesni kroz koje filtere su naše informacije već prošle.
Filteri su svugdje.
Razmotrite mjesto CEO-a [glavnog izvršnog direktora, op. prev.] koje ispod sebe ima 6 slojeva menadžmenta. Nešto što se dogodi "u prizemlju" biznisa, kao npr. interakcija između trgovca i kupca, obično prolazi kroz šest filtera.
Gotovo da je nemoguće da je nakon sveg tog filtriranja informacija točna onoliko koliko bi trebala biti za donijeti dobru odluku.
Sada, CEO-i ovo možda prepoznaju, no onda oni moraju učiniti nešto psihološki teško, što zapravo znači da trebaju reći na svoja izravna izvješća "Nisam siguran da sam dobio pravu informaciju od tebe." Moraju izaći sa svog puta kako bi potražili detaljniju, relevantniju, neovisnu informaciju od ljudi koji su bliži problemu. (Dobar asistent će ovo učiniti za njih, no u političkoj organizaciji on će također od strane svih drugih biti ostavljen na suhom da se sam snalazi, uključujući i od izvršnog direktora.)
Tako da ne samo da moramo filtrirati, nego trebamo i biti svjesni kroz koje filtere su naše informacije već prošle.
Idemo na još jednu povezanu misao.
U našoj potrazi za mudrošću i visoko kvalitetnom informacijom koju želimo pohraniti u našu knjižnicu, često se okrećemo komadićima znanja zvanim 'soundbite-ovi'. Ovo obmanjujuće 'društvo', također zvano površno znanje, čini da zvučimo pametno i da se osjećamo dobro u svojoj koži. Također se lako mogu dodati u "umnu knjižnicu".
Problem je u tome što površno znanje vrlo brzo ispari, poput vlage iz gornjeg sloja tla. Ipak, većina ljudi djeluje na istoj razini površnog znanja! Dakle, u izobličenom nastupu igre teorije, nas se rijetko ako i ikada prozove radi naših gluposti (jer se ljudi boje da ćemo i mi njih prozvati zbog njihovih gluposti.)
Rezultat toga je da ovo površno, iluzorno znanje kasnije preuzimamo iz svojeg skladišta "znanja"i primjenjujemo s prevelikim samopouzdanjem kada donosimo odluke (često vođeni podsvješću) u različitim kontekstima, s užasnim krajnjim rezultatima.
Ako tražite brzu heuristiku koju možete koristiti za informacije koje ste stavili u svoju knjižnicu, pokušajte s ova dva račvasta pristupa:
A: Vrijeme
B: Detalj/Pojedinost.
Vrijeme znači koliko je to povijesno važno? Koliko dugo će to biti točno ili bitno - kako će izgledati za deset minuta, deset mjeseci, deset godina? Ako će se to uskoro promijeniti, vjerojatno to možete odmah u tom trenutku profiltrirati van kao neupotrebljivo.
Jedan od načina kako biste odredili hoće li informacija proći test vremena je mjerenjem točnosti ispitujući detalje. Oni su mali, ali moćni vitamini vaše prehrane čitanja.
Detalji su toliko važni da ih Elon Musk [američki inženjer, poduzetnik i vizionar, op. prev.] koristi kako bi provjerio lažu li ljudi tijekom intervjua.
Trebate učiti od ljudi s dubokom, točnom tečnošću u području njihove stručnosti - najbolji filter je inteligentni ljudski mozak, pronađite nekog autora koji je značajno pripremio, obradio i uredno predstavio ukusan obrok misli - Michelin [tj. restorani kojima je Michelin dodijelio više zvjezdica kao znak visoke kvalitete, op. prev.] a ne McDonalds.
Jedan od načina s kojim možete pristupiti ekspertizi je kroz detalje koje ljudi pružaju. Površni članci su ponekad takvi kako bi opća populacija lakše čitala, ali češće to znači da autor ima samo površinsko znanje! S druge strane referencirani rad pokazuje da je autor svjestan filtera kroz koje su njegove informacije prošle. To je kao da znate da je povrće na vašem tanjuru organsko i odgovorno probirano.
Dakle, budite oprezni. Pretpostavljamo da je 99,9% 'click-bait' članaka pogrešno kroz oba ova filtera. Nisu ni detaljni niti imaju trajnu vrijednost.
Dobra stvar je da možete podići svoje standarde tijekom vremena.
sott