Sve se češće u hrvatskoj javnosti, posebno na društvenim mrežama, spominje teorija zavjere poznata kao “Velika zamjena”. Radi se o teoriji koju zagovaraju ekstremni desničari i nacionalisti diljem zapadnog svijeta, a prema kojoj nevidljive globalne elite imaju tajni plan da iskorijene bijelo stanovništvo u Europi i SAD-u. Teorija o “Velikoj zamjeni” nema činjenično utemeljenje, ali je svejedno postala dovoljno popularna da je kroz godine u svijetu motivirala više masovnih ubojstava.
> Raskrinkavamo “Kalergijev plan”, rasističku i antisemitsku teoriju zavjere
Teorija o “Velikoj zamjeni (stanovništva)” već je neko vrijeme u optjecaju. Srodna je antisemitističkoj priči o “bijelom genocidu“, koju šire bijeli supremacisti diljem svijeta tvrdeći da Židovi žele zbrisati bijelce naseljavanjem crnih i smeđih migranata, ali i islamofobnoj priči o “Eurabiji“, kojoj je u fokusu navodno namjerna “islamizacija” Europe.
Osim mračnih globalističkih sila, poveznica među tim teorijama zavjere je i antifeminizam, točnije okrivljavanje bijelih žena zbog niskog nataliteta. U pitanju su opasne dezinformacije koje su se već pokazale potentnim pogonskim gorivom za masovne pucnjave i slične terorističke napade bijelih supremacista. Teorija o zamjeni bjelačkog stanovništva inspirirala je, prema Guardianu, više od polovice ubojstava koja su izvršili ideološki sljedbenici nacional-populističke desnice, odnosno alt-righta.
Eurabiom se u svom manifestu na tisuću i pol stranica, primjerice, bavio norveški masovni ubojica Anders Behring Breivik, koji je 2011. godine ubio 77 ljudi “krivih” za podržavanje multikulturalnog društva. Poslužit će kao inspiracija Australcu Brentonu Tarrantu, koji je ove godine ubio 49 ljudi u novozelandskom Christchurchu. Tarrantov manifest je nazvan “Velika zamjena”, a počinje ponavljanjem: “Radi se o natalitetu. Radi se o natalitetu. Radi se o natalitetu.” Pet mjeseci kasnije, Australac će inspirirati Patricka Crusiusa iz Texasa, ubojicu u dosad najvećoj masovnoj pucnjavi u SAD-u. Kao motiv napada na Hispanoamerikance navest će – “Veliku zamjenu” i podršku manifestu iz Chrischurcha.
“Ja samo branim svoju zemlju od kulturne i etničke zamjene koja dolazi ovom invazijom”, napisao je.
Dva francuska pisca
Teorija o “Velikoj zamjeni” povezuje se s dva francuska autora. Prvi je Jean Raspail, koji u apokaliptičkom romanu “Le Camp des Saints” iz 1973. godine opisuje pad zapadnjačke kulture i društva pod jarmom plime migranata iz tzv. Trećeg svijeta. Raspailov distopijski roman će postati bestseller 2011. godine, nakon nekoliko terorističkih napada u Europi s radikaliziranim muslimanima u glavnim ulogama. U to vrijeme izlazi i “Velika zamjena” Renauda Camusa, nekadašnje literarne gay ikone.
U “Velikoj zamjeni” Camus upozorava da “zamjenjivačke elite” imaju plan zamijeniti bijele Francuze i Europljane za neeuropske narode, konkretno muslimane iz Afrike i s Bliskog Istoka. Taj “genocid substitucijom” dogodio bi se kroz masovne migracije, demografski rast imigranata i pad nataliteta europskog stanovništva. Pozornicu za promociju mu je dao identitarijanski pokret u Francuskoj te izvorišna mu stranka Marine Le Pen, Nacionalni Front, čiji je Camus otvoreni simpatizer.
Camus će od tada zauzimati dvojak stav prema nasilju što se poziva na njegovo djelo. S jedne strane, osudit će nasilje u Christchurchu i reći za njega da je to “odvratni, kriminalni, katastrofalni i idiotski teroristički čin” (AFP) i tvrditi da se zalaže protiv nasilja. Međutim, godinu dana nakon prosvjeda neonacističke desnice u američkom Charlottesvilleu, u kojima je ubijena 32-godišnja Heather Heyer, Camus objavio i knjigu nazvanu po uzviku demonstranata “Nećete nas zamijeniti!”, uz ogradu prema drugom uzviku po kojemu su protesti ostali upamćeni – “Židovi nas neće zamijeniti!”
Tko su “zamjenjivači” i zašto teorija ne drži vodu?
Prema teoretičarima zavjera, upravo su, naime, židovi ti koji vuku konce ovakvih “planova”. Ovih je godina najčešće na meti bio milijarder George Soroš, o čemu smo već pisali.
Teoriju su prigrlile grane identitarijanskog pokreta diljem Europe, ali i stranke ekstremne, neonacističke desnice i to u srazu sa srednjostrujaškim strankama. Osim Le Pen, primjer su i Heinz-Christian Strache, koji je do skandala s trgovanjem s državnim poslovima ove godine bio austrijski vicekancelar iz redova Slobodarske stranke (FPÖ), Beatrix von Storch iz Alternative za Njemačku, mađarski premijer Viktor Orban i donedavni ministar policije Italije Matteo Salvini.
Poseban je zamah teorija dobila zahvaljujući ratu u Siriji i povećanom priljevu izbjeglica 2015. godine, pa “zamjenjivačke elite” postaju političari koji se koliko-toliko opiru antiimigrantskom sentimentu.
Od političara je najviše targetirana njemačka kancelarka Angela Merkel, zahvaljujući kojoj je Njemačka primila najveći broj izbjeglica. Merkel su zbog odnosa prema izbjeglicama prozivali i u hrvatskim medijima. Međutim, teoretičarima urote neprestano izmiče da je ona imala vodeću ulogu u pregovorima oko ugovora između EU i Turske, kojima je drastično smanjen priljev izbjeglica u Europu. Turske vlasti, naime, u zamjenu za europski novac, već godinama na svojim obalama sprječavaju prelazak izbjeglica uz pomoć nesigurnih čamaca preko Mediterana. Broj prelazaka Mediterana pao je za nevjerojatnih 97 posto od vrhunca tzv. izbjegličke krize.
Osim u Turskoj, gdje se nalazi s Europom neusporedivih 3,5 milijuna izbjeglica, Europska unija, u ime borbe protiv trafikinga, pomaže i u sprječavanju prelaska izbjeglica iz Libije, gdje su se prodaja robova, silovanja, smaknuća bez suđenja i tortura razmahali do horora koncentracijskih logora.
Spomenuti antiimigrantski sentiment, koji se njeguje ovom teorijom zavjere, zaslužan je za impresivan broj napada na azilante i tražitelje azila te njihova skloništa [1, 2]. Do te mjere su eskalirali u Njemačkoj, da njene vlasti priznaju da imaju problem s terorizmom, ali s nasilnim desničarskim skupinama u glavnim ulogama.
faktograf
